LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.12.2009
- Poruka
- 29.042
Dlaka i ćud
Kako prolaze godine tako se i ovdje na Balkanu nesumnjivo smanjuju takozvane ratne tenzije jer vrijeme, kao što je poznato, rane liječi i zacjeljuje. To je u svakom slučaju korisno budući da od rata i stradanija ni za koga trajne i konačne koristi ne može biti.
Kad se zapovrgne kolo osvete, mračne mržnje iz koje nema izlaza, jednom na dobitku budu jedni, drugi put drugi, a zajednički im obično osvane tek gubitak, jednako nepotreban jednima i drugima.
Kao simptom otopljavanja mogu se prepoznati i učestala putovanja, odnosno gostovanja ne samo umjetnika, nego i običnih ljudi, turista i biznismena, koji sve češće odlaze i u one krajeve u koje dobrih petnaestak godina nisu zalazili. Ne vidim u tome ništa loše, možda će nova geografska (odnosno politička) konfiguracija terena omogućiti i kontakte kakvih ranije nije bilo kao što bi npr. bila veća saradnja sa Italijom, Albanijom i drugim zemljama sa kojima iz nekih razloga velikih zajedničkih poslova nije bilo. Zamislimo, recimo, neki novi projekt ravan Đerdapu.
Rat je, međutim, između ostalog bio i prilika da brojni ljudi pokažu svoja prava lica tako da je bilo mnogo iznenađenja te su na istaknute položaje tu i tamo dolazili ili bolesnici ili kriminalci a sve najčešće u patriotskom pakovanju. No i ta je epizoda prošla i evo se vremena mijenjaju, ali se pojedine od tih karikatura, dobrano zaslužnih za nacionalističku histeriju, sad pojavljuju u novom kontekstu, kao mirotvorci. Karakterističan je (iako nije jedini) tzv. nogometni čarobnjak Blažević, nekoć dobrano zaslužan za divljanje zagrebačkih “bed blu bojsa”, usmjerenih najprvo protiv navijača iz Beograda, a na kraju i protiv onih iz Dalmacije.
Takvih poput slavnog Ćire, što su dugo duvali u ratne trube a danas bi da glume svetitelje, ima poprilično. Kako vjerovati onima što ujutro polažu vijence partizanima, a uveče ustašama?
Autor: Goran Babic
Izvor: Blic
Kako prolaze godine tako se i ovdje na Balkanu nesumnjivo smanjuju takozvane ratne tenzije jer vrijeme, kao što je poznato, rane liječi i zacjeljuje. To je u svakom slučaju korisno budući da od rata i stradanija ni za koga trajne i konačne koristi ne može biti.
Kad se zapovrgne kolo osvete, mračne mržnje iz koje nema izlaza, jednom na dobitku budu jedni, drugi put drugi, a zajednički im obično osvane tek gubitak, jednako nepotreban jednima i drugima.
Kao simptom otopljavanja mogu se prepoznati i učestala putovanja, odnosno gostovanja ne samo umjetnika, nego i običnih ljudi, turista i biznismena, koji sve češće odlaze i u one krajeve u koje dobrih petnaestak godina nisu zalazili. Ne vidim u tome ništa loše, možda će nova geografska (odnosno politička) konfiguracija terena omogućiti i kontakte kakvih ranije nije bilo kao što bi npr. bila veća saradnja sa Italijom, Albanijom i drugim zemljama sa kojima iz nekih razloga velikih zajedničkih poslova nije bilo. Zamislimo, recimo, neki novi projekt ravan Đerdapu.
Rat je, međutim, između ostalog bio i prilika da brojni ljudi pokažu svoja prava lica tako da je bilo mnogo iznenađenja te su na istaknute položaje tu i tamo dolazili ili bolesnici ili kriminalci a sve najčešće u patriotskom pakovanju. No i ta je epizoda prošla i evo se vremena mijenjaju, ali se pojedine od tih karikatura, dobrano zaslužnih za nacionalističku histeriju, sad pojavljuju u novom kontekstu, kao mirotvorci. Karakterističan je (iako nije jedini) tzv. nogometni čarobnjak Blažević, nekoć dobrano zaslužan za divljanje zagrebačkih “bed blu bojsa”, usmjerenih najprvo protiv navijača iz Beograda, a na kraju i protiv onih iz Dalmacije.
Takvih poput slavnog Ćire, što su dugo duvali u ratne trube a danas bi da glume svetitelje, ima poprilično. Kako vjerovati onima što ujutro polažu vijence partizanima, a uveče ustašama?
Autor: Goran Babic
Izvor: Blic