Deset mitova o meditaciji

Član
Učlanjen(a)
08.10.2009
Poruka
1.849
DESET MITOVA O
MEDITACIJI
Autor orion
bitioslobodjen.jpg



DESET MITOVA O MEDITACIJI


U petnaest godina prakticiranja, proučavanja i poučavanja meditacije otkrio sam da se taj pojam često pogrešno razumije.
To je velika šteta jer od meditacije, kada se ona ispravno razumije i izvodi, svatko može imati velike koristi. Budući da postoji mnogo različitih vrsta meditacije, nema njezine opće prihvaćene definicije. Međutim, sličnosti koje postoje među njima postaju sve očitijima što duže i dublje čovjek meditira. Ovdje izložene ideje pokušavaju naglasiti univerzalne vidove meditacije i temelje se na filozofiji i praksi koju je dao Prabhat Rainjan Sarkar, utemeljitelj duhovno-društvene organizacije Ananda Marge i društveno-ekonomske teorije PROUT (Progressive Utilization Theory), Teorija progresivnog korištenja).[/SIZE]

MITOVI

1. Meditacija je usredotočenje (koncentracija) na riječ ili djelovanje
Iako je usredotočenje zasigurno sastavni dio meditacije, ona predstavlja mnogo više od samog usredotočenja. Postoje dvije ključne razlike između ta dva pojma, a one se odnose na samu tehniku te na njihov konačni cilj. U meditaciji je osim tehnike vrlo važna ideacija i njezino značenje. U jogičkoj tradiciji postoji drevna izreka "Što misliš, to i postaješ". Usredotočenje na riječ "jedan", usmjeravanje pažnje na plamen svijeće, zadubljivanje u jogging ili neku drugu aktivnost ne može nas odvesti našem istinskom sebstvu. Ove su tehnike korisne za mentalni razvoj, međutim meditacija je namijenjena i vodi duhovnom razvoju. Meditacija nam omogućuje da postanemo potpuno svjesni svih mogućnosti koje kao ljudska bića posjedujemo. Istinska meditacija ne prihvaća ograničeno shvaćanje sebstva. Ona nas vodi prema Beskonačnom, a Beskonačno je iznad same tehnike.
2. Meditacija je samo jedna od tehnika opuštanja i smirivanja uma
Iako su vježbe opuštanja vrlo korisne za meditaciju, one su samo početak. Slično tome, smirenost uma je samo jedna od dobrobiti koju donosi meditacija. Meditacija nas vodi samosvijesti u najširem smislu te riječi. Ponekad je samosvijest bolna i uznemirujuća. Ponekad nas meditacija vodi u neugodne dijelove našeg uma. Tada možemo pomisliti da se više ne nalazimo na putu meditacije. Međutim, shvate li se na ispravan način, te nam teškoće mogu iznimno pomoći u samorazvoju. Moramo prihvatiti sve ono što se u nama nalazi. Ovo samoprihvaćanje je prvi korak prema samopromjeni. Nakon njega možemo nastaviti istraživati dublje slojeve svojega uma. Istina je da je jedan od konačnih ciljeva meditacije postići blaženo stanje istinskog unutarnjeg mira. Također je istina da ćemo procesom meditacije polako, ali sigurno postići smirenost uma. No trebamo upamtiti da nas meditacija, zato što nas čini svjesnijima, također otvara bolu koji postoji unutar i izvan nas. Na taj nam način pomaže da razvijemo suosjećanje.
3. Ne mogu meditirati jer:
a) ne mogu se koncentrirati
b) ne mogu dugo vremena sjediti; položaj postaje neudoban
c) okolina je prebučna
d) nemam vremena
e) nemam dovoljno samodiscipline
Ovo je samo pet najčešćih isprika za odustajanje od meditacije. Svatko (uključujući i one koji redovito meditiraju) ima čitav popis takvih isprika. Unatoč tome milijuni ljudi redovito meditiraju. Kada biste napravili istraživanje među ljudima koji redovito meditiraju, otkrili biste da su svi imali navedene probleme, a često i mnoge druge. Kako je moguće da su ipak naučili meditirati? Radi se jednostavno o tome da su prihvatili činjenicu da učenje bilo čega vrijednoga zahtijeva izvjestan napor. Budući da meditacija uključuje otkrivanje mnogo sakrivenih dijelova vlastitog bića, jasno je da, posebno na početku, zahtijeva određeni napor. Na poteškoće trebamo gledati kao na izazove. Život je uvijek pun izazova čije prevladavanje razvija volju i unutarnju snagu, a upravo to je način na koji učimo i razvijamo se.
4. Meditacija je ezoterična i neznanstvena praksa koja je strana kulturi iz koje potječem
Naprotiv, meditacija je univerzalna praksa koja se tisućama godina prakticira diljem svijeta. Premda su neke kulture usklađenije s praksom i filozofijom meditacije, ona ima korijene u svim svjetskim duhovnim baštinama. Unatoč tajanstvenosti koja je ponekad obavija, činjenica je da svatko može naučiti meditirati. Ispravna poduka i redovita praksa važne su kao što su važne i da bi se, primjerice, naučilo svirati neko glazbalo. Tehnike meditacije sustavno su se razvijale najmanje 7000 godina. Mnogi ljudi su u laboratoriju svojega uma istraživali brojne tehnike meditacije. Kada se radi o ispravnoj tehnici meditacije, tada nema mjesta slučajnosti. Koliko postoji tehnika nekog učenja koje su se razvijale toliko dugo vremena? Meditacija je jedinstvena zato jer je ona znanost našeg unutarnjeg bića, ona je intuitivna znanost. Toliko je intuitivna da fizika na Zapadu tek sada počinje razumijevati neke vidove konačne prirode stvarnosti koje su jogini spoznali prije nekoliko tisuća godina. Umjesto da meditaciju smatramo neznanstvenom, trebali bismo proširiti naše shvaćanje pojma znanosti.
5. Meditacija je bijeg od stvarnosti. Ona će me previše odvući u unutarnji svijet, daleko od mojih praktičnih potreba i praktičnih potreba drugih ljudi
Prakticiranje ispravno naučene meditacije često nas vodi prema većoj uključenosti u svijet. Jedan od ciljeva meditacije je iskusiti jedinstvo svega stvorenog. Što dublje uranjamo u svoje istinsko sebstvo, postajemo svjesniji povezanosti svih bića. Iz te svjesnosti proizlazi suosjećanje, ljubav za druga bića i snažnija želja za uspostavljanjem pravednog poretka u svijetu. Meditacija nam pruža širi vidik s kojega možemo promatrati svoj svakodnevni život te nam daje mentalnu ravnotežu kojom možemo pravilnije usmjeriti svoje djelovanje. Meditacija može promijeniti naš vrijednosni stav prema svijetu, međutim ona to ne čini tako da nam uskraćuje mentalnu hranu, nego naprotiv, tako da nam je sve više daje.
6. Meditacija je samo mentalna vježba
Nema sumnje da meditacija započinje u umu. Njezin vrhunac se, međutim, nalazi u našem srcu, u najdubljoj jezgri našega srca u kojoj osjećamo ljubav za sva bića. Meditacija se naziva praksom univerzalnog srodstva jer istražujući dublje slojeve svojeg uma otkrivamo kako razlike među nama nestaju. Stoga ne iznenađuje činjenica da mnoge tehnike meditacije kao sastavni dio svoje prakse koriste predaničko pjevanje, ples i glazbu. Na duhovnom su putu otvoren um i otvoreno srce neraskidivo povezani.
7. Meditacija je za mene previše složena i zahtijevna
Početna tehnika meditacije je začuđujuće jednostavna. Mnoge sam ljude za svega nekoliko minuta podučio osnovnoj tehnici. Ono što zahtijeva vrijeme i napor jest utemeljenje u redovitom izvođenju meditacije. Paradoks meditacije je u tome što osnovnu pouku možete dobiti u samo nekoliko minuta i onda ostatak života provesti otkrivajući mudrost koja se krije u toj pouci. Na sreću ne trebate to raditi sami. Vodstvo za taj put i društvo lako su dostupni.
8. Budem li previše ili preduboko meditirao/meditirala, izgubit ću svoju osobnost
Baveći se meditacijom, ne gubimo osjećaj svojeg "ja". Mi ga ustvari produbljujemo i širimo. Razotkrivamo dijelove svojega bića za koje smo jedva znali da postoje i počinjemo osjećati svoju povezanost s drugima. Osim toga, dobivamo potpuno novi osjećaj sebstva koji je ljepši i blaženiji nego što smo mogli i zamisliti.
9. Meditacija je u suprotnosti s mojim vjerskim uvjerenjem i vjerskom praksom
Jedan od ciljeva meditacije jest svakom čovjeku dati iskustvo duhovne zbilje o kojem govore sve religije. Zbog toga meditacija približava čovjeka srži bilo kojeg religijskog vjerovanja.
10. Meditacijom ću lako postići blaženstvo
Mnogi se početnici obeshrabre ako u kratkom vremenu tijekom meditacije ne dožive nikakvo dramatično ili blaženo iskustvo. Istina je da neki ljudi imaju čudesna iskustva već na samom početku meditiranja, međutim većina nas treba marljivo prakticirati meditaciju mjesecima ili godinama prije nego što počnemo dostizati viša stanja svijesti. Često se događa da je promjena koja se zbiva u nama postupna i na prvi pogled nezamjetna. Meditacija je polagan, ali siguran proces unutarnjeg rasta i širenja svijesti. Polagan je zato što je stvaran. Promjene se često javljaju duboko u našoj nutrini gdje sebe ne možemo lako vidjeti.

Koliko se brzo one događaju i u kojoj ih mjeri zamjećujemo, potpuno je individualna stvar. Isto kao što se knjiga ne može suditi prema koricama, tako se ni duhovno postignuće i samospoznaja ne mogu prosuđivati prema vanjskim promjenama. Važno je upamtiti daje većina nas prije nego što je počela meditirati provela dugo vremena u zaokupljenosti vanjskim svijetom. Zar je realno očekivati da ćemo nakon 20, 30, 40 ili više godina usmjerenosti prema van biti sposobni lako se i brzo okrenuti prema sebi i dobiti jasne uvide o sebi za samo nekoliko tjedana? Na sanskrtu, jeziku koji je majka svih indoeuropskih jezika, meditacija se naziva sadhand. Sadhand znači "napor"; to je napor da se upotpuni samog sebe, da se postane cjelovit. Zbog toga su iskrenost i napor ono najvažnije stoje potrebano za meditaciju.
izvor:joschua.biz
 
Poslednja izmena od urednika:
Član
Učlanjen(a)
04.01.2010
Poruka
579
Odlican tekst Jovane :) Toliko je puno neznanja o meditaciji da bi ovakvi tekstovi trebali sve cesce i cesce da se pojavljuju u javnosti kako bi ljudi nesto naucili a i kako bi mogli da pomognu sami sebi, narocito u ovom svetu punom stresa, ocekivanja itd. Hvala, opet :) Evo da dodam i ja nesto o mediciji:

Postoje mnoge vrste meditacije i cak mnoge varijacije jedne iste vrste. Tako ljudi cesto pitaju: "Koja je najbolja tehnika meditacije?" A posto su meditirali neko vreme, dolazi sledece pitanje: "Kako da budem siguran da tehniku izvodim pravilno?" Postoje cetiri kriterijuma koji se mogu iskoristiti u proceni onoga sto je Buda nazvao "napredak, rast i sazrevanje" (vuddham, virulhim, vepullam) u pogledu meditacije. Ako ste (1) generalno srecniji nego sto ste bili pre pocetka meditacije, (2) ako uocavate rast pozitivnih i smanjenje negativnih svojstava u sebi, (3) ako ste opusteniji i otvoreniji i (4) ako ste u stanju da budete objektivniji prema sebi, sve su to dobri indikatori da vasa meditacija ide u pravcu u kojem bi i trebalo.

Odredjeni pristupi meditaciji i stavovi koje sa njom povezuju neki ljudi mogu one koji je praktikuju uciniti napetim, tmurnim ili preterano ozbiljnim. Kralj Pasenadi uocio je razliku izmedju sledbenika drugih ucitelja i Budinih ucenika. Prvi su bili toliko namrsteni i izgledali su nekako napaceno "da covek ne bi ni pozeleo da ih ponovo vidi", dok su drugi bili "nasmejani, veseli, otvoreni i radosni, iz njih se zracila pozitivna energija, opustenost, bez ikakve napetosti, bili su zadovoljni sta god bi im bilo dato, sa umovima budnim poput jelena u sumi" (M.II,121). Mnogo puta Buda je povezivao izbalansiranu, ozbiljnu meditaciju i srecu. "Um koji je srecan postaje skoncentrisan" (sukhino cittam samadhiyati) , "pazljiv covek postaje srecniji" (satima sukham edhati), "Neko bi mogao pomisliti: 'Mozda ta losa mentalna stanja mogu biti uklonjena... a da covek i dalje ostane nesrecan.' Ali ne treba tako razmisljati. Ako su losa mentalna stanja uklonjena... samo prijatnost i radost, vedrina, svesnost i jasnoca ostaju, a to je stanje srece" (D.I,73; S.I,208; D.I,196).

Umesto da vide sebe onakvima kakvi zapravo jesu, neki meditanti imaju sliku kakvi bi "trebalo" da budu i onda koriste potiskivanje i razna lukavstva kako bi sebe nekako ugurali u taj sablon. Posledica je obicno telesna ukocenost: napet izraz lica bez osmeha, kruti pokreti i neelasticno telo. Drugi meditanti razvijaju neki od oblika mentalne ukocenosti, postaju sitnicavi i nefleksibilni cak ni kada su u pitanju i najminornija pravila, bivaju dogmaticni u pogledu tumacenja Ucenja i tehnika meditacije. Takve ljude cesto cujemo kako tvrde da je njihov nacin meditacije "apsolutno ispravan", a da su drugi nacini, cak i ako se sasvim malo razlikuju, "apsolutno pogresni". Ovakva fizicka i psiholoska rigidnost je vrlo los znak. Nasuprot tome, uspesan meditant ima dovoljno poverenja da se "opusti i razveze kosu" (appossukka, pannaloma), a da ne postane nemaran, kao i sposobnost da pojmove unutar Ucenja i tehnike meditacije vidi kao korisne alatke, pre nego kao nekakve apsolute za koje se mora vezati.

Uspesna meditacija ce postepeno oslabiti ego, tako da nasa slika o samima sebi postaje manje vazna, a nevezivanje ce ojacati, ukljucujuci i nevezivanje za nase slabosti. Otuda, meditanti bi trebalo da su u stanju da sve realnije i dublje procenjuju sami sebe, da budu posteni i realni u pogledu svog unutrasnjeg zivota. Trebalo bi da postaju prijemciviji za savete svojih duhovnih prijatelja i ucitelja, spremniji da priznaju sopstvene greske, sposobniji da prime pohvalu bez stida i kritiku bez samoopravdavanja. Zreli meditant ce, govorio je Buda, biti spreman da "svom ucitelju ili iskusnom monahu otkrije svoje necistoce uma onakve kakve one zaista jesu" (A.IV,189-90) .

A na vecno pitanje: "Koja je najbolja tehnika meditacije?" , odgovor bi bio: "Ako kvaliteti koji su gore nabrojani postaju vidljiviji kao rezultat vase meditacije, tada je to tehnika koja je najpogodnija za vas".
 
Poslednja izmena:
Natrag
Top