- Učlanjen(a)
- 04.10.2009
- Poruka
- 5.207
Direktne strane investicije
1. UVOD
2. DIREKTNE STRANE INVESTICIJE (FDI)
2.1. Pojam i definicija direktnih stranih investicije
2.2. Historijski razvoj direktnih stranih investicija
2.3. Podjela direktnih stranih investicija
2.3.1. Substitutivne i aditivne direktne investicije
2.3.2. Horizontalne, vertikalne i konglomeritne direktne investicije
2.4. Načini nastanka direktnih stranih investicija
2.5. TNC kao nosioci direktnih stranih investicija
3. DIREKTNE STRANE INVESTICIJE I ZEMLJE U RAZVOJU
3.1. Karakteristike investicija iz zemalja u razvoju
3.2. Model Malezije
3.3. Model Turske
4. FDI U CENTRALNOJ I ISTOČNOJ EUROPI (CEE)
4.1. Direktni uticaji FDI
4.2. Indirektni uticaji FDI
4.3. FDI u zemljama CEE
5. DIREKTNA STRANJA ULAGANJA U BIH
5.1. Zemlje investitori u BiH
5.2. FDI u BiH po sektorima
5.3. Zakonska regulativa
6. KAKO PRIVUČI FDI U BIH
6.1. Ciljevi strategije privlačenja FDI
6.1.1. Stimulisanje sektorskih prioriteta
6.2. Ciljni segmenti strategije
6.2.1. Ciljni segment – Primaoc direktnih stranih investicija
6.2.2. Determinante privlačenja direktnih stranih investicija u BiH
6.2.3. Ciljni segment – Investitor /ulagač/ direktnih stranih investicija
7. ZAKLJUČAK
LITERATURA
1. UVOD
Direktne strane investicije (FDI) su takav oblik ulaganja kod koga ulagač obezbjeđuje pravo svojine, kontrole i upravljanja nad firmom u koju su uložena sredstva radi ostvarivanja nekog dugoročnog ekonomskog interesa.
Mišljenja o tome zašto i da li su potrebna strana ulaganja uveliko su podijeljena. Može se reći da je priliv stranog kapitala uvjeti za više stope rasta, ubrzanje strukturnih reformi, poboljšanje eksterne financijske situacije zemlje, povećanje deviznih rezervi, manja ograničenja u tekućem bilansu, liberalizaciju deviznih restrikcija i dobijanje povoljnijeg kreditnog rejtinga. Sa druge strane stranim ulaganjima se pripisuju i negativni efekti aranžmana stranih investitora u domaćoj privredi, vezane za rast trgovinskog deficita, zaobilaženje poreskih obaveza i sl.
Osnovni cilj našeg rada jeste proširiti znanja iz ove oblasti, te shvatiti probleme Bosne i Hercegovine i rješenja koja nude direktne strane investicije. Koristeći dostupne resurse u kojima je ova tematika obimno obrađena, pokušali smo usmjeriti našu pažnju na najvažnije činjenice koje su vezane za FDI.
Kroz naš rad smo se osvrnuli na pojam direktnih stranih ulaganja i njihov razvoj kroz historiju, direktne strane investicije u zemljama koje su prošle kroz razvojne periode (Malezija i Turska), te zemlje CEE. Jedan dio rada smo posvetili direktnim stranim investicijama u BiH, kao i zakonskoj regulativi i načinu privlačenja FDI.
[FONT="]
[/FONT] 2. DIREKTNE STRANE INVESTICIJE (FDI)
2.1. Pojam i definicija direktnih stranih investicija
Pod direktnim stranim investicijama podrazumjievamo takav oblik ulaganja kod koga ulagač obezbjeđuje pravo svojine, kontrole i upravljanja nad firmom u koju su uložena sredstva radi ostvarivanja nekog dugoročnog ekonomskog interesa. Preko ovog oblika strani ulagač obezbjeđuje svoj aktivan odnos u radu i poslovanju firme u koju su sredstva uložena.
Prema definiciji Svjetske trgovinske organizacije (WTO) strane direktne investicije
(FDI) se pojavljuju onda kada investitor iz jedne zemlje (the home country) pribavlja aktivu u drugoj zemlji (the host country). Oko 90% FDI u svijetu ostvaruje se aktivnošću transnacionalnih kompanija. Direktne investicije posmatramo sa tri aspekta:
- motiv investiranja – upravljanje investicijom
- vremenski horizont ulaganja – neograničen
- tip investitora – investitori su kompanije koje investiraju u biznis koji poznaju i kojim upravlju sa spremnošću da prihvate visoke rizike i privremene gubitke koje priroda biznisa diktira
Po američkom shvatanju, pod pojmom direktnih stranih investicija se podrazumjeva ulaganje u preduzeća sa sjedištem u USA pri čemu strano ulaganje prelazi 10%. Isto tako pod direktnim ulaganjem američkih firmi u inostranstvu smatraju se ona ulaganja u kojima američki investitori posjeduju najmanje 25% kapitala.
Prema OECD-u pod direktnim stranim ulaganjem podrazumjeva se takav vid ulaganja kod kojeg strani investitor posjeduje 10% ili više običnih akcija sa pravom glasa ili manje od 10% ako strani invaestitor na taj način obezbjeđuje odlučujuće pravo uprave nad preduzećem.[FONT="][1][/FONT]
Iz navedenih, kao i drugih definicija direktnih stranih ulaganja možemo izvući zaključak da sve definicije na prvo mjesto stavljaju kontrolnu funkciju u poslovanju zajedničkog poduhvata, a zatim dolazi interes za reguliranje svojinskih, tj. vlasničkih prava na odgovarajućem dijelu tog zajedničkog poduhvata.[FONT="][2][/FONT]
Bitno je naglasiti da na strane investicije ne treba gledati samo sa stanovišta finansijskih transakcija, jer direktne strane investicije podrazumijevaju osim transfera kapitala i transfer u zemlju domaćina novih tehnoloških procesa, organizacionih sposobnosti, menadžmenta i sl. U našem slučaju to znači, prije svega, ono što je potrebno za kvalitetniji start bosanskohercegovačke privrede uz koju će se indirektno pokrenuti i drugi procesi, posebno ekonomski i politički.
2.2. Historijski razvoj direktnih stranih investicija
Bitan element potreban za razumijevanje historije direktnih stranih investicija je međunarodna trgovina. Međunarodna trgovina svoje porijeklo vodi još iz doba Mezopotamije. U to vrijeme trgovalo se svime i svačim. Trgovina se nije bitnije mijenjala sve do 16. st. kada se u Europi počinju stvarati prve trgovine (trgovinska preduzeća) čija se predstavništva formiraju u svim značajnim trgovačkim centrima tog vremena. Istovremeno se stvaraju i internacionalni finansijski centri koji prate razvoj trgovine.
Počeci modernih preduzeća leže u 19. st, za vrijeme Industrijske revolucije koja je ubrzala njihov razvoj. Povećavaju se kapaciteti preduzeća, stvara se nova organizacija, te se snažnije izlazi na svjetsko tržište. Tehničke i pravne mogućnosti koje su se nalazile pred preduzećima dovele su do bržeg stvaranja multinacionalnih preduzeća. U toj fazi, na stranom tržištu se investira prvenstveno u trgovačka preduzeća s ciljem povoljnijeg nabavljanja sirovina, kao i plasmana gotovih proizvoda. Važnu ulogu u povećanju investicija imali su: geografska udaljenost, sličnost kultura i jezika i tadašnja politika.
Grafikon br. 1: Istorijski razvoj direktnih stranih investicija – 1914. god
Izvor: Dunning.J: Multinacional Companies and the Global Economy, Wokingham, 1993. godina, str.117
U periodu između dva svjetska rata, investicije su se stalno povećavale. Multinacionalna preduzeća su snažnije počela da investiraju u naftne izvore, posebno u kolonijama i protektoratima. Snažno su se počele razvijati i multinacionalna preduzeća u drugim oblastima (hemija, industrija automobila, elektroindustrija) što je dovelo do većeg protoka kapitala. Privredu u ovom periodu karakteriše velika ekonomska kriza čiji su se negativni učinci odrazili i na svjetsko kretanje kapitala. Direktne investicije, posebno iz USA prema Europi, odvijaju se veoma smanjenim udjelom u ukupnim svjetskim investicijama.
[FONT="][1][/FONT] Pod pojmom odlučujuće uprave u ovom slučaju podrazumjeva se situacija u kojoj strani investitor ne mora imati apsolutnu moć, već je dovoljno da može odlučujuće uticati na upravu kompanije u koju je uložio svoj kapital. UNCTAD, 1997 godine
2 Dr Mehmedalija Hadžović: „Direktna strana ulaganja”, Sarajevo 2002. godine, str. 49
S A D R Ž A J
Stranica
2
3
3
4
6
6
7
7
7
8
8
9
12
14
14
14
15
16
17
18
18
6.1. Ciljevi strategije privlačenja FDI
6.1.1. Stimulisanje sektorskih prioriteta
6.2. Ciljni segmenti strategije
6.2.1. Ciljni segment – Primaoc direktnih stranih investicija
6.2.2. Determinante privlačenja direktnih stranih investicija u BiH
6.2.3. Ciljni segment – Investitor /ulagač/ direktnih stranih investicija
21
21
22
23
23
23
26
27
28
Direktne strane investicije (FDI) su takav oblik ulaganja kod koga ulagač obezbjeđuje pravo svojine, kontrole i upravljanja nad firmom u koju su uložena sredstva radi ostvarivanja nekog dugoročnog ekonomskog interesa.
Mišljenja o tome zašto i da li su potrebna strana ulaganja uveliko su podijeljena. Može se reći da je priliv stranog kapitala uvjeti za više stope rasta, ubrzanje strukturnih reformi, poboljšanje eksterne financijske situacije zemlje, povećanje deviznih rezervi, manja ograničenja u tekućem bilansu, liberalizaciju deviznih restrikcija i dobijanje povoljnijeg kreditnog rejtinga. Sa druge strane stranim ulaganjima se pripisuju i negativni efekti aranžmana stranih investitora u domaćoj privredi, vezane za rast trgovinskog deficita, zaobilaženje poreskih obaveza i sl.
Osnovni cilj našeg rada jeste proširiti znanja iz ove oblasti, te shvatiti probleme Bosne i Hercegovine i rješenja koja nude direktne strane investicije. Koristeći dostupne resurse u kojima je ova tematika obimno obrađena, pokušali smo usmjeriti našu pažnju na najvažnije činjenice koje su vezane za FDI.
Kroz naš rad smo se osvrnuli na pojam direktnih stranih ulaganja i njihov razvoj kroz historiju, direktne strane investicije u zemljama koje su prošle kroz razvojne periode (Malezija i Turska), te zemlje CEE. Jedan dio rada smo posvetili direktnim stranim investicijama u BiH, kao i zakonskoj regulativi i načinu privlačenja FDI.
[FONT="]
[/FONT] 2. DIREKTNE STRANE INVESTICIJE (FDI)
2.1. Pojam i definicija direktnih stranih investicija
Pod direktnim stranim investicijama podrazumjievamo takav oblik ulaganja kod koga ulagač obezbjeđuje pravo svojine, kontrole i upravljanja nad firmom u koju su uložena sredstva radi ostvarivanja nekog dugoročnog ekonomskog interesa. Preko ovog oblika strani ulagač obezbjeđuje svoj aktivan odnos u radu i poslovanju firme u koju su sredstva uložena.
Prema definiciji Svjetske trgovinske organizacije (WTO) strane direktne investicije
(FDI) se pojavljuju onda kada investitor iz jedne zemlje (the home country) pribavlja aktivu u drugoj zemlji (the host country). Oko 90% FDI u svijetu ostvaruje se aktivnošću transnacionalnih kompanija. Direktne investicije posmatramo sa tri aspekta:
- motiv investiranja – upravljanje investicijom
- vremenski horizont ulaganja – neograničen
- tip investitora – investitori su kompanije koje investiraju u biznis koji poznaju i kojim upravlju sa spremnošću da prihvate visoke rizike i privremene gubitke koje priroda biznisa diktira
Po američkom shvatanju, pod pojmom direktnih stranih investicija se podrazumjeva ulaganje u preduzeća sa sjedištem u USA pri čemu strano ulaganje prelazi 10%. Isto tako pod direktnim ulaganjem američkih firmi u inostranstvu smatraju se ona ulaganja u kojima američki investitori posjeduju najmanje 25% kapitala.
Prema OECD-u pod direktnim stranim ulaganjem podrazumjeva se takav vid ulaganja kod kojeg strani investitor posjeduje 10% ili više običnih akcija sa pravom glasa ili manje od 10% ako strani invaestitor na taj način obezbjeđuje odlučujuće pravo uprave nad preduzećem.[FONT="][1][/FONT]
Iz navedenih, kao i drugih definicija direktnih stranih ulaganja možemo izvući zaključak da sve definicije na prvo mjesto stavljaju kontrolnu funkciju u poslovanju zajedničkog poduhvata, a zatim dolazi interes za reguliranje svojinskih, tj. vlasničkih prava na odgovarajućem dijelu tog zajedničkog poduhvata.[FONT="][2][/FONT]
Bitno je naglasiti da na strane investicije ne treba gledati samo sa stanovišta finansijskih transakcija, jer direktne strane investicije podrazumijevaju osim transfera kapitala i transfer u zemlju domaćina novih tehnoloških procesa, organizacionih sposobnosti, menadžmenta i sl. U našem slučaju to znači, prije svega, ono što je potrebno za kvalitetniji start bosanskohercegovačke privrede uz koju će se indirektno pokrenuti i drugi procesi, posebno ekonomski i politički.
2.2. Historijski razvoj direktnih stranih investicija
Bitan element potreban za razumijevanje historije direktnih stranih investicija je međunarodna trgovina. Međunarodna trgovina svoje porijeklo vodi još iz doba Mezopotamije. U to vrijeme trgovalo se svime i svačim. Trgovina se nije bitnije mijenjala sve do 16. st. kada se u Europi počinju stvarati prve trgovine (trgovinska preduzeća) čija se predstavništva formiraju u svim značajnim trgovačkim centrima tog vremena. Istovremeno se stvaraju i internacionalni finansijski centri koji prate razvoj trgovine.
Počeci modernih preduzeća leže u 19. st, za vrijeme Industrijske revolucije koja je ubrzala njihov razvoj. Povećavaju se kapaciteti preduzeća, stvara se nova organizacija, te se snažnije izlazi na svjetsko tržište. Tehničke i pravne mogućnosti koje su se nalazile pred preduzećima dovele su do bržeg stvaranja multinacionalnih preduzeća. U toj fazi, na stranom tržištu se investira prvenstveno u trgovačka preduzeća s ciljem povoljnijeg nabavljanja sirovina, kao i plasmana gotovih proizvoda. Važnu ulogu u povećanju investicija imali su: geografska udaljenost, sličnost kultura i jezika i tadašnja politika.
Grafikon br. 1: Istorijski razvoj direktnih stranih investicija – 1914. god
Izvor: Dunning.J: Multinacional Companies and the Global Economy, Wokingham, 1993. godina, str.117
U periodu između dva svjetska rata, investicije su se stalno povećavale. Multinacionalna preduzeća su snažnije počela da investiraju u naftne izvore, posebno u kolonijama i protektoratima. Snažno su se počele razvijati i multinacionalna preduzeća u drugim oblastima (hemija, industrija automobila, elektroindustrija) što je dovelo do većeg protoka kapitala. Privredu u ovom periodu karakteriše velika ekonomska kriza čiji su se negativni učinci odrazili i na svjetsko kretanje kapitala. Direktne investicije, posebno iz USA prema Europi, odvijaju se veoma smanjenim udjelom u ukupnim svjetskim investicijama.
[FONT="][1][/FONT] Pod pojmom odlučujuće uprave u ovom slučaju podrazumjeva se situacija u kojoj strani investitor ne mora imati apsolutnu moć, već je dovoljno da može odlučujuće uticati na upravu kompanije u koju je uložio svoj kapital. UNCTAD, 1997 godine
2 Dr Mehmedalija Hadžović: „Direktna strana ulaganja”, Sarajevo 2002. godine, str. 49