Dobrica Ćosić

LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Dobrica Ćosić





Dobrica Ćosić (Velika Drenova, Kraljevina SHS, 29. decembar 1921) je srpski pisac, romansijer i esejista, politički i nacionalni teoretičar i redovni član SANU. Bio je prvi predsednik Savezne Republike Jugoslavije od 1992. do 1993. godine.

Ranije je bio narodni poslanik u skupštinama NR Srbije i SFRJ od 1945. do 1957. godine. Ćosić je ponekad nazivan „ocem nacije“.

Biografija

Dobrica Ćosić je rođen 29. decembra 1921. godine u selu Velika Drenova kod Trstenika. Školovao se u srednjoj Poljoprivrednoj školi „Sveti Trifun“ u Aleksandrovcu župskom, ali je prekinuo školovanje za vreme Drugog svetskog rata i kasnije završio Višu političku školu „Đuro Đaković“. U toku Narodnooslobodilačke borbe bio je politički komesar u Rasinskom partizanskom odredu, urednik lista „Mladi borac“ i član Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Srbiju. Posle oslobođenja je bio član AGITROP-a Centralnog komiteta KP Srbije, a republički i savezni poslanik bio je 12 godina. Za poslanika je prvi put izabran 1945. godine, dobivši oko 6.800 glasova, ispred kandidata Zemljoradničke stranke sa 4.000 i kandidata Demokratske stranke sa 3.000 glasova. Jedan je od retkih koji su se javno usprotivili političkoj likvidaciji Aleksandra Rankovića.

Prvi Ćosićevi prozni radovi nisu skrenuli naročitu pažnju književne kritike. U domaću i svetsku književnost ulazi 1951. godine sa svojim prvim delom „Daleko je sunce“. Ohrabren početnim književnim uspehom, Ćosić počinje uporno i istrajno da radi na upoznavanju moderne domaće i evropske proze i filozofske i sociološke naučne misli, što mu je omogućilo da svojim budućim delima dospe u vrh srpske književnosti i da značajno pregraniči nacionalne međe. Tako od 1951. godine Dobrica Ćosić postaje slobodan umetnik, književnik koji je napisao kultne romane: „Korene“, „Deobe“, „Vreme smrti" (tetralogija), „Vreme zla“ ("Grešnik", „Otpadnik“, „Vernik“), „Vreme vlasti“, ali i mnoge druge. Od 14. februara do 26. aprila, Dobrica Ćosić je, kao član državne delegacije, bio saputnik predsedniku Jugoslavije Josipu Brozu Titu na brodu „Galeb“ kojim su obilazili afričke zemlje. Godine 1968. otvara pitanje Kosova čime izaziva pozornost članova iz CK. Postao je jedan od najpoznatijih opozicionara Josipu Brozu Titu posle razmimoilaženja sa njim. Dobrica Ćosić godine 1970. postaje član SANU, a u svojoj pristupnoj besedi je rekao „srpski narod dobijao u ratu, a gubio u miru“. Godine 1984. osnovao je Odbor za odbranu slobode misli i izražavanja koji je ustajao u zaštitu raznih protivnika socijalističke Jugoslavije. Tokom 1989. i 1990. godine osnovao je srpske nacionalne stranke u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Prvi predsednik SRJ odlukom Savezne skupštine postaje 15. juna 1992. godine. Smenjen je godinu dana kasnije (31. maj 1993) tajnim glasanjem oba veća Saveznog parlamenta posle sukoba sa Slobodanom Miloševićem.

Ćosić je svoju borbu protiv komunizma nastavio i posle smenjivanja sa mesta predsednika SRJ. Bio je jedan od retkih akademika koji su se osmelili da govore na protestnim skupovima 1996—1997.

Godine 2000. Dobrica je ušao u Narodni pokret Otpor, ali je kasnije je izjavio da to ne bi učinio da je znao da je Otpor finansiran iz inostranstva.

Dobrica Ćosić je bio prvi srpski intelektualac koji je otvoreno predložio podelu Kosova i Metohije još devedesetih godina. Ćosić se u svojoj knjizi „Kosovo“ (2004) bavi ovom temom. Ovaj predlog je podržao i Noam Čomski u maju 2006. godine.

Povodom Ćosićevog 80-og rođendana čestitke su mu uputili premijer Srbije Zoran Đinđić (nazvavši ga pri tom „Srpskim Tomasom Manom“) i predsednik Savezne Republike Jugoslavije Vojislav Koštunica. Predsednik Srbije Boris Tadić je decembra 2005. izjavio da se često konsultuje sa Dobricom. Slobodan Milošević je na suđenju u Hagu nazvao Ćosića „najvećim srpskim živim piscem“.

Više od 50 godina bio je u braku sa suprugom Božicom, do njene smrti 2006. godine. Godine 1954. dobio je ćerku Anu, a ima i dvoje unuka: Milenu (1981) i Nikolu (1982).

Ćosićev književni rad

Dobrica Ćosić je započeo svoj književni rad romanom „Daleko je sunce“ 1951. godine, u kome evocira svoje ratničko iskustvo iz narodnooslobodilačke borbe i slika moralnu i psihološku krizu ličnosti u uslovima rata. Dok je ovaj roman za sadržinu imao najsvežije događaje nacionalne istorije, drugi roman „Koreni“ koji je objavljen 1954. godine uzima građu iz stvarnosti Srbije s kraja 19. veka. To je slika raskola u jednoj patrijarhalnoj porodici, ali i raskola u narodu. Ovde je Ćosić pažljivom psihološkom analizom razotkrio mentalitet srbijanskog sela, uočio začetke i uzroke političkih previranja, predočio nekoliko upečatljivih karaktera. Nakon kultnog romana „Koreni“ sledi delo „Sedam dana u Budimpešti“ (1956), potom roman „Deobe“ (1961), u kome se Ćosić ponovo vraća Drugom svetskom ratu. Središnja tema ovog romana je deoba u narodu, deoba na partizane i četnike i posledice ove podele. Sa književno-umetničkog stanovišta, ovaj roman donosi niz novina, osobenu kompoziciju, dominaciju unutrašnjeg monologa, otkrivanje umetničkog funkcionisanja poliloga kao sredstva za ispoljavanje mase kao književnog junaka, unošenje dokumentarnog materijala, stilsku raznovrsnost i izuzetno slojevitu leksiku.

Godine 1964. Ćosić piše eseje „Akcija“ i 1966. eseje „Odgovornosti“. Te iste godine Ćosić objavljuje tzv. roman parabola koji nosi naziv „Bajka“, a potom ponovo eseje pod nazivom „Moć i strepnje“ (1971). U periodu od 1972. do 1979. godine Ćosić se vraća epskoj temi i piše istorijski roman „Vreme smrti“ u četiri knjige. To je roman o Prvom svetskom ratu, široka freska vremena, događaja i ljudskih sudbina. Tako, nastavljajući priču o pojedincima iz porodice Katića iz sela Prerova, započetu u romanu „Koreni“, Ćosić ispisuje sagu ne samo o porodici Katić nego i o Srbiji koja je doživela golgotu. Godine 1982. objavljuje još eseja pod nazivom „Stvarno i moguće“, a potom trilogiju „Vreme zla“ („Vernik“ 1984, „Grešnik“ 1985. i „Otpadnik“ 1986), koja se može odrediti kao politički roman, u kojem Ćosić nastavlja priču o pojedincima iz iste porodice, ali i o ličnostima koje su započele svoj romaneksni život u „Vremenu smrti“. Tako je „Vremenom smrti“ i „Vremenom zla“ popunjena praznina između romana „Koreni“ i romana „Deobe“ i ostvarena kontinuirana povest o Srbiji, Prerovu i dvema prerovskim porodicama. Kao kruna svega, 1996. godine dolazi delo „Vreme vlasti“, u kojem se nastavlja povest započeta romanom „Koreni“.

U periodu od 2001. godine do 2008. godine, Dobrica Ćosić u šest knjiga objavljuje „Piščeve zapise“. To su pre svega piščevi zapisi pisani u dnevničkoj formi. Prva knjiga obuhvata period od 1951. do 1968. i njena kompozicija je problemsko jedinjenje oko ključnih događaja i ličnosti, sa asocijacijama koje pružaju kontekst pretpostavki i posledica. Jezik je i književno-literarni i filozofsko-istorijski sa analizama kolektivno-psihološkim. Druga knjiga obuhvata period 1969 — 1980. godine koji je Ćosić proveo u opoziciji Titovom režimu, a treća od 1981. do 1991. godine, odnosno godine u kojima je Ćosić bio nosilac ili učesnik gotovo svih opozicionih inicijativa u Srbiji. Četvrta knjiga „Piščevih zapisa“, za razliku od prethodne tri koje obuhvataju period od četiri decenije, ova se ograničava na period od samo dve godine (1992 — 1993), u kojima su zbivanja bila veoma burna i dramatična. Ova knjiga je uzbudljiv prikaz faktičkog perioda Ćosićevog državničkog života i njegovih ideja i predstavlja upečatljiv primer istorijske ekspozicije u velikoj drami kraja minulog veka.

Godine 2002. izlazi Ćosićevo delo „Pisci moga veka“, a od 2002. do 2003. godine piše i objavljuje u dve knjige „Srpsko pitanje“. Godine 2004. izlazi knjiga „Kosovo“, 2005. godine „Prijatelji“, zatim 2007. „Vreme vlasti 2“, koji nadograđuje priču o porodicama Katić i Dačić, obuhvatajući vreme vladavine Josipa Broza Tita, koji se inače u romanu pojavljuje kao literarno uobličen junak, a završava 1998. godine, kada su, kako je Ćosić jednom prilikom to rekao, Vokerovi verifikatori okupirali Kosovo. Poslednji Ćosićev roman izašao 2009. godine i nosi naziv „Vreme zmija“. U ovom romanu reč je o dnevničkim beleškama koje su nastale u vreme NATO bombardovanja od 21. marta 1999. do 1. januara 2000. godine.

Nagrade i priznanja

Dobrica Ćosić je prvi dobitnik Ninove nagrade 1954. za roman Koreni, a drugi put bio je njen lauerat 1961. godine za trilogiju Deobe. Uz Oskara Daviča i Živojina Pavlovića, jedan je od trojice književnika koji su ovu nagradu dobili više puta.

Udruženje književnika Srbije je Ćosiću 1986. dodelilo nagradu Udruženja za izuzetan značaj ja književno stvaralaštvo.

Povelju Zadužbine Jakova Ignjatovića iz Budimpešte 1989. Ćosiću je uručio ugledni srpski pisac iz Mađarske Stojan D. Vujičić.

Njegoševa nagrada uručena mu je 1990. godine na Cetinju za troknjižje Vreme zla.

Dva puta je dobio tradicionalnu godišnju nagradu Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju domaću knjigu: 1990. godine za roman „Vernik“ i 1996. za roman „Vreme vlasti“. Jedan je od samo tri pisca (uz Slobodana Selenića i Ljiljanu Habjanović-Đurović) koji je ovu nagradu dobio više puta. Ova nagrada Ćosiću, iz političkih razloga, nije uručena osamdesetih godina za romane Grešnik i Otpadnik, iako su ti romani bili najčitaniji romani u zemlji. Ćosić je 1990. ovu nagradu odbio da primi.

Povodom 70-og rođendana, Ćosić je 1991. dobio specijalnu Vukovu nagradu.

Manje od mesec dana po smenjivanju sa mesta predsednika SRJ, 24. juna 1993, Ćosiću je dodeljena književna nagrada „Zlatni krst kneza Lazara“.

Roman „Vreme vlasti“ višestruko je nagrađivan: nagradom Kočićevo pero (1996), koju dodeljuje Zadužbina „Petar Kočić“, nagradom Laza Kostić (1996), koju je Ćosić odbio da primi, nagradom koja nosi ime njegovog prijatelja Meše Selimovića (1997), nagradom Petar Kočić (1997), koju dodeljuje manifestacija „Kočićev zbor“, Kočićeva nagrada 1998, zatim već pomenutom nagradom NBS za najčitaniju domaću knjigu, a ugledni švajcarski list Nuvo Kotidien je, na osnovu ankete među čitaocima u toj zemlji, početkom maja meseca 1996. ovaj roman proglasio jednim od sedam najboljih evropskih romana. Za ovu knjigu dodeljena mu je i prva nagrada Svetozar Ćorović (1997).

Godine 1998. Ćosiću je u Kruševčakom pozorištu uručen „Zlatni krst despota Stefana Lazarevića“.

Dana 18. maja 2010. u Moskvi Ćosić je postao prvi dobitnik nagrade „Puškin“ za izuzetne zasluge u književnosti, u okviru Prvog slovenskog foruma umetnosti Zlatni vitez. Predsednik tog foruma, poznati ruski glumac Nikolaj Burljajev, nazvao je Ćosića „legendarnom ličnošću“ i kazao da je po svom stvaralaštvu Tomas Man okarakterisao početak 20. veka, a kraj tog veka — Dobrica Ćosić. Tom prilikom predsednik udruženja pisaca Rusije Valerij Ganičev, uručio je Ćosiću i nagradu Zlatni vitez za književno stvaralaštvo.

Dana 17. juna 2010. godine, Ćosiću je, u Ambasadi Rusije u Beogradu uručena jubilarna medalja „65 godina pobede u Velikom otadžbinskom ratu od 1941. do 1945. godine“. Ovo priznanje uručio mu je ambasador Rusije u Srbiji Aleksandar Konuzin, po ukazu ruskog predsednika Dmitrija Medvedeva. Uručivanju nagrade prisustvovali su patrijarh srpski Irinej, predsednik Srbije Boris Tadić, ministri u Vladi Republike Srbije Vuk Jeremić i Ivica Dačić, predsednik Srpske napredne stranke Tomislav Nikolić, predstavnici Islamske zajednice i druge zvanice. Ćosić je ovu medalju poklonio Vojnom muzeju u Beogradu.

Dobrica Ćosić je nominovan za Nobelovu nagradu tri puta: 1983. i 1989. godine od strane francuskih i britanskih institucija. i 2011. 6. oktobra 2011. godine, došlo je do višečasovne kontroverze, kada je više medija, uključujući RTS, B92, ali i britanski "Gardijan", prenelo pogrešnu vest da je Ćosić zapravo dobio Nobelovu nagradu. Kada se saznalo da je pravi dobitnik švedski pesnik Tomas Transtremer, odgovornost za ovu dezinformaciju je preuzela grupa "Samoorganizovani veb aktivisti", koja se protivi navodnom "opasnom uticaju političara i pisca Dobrice Ćosića".

Odeljenje za književnost i jezik Srpske akademije nauka i umetnosti predložilo je 1972. godine Ćosića za „Oktobarsku nagradu“ Beograda za prvi deo romana „Vreme smrti“. Izvršni odbor gradske konferencije Socijalističkog saveta i Predsedništvo Gradskog veća Sindikata Beograda usprotivili su se ovome, jer je Ćosić tih godina već bio u žestokom sukobu sa politikom Saveza komunista Jugoslavije. Ćosić nagradu nije dobio.

Dela

Daleko je sunce (1951)
Koreni (1954)
Deobe 1-3 (1961)
Akcija (1964)
Bajka (1965)
Moć i strepnje (1971)
Vreme smrti 1-4 (1972—1979)
Stvarno i moguće (1982)
Vreme zla: Grešnik (1985)
Vreme zla: Otpadnik (1986)
Vreme zla: Vernik (1990)
Promene (1992)
Vreme vlasti 1 (1996)
Piščevi zapisi 1951—1968. (2000)
Piščevi zapisi 1969—1980. (2001)
Piščevi zapisi 1981—1991. (2002)
Piščevi zapisi 1992—1993. (2004)
Srpsko pitanje 1-2 (2002—2003)
Pisci moga veka (2002)
Kosovo (2004)
Prijatelji (2005)
Vreme vlasti 2 (2007)
Piščevi zapisi 1993—1999. (2008)
Piščevi zapisi 1999—2000: Vreme zmija (2009)
Srpsko pitanje u XX veku (2009)
U tuđem veku (2011)[14]

Dela o Ćosiću

Pesnik revolucije na predsedničkom brodu, (1986) — Danilo Kiš
Čovek u svom vremenu: razgovori sa Dobricom Ćosićem, (1989) — Slavoljub Đukić
Autoritet bez vlasti, (1993) — prof. dr Svetozar Stojanović
Dobrica Ćosić ili predsednik bez vlasti, (1993) — Dragoslav Rančić
Šta je stvarno rekao Dobrica Ćosić, (1995) — Milan Nikolić
Vreme pisca: životopis Dobrice Ćosića, (2000) — Radovan Popović
Lovljenje vetra, politička ispovest Dobrice Ćosića, (2001) — Slavoljub Đukić
Vreme i Roman: Eseji o romanima Dobrice Ćosića, (2001) — Miroslav Egerić
Zavičaj i Prerovo Dobrice Ćosića, (2002) — Boško Ruđinčanin
Gang of four, (2005) — Zoran Ćirić
Knjiga o Ćosiću, (2005) — Dragoljub Todorović


( Vikipedija )

 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Dobrica Ćosić puni 90 godina

[h=1]Dobrica Ćosić puni 90 godina
[/h] Izvor: Tanjug

Beograd -- Srpski pisac i bivši predsednik Jugoslavije, akademik Dobrica Ćosić sutra puni 90 godina.

3647450954efb98b8df2be187540812_640x427.jpg

Dobrica Ćosić (Tanjug, arhiva)
Rođen u Velikoj Drenovini 29. decembra 1921. godine, Ćosić je tokom Drugog svetskog rata bio politički komesar u Rasinskom partizanskom odredu, član Pokrajinskog komiteta SKOJ-a i urednik lista “Mladi borac“.
Za narodnog poslanika prvi put je izabran 1945. godine.

Pažnju književne kritike privukao je 1951. godine svojim prvim delom "Daleko je sunce", u kome je evocirao svoje iskustvo iz Drugog svetskog rata.

Autor je romana "Koreni", u kom se bavi Srbijom s kraja 19. veka, romana "Deobe" o deobi naroda na partizane i četnike i posledicama te podele,

romana "Vreme smrti" u četiri knjige, trilogije "Vreme zla", "Vreme vlasti" u kome nastavlja povest započetu romanom „Koreni". Početkom novog milenijuma, Ćosić u šest knjiga objavljuje "Piščeve zapise". Bio je jedan od najpoznatijih opozicionara Josipu Brozu Titu posle razmimoilaženja sa njim.

Član SANU postao je 1970. godine, a prvi predsednik SRJ postao je 15. juna 1992. godine. Bio je smenjen godinu dana kasnije zbog sukoba sa Slobodanom Miloševićem.

Prvi je dobitnik NIN-ove nagrade 1954. za roman "Koreni", a drugi put je nagradu dobio 1961. za trilogiju "Deobe". Udruženje književnika Srbije 1986. godine mu je dodelilo nagradu za izuzetan značaj za književno stvaralaštvo.

Za trilogiju "Vreme zla" nagrađen je 1990. Njegoševom nagradom. Dva puta je dobio godišnju nagradu Narodne bilbioteke Srbije za najčitaniju domaću knjigu - 1990. za "Vernika" i 1996. za "Vreme vlasti".

Povodom 70. rođendana 1991. dobio je specijalnu "Vukovu nagradu". "Kočićevim perom" nagrađen je za "Vreme vlasti" . U Moskvi je 2010. postao prvi dobitnik nagrade "Puškin" za izuzetne zasluge u književnosti u okviru Prvog slovenskog foruma umetnosti Zlatni vitez.

 
Učlanjen(a)
25.01.2014
Poruka
44
Preminuo Dobrica Ćosić

Književnik, akademik i bivši predsednik SRJ Dobrica Ćosić preminuo je danas u Beogradu u 93. godini, potvrdila je njegova porodica

12990380455378a10a127c9898670481_orig.jpg

Čosić je rođen 29. decembra 1921. u Velikoj Drenovi, kod Trstenika. Bio je srpski pisac, romansijer i esejista, politički i nacionalni teoretičar i redovni član SANU. Bio je prvi predsednik Savezne Republike Jugoslavije od 1992. do 1993. godine.

Nazivan "ocem nacije", ostaće upamćen po romanima "Daleko je sunce", "Koreni", "Deobe", "Vreme smrti", "Vreme zla" i "Vreme vlasti".

Školovao se u srednjoj Poljoprivrednoj školi u Bukovu, kod Negotina, ali je prekinuo školovanje za vreme Drugog svetskog rata i kasnije završio Višu političku školu "Đuro Đaković".

U toku Narodnooslobodilačke borbe bio je politički komesar u Resavskom partizanskom odredu, urednik lista "Mladi borac" i član Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Srbiju. Posle oslobođenja je bio član AGITROP-a Centralnog komiteta KP Srbije, a republički i savezni poslanik bio je 12 godina.

Jedan je od retkih koji su se javno usprotivili političkoj likvidaciji Aleksandra Rankovića.

Prvi Ćosićevi prozni radovi nisu skrenuli naročitu pažnju književne kritike. U domaću i svetsku književnost ulazi 1951. godine sa svojim prvim delom "Daleko je sunce".

Ohrabren početnim književnim uspehom, Ćosić počinje uporno i istrajno da radi na upoznavanju moderne domaće i evropske proze i filozofske i sociološke naučne misli, što mu je omogućilo da svojim budućim delima dospe u vrh srpske književnosti i da značajno pregraniči nacionalne međe.

Od 1951. godine Dobrica Ćosić postaje slobodan umetnik, književnik koji je napisao kultne romane: "Korene", "Deobe", "Vreme smrti", "Vreme zla", "Vreme vlasti", ali i mnoge druge.

Od 14. februara do 26. aprila, Dobrica Ćosić je, kao član državne delegacije, bio saputnik predsedniku Jugoslavije Josipu Brozu Titu na brodu "Galeb" kojim su obilazili afričke zemlje.

Godine 1968. otvara pitanje Kosova čime izaziva pozornost članova iz CK. Postao je jedan od najpoznatijih opozicionara Josipu Brozu Titu posle razmimoilaženja sa njim. Dobrica Ćosić godine 1970. postaje član SANU, a u svojoj pristupnoj besedi je rekao "srpski narod dobijao u ratu, a gubio u miru".

Godine 1984. je Odbor za odbranu slobode misli i izražavanja koji je ustajao u zaštitu raznih protivnika socijalističke Jugoslavije.

Tokom 1989. i 1990. godine osnovao je srpske nacionalne stranke u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Prvi predsednik SRJ odlukom Savezne skupštine postaje u junu 1992. godine. Smenjen je godinu dana kasnije (31. maj 1993.) tajnim glasanjem oba veća Saveznog parlamenta posle sukoba sa Slobodanom Miloševićem.

Nedavno je za "Nedeljnik" opširno govorio o Srbiji, istoriji, pobedama i porazima države, o Kosovu, kao i o bivšim i sadašnjim političkim ličnostima u zemlji.

"Prosto sam morao da se prihvatim te dužnosti, iako je ona bila apsolutno protiv mene kao pisca, u sukobu s mojim osećanjima i sa mojom ambicijom. Znao sam da je cena izuzetno velika i da ću na neki način prestati da budem pisac. I negativna percepcija Dobrice Ćosića kao pisca, posebno kod mladih generacija, počinje od trenutka kada sam postao predsednik, kada sam postao čovek vlasti, mada sam 20 godina pre toga bio disident sa najvećim policijskim dosijeom", rekao je on.

(Izvor-b92)
 
UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
"Vreme smrti" Dobrice Ćosića posle 25 godina ponovo pred čitaocima
| 29. 05. 2014. - 18:43h | Foto: Fonet |
Istorijski roman Dobrice Ćosića o Prvom svetskom ratu "Vreme smrti" posle 25 godina naći će se u prodaji od 4. juna, u novom izdanju, saopšteno je iz beogradske izdavačke kuće "Laguna".

472232_dobrica-cosic01foto-fonet_f.jpg

Dobrica Ćosić
O ovoj značajnoj knjizi srpske književnosti na promociji 4. juna u Velikoj sali SKC-a (19) govoriće akademik i dramski pisac Dušan Kovačević, istoričar Predrag Marković, direktor i glavni urednik Nedeljnika Veljko Lalić i direktor Lagune Dejan Papić.


Zamisao o romanu kao o istoriji zemlje i naroda najpotpunije je ostvarena u „Vremenu smrti“, složenoj književnoj kompoziciji od četiri samostalne celine.

U njemu je prikazano jedno od najtežih i najsudbonosnijih razdoblja u istoriji Srbije, a to je od jeseni 1914. pa do proleća 1916. godine.

U prvoj Ćosić opisuje prilike u Srbiji posle Cerske bitke i drugu Poćorekovu ofanzivu, u drugoj Kolubarsku bitku, u trećoj epidemiju tifusa i valjevsku bolnicu, i u četvrtoj veliku neprijateljsku ofanzivu i povlačenje preko Albanije.

Stvaralački gigantizam Dobrice Ćosica je neprevaziđen, ne samo po broju dela i njihovom obimu, nego i po vremenskom opsegu i ulančavanju ljudskih sudbina, prolazeći put pisca od poetskog realizma, sa nizom modernih pripovedačkih postupaka, pa sve do poslednjih proznih ostvarenja u kojima je komponenta filozofskih i političkih promišljanja u prvom planu u odnosu na poetsko prisutno u prethodnim delima.

475818_vremesmrtikoriceknjigaiprerovoideurat_f.jpg



U tome treba videti potrebu pisca da promisli i ukaže na neke korene pogubne politike, kao i na neke ljudske probleme, određujuće i bitne za srpski narod i njegovu sudbinu.

U pitanju nije samo prošlost i njena raskošna poetizacija, nego i filozofska vizija srpskog naroda, koja se tiče i njegove budućnosti.

Akademik, pisac i prvi predsednik SRJ Dobrica Ćosić je preminuo 18.maja u Beogradu, u 93. godini.



Srpski Rat i Mir


"Srpski Rat i Mir!“ Publishers Weekly


„Delo koje neprocenjivom snagom svedoči gde smo počeli u 20. veku i kako smo ga završili. Ova knjiga je mera tog najvećeg putovanja.“ Chicago Tribune Book World


blic.rs
 
UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
Predstavljanje novog izdanja knjige „Vreme smrti“ Dobrice Ćosića
Tetralogija „Vreme smrti“ predstavlja kompoziciono središte Ćosićevog obimnog romanesknog opusa, razvrstanog i uređenog u cikluse. Predstavljanje novog izdanja knjige „Vreme smrti“ Dobrice Ćosića održaće se u sredu, 4. juna u Velikoj sali SKC-a sa početkom od 18 sati.

pozivnica-vreme-smrti.jpg

O ovoj značajnoj knjizi srpske književnosti na promociji će govoriti akademik i dramski pisac Dušan Kovačević, istoričar Predrag Marković, direktor i glavni urednik Nedeljnika Veljko Lalić i pisac Marko Krstić.

Zamisao o romanu kao o istoriji zemlje i naroda najpotpunije je ostvarena u „Vremenu smrti“, složenoj književnoj kompoziciji od četiri samostalne celine. U njemu je prikazano jedno od najtežih i najsudbonosnijih razdoblja u istoriji Srbije, a to je od jeseni 1914. pa do proleća 1916. godine.

U prvoj Ćosić opisuje prilike u Srbiji posle Cerske bitke i drugu Poćorekovu ofanzivu, u drugoj Kolubarsku bitku, u trećoj epidemiju tifusa i valjevsku bolnicu, i u četvrtoj veliku neprijateljsku ofanzivu i povlačenje preko Albanije.

Stvaralački gigantizam Dobrice Ćosica je neprevaziđen, ne samo po broju dela i njihovom obimu, nego i po vremenskom opsegu i ulančavanju ljudskih sudbina, prolazeći put pisca od poetskog realizma, sa nizom modernih pripovedačkih postupaka, pa sve do poslednjih proznih ostvarenja u kojima je komponenta filozofskih i političkih promišljanja u prvom planu u odnosu na poetsko prisutno u prethodnim delima. U tome treba videti potrebu pisca da promisli i ukaže na neke korene pogubne politike, kao i na neke ljudske probleme, određujuće i bitne za srpski narod i njegovu sudbinu. U pitanju nije samo prošlost i njena raskošna poetizacija, nego i filozofska vizija srpskog naroda, koja se tiče i njegove budućnosti.

Izvor: Pressonline
 
Natrag
Top