Didahi / Дидахи - Učenje dvanaestorice apostola

Učlanjen(a)
25.05.2010
Poruka
74
*
[SIZE=-1]Овај ранохришћански спис настао је у време Светих Апостола.

Написан је од стране једног апостолског ученика, између 60. и 80. године првога века живота Христове Цркве на Истоку, негде у околини Антиохије у Сирији.

Дело је писано библијски просто и једноставно и представља сажетак основне науке Христове и Апостолске (Катихизис) .

- Овај превод је са грчког оригинала (из најновијих критичких издања Апостолских Отаца.[/SIZE]

:

ДИДАХИ
УЧЕЊЕ ДВАНАЕСТОРИЦЕ АПОСТОЛА
Наука Господња народима преко Дванаеторице Апостола

I

(1) Постоје два пута: један живота, а други смрти, и велика је разлика између та два пута.

Пут живота је овај:

прво, "љуби Бога који те је створио";

друго, (љуби) "ближњега свога као самога себе".

И све што хоћеш да ти се не чини, и ти не чини другоме.

Наука пак ових речи је ова:

"Благосиљајте оне који вас куну, и молите се за непријатеље своје", а постите за оне који вас гоне. Јер "каква вам је захвалност ако љубите оне који вас љубе? Не чине ли то и незнабошци? Али ви волите оне који вас мрзе", и нећете имати непријатеља.

"Удаљавај се од телесних и светских" жеља. Ако те ко "удари по десном образу, окрени му и други" и бићеш савршен. "Ако те ко потера једну миљу, иди с њиме две". Ако ти ко "узме хаљину, подај му и кошуљу". Ако ко узме од тебе оно што је твоје, не тражи му (натраг), јер не можеш.


(5) "Свакоме који од тебе иште подај, и не потражуј (натраг)". Јер Отац хоће да свима дајеш од својих дарова.

Блажен је онај који даје, сходно заповести, јер је он невин.

Тешко ономе који узима.

Ако пак неко узима зато што има потребу, такав ће бити невин; а ако узима онај ко нема потребе, биће суђен због чега и зашто је узео. Када буде притешњен, биће испитиван за то што је учинио, и "неће изаћи оданде док не врати и последњи динар".

(6) Али и о томе (давању) је речено: Нека се озноји милостиња твоја у рукама твојим, док не познаш коме ћеш дати.

II

(1) Друга пак заповест (ове) науке (је):

"Не уби, не чини прељубе", не развратничи децу, не чини блуда, не укради, не врачај, не употребљавај мађије, не убијај дете кад се зачне, нити га погуби кад се роди.

(3) "Не пожели оно што је ближњега" (твога); "не заклињи се, не сведочи лажно", не клеветај, не буди злопамтљив.

(4) Не буди двоједушан, нити двојезичан, јер двојезичност је замка смрти.

(5) Нека реч твоја не буде лажна, нити празна, него испуњена делом.

(6) Не буди грамзив, ни отимач, ни лицемер, ни зло&ћудан (= злобан), нити горд.

Не смишљај зли савет на ближњега свога.

(7) Не мрзи ниједног човека, него неке карај, за неке се моли, а неке воли више од душе своје.


III

(1) Сине мој, бежи од сваког зла и од свега што му је слично.

(2) Не буди гневљив, јер гњев води убиству; нити буди завидљив, ни свадљив, ни напрасит, јер од свега тога рађају се убиства.

(3) Сине мој, не буди похотљив, јер пожуда води у блуд; нити бесраман у речима, нити бестидан очима, јер се од свега тога рађају прељубе.

(4) Сине мој, не буди погађач (= врачар), јер то води идолопоклонству; нити бајалац, ни астролог, ни лажни очишћивач (= заклињач), и немој то ни гледати [ни слушати], јер се од свега тога рађа идолопоклонство.

(5) Сине мој, не буди лажљив, јер лаж одводи у крађу; нити среброљубив, ни славољубив, јер се из свега тога рађају крађе.

(6) Сине мој, не буди роптач, јер то води хули; нити самонаметљив, ни злоуман, јер се од свега тога рађају хуле.

Него буди кротак, јер "кротки ће наследити земљу".

(8) Буди дуготрпељив и милостив и безазлен и миран и добар, и свагда имај страх од речи које си чуо.

(9) Не преузноси се, нити дозволи души својој дрскост. Нека се душа твоја не дружи са високима (=на положајима), него се дружи са праведнима и смиренима.

(10) Све што ти се догађа примај као добро, зна-јући да без Бога ништа не бива.

IV


(1) Сине мој, сећај се и дању и ноћу онога "који ти говори реч Божију", и поштуј га као Господа, јер тамо где се проповеда Господство (Божије), тамо је и Господ.

(2) Сваки дан тражи лице светих, да би налазио спокојство у речима њиховим.

(3) Не стварај раздора, него завађене мири. Суди праведно, и не гледај ко је ко кад треба (некога) због преступа покарати.

(4) Не буди двоједушан, да ли ће (нешто) бити или неће.
Не буди (такав) да за примање имаш руке испружене, а за давање стиснуте.

(6) Ако имаш нешто (да даш) што је рукама твојим (стечено), подај то за откуп грехова својих.

(7) Немој се устезати да даш, нити када даш да жалиш, јер ћеш познати ко је Добри наградодавац.

(8) Не избегавај онога ко је у немаштини; све што имаш подели са братом својим, и немој рећи да је (нешто) твоја сопственост. Јер ако сте заједничари у бесмртноме, колико ли већма у смртним (стварима)?

Не дижи руку своју од сина свога или кћери своје, него их од младости учи страху Божијем.

(10) Не заповедај у љутњи својој слузи своме или слушкињи, који се у истога Бога надају, да не (престану) бојати се заједничког вам Бога, јер Он не долази да позове гледајући на лица, него на оне које је Дух (Свети) припремио.

(11) Ви пак слуге, подчините се господарима својим као слици Божијој, с поштовањем и са страхом.

Мрзи на свако лицемерје и на све што није угодно Господу.

(13) Не остављај заповести Господње, него држи оно што си примио, "ни додадјући ни одузимајући".

(14) У Цркви исповедај грехе своје, и не приступај молитви својој са савешћу нечистом.

То је пут живота.


V

(1) А пут смрти је овај:
Пре свега (тај пут) је зао и проклетством испуњен. (Јер на њему су):
убиства, прељубе, похоте, блуд, крађе, идолопоклонства, мађије, врачарије, отимачине, лажна сведочења, лицемерја, двоједушност, подмуклост, гордост, злоба, самовоља, грамзивост, срамотне речи, завист, дрскост, надменост, охолост, [не(бого)бојажљивост].

(Тим путем иду): прогонитељи добрих, мрзитељи истине, љубитељи лажи, они који не знају плату праведности, који се не држе добра нити суда праведног, који бдију не на добро него на зло, од којих је далеко кротост и трпељивост, који не милују сиромаха, који не саосећају са паћеником, који не познају свога Створитеља; убице деце (своје), упропаститељи створења Божијег; који окрећу лице своје од потребитога, који вређају већ увређенога;
улизице богатима, неправедне судије сиромашнима; препуни свакога греха.

Спасите се, децо, од свију таквих.

VI
(1) Пази да те неко не заведе са овога (правога) пута науке (Господње), јер те (такав) учи мимо Бога.

(2) Ако можеш носити сав јарам Господњи, онда ћеш бити савршен; а ако не можеш, колико можеш, толико и чини.

Односно пак (употребе) хране, држи оно што можеш, али се особито чувај (да не једеш) од жртве идолске, јер је то служење мртвим боговима.


VII


(1) А односно Крштења, овако крштавајте:
Пошто претходно све ово кажете (=поучите), "крштавајте у име Оца и Сина и Светога Духа" у текућој води.

(2) Ако ли немаш текућу воду, крштавај у другој (води). Ако не можеш у хладној, онда у топлој.

(3) А ако ни једне ни друге немаш, онда излиј воду на главу три пута у име Оца и Сина и Светога Духа.

(4) А пре Крштења нека претходно посте онај који крштава и крштавани, и ако неки други могу. А наредићеш крштаваноме да пости један или два дана раније.

VIII


(1) А постови ваши нека не буду са лицемерима. Јер они посте понедељак и четвртак у седмици, а ви постите среду и петак.

И не молите се као лицемери, него као што је Господ заповедио у Јеванђељу, овако се молите:

Оче наш који си на небу, да се свети име Твоје;
да дође царство Твоје;
да буде воља Твоја и на земљи као на небу;
хлеб наш насушни дај нам данас,
и опрости нам дуг наш као што и ми опраштамо дужни цима својим,
и не уведи нас у искушење,
но избави нас од злога.
Јер је Твоја сила и слава у векове!"
Три пута дневно тако се молите.

IX

(1) А односно Евхаристије (=Литургије), овако чините благодарење:
Прво за чашу (говорите):
Благодаримо Ти, Оче наш,
за свету лозу Давида слуге Твога,
коју си нам објавио кроз Исуса Сина Твога.
Теби слава у векове!
А за хлеб који се ломи (говорите):
Благодаримо Ти, Оче наш,
за живот и познање (,),
које си нам објавио кроз Исуса Сина Твога.
Теби слава у векове!
Као што је овај хлеб (који ломимо) био расејан по горама, и сабран постаде један, тако нека се сабере Црква Твоја са крајева земље у Царство Твоје.
Јер је Твоја слава и сила кроз Исуса Христа у векове!
А од ваше Евхаристије (=Литургије) нека нико не једе нити пије, осим крштених у име Господње; јер о томе је и рекао Господ: "Не дајите светиње псима".

X


(1) После пак причешћивања, овако благодарите:

Благодаримо Ти, Оче Свети, за свето Име Твоје
које си настанио у срца наша,
и за познање и веру и бесмртност,
које си нам објавио кроз Исуса Сина Твога.
Теби слава у векове!
Ти си, Владико Сведржитељу,
све створио ради Имена Твога,
и дао си храну и пиће људима на уживање,
да би Теби благодарили;
нама пак даровао си духовну храну и пиће и живот вечни кроз Сина Твога.
Пре свега благодаримо Ти што си Моћан.
Теби слава у векове!
Опомени се, Господе, Цркве Твоје,
да је избавиш од сваког зла
и да је усавршиш у љубави Твојој;
и сабери је од четири ветра, њу - освећену,
у Царство Твоје, које си јој припремио.
Јер је Твоја сила и слава у векове!
Нека дође Благодат Твоја, и нека прође овај свет.
Осана Богу Давидову!
Ако је ко свет, нека приступи, а ко није, нека се покаје.
Маран ата\ Амин!

А пророцима дозволите да благодаре, колико хоће.


XI

(1) Ако (вам) пак ко дође и учи вас свему овоме што је напред речено, примите га.

(2) А ако тај који учи скрене, и почне да учи другу науку да би покварио (ову науку), онда га немојте слушати; а ако (учи) да би умножио правду и познање Господње, примите га као Господа.

А односно апостола и пророка, сходно заповести Јеванђеља овако чините:

(4) Сваки апостол који долази к вама нека буде примљен као Господ.

(5) Али нека не остаје више него један дан; ако пак буде потребе, онда други дан. А ако остане три дана, онда је лажни пророк.

(6) А апостол кад одлази (од вас) нека ништа не узима осим хлеба, колико до (идућег) преноћишта; ако пак тражи и новаца, онда је лажни пророк.

И сваког пророка који говори у Духу не искушавајте и не судите, "јер ће се сваки грех опростити", а овај се грех "неће опростити".

(8) Али није сваки који говори у Духу пророк, него ако има и понашање (= врлине) Господње. По начину, дакле, понашања распознаје се лажни пророк од пророка (правог).

(9) И сваки пророк који у Духу одређује трпезу (=поставља је за сиромашне), неће јесте од ње, иначе је лажни пророк.

(10) А сваки пророк који учи истини, ако не твори то што учи, лажни је пророк.

(11) Сваки пак пророк опробани, истинити, који изграђује тајну Цркве у свету (= подвизава се за свесветску тајну Цркве), а не учи да се чини све оно што он чини, нека не буде осуђиван од вас, јер он са Богом има суд; јер тако исто су чинили и стари пророци.

(12) А ако неки каже у Духу: дај ми новаца или нечега другога, таквога немојте слушати. Ако пак каже да се да за друге који оскудевају, нека га нико не осуђује (за то).


XII

(1) Сваки који долази у име Господње, нека буде примљен; после пак испробавши га дознаћете (какав је), јер ћете имати (толико) разборитости да разликујете десно и лево.

(2) Ако је тај који вам долази пролазник, ви му помозите колико можете, али нека не остаје код вас више од два или три дана, ако је то потребно.

(3) Ако пак хоће да се настани (код вас), а зна неки занат, нека ради па нек једе.

(4) А ако не зна заната, ви по вашој разборитости постарајте се како не би с вама живео беспослен хришћанин.

(5) Ако он неће тако да ради, такав је христотрговац (^;). Чувајте се од таквих.


XIII

(1) Сваки истинити пророк, који хоће да се настани код вас, достојан је хране своје.

(2) Тако исто и истинити учитељ достојан је и он као радник хране своје.

Сваку првину од плодова пивнице и са гумна, од стоке и оваца, узми и дај првину пророцима, јер су они првосвештеници (;=епископи) ваши.

(4) А ако немате пророка, дајте сиромашнима.

(5) Ако спремаш хлебове, узми и подај првину (од њих), по заповести.

(6) Исто тако, кад отвориш суд са вином или уљем, узми првину и дај пророцима.

(7) И од новаца, и од одеће, и од сваког имања, узевши првину, колико сам сматраш, подај по заповести.


XIV


(1) А у недељу Господњу, сабравши се заједно, ломите хлеб и вршите Евхаристију (=Литургију), исповедајући претходно грехе своје, да би жртва ваша била чиста.

(2) Сваки пак онај који има спор са другом својим нека не долази на сабрање са вама, докле се не измире, да се (тиме) не упрља жртва ваша.

(3) Јер је то она (жртва) за коју је Господ рекао: "У сваком месту и времену приносићете ми жртву чисту, јер сам ја Цар велики, говори Господ, и Име је моје чудесно међу народима".


XV

(1) Изаберите себи епископе и ђаконе достојне Господа, људе кротке и несреброљубиве и истините и проверене, јер вам они служе службу пророка и учитеља.

(2) Немојте их, дакле, пренебрегавати, јер су они ваши достојанственици (=часни) са пророцима и учитељима.
Исправљајте једни друге, не у гњеву него у миру, као што стоји у Јеванђељу; а са сваким оним који греши против другога нека нико не разговара, нити га слушајте, докле се не покаје.

(4) А ваше молитве и милостиње и сва дела (ваша) чините тако као што стоји у Јеванђељу Господа нашег.


XVI


(1) Стражите над животом вашим; "светилници ваши нека се не угасе, и бедра ваша нека не ослабе, него будите спремни; јер не знате часа у који ће Господ ваш доћи".

(2) А сабирајте се чешће заједно, тражећи оно што одговара ( = приличи) душама вашим. Јер вам неће користити све време вере ваше ако се у последње време не покажете савршени.

Јер ће се у последње дане умножити лажни пророци и упропаститељи, и овце ће се претворити у вукове, и љубав ће се преокренути у мржњу.

(4) Јер када безакоње буде расло, људи ће једни друге омрзнути и прогонити и издавати.

И тада ће се јавити обмањивач света ( = козмопреварант) као син Божји и чиниће знаке и чудеса, и земља ће се предати у руке његове, и чиниће безакоња (каквих никада од века није било.

(5) Тада ће род људски доћи у огањ испитивања, и "саблазниће се многи и пропасти, а они који претрпе (издрже) у вери својој, спашће се" од тог проклетства.

И тада ће се појавити знаци Истине: најпре знак отварања ( (=знак појаве Господње) на небу, затим знак гласа трубе, и трећи (знак): васкрсење мртвих.

(7) Но не свих (заједно), него као што је речено:
"Доћи ће Господ и сви свети с Њиме".
Тада ће свет угледати Господа где долази на облацима небеским".

Превео: Еп. Атанасије (Јефтић) (pa se valja priupitati - dal' je doslovce precizno il' ? - moja napomena)


~ No, evo ijekavskog prevoda sa drugog izvora:


Ovaj ranokršćanski spis nastao je u vrijeme Svetih Apostola.

Napisan je od strane jednog apostolskog učenika, između 60. i 80. godine prvoga veka života Hristove Crkve na Istoku, negde u okolini Antiohije u Siriji.

Delo je pisano biblijski prosto i jednostavno i predstavlja sažetak osnovne nauke Hristove i Apostolske (kratki Katihizis)
:
DIDAHI - UČENJE DVANAESTORICE APOSTOLA

Nauka Gospodnja narodima preko Dvanaestorice Apostola

I
(1) Postoje dva puta: jedan života, a drugi smrti, i velika je razlika između ta dva puta.
Put života je ovaj: prvo, "ljubi Boga koji te je stvorio";
drugo, (ljubi) "bližnjega svoga kao samoga sebe".
I sve što hoćeš da ti se ne čini, i ti ne čini drugome.

Nauka pak ovih riječi je ova:
"Blagosiljajte one koji vas kunu, i molite se za neprijatelje svoje", a postite za one koji vas gone. Jer "kakva vam je zahvalnost ako ljubite one koji vas ljube? Ne čine li to i neznabošci? Ali vi volite one koji vas mrze", i nećete imati neprijatelja.

"Udaljavaj se od tjelesnih i svjetskih" želja.
Ako te ko "udari po desnom obrazu, okreni mu i drugi" i bit ćeš savršen.
"Ako te ko potjera jednu milju, idi s njime dvije".
Ako ti ko "uzme haljinu, podaj mu i košulju".
Ako ko uzme od tebe ono što je tvoje, ne traži mu (natrag), jer ne možeš.

(5) "Svakome koji od tebe ište podaj, i ne potražuj (natrag)".

Jer Otac hoće da svima daješ od svojih darova. Blažen je onaj koji daje, shodno zapovjedi, jer je on nevin. Teško onome koji uzima. Ako pak neko uzima zato što ima potrebu, takav će biti nevin; a ako uzima onaj ko nema potrebe, biće suđen zbog čega i zašto je uzeo.

Kada bude pritiješnjen, biće ispitivan za to što je učinio, i "neće izaći odande dok ne vrati i posljednji dinar".

(6) Ali i o tome (davanju) je rečeno: Neka se oznoji milostinja tvoja u rukama tvojim, dok ne poznaš kome ćeš dati.

II
(1) Druga pak zapovijed (ove) nauke (je): "Ne ubi, ne čini preljube", ne razvratniči djecu, ne čini bluda, ne ukradi, ne vračaj, ne upotrebljavaj magije, ne ubijaj dijete kad se začne, niti ga pogubi kad se rodi.

(3) "Ne poželi ono što je bližnjega" (tvoga); "ne zaklinji se, ne svjedoči lažno", ne kleveći, ne budi zlopamtljiv.

(4) Ne budi dvojedušan, niti dvojezičan, jer dvojezičnost je zamka smrti.

(5) Neka riječ tvoja ne bude lažna, niti prazna, nego ispunjena djelom.

(6) Ne budi gramziv, ni otimač, ni licemjer, ni zloćudan (=zloban), niti gord (ponosan). Ne smišljaj zli savjet na bližnjega svoga.

(7) Ne mrzi nijednog čovjeka, nego neke karaj, za neke se moli, a neke voli više od duše svoje.

III
(1) Sine moj, bježi od svakog zla i od svega što mu je slično.

(2) Ne budi gnjevljiv, jer gnjev vodi ubojstvu; niti budi zavidljiv, ni svadljiv, ni naprsit, jer od svega toga rađaju se ubojstva.

(3) Sine moj, ne budi pohotljiv, jer požuda vodi u blud; niti besraman u riječima, niti bestidan očima, jer se od svega toga rađaju preljube.

(4) Sine moj, ne budi vračar, jer to vodi idolopoklonstvu; niti bajalac, ni astrolog, ni lažni očišćivač (=zaklinjač), i nemoj to ni gledati [ni slušati], jer se od svega toga rađa idolopoklonstvo.

(5) Sine moj, ne budi lažljiv, jer laž odvodi u krađu; niti srebroljubiv, ni slavoljubiv, jer se iz svega toga rađaju krađe.

(6) Sine moj, ne budi roptač, jer to vodi huli; niti samonametljiv, ni zlouman, jer se od svega toga rađaju hule. Nego budi krotak, jer "krotki će naslijediti zemlju".

(8) Budi dugotrpljiv i milostiv i bezazlen i miran i dobar, i svagda imaj strah od riječi koje si čuo.

(9) Ne preuznosi se, niti dozvoli duši svojoj drskost. Neka se duša tvoja ne druži sa visokima (=na položajima), nego se druži sa pravednima i smirenima.

(10) Sve što ti se događa primaj kao dobro, znajući da bez Boga ništa ne biva.

IV
(1) Sine moj, sjećaj se i danju i noću onoga "koji ti govori riječ Božju", i poštuj ga kao Gospoda, jer tamo gdje se propovijeda Gospodstvo (Božje), tamo je i Gospod.

(2) Svaki dan traži lice svetih, da bi nalazio spokojstvo u riječima njihovim.

(3) Ne stvaraj razdora, nego zavađene miri. Sudi pravedno, i ne gledaj ko je ko kad treba (nekoga) zbog prestupa pokarati.

(4) Ne budi dvojedušan, da li će (nešto) biti ili neće. Ne budi (takav) da za primanje imaš ruke ispružene, a za davanje stisnute.

(6) Ako imaš nešto (da daš) što je rukama tvojim (stečeno), podaj to za otkup grijehova svojih.

(7) Nemoj se uotežati da daš, niti kada daš da žališ, jer ćeš poznati ko je Dobri nagradodavac.

(8) Ne izbjegavaj onoga ko je u neimaštini; sve što imaš podjeli sa bratom svojim, i nemoj reći da je (nešto) tvoje vlasništvo. Jer ako ste zajedničari u besmrtnome, koliko li više u smrtnim (stvarima)?

Ne diži ruku svoju od sina svoga ili kćeri svoje, nego ih od mladosti ući strahu Božjem.

(10) Ne zapovijedaj u ljutnji svojoj sluzi svome ili sluškinji, koji se u istoga Boga nadaju, da ne (prestanu) bojati se zajedničkog vam Boga, jer On ne dolazi da pozove gledajući na lica, nego na one koje je Duh (Sveti) pripremio.

(11) Vi pak sluge, podčinite se gospodarima svojim kao slici Božjoj, s poštovanjem i sa strahom.

Mrzi na svako licemjerje i na sve što nije ugodno Gospodu.

(13) Ne ostavljaj zapovjedi Gospodnje, nego drži ono što si primio, "ni dodajući ni oduzimajući". (14) U Crkvi ispovijedaj grijehe svoje, i ne pristupaj molitvi svojoj sa savješću nečistom. To je put života.

V
(1) A put smrti je ovaj: Prije svega (taj put) je zao i prokletstvom ispunjen. (Jer na njemu su): ubojstava, preljube, pohote, blud, krađe, idolopoklonstva, magije, vračanja, otimačine, lažna svjedočenja, licemjerja, dvojedušnost, podmuklost, gordost, zloba, samovolja, gramzivost, sramotne riječi, zavist, drskost, nadmenost, oholost [ne(bogo)bojažljivost].

(Tim putem idu): progonitelji dobrih, mrzitelji istine, ljubitelji laži, oni koji ne znaju plaću pravednosti, koji se ne drže dobra niti suda pravednog, koji bdiju ne na dobro nego na zlo, od kojih je daleko krotost i trpljivost, koji ne miluju siromaha, koji ne suosjećaju sa paćenikom, koji ne poznaju svoga Stvoritelja; ubojice djece (svoje), upropastitelji stvorenja Božjeg; koji okreću lice svoje od potrebitoga, koji vrijeđaju već uvrijeđenoga; ulizice bogatima, nepravedne sudije siromašnima; prepuni svakoga grijeha. Spasite se, djeco, od sviju takvih.

VI
(1) Pazi da te neko ne zavede sa ovoga (pravoga) puta nauke (Gospodnje), jer te (takav) uči mimo Boga.
(2) Ako možeš nositi sav jaram Gospodnji, onda ćeš biti savršen; a ako ne možeš, koliko možeš, toliko i čini. Odnosno pak (upotrebe) hrane, drži ono što možeš, ali se osobito čuvaj (da ne jedeš) od žrtve idolske, jer je to služenje mrtvim bogovima.

VII
(1) A odnosno Krštenja, ovako krštavajte: Pošto prethodno sve ovo kažete (=poučite), "krštavajte u ime Oca i Sina i Svetoga Duha"u tekućoj vodi.
(2) Ako li nemaš tekuću vodu, krštavaj u drugoj (vodi). Ako ne možeš u hladnoj, onda u toploj.
(3) A ako ni jedne ni druge nemaš, onda izlij vodu na glavu tri puta u ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
(4) A prije Krštenja neka prethodno poste onaj koji krštava i krštavani, i ako neki drugi mogu. A naredit ćeš krštavanome da posti jedan ili dva dana ranije.

VIII
(1) A postovi vaši neka ne budu sa licemjerima. Jer oni poste ponedjeljak i četvrtak u sedmici, a vi postite srijedu i petak.

I ne molite se kao licemjeri, nego kao što je Gospod zapovjedio u Evanđelju, ovako se molite:

Oče naš koji si na nebu,
da se sveti ime Tvoje;
da dođe carstvo Tvoje;
da bude volja Tvoja i na zemlji kao na nebu;
kruh naš nasušni daj nam danas,
i oprosti nam dug naš kao što i mi opraštamo dužnicima svojim,
i ne uvedi nas u iskušenje,
no izbavi nas od zloga.
Jer je Tvoja sila i slava u vjekove!"
Tri puta dnevno tako se molite.

IX
(1) A odnosno Euharistije (=Liturgije), ovako činite blagodarenje Prvo za čašu (govorite):

Blagodarimo Ti, Oče naš,
za svetu lozu Davida sluge Tvoga,
koju si nam objavio kroz Isusa Sina Tvoga.
Tebi slava u vjekove!
A za kruh koji se lomi (govorite):
Blagodarimo Ti, Oče naš,
za život i poznanje,
koje si nam objavio kroz Isusa Sina Tvoga.
Tebi slava u vjekove!
Kao što je ovaj kruh (koji lomimo) bio rasijan po gorama, i sabran postade jedan,
tako neka se sabere Crkva Tvoja sa krajeva zemlje u Carstvo Tvoje.
Jer je Tvoja slava i sila kroz Isusa Krista u vjekove!
A od vaše Euharistije (=Liturgije) neka niko ne jede niti pije, osim krštenih u ime Gospodnje;
jer o tome je i rekao Gospod: "Ne dajte svetinje psima".

X
(1) Poslije pak pričešćivanja, ovako blagodarite:

Blagodarimo Ti, Oče Sveti, za sveto Ime Tvoje koje si nastanio u srca naša, i za poznanje i vjeru i besmrtnost, koje si nam objavio kroz Isusa Sina Tvoga.

Tebi slava u vjekove!
Ti si, Vladiko Svedržitelju,
sve stvorio radi Imena Tvoga,
i dao si hranu i piće ljudima na uživanje,
da bi Tebi blagodarili;
nama pak darovao si duhovnu hranu i piće i život vječni kroz Sina Tvoga.
Prije svega blagodarimo Ti što si Moćan.
Tebi slava u vjekove!
Opomeni se, Gospode, Crkve Tvoje,
da je izbaviš od svakog zla
i da je usavršiš u ljubavi Tvojoj;
i saberi je od četiri vjetra, nju - osvećenu,
u Carstvo Tvoje, koje si joj pripremio.
Jer je Tvoja sila i slava u vjekove!
Neka dođe Blagodat Tvoja, i neka prođe ovaj svijet.
Osana Bogu Davidovu!
Ako je ko svijet, neka pristupi, a ko nije, neka se pokaje.
Maran ata! Amen!

A prorocima dozvolite da blagodare, koliko hoće.

XI

(1) Ako (vam) pak ko dođe i uči vas svemu ovome što je naprijed rečeno, primite ga.

(2) A ako taj koji uči skrene, i počne da uči drugu nauku da bi pokvario (ovu nauku), onda ga nemojte slušati; a ako (uči) da bi umnožio pravdu i poznanje Gospodnje, primite ga kao Gospoda. A odnosno apostola i proroka, shodno zapovjedi Evanđelja ovako činite:

(4) Svaki apostol koji dolazi k vama neka bude primljen kao Gospod.

(5) Ali neka ne ostaje više nego jedan dan; ako pak bude potrebe, onda drugi dan. A ako ostane tri dana, onda je lažni prorok.

(6) A apostol kad odlazi (od vas) neka ništa ne uzima osim kruha, koliko do (idućeg)
prenoćišta; ako pak traži i novaca, onda je lažni prorok.

I svakog proroka koji govori u Duhu ne iskušavajte i ne sudite, "jer će se svaki grijeh oprostiti", a ovaj se grijeh "neće oprostiti".

(8) Ali nije svaki koji govori u Duhu prorok, nego ako ima i ponašanje( vrline) Gospodnje. Po načinu, dakle, ponašanja raspoznaje se lažni prorok od proroka (pravog).

(9) I svaki prorok koji u Duhu određuje trpezu (=postavlja je za siromašne), neće jesti od nje, inače je lažni prorok.

(10) A svaki prorok koji uči istini, ako ne tvori to što uči, lažni je prorok.

(11) Svaki pak prorok oprobani, istiniti, koji izgrađuje tajnu Crkve u svijetu (podvizava se za sve svjetsku tajnu Crkve), a ne uči da se čini sve ono što on čini, neka ne bude osuđivan od vas, jer on sa Bogom ima sud; jer tako isto su činili i stari proroci.

(12) A ako neki kaže u Duhu:
daj mi novaca ili nečega drugoga, takvoga nemojte slušati. Ako pak kaže da se da za druge koji oskudijevaju, neka ga niko ne osuđuje (za to).

XII.
(1) Svaki koji dolazi u ime Gospodnje, neka bude primljen; poslije pak isprobavši ga
doznat ćete (kakav je), jer ćeš imati (toliko) razboritosti da razlikujete desno i lijevo.

(2) Ako je taj koji vam dolazi prolaznik, vi mu pomozite koliko možete, ali neka ne ostaje kod vas više od dva ili tri dana, ako je to potrebno.

(3) Ako pak hoće da se nastani (kod vas), a zna neki zanat, neka radi pa neka jede.

(4) A ako ne zna zanata, vi po vašoj razboritosti postarajte se kako ne bi s vama živio besposlen kršćanin.

(5) Ako on neće tako da radi, takav je kristotrgovac. Čuvajte se od takvih.

XIII
(1) Svaki istiniti prorok, koji hoće da se nastani kod vas, dostojan je hrane svoje.

(2) Tako isto i istiniti učitelj dostojan je i on kao radnik hrane svoje.

Svaku prvinu od plodova pivnice) i sa gumna, od stoke i ovaca, uzmi i daj prvinu prorocima, jer su oni prvosvećenici (=episkopi) vaši.

(4) A ako nemate proroka, dajte siromašnima.

(5) Ako spremaš kruhove, uzmi i podaj prvinu (od njih), po zapovjedi.

(6) Isto tako, kad otvoriš sud sa vinom ili uljem, uzmi prvinu i daj prorocima.

(7) I od novaca, i od odjeće, i od svakog imanja, uzevši prvinu, koliko sam smatraš, podaj po zapovjedi.

XIV
(1) A u nedjelju Gospodnju, sabravši se zajedno, lomite kruh i vršite Euharistiju
(=Liturgiju), ispovijedajući prethodno grijehe svoje, da bi žrtva vaša bila čista.

(2) Svaki pak onaj koji ima spor sa drugom svojim neka ne dolazi na sabranje sa vama, dokle se ne izmire, da se (time) ne uprlja žrtva vaša.

(3) Jer je to ona (žrtva) za koju je Gospod rekao: "U svakom mjestu i vremenu prinosit ćete mi žrtvu čistu, jer sam ja Car veliki, govori Gospod, i Ime je moje čudesno među narodima".

XV
(1) Izaberite sebi episkope i đakone dostojne Gospoda, ljude krotke i nesrebroljubive i
istinite i provjerene, jer vam oni služe službu proroka i učitelja.

(2) Nemojte ih, dakle, zaboravljati, jer su oni vaši dostojanstvenici sa prorocima i učiteljima. Ispravljajte jedni druge, ne u gnjevu nego u miru, kao što stoji u Evanđelju; a sa svakim onim koji griješi protiv drugoga neka niko ne razgovara, niti ga slušajte, dokle se ne pokaje.

(4) A vaše molitve i milostinje i sva djela (vaša) činite tako kao što stoji u Evanđelju Gospoda našeg.

XVI
(1) Stražarite nad životom vašim; "svijetilnici vaši neka se ne ugase, i bedra vaša neka ne oslabe, nego budite spremni; jer ne znate sata u koji će Gospod vaš doći".

(2) A sabirajte se češće zajedno, tražeći ono što odgovara (= prilici) dušama vašim. Jer vam neće koristiti sve vrijeme vjere vaše ako se u posljednje vrijeme ne pokažete savršeni.

Jer će se u posljednje dane umnožiti lažni proroci i upropastitelji, i ovce će se pretvoriti u vukove, i ljubav će se preokrenuti u mržnju.

(4) Jer kada bezakonje bude raslo, ljudi će jedni druge omrznuti i progoniti i izdavati. I tada će se javiti obmanjivač svijeta; kao sin Božji i činit će znake i čudesa, i zemlja će se predati u ruke njegove, i činit će bezakonja kakvih nikada od vijeka nije bilo.

(5) Tada će rod ljudski doći u oganj ispitivanja, i "sablaznitt će se mnogi i propasti, a oni koji pretrpe (izdrže) u vjeri svojoj, spasit će se" od tog prokletstva. I tada će se pojaviti znaci Istine: najprije znak (=znak pojave Gospodnje) na nebu, zatim znak glasa trube, i treći (znak): uskrsenje mrtvih.

(7) No ne svih (zajedno), nego kao što je rečeno: "Doći će Gospod i svi sveti s Njime". Tada će svijet ugledati Gospoda gdje dolazi na oblacima nebeskim".

*
Ovaj ranokršćanski spis nastao je u vrijeme Svetih Apostola, napisan od jednog apostolskog učenika, između 60. i 80. godine prvoga vijeka života Kristove Crkve na Istoku, negdje u okolini Antiohije u Siriji. Djelo je pisano biblijski prosto i jednostavno i predstavlja sažetak osnovne nauke Kristove i Apostolske (kratki Katihizis)

 
Učlanjen(a)
21.09.2015
Poruka
1.460
Didahi ili Didahe (grčki: Διδαχή Didakhḗ - nauk, učenje) punim nazivom Nauk dvanaestorice apostola (grčki: Διδαχὴ τῶν δώδεκα ἀποστόλων Didakhḕ tōn dṓdeka apostólōn, latinski: Doctrina duodecim apostolorum) je ranokršćanski spis. Većina stručnjaka kao vrijeme nastanka spisa navodi kraj 1. ili početak 2. vijeka.[1]

Didache je dokumenat o životu i praksi onovremene Crkve.[2] Vjerojatno je djelo više autora, i predstavlja neku vrstu katekizma. Sastoji se od četiri nejednaka dijela: [2]

  • moralni (cc. 1—6) u obliku učenja o dva puta (»put života« i »put smrti«),
  • liturgijski (cc. 7—10) koje sadržavaju i neke molitve (Očenaš i euharistijske molitve),
  • disciplinski (cc. 11—15), i
  • eshatološki dio (c. 16), tzv. »mala apokalipsa«.
Neki su ga crkveni oci smatrali dijelom Novoga zavjeta[3], dok su ga drugi odbacivali kao neautentičan ili nekanonski[4], pa na kraju nije ušao u Novozavjetni kanon, izuzev Etiopsku crkvu čiji kanon sadrži spis Didascalia koji se temelji na Didahe. Katolička crkva je Didahe prihvatila kao dio zbirke apostolskih otaca.


Naslov
Audet dokazuje da izvorni naslov nije "Didache ton dodeka apostolon", nego "Didachai ton apostolon", tj. naslov riječ nije u jednini (Didache – učenje, uput), nego u pluralu (Didachai – učenja, upute), i u naslovu nema riječi "dvanaestorica" (dodeka). Dakle, naslov ne podmeće autorstvo Dvanaestorici, nego kaže da su to učenja (didachai) apostola u širem smislu, u značenju misionara u ranoj Crkvi. Spis je namijenjen tome da ga apostol, odnosno utemeljitelj nove kršćanske zajednice, ostavi zajednici kao praktično pomagalo za život njezinih članova. Stoga bi se naslov mogao prevesti kao »Upute apostolske«.[5]

Euzebije Cezarejski [6] daje naslov u pluralu (kai ton apostolon hai legomenai Didachai), a ni on ni Atanazije [7] ne navode u naslovu reč »dvanaest« (ton dodeka). No, neki proučavaoci ipak veruju da je sadašnji naslov izvorni.

Nastanak
Spis potiče iz judeo-hrišćanske sredine iz koje potječe i Matejevo evanđelje. To može biti Palestina ili Sirija: a možda i Antiohija ili njezina okolica; isključene su pavlovske zajednice, jer nema srodnosti s pavlovskom teologijom. Izvorni jezik je grčki.[2]

Prvi izdavači su mislili da je Didache postapostolski apokrif, nastao po Bryenniosu između 120-160, a po Harnacku između 135-165 u Egiptu. A. Robinson je mislio da se didahist služio Barnabinom poslanicom; te nije mogao nastati prije 140/150, a smještao ga je potkraj 2. ili na početak 3. stoljeća. Kasniji istraživači su spis različito datirali: od sredine 1. vijeka (Sabatier) pa čak do 4. vijeka (C. Bigg). Po Kraft-u, Didache je kompilacija raznih materijala, koja je svoj konačni oblik dobila u drugoj polovici 2. vijeka. U spisu nalazimo i veoma stare materijale, ali koji su uobličeni tijekom vremena.[8]

Audet je napisao zasebnu studiju o Didache, u kojoj tvdi da je spis nastao već između g. 50-70. Izvršene su dvije redakcije spisa, od kojih je prva načinjena u predkršćanskoj sredini, a duga u istoj sredini malo nakon pojave Evanđelja, srodnog s Matejevim. Adresati spisa su kršćani koji su to postali iz paganstva, a ne iz židovstva.[9]

Ipak su se datiranja najviše kretala između 80165. godine. Najvažniju ulogu u datiranju spisa imao je veoma arhaičan oblik crkvene organizacije koji se odražava u Didache, sa središnjom ulogom proroka u Crkvi.[2]

Povest


Chicago Tribune 1884. o novo otkrivenom spisu govori kao o prevari.
Didahe je u ranom kršćanstvu bio veoma cijenjen: navodi ga nekoliko puta Klement Aleksandrijski, držeći ga svetim Pismom, zatim Origen; i Euzebije Cezarejski [10], a Atanazije g. 367. donoseći popis knjiga biblijskog kanona, ubraja ga među knjige koje, iako nisu kanonske, treba čitati katekumenima.[11]

U moderno doba je ovaj spis bio nepoznat, dok ga 1873. nije u biblioteci samostana Svetog groba u Jerusalimu, otkrio Filotej Vrienije (Philotheos Bryennios), grčki metropolita Nikomedije, u jednom rukopisu iz 1056. godine (Codex Hierosolymitanus). Editio princeps je priredio sam Bryennios (Carigrad 1883.), a ubrzo poslije toga je Adolf Harnack izdao drugo izdanje s obimnim komentarom (Leipzig 1884.). Od tada je počela velika raspra među učenjacima o značaju toga spisa, o vremenu njegova postanka, o vrijednosti za poznavanje rane Crkve, i sl.

Vremenom su otkriveni novi rukopisi važni za utvrđivanje izvornog teksta: Papyrus Oxyrhynchus iz IV stoljeća, koji donosi dva grčka fragmenta (Didache 1, 3-4; 2,1-3, 2); a izdali su ga Grenfell i Hunt 1922. godine. Horner je 1904. objavio fragmente starog koptskog prijevoda. Postoji i kompletan prijevod na gruzijskom jeziku, prema rukopisu iz XIX stoljeća, koji je opisao 1932. Peradze, ali dosad nije pronađen original. Postoji i jedan arapski fragmenat, načinjen po koptskom prijevodu iz V stoljeća, koji sažimlje prve četiri glave. Nađena su i dva fragmenta (Didache 1, 1-3; 2, 2-6) latinskog prijevoda (Cod. Melk 914, iz XI st.) koji mora biti veoma star, što se zaključuje iz citata kod Ciprijana »De aleatoribus« i Augustina.[2]

U prvoj polovini 20. veka je vladalo mišljenje da je Didahe lažni apokrif koji treba pripisti montanistima, zbog isticanja proroka i propisivanja postova.[12][13][14] Poslije otkrića kumranskih spisa (1947), J. P. Audet je podvrgao komparativnoj analizi tekst Pravilo zajednice sa Didache, Barnabinom poslanicom, Doctrina apostolorum, i Herminim Pastirom. Rezultat istraživanja jest da su svi ti kršćanski tekstovi ovisni o zajedničkom izvoru — nekom židovskom spisu za poduku prozelita, koji je po etičkom dualizmu srodan sa »Manuale disciplinae«; njemu je najbliže latinska Doctrina. Glavni distinktivni elemenat je govor o dva anđela (ili dva duha) koji su postavljeni iznad dvaju puteva, čega nema u Didache (pominju se samo »dva puta«), dok Doctrina 1,1 govori o anđelu »aequitatis« i anđelu »iniquitatis«, a Barnaba 18,1 govori o »anđelima Božjim« i »anđelima Sotone«.[15]

„Kumranska su otkrića pripomogla da je došlo do široke konvergencije mišljenja bar u jednoj točki: nezavisno od datuma kada je došlo do definitivne uspostave spisa, jedan više ili manje konzistentan dio Bryenniosova Didachea potječe iz veoma rane epohe. Pod tim uvjetima ne može više ni teorija o potpunom montanističkom krivotvorenju naići na otvorene zastupnike.[16]
(Umberto Mattioli)
U savremenoj nauci više niko ne spori značaj ovog spisa za izučavanje ranog hrišćanstva.




I.
(1) Postoje dva puta: jedan života, a drugi smrti, i velika je razlika između ta dva puta.

Put života je ovaj: prvo, "ljubi Boga koji te je stvorio"; drugo, (ljubi) "bližnjega svoga kao samoga sebe". I sve što hoćeš da ti se ne čini, i ti ne čini drugome.

Nauka pak ovih reči je ova: "Blagosiljajte one koji vas kunu, i molite se za neprijatelje svoje", a postite za one koji vas gone. Jer "kakva vam je zahvalnost ako ljubite one koji vas ljube? Ne čine li to i neznabošci? Ali vi volite one koji vas mrze", i nećete imati neprijatelja.

"Udaljavaj se od telesnih i svetskih" želja. Ako te ko "udari po desnom obrazu, okreni mu i drugi" i bićeš savršen. "Ako te ko potera jednu milju, idi s njime dve". Ako ti ko "uzme haljinu, podaj mu i košulju". Ako ko uzme od tebe ono što je tvoje, ne traži mu (natrag), jer ne možeš. (5) "Svakome koji od tebe ište podaj, i ne potražuj (natrag)". Jer Otac hoće da svima daješ od svojih darova. Blažen je onaj koji daje, shodno zapovesti, jer je on nevin. Teško onome koji uzima. Ako pak neko uzima zato što ima potrebu, takav će biti nevin; a ako uzima onaj ko nema potrebe, biće suđen zbog čega i zašto je uzeo. Kada bude pritešnjen, biće ispitivan za to što je učinio, i "neće izaći odande dok ne vrati i poslednji dinar". (6) Ali i o tome (davanju) je rečeno: Neka se oznoji milostinja tvoja u rukama tvojim, dok ne poznaš kome ćeš dati.



II. (1) Druga pak zapovest (ove) nauke (je):

"Ne ubi, ne čini preljube", ne razvratniči decu, ne čini bluda, ne ukradi, ne vračaj, ne upotrebljavaj mađije, ne ubijaj dete kad se začne, niti ga pogubi kad se rodi. (3) "Ne poželi ono što je bližnjega" (tvoga); "ne zaklinji se, ne svedoči lažno", ne klevetaj, ne budi zlopamtljiv. (4) Ne budi dvojedušan, niti dvojezičan, jer dvojezičnost je zamka smrti. (5) Neka reč tvoja ne bude lažna, niti prazna, nego ispunjena delom. (6) Ne budi gramziv, ni otimač, ni licemer, ni zlo&ćudan (= zloban), niti gord. Ne smišljaj zli savet na bližnjega svoga. (7) Ne mrzi nijednog čoveka, nego neke karaj, za neke se moli, a neke voli više od duše svoje.



III. (1) Sine moj, beži od svakog zla i od svega što mu je slično. (2) Ne budi gnevljiv, jer gnjev vodi ubistvu; niti budi zavidljiv, ni svadljiv, ni naprasit, jer od svega toga rađaju se ubistva. (3) Sine moj, ne budi pohotljiv, jer požuda vodi u blud; niti besraman u rečima, niti bestidan očima, jer se od svega toga rađaju preljube. (4) Sine moj, ne budi pogađač (= vračar), jer to vodi idolopoklonstvu; niti bajalac, ni astrolog, ni lažni očišćivač (= zaklinjač), i nemoj to ni gledati [ni slušati], jer se od svega toga rađa idolopoklonstvo. (5) Sine moj, ne budi lažljiv, jer laž odvodi u krađu; niti srebroljubiv, ni slavoljubiv, jer se iz svega toga rađaju krađe. (6) Sine moj, ne budi roptač, jer to vodi huli; niti samonametljiv, ni zlouman, jer se od svega toga rađaju hule.

Nego budi krotak, jer "krotki će naslediti zemlju". (8) Budi dugotrpeljiv i milostiv i bezazlen i miran i dobar, i svagda imaj strah od reči koje si čuo. (9) Ne preuznosi se, niti dozvoli duši svojoj drskost. Neka se duša tvoja ne druži sa visokima (=na položajima), nego se druži sa pravednima i smirenima. (10) Sve što ti se događa primaj kao dobro, zna-jući da bez Boga ništa ne biva.



IV. (1) Sine moj, sećaj se i danju i noću onoga "koji ti govori reč Božiju", i poštuj ga kao Gospoda, jer tamo gde se propoveda Gospodstvo (Božije), tamo je i Gospod. (2) Svaki dan traži lice svetih, da bi nalazio spokojstvo u rečima njihovim. (3) Ne stvaraj razdora, nego zavađene miri. Sudi pravedno, i ne gledaj ko je ko kad treba (nekoga) zbog prestupa pokarati. (4) Ne budi dvojedušan, da li će (nešto) biti ili neće.

Ne budi (takav) da za primanje imaš ruke ispružene, a za davanje stisnute. (6) Ako imaš nešto (da daš) što je rukama tvojim (stečeno), podaj to za otkup grehova svojih. (7) Nemoj se ustezati da daš, niti kada daš da žališ, jer ćeš poznati ko je Dobri nagradodavac. (8) Ne izbegavaj onoga ko je u nemaštini; sve što imaš podeli sa bratom svojim, i nemoj reći da je (nešto) tvoja sopstvenost. Jer ako ste zajedničari u besmrtnome, koliko li većma u smrtnim (stvarima)?

Ne diži ruku svoju od sina svoga ili kćeri svoje, nego ih od mladosti uči strahu Božijem. (10) Ne zapovedaj u ljutnji svojoj sluzi svome ili sluškinji, koji se u istoga Boga nadaju, da ne (prestanu) bojati se zajedničkog vam Boga, jer On ne dolazi da pozove gledajući na lica, nego na one koje je Duh (Sveti) pripremio. (11) Vi pak sluge, podčinite se gospodarima svojim kao slici Božijoj, s poštovanjem i sa strahom.

Mrzi na svako licemerje i na sve što nije ugodno Gospodu. (13) Ne ostavljaj zapovesti Gospodnje, nego drži ono što si primio, "ni dodadjući ni oduzimajući". (14) U Crkvi ispovedaj grehe svoje, i ne pristupaj molitvi svojoj sa savešću nečistom.

To je put života.



V. (1) A put smrti je ovaj:

Pre svega (taj put) je zao i prokletstvom ispunjen. (Jer na njemu su):

ubistva, preljube, pohote, blud, krađe, idolopoklonstva, mađije, vračarije, otimačine, lažna svedočenja, licemerja, dvojedušnost, podmuklost, gordost, zloba, samovolja, gramzivost, sramotne reči, zavist, drskost, nadmenost, oholost, [ne(bogo)bojažljivost].

(Tim putem idu): progonitelji dobrih, mrzitelji istine, ljubitelji laži, oni koji ne znaju platu pravednosti, koji se ne drže dobra niti suda pravednog, koji bdiju ne na dobro nego na zlo, od kojih je daleko krotost i trpeljivost, koji ne miluju siromaha, koji ne saosećaju sa paćenikom, koji ne poznaju svoga Stvoritelja; ubice dece (svoje), upropastitelji stvorenja Božijeg; koji okreću lice svoje od potrebitoga, koji vređaju već uvređenoga; ulizice bogatima, nepravedne sudije siromašnima; prepuni svakoga greha.

Spasite se, deco, od sviju takvih.



VI. (1) Pazi da te neko ne zavede sa ovoga (pravoga) puta nauke (Gospodnje), jer te (takav) uči mimo Boga. (2) Ako možeš nositi sav jaram Gospodnji, onda ćeš biti savršen; a ako ne možeš, koliko možeš, toliko i čini.

Odnosno pak (upotrebe) hrane, drži ono što možeš, ali se osobito čuvaj (da ne jedeš) od žrtve idolske, jer je to služenje mrtvim bogovima.



VII. (1) A odnosno Krštenja, ovako krštavajte:

Pošto prethodno sve ovo kažete (=poučite), "krštavajte u ime Oca i Sina i Svetoga Duha" u tekućoj vodi. (2) Ako li nemaš tekuću vodu, krštavaj u drugoj (vodi). Ako ne možeš u hladnoj, onda u toploj. (3) A ako ni jedne ni druge nemaš, onda izlij vodu na glavu tri puta u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. (4) A pre Krštenja neka prethodno poste onaj koji krštava i krštavani, i ako neki drugi mogu. A naredićeš krštavanome da posti jedan ili dva dana ranije.



VIII. (1) A postovi vaši neka ne budu sa licemerima. Jer oni poste ponedeljak i četvrtak u sedmici, a vi postite sredu i petak.

I ne molite se kao licemeri, nego kao što je Gospod zapovedio u Jevanđelju, ovako se molite:



Oče naš koji si na nebu, da se sveti ime Tvoje;
da dođe carstvo Tvoje;
da bude volja Tvoja i na zemlji kao na nebu;
hleb naš nasušni daj nam danas,
i oprosti nam dug naš kao što i mi opraštamo dužni cima svojim,
i ne uvedi nas u iskušenje,
no izbavi nas od zloga.
Jer je Tvoja sila i slava u vekove!"
Tri puta dnevno tako se molite.


IX. (1) A odnosno Evharistije (=Liturgije), ovako činite blagodarenje:



Prvo za čašu (govorite):
Blagodarimo Ti, Oče naš,
za svetu lozu Davida sluge Tvoga,
koju si nam objavio kroz Isusa Sina Tvoga.
Tebi slava u vekove!
A za hleb koji se lomi (govorite):
Blagodarimo Ti, Oče naš,
za život i poznanje (,),
koje si nam objavio kroz Isusa Sina Tvoga.
Tebi slava u vekove!
Kao što je ovaj hleb (koji lomimo) bio rasejan po gorama, i sabran postade jedan, tako neka se sabere Crkva Tvoja sa krajeva zemlje u Carstvo Tvoje.
Jer je Tvoja slava i sila kroz Isusa Hrista u vekove!
A od vaše Evharistije (=Liturgije) neka niko ne jede niti pije, osim krštenih u ime Gospodnje; jer o tome je i rekao Gospod: "Ne dajite svetinje psima".



X. (1) Posle pak pričešćivanja, ovako blagodarite:



Blagodarimo Ti, Oče Sveti, za sveto Ime Tvoje
koje si nastanio u srca naša,
i za poznanje i veru i besmrtnost,
koje si nam objavio kroz Isusa Sina Tvoga.
Tebi slava u vekove!
Ti si, Vladiko Svedržitelju,
sve stvorio radi Imena Tvoga,
i dao si hranu i piće ljudima na uživanje,
da bi Tebi blagodarili;
nama pak darovao si duhovnu hranu i piće
i život večni kroz Sina Tvoga.
Pre svega blagodarimo Ti što si Moćan.
Tebi slava u vekove!
Opomeni se, Gospode, Crkve Tvoje,
da je izbaviš od svakog zla
i da je usavršiš u ljubavi Tvojoj;
i saberi je od četiri vetra, nju - osvećenu,
u Carstvo Tvoje, koje si joj pripremio.
Jer je Tvoja sila i slava u vekove!
Neka dođe Blagodat Tvoja, i neka prođe ovaj svet.
Osana Bogu Davidovu!
Ako je ko svet, neka pristupi, a ko nije, neka se pokaje.
Maran ata\ Amin!
A prorocima dozvolite da blagodare, koliko hoće.



XI. (1) Ako (vam) pak ko dođe i uči vas svemu ovome što je napred rečeno, primite ga. (2) A ako taj koji uči skrene, i počne da uči drugu nauku da bi pokvario (ovu nauku), onda ga nemojte slušati; a ako (uči) da bi umnožio pravdu i poznanje Gospodnje, primite ga kao Gospoda.

A odnosno apostola i proroka, shodno zapovesti Jevanđelja ovako činite: (4) Svaki apostol koji dolazi k vama neka bude primljen kao Gospod. (5) Ali neka ne ostaje više nego jedan dan; ako pak bude potrebe, onda drugi dan. A ako ostane tri dana, onda je lažni prorok. (6) A apostol kad odlazi (od vas) neka ništa ne uzima osim hleba, koliko do (idućeg) prenoćišta; ako pak traži i novaca, onda je lažni prorok.

I svakog proroka koji govori u Duhu ne iskušavajte i ne sudite, "jer će se svaki greh oprostiti", a ovaj se greh "neće oprostiti". (8) Ali nije svaki koji govori u Duhu prorok, nego ako ima i ponašanje (= vrline) Gospodnje. Po načinu, dakle, ponašanja raspoznaje se lažni prorok od proroka (pravog). (9) I svaki prorok koji u Duhu određuje trpezu (=postavlja je za siromašne), neće jeste od nje, inače je lažni prorok. (10) A svaki prorok koji uči istini, ako ne tvori to što uči, lažni je prorok. (11) Svaki pak prorok oprobani, istiniti, koji izgrađuje tajnu Crkve u svetu (= podvizava se za svesvetsku tajnu Crkve), a ne uči da se čini sve ono što on čini, neka ne bude osuđivan od vas, jer on sa Bogom ima sud; jer tako isto su činili i stari proroci. (12) A ako neki kaže u Duhu: daj mi novaca ili nečega drugoga, takvoga nemojte slušati. Ako pak kaže da se da za druge koji oskudevaju, neka ga niko ne osuđuje (za to).



XII. (1) Svaki koji dolazi u ime Gospodnje, neka bude primljen; posle pak isprobavši ga doznaćete (kakav je), jer ćete imati (toliko) razboritosti da razlikujete desno i levo. (2) Ako je taj koji vam dolazi prolaznik, vi mu pomozite koliko možete, ali neka ne ostaje kod vas više od dva ili tri dana, ako je to potrebno. (3) Ako pak hoće da se nastani (kod vas), a zna neki zanat, neka radi pa nek jede. (4) A ako ne zna zanata, vi po vašoj razboritosti postarajte se kako ne bi s vama živeo besposlen hrišćanin. (5) Ako on neće tako da radi, takav je hristotrgovac (^;). Čuvajte se od takvih.



XIII. (1) Svaki istiniti prorok, koji hoće da se nastani kod vas, dostojan je hrane svoje. (2) Tako isto i istiniti učitelj dostojan je i on kao radnik hrane svoje.

Svaku prvinu od plodova pivnice i sa gumna, od stoke i ovaca, uzmi i daj prvinu prorocima, jer su oni prvosveštenici (;=episkopi) vaši. (4) A ako nemate proroka, dajte siromašnima. (5) Ako spremaš hlebove, uzmi i podaj prvinu (od njih), po zapovesti. (6) Isto tako, kad otvoriš sud sa vinom ili uljem, uzmi prvinu i daj prorocima. (7) I od novaca, i od odeće, i od svakog imanja, uzevši prvinu, koliko sam smatraš, podaj po zapovesti.



XIV. (1) A u nedelju Gospodnju, sabravši se zajedno, lomite hleb i vršite Evharistiju (=Liturgiju), ispovedajući prethodno grehe svoje, da bi žrtva vaša bila čista. (2) Svaki pak onaj koji ima spor sa drugom svojim neka ne dolazi na sabranje sa vama, dokle se ne izmire, da se (time) ne uprlja žrtva vaša. (3) Jer je to ona (žrtva) za koju je Gospod rekao: "U svakom mestu i vremenu prinosićete mi žrtvu čistu, jer sam ja Car veliki, govori Gospod, i Ime je moje čudesno među narodima".



XV. (1) Izaberite sebi episkope i đakone dostojne Gospoda, ljude krotke i nesrebroljubive i istinite i proverene, jer vam oni služe službu proroka i učitelja. (2) Nemojte ih, dakle, prenebregavati, jer su oni vaši dostojanstvenici (=časni) sa prorocima i učiteljima.

Ispravljajte jedni druge, ne u gnjevu nego u miru, kao što stoji u Jevanđelju; a sa svakim onim koji greši protiv drugoga neka niko ne razgovara, niti ga slušajte, dokle se ne pokaje. (4) A vaše molitve i milostinje i sva dela (vaša) činite tako kao što stoji u Jevanđelju Gospoda našeg.



XVI. (1) Stražite nad životom vašim; "svetilnici vaši neka se ne ugase, i bedra vaša neka ne oslabe, nego budite spremni; jer ne znate časa u koji će Gospod vaš doći". (2) A sabirajte se češće zajedno, tražeći ono što odgovara (= priliči) dušama vašim. Jer vam neće koristiti sve vreme vere vaše ako se u poslednje vreme ne pokažete savršeni.

Jer će se u poslednje dane umnožiti lažni proroci i upropastitelji, i ovce će se pretvoriti u vukove, i ljubav će se preokrenuti u mržnju. (4) Jer kada bezakonje bude raslo, ljudi će jedni druge omrznuti i progoniti i izdavati. I tada će se javiti obmanjivač sveta (= kozmoprevarant) kao sin Božji i činiće znake i čudesa, i zemlja će se predati u ruke njegove, i činiće bezakonja (kakvih nikada od veka nije bilo. (5) Tada će rod ljudski doći u oganj ispitivanja, i "sablazniće se mnogi i propasti, a oni koji pretrpe (izdrže) u veri svojoj, spašće se" od tog prokletstva.

I tada će se pojaviti znaci Istine: najpre znak otvaranja (=znak pojave Gospodnje) na nebu, zatim znak glasa trube, i treći (znak): vaskrsenje mrtvih. (7) No ne svih (zajedno), nego kao što je rečeno:

"Doći će Gospod i svi sveti s Njime".

Tada će svet ugledati Gospoda gde dolazi na oblacima nebeskim".
Svetosavlje i wiki.
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Didahe - odkup greha za novac:

IV.

(6) Ako imaš nešto (da daš) što je rukama tvojim (stečeno), podaj to za otkup grehova svojih.

Biblija ( apostol Petar ) - odkup Hristovom krvlju a ne zlatom i srebrom:

"Jer kakva je korist čoveku ako zadobije sav svet, a duši svojoj naudi?
Ili kakav će otkup dati čovek za dušu svoju?" ( Marko 8. 36 - 37 )

"Знајући да се пропадљивијем сребром или златом не искуписте из сујетнога својег живљења, које сте видјели од отаца;
Него скупоцјеном крвљу Христа, као безазлена и пречиста јагњета" ( 1 Petrova 1. 18 - 19 )
 
Učlanjen(a)
21.09.2015
Poruka
1.460
Didahe - odkup greha za novac:

IV.

(6) Ako imaš nešto (da daš) što je rukama tvojim (stečeno), podaj to za otkup grehova svojih.

Biblija ( apostol Petar ) - odkup Hristovom krvlju a ne zlatom i srebrom:


"Jer kakva je korist čoveku ako zadobije sav svet, a duši svojoj naudi?
Ili kakav će otkup dati čovek za dušu svoju?" ( Marko 8. 36 - 37 )

"Знајући да се пропадљивијем сребром или златом не искуписте из сујетнога својег живљења, које сте видјели од отаца;
Него скупоцјеном крвљу Христа, као безазлена и пречиста јагњета" ( 1 Petrova 1. 18 - 19 )
Ovde se prijatelju ne govori o davanju novca crkvi za otkup od grehova već o milostinji i o osedovanju materijalnih dobara kojih se najbolje odreći da bih zadobio Carstvo Nebesko kako i sam Spasitelj kaže.Pogešno shvataš i pogrešno izlažeš.
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Ja sam citirao kako piše.

A i da je tako kako kažeš, to opet znači da se davanjem milostinje čovek odkupljuje od greha, a ne verom u Hrista koja znači promenu srca i misli.

Didahe - odkup greha za novac:

IV.

(6) Ako imaš nešto (da daš) što je rukama tvojim (stečeno), podaj to za otkup grehova svojih.
 
Učlanjen(a)
21.09.2015
Poruka
1.460
Ja sam citirao kako piše.

A i da je tako kako kažeš, to opet znači da se davanjem milostinje čovek odkupljuje od greha, a ne verom u Hrista koja znači promenu srca i misli.

Didahe - odkup greha za novac:

IV.

(6) Ako imaš nešto (da daš) što je rukama tvojim (stečeno), podaj to za otkup grehova svojih.
Ti si izvukao iz konteksta.
Ne budi (takav) da za primanje imaš ruke ispružene, a za davanje stisnute. (6) Ako imaš nešto (da daš) što je rukama tvojim (stečeno), podaj to za otkup grehova svojih. (7) Nemoj se ustezati da daš, niti kada daš da žališ, jer ćeš poznati ko je Dobri nagradodavac. (8) Ne izbegavaj onoga ko je u nemaštini; sve što imaš podeli sa bratom svojim, i nemoj reći da je (nešto) tvoja sopstvenost. Jer ako ste zajedničari u besmrtnome, koliko li većma u smrtnim (stvarima)?
Evo lepo piše milostinja.Ko čini milostinju iz ljubavi,a svaka je iz ljubavi on pokriva mnoštvo gehova jer kako kaže apostol Petar ljubav pokriva mnoštvo grehova jer je ljubav ona protiv koje čovek greši, ane Bog.
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Ljubav da, ali je ljubav u kontekstu biblije mnogo više od čina davanja milostinje, jer to može da bude i čista forma, a Isus kaže da su i Fariseji to činili licemerno.
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.346
A i da je tako kako kažeš, to opet znači da se davanjem milostinje čovek odkupljuje od greha, a ne verom u Hrista koja znači promenu srca i misli.

Didahe - odkup greha za novac:

IV.

(6) Ako imaš nešto (da daš) što je rukama tvojim (stečeno), podaj to za otkup grehova svojih.

Mt 25,41-46: "Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'" "Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?' Tada će im on odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.'" "I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni."

Vidi kako Isus razvrstava na desno i lijevo sebi. Ne pita ih jesu li vjerovali u njega.
 
Učlanjen(a)
21.09.2015
Poruka
1.460
Ljubav da, ali je ljubav u kontekstu biblije mnogo više od čina davanja milostinje, jer to može da bude i čista forma, a Isus kaže da su i Fariseji to činili licemerno.
Zar Didahi govori da formalno dajemo?
Zar Didahi govori da dajemo iz straha?
On govori da dajemo što smo sami stekli u korist drugoga, ko još daje ono što je krvavo stekao za drugoga, ako ne iz ljubavi?
 
Natrag
Top