Depresija kod adolescenata

Učlanjen(a)
10.07.2010
Poruka
2.773
Autor: Ana Milenković, psiholog

depresija-mladih.jpg

Vaš adolescent se čudno ponaša u poslednje vreme, izbegava razgovor sa vama, odbija da jede, često se zatvara u svoju sobu... Zabrinuti ste i u nedoumici da li je u pitanju problem za koji ne znate, depresija ili jednostavno normalni simptmi adolescencije.

Adolescencija (lat. adolescere znači "postati zreo, sazreti"), počinje sa postizanjem polne zrelosti u razdoblju puberteta, dok se za gornju granicu uzima vreme postizanja emocionalne i socijalne zrelosti koji podrazumevaju iskustvo, spremnost i sposobnost da se preuzme uloga odraslog, što podrazumeva 24 godine starosti.

Svaki stručnjak za decu ili mlade ljude (imam dilemu kako da ih oslovim, zamislite kako je tek njima!), reći će vam da je zaista teško povući jasnu paralelu. Ipak, nije i nemoguće.

Simtomi depresije kod adolescenata
Glavni psihosocijalni zadatak adolescencije je formiranje čvrstog ličnog identiteta koji je uslovljen biološkim, psihičkim i socijalnim sazrevanjem. Formiranje identiteta je proces nalaženja odgovora na pitanje "ko sam" ,"gde pripadam", "šta želim da postignem", "kakav želim da budem". Priroda nije bila blagonaklona prema malom čoveku koji se trudi da poraste i nađe svoje mesto pod suncem. Naprotiv, prva barijera na koju nailazi, ukoliko je imao „srećno detinjstvo“, jesu fizičke promene.

U ovom periodu vršnjaci zauzimaju prvo mesto u životu mladog čoveka, koji mu kroje i nameću standarde lepote, kao i neizostavni mediji i drugi socijalni faktori. Ukoliko naš adolescent upadne u depresiju, menja se i njegov doživljaj telesne sheme, što se može manifestovati bulimijom, jo-jo dijetama, prežderavanjem, ili u najekstremnijim slučajevima, anoreksijom. Pored toga što remeti režim ishrane, ritam spavanja se takođe menja. Počinje da preterano spava, bežeći na taj način od samog sebe, a može patiti i od nesanice. Razredna vas zove na razgovor, jer je „dete“ strašno popustilo u školi, nepažljivo je na času, onim retkim danima kada je u školi. Vraćate se iz škole preneraženi i shvatate da vam dete nije tu. Čekate ga, mobilni je nedostupan, a pala je noć. Depresivna deca ponekad beže od kuće, čime šalju poruku da žele vašu pomoć, koliko god to vama nelogično izgledalo. Zove vas otac prijatelja vašeg adolescenta, skrećući vam pažnju da ih je po ranijem povratku kući zatekao kako puše travu. Na žalost, zloupotreba psihoaktivnih supstanci je vrlo čest pratilac depresije kod mladih ljudi, jer na taj način misle da će pobeći od surove im stvarnosti.

Polni identitet
Poremećaj polnog identiteta u adolescenciji je specifičan psihopatološki oblik koji se povezuje sa neuspešnom integracijom psiholoških procesa u prihvatanju svoga pola, svoje polne uloge i uopšte, polnosti, tj. muškosti ili ženskosti, uz sasvim normalno biološko određenje pola. Osim što prolazi kroz raznorazne fizičke promene, dobija i mnoštvo novih uloga za koje nije dovoljno pripremljen. I tako se javi konstantan osećaj napetosti i predviđanje da će se nesto loše dogoditi u određenim situacijama, opšteprisutno sopstveno uverenje da je inferiorniji od drugih, da ga društvo ne može prihvatiti kao takvog i da se nikome ne može svideti. Izrazita hipersenzitivnost može prouzrokovati česte napade plača, ili, kontradiktorno tome, česte izlive besa, ljutnje ili nasilja. Stalno surfovanje internetom ili igranje igrica jesu jedan vid bežanja od realnosti i način upotpunjavanja vremena uzrokovano naglim smanjenjem socijalnih interakcija, prestanka treniranja omiljenog sporta ili nekog drugog hobija. Preokupiranost idejom da bi mogao biti odbijen ili kritikovan, strah da se okruži ljudima, osim ako nije siguran da će im se zaista svideti dovodi do toga da se adolescent drži starog, dobro poznatog društva u strahu da bi mogao biti odbijen, suvišan ili jednostavno loše prihvaćen. Sebe vidi kao ružnog, bezvrednog gubitnika koji nije dostojan ničije pažnje i ljubavi. Kada ovakve misli postanu dominantne, depresivni adolescent može razmišljati i o radikalnom izlazu - samoubstvu. Nemojte se oglušivati oko signala koji vam šalje- šali se na račun samoubistva, izjavljuje da je „bolje bi mi bilo da sam mrtav“, „voleo bih da nestanem zauvek“, „ne postoji izlaz iz situacije“. Pozitivan stav prema smrti i njeno romantično prikazivanje kroz priče ili pesme, često navodno nenamerno povređivanje, prekomerno pijenje, prebrza vožnja automobila, mogu biti odraz stava prema životu, odnosno njegovom nipodaštavanju i željom za okončanjem.

Šta dovodi do ovakvih stanja?
Nizak socio-ekonomski status, siromaštvo, loše obrazovanje i nezaposlenost u porodici mogu biti činioci rizika. Loši porodični odnosi i traumatski događaji tokom detinjstva ostavljaju jak pečat na malog čoveka koji bi tek trebalo da se oblikuje. Ukoliko supružnici imaju afektivne ili neke druge psihijatrijske poremećaje, ponašanje nekog člana porodice uklapa se u antisocijalni obrazac, uz koji obično ide i zloupotreba psihoaktivnih supstanci i/ili alkoholizam, velike su šanse da se kod deteta razvije tzv. „naučena bespomoćnost“, što će ga, gotovo sigurnim koracima odvesti u depresiju. Ukoliko se često svađate sa supružnikom, pri tom ulazite i u fizičke sukobe, potrudite se da to ne radite pred decom i potražite stručnu pomoć porodičnog terapeuta. Nemojte zapostavljati dete zbog karijere, čestih promena boravišta, stalnih odsustvovanja od kuće, razvoda, smrti nekog člana porodice... Nikako nemojte pred njega postavljati prevelike zahteve. Zapitajte se prvo šta dete zaista želi i koliko može. Deca koja su fizički ili seksualno zlostavljana imaju mnogo veće šanse da se razbole od depresije u odnosu na svoje vršnjake, kao i deca koja rastu u rigidnim porodicama.

Dete mi je depresivno. Šta dalje?
Za početak razgovarajte. Stavite mu do znanja da ste uz njega bez obzira na sve i to potpuno bezuslovno. Nemojte paničiti, napadati ga i postavljati mu suvišna pitanja. Bitno je da mu stavite do znanja da ste voljni i spremni da mu pružite podršku na bilo koji način. Prva reakcija adolescenta „optuženog“ za depresiju neretko je zatvaranje i ćutanje. Pričanje o problemima je u tom uzrastu veoma teško. Poštujte granice do kojih vam se dete otvara, pokažite da se saosećate sa njim i da ste spremni da ga saslušate onda kad bude spreman.

Ukoliko dete tvrdi da ne postoji problem, ne ignorišite svoje instinkte i simptome koje ste uočili, uzimajući u obzir njihovu ozbiljnost i trajanje. Imajte na umu da je poricanje jak mehanizam odbrane i da postoji mogućnost da vaš mali čovek i ne uočava da ima problem. Najbolje bi bilo da vaš mali čovek i vi potražite stručnu pomoć psihologa ili psihijatra. Možda ste i preuveličali simptome, ali bolje je da vam savest smiri stručno lice, zar ne?

Izvor:stetoskop
 

PYC

Član
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
11.506
Mladalačka depresija



Izvor: Danas
Autor: Tatjana Firevski Jovanović i Nebojša Jovanović


depression_ocp_w380_h300.jpg


* Šta je mladalačka depresija?

Mladalačka depresija je pojava sa kojom se često, i sve više, susreću mladi ljudi u procesu sazrevanja. Ona je složen, podmukao i opasan fenomen. Složen je zbog brojnih komplikovanih uzroka i posledica.


ZDRAV_ocp_w380_h300.jpg


Podmukao je jer skoro uvek prođe neopaženo, čak i od tinejdžera koji ga proživljava, sve dok ne dođe do ozbiljnijih posledica. Opasan je jer depresija može da rezultira brojnih negativnim posledicama, od neuspeha u školi, povlačenja iz društva, uzimanja alkohola, droge, delikventnog ponašanja... do samoubistva.


* Kako je prepoznati?

Tinejdžersku depresiju je teško prepoznati, jer se njeni simptomi razlikuju od klasičnih simptoma depresije odraslih. Na primer, blago depresivni tinejdžer se ponaša i govori normalno. Ne postoje spoljašnji znaci depresije. Blaga tinejdžerska depresija manifestuje se putem tmurnih fantazija, sanjarenja ili mračnih snova. Blagu depresiju može, u ovom stadijumu, da prepozna samo mali broj profesionalaca koji dobro poznaju ovu pojavu, ili veoma senzitivni roditelji i vaspitači koji dobro poznaju način razmišljanja tinejdžera i sadržaj njegovih misli.
Umereno depresivni tinejdžer se takođe ponaša i govori normalno. Međutim, umerena depresija utiče na teme o kojima će tinejdžer razgovarati. Uglavnom su to depresivne teme kao što su smrt, morbidni problemi i krize. S obzirom na to da danas mngoi odrasli razmišljaju na pesimističan način, tinejdžerova depresija može da prođe neopaženo. Umerena depresija može ozbiljno da ugrozi funkcionisanje odrasle osobe. Može da izazove poremećaje spavanja, hranjenja, i onesposobni za obavljanje profesionalnih i roditeljskih dužnosti. Umerena depresija tinejdžera je jednako ozbiljna kao i depresija odraslih.
Umereno depresivna odrasla osoba obično izgleda loše, oseća se bedno i nesposobna je za većinu svakodnevnih obaveza. Ali, tinejdžer izgleda depresivno uglavnom samo u teškoj depresiji. Tinejdžersku depresiju je teško prepoznati jer su tinejdžeri dobri u „maskiranju“, to jest, mogu je sakriti ponašajući se kao da su dobro, čak i onda kada se osećaju sasvim jadno („u bedaku“). To se često zove „depresija sa osmehom“. Oni skrivaju depresiju pre svega kada su prisutni drugi ljudi. Ako posmatramo takvog tinejdžera onda kada on misli da ga niko ne gleda, možemo videti zapanjujuću transformaciju na licu.

* Otkrivanje mladalačke depresije

Najbolji način prepoznavanja depresije kod tinejdžera je da naučimo koji su različiti simptomi depresije i kako se razvijaju. Važno je shvatiti celu i detaljnu sliku simptoma, jer jedan ili dva simptoma mogu, a i ne moraju da označavaju istinsku depresiju. Važno je da mladalačku depresiju prepoznamo što pre jer je depresivni tinejdžer podložan štetnom pritisku vršnjaka, potencijalna je žrtva droge, alkohola, neprikladnih seksualnih iskustava, može se upustiti u kriminalne radnje i druge antisocijalne oblike ponašanja, uključujući i samoubistvo.
Pre nego što razmotrimo pojedinačne simptome adolescentske depresivnosti, treba da razumemo da depresivni adolescent može da ima jedan ili više klasičnih simptoma depresije odraslih, uključujući osećaj bespomoćnosti, beznadežnosti, malodušnosti i očaja, probleme sa spavanjem (ili previše ili premalo sna), probleme sa ishranom, (prekomerna ili nedovoljna, gojenje ili mršavljenje), nedostatak energije, nedostatak samopoštovanja, probleme sa obuzdavanjem gneva.

* Specifični simptomi mladalačke depresije

* Problemi sa usredsređivanjem. Prvi simptom blage tinejdžerske depresije je skraćivanje trajanja pažnje. Tinejdžer ne može dugo da se usredsredi na jednu temu. Misli mu beže od onoga na šta želi da se usredsredi i postaje sve rastreseniji. Sve češće uhvati sam sebe kako sanjari. Ovaj problem sa skraćenom pažnjom postaje očigledan kad tinejdžer pokuša da uradi domaći zadatak. Sve mu je teže da misli na to što radi, i čini mu se da sve manje postiže što se više trudi. To, naravno, dovodi do frustracije i tinejdžer tada sebe krivi što je „glup“ i „tup“. Zato pretpostavlja da je intelektualno nesposoban da uči, što umanjuje njegovo sampopštovanje.
* Sanjarenje. Skraćivanje pažnje pogađa tinejdžera u školi i zbog toga što veći deo časa sanjari. Kad se depresija produbljuje, tinejdžer sve veći deo vremena provodi sanjareći. U toj fazi učitelj može najlakše da prepozna depresiju. Bažalost, sanjarenje se obično protumači kao lenjost i loše ponašanje. Međutim ,treba voditi računa i o tome da samo jedan ili dva siptoma ponaosob nisu dovoljni da bi se moglo reći da je tinejdžer depresivan. Treba da razmotrimo postepeni razvoj sklopa simptome.
* Slab uspeh u školi. Slabljenje ocena je, uglavnom, postepeno i učitelji i roditelji obično pretpostave da je sam rad za tinejdžera previše težak, da ga „mrzi“ da radi zato što je lenj ili zato što ga više interesuju druge stvari. Kada se ocene naglo pokvare, onda se pre uzme u obzir mogućnost da je adolesent depresivan, da ga „nešto muči“.
* Dosađivanje („smor“). Kada tinejdžer sve više i više sanjari, postepeno zapada u stanje dosade. Dosađivanje je normalno za tinejdžere, naročito u ranoj adolescenciji, ali samo u kratkom vremenskom periodu. Normalno dosađivanje traje sat ili dva, ponekad cele večeri ili dana, povremeno čak i dva dana. Ali, dosađivanje koje traje nekoliko dana ili više nije normalno i treba da nam bude upozorenje da nešto nije u redu. To je jedna od stvari koje me veoma zabinjavaju kod današnjih adolescenata, taj produženi „smor“. Dosađivanje se često manifestuje kod tinejdžera tako što sve više vremena želi da provodi sam u svojoj sobi. On tada samo leži na krevetu sanjareći ili slušajući muziku, ili „bleji“ na kompjuteru igrajući igrice, „viseći“ na fejsbuku i sl. Tinejdžer koji se dosađuje gubi interesovanje za one stvari u kojima je nekada uživao, na primer sport, društvene aktivnosti, izlaske...
* Somatska depresija. Kako se dosađivanje nastavlja i produbljuje, tinejdžer postepeno upada u umerenu depresiju. Tada počinje da pati od nekih telesnih simptoma depresije. Umereno depresivni tinejdžer često počinje da oseća fizički bol na mnogim mestima, ali najčešće u grudima ili kao glavobolju.
* Povlačenje. U takvom jadnom stanju tinejdžer može da se povuče od vršnjaka. On ih neće jednostavno izbegavati, već se obično otuđi od njih, iskazujući neprijateljstvo, ratobornost, neljubaznost... Kao rezultat, tinejdžer postaje veoma usamljen, a s obzirom na to da je odbacio stare prijatelje, radije se druži sa polupoznatim vršnjacima koji mogu da uzimaju drogu ili su često u nekoj nevolji. Čak i u takvom stanju, tinejdžer je retko svestan svoje depresije.
********
Specifični simptomi mladalačke depresije
Problemi sa usredsređivanjem, sanjarenje, slab uspeh u školi, dosađivanje (smor), somatska depresija, povlačenje.
******

* Izražavanje depresije kod adolescenata

Tinejdžerova dela koja proizilaze iz depresije nazivaju se „izražavanjem depresije“. Mladići su skloniji nasilju od devojaka. Oni pokušavaju da ublaže simptome depresije krađom, laganjem, brzom vožnjom, ili drugim oblicima društveno neprihvatljivog ponašanja. Raditi nešto uzbudljivo i opasno izgleda kao da nekako ublažava bol depresije. Provaljivanje u tuđe kuće, ili crtanje grafita na zabranjenim mestima...donosi dašak uzbuđenja (u depresivnu dosadu) i zbog toga mnogi depresivni mladići to rade. Devojke ispoljavaju svoju depresiju na manje agresivan način (mada se ovaj trend menja). One često svoju depresiju izražavaju seksualnim promiskuitetom, ublažavajući depresivni bol u toku bliskog fizičkog odnosa. Međutim, te nesrećne devojke se ,obično, posle odnosa osećaju još gore, još depresivnije nego što su bile ranije zbog samoponiženja. Depresija i nedostatak samopouzdanja uglavnom su osnova devojačkog promiskuiteta.
Depresivni tinejdžer takođe može da izrazi svoju depresiju drogirajući se. Marihuana i depresija su vrlo opasna kombinacija, jer marihuana čini da se depresivni tinejdžer oseća bolje. (mnogi tinejdžeri ne smatraju marihuanu ili „travu“ drogom, i misle da je bezopasna. „Pa, svi duvaju“, kažu) Marihuana nije antidepresiv. Ona blokira bol depresije. Tinejdžer se oseća bolje samo zato što slabije oseća bol. Naravno, kad marihuana prestane da deluje, depresivna bol se vraća. Da bi zatim mogao da postigne isti stepen olakšanja bola, tinejdžer mora posle da uzme veću količinu. On polako postaje „pušač trave“...sve dok i to ne postane nedovoljno... posle čega sledi nešto jače.
Očigledan način na koji tinejdžer može da izrazi depresiju je pokušaj samoubistva. Ponekad je pokušaj samoubistva samo gest u kome tinejdžer ne želi stvarno da umre, već želi da privuče pažnju.

* Kako možemo da pomognemo

Šta možemo da uradimo da bismo pomogli depresivnom adolescentu? Pre svega, moramo na vreme da otkrijemo da je depresivan. To znači da moramo biti upoznati sa simptomima adolescentske depresije. To je posebno bitno znanje za roditelje, nastavnike, školske savetnike i ostale koji rade sa mladima. Dok je depresija blaga, relativno je lako zaustaviti taj proces i ublažiti ga.
Iako veći deo mladalačke depresije ima složene uzroke, često postoji poseban faktor ili događaj koji na kraju slomi tinejdžera i pokrene celukupan sklom simptoma. To, na primer, može biti smrt ili bolest ili odlazak neke osobe koja znači tinejdžeru, razočarenja kao što je razvod ili svađa roditelja, ili selidba na neželjeno mesto, problemi sa prihvatanjem od strane vršnjaka, ljubavni „jadi“ i sl...U takvim situacijama tinejdžer se oseća usamljeno, napušteno i nevoljeno. Pre svega, važno je da mu pokažemo da nam je stalo do njega i da ga volimo. To radimo provodeći dovoljno vremena sa njim da bi njegovi psihološki odbrambeni mehanizmi popustili i da sa nama može da razgovara razumno. Tada će nam u iskazivanju ljubavi pomoći, pre svega, gledanje u oči, fizički dodir i usredsređena pažnja. Ne mojte dozvoliti da budete zavarani time što adolescent, na izgled, odbija komunikaciju sa vama. To je samo njegova odbrana. Izvedite ga negde gde ćete biti sami, pričajte o bilo čemu što je njemu aktuelno. Posle nekog vremena, kad se opusti, otvaraće se postepeno. Ako odbija fizički dodir, činite to nenametljivo, usput, dok gleda televiziju, ili je na kompjuteru, u prolazu...Nije bitno što on na to ne obraća pažnju. Verujte, ta ispoljavanja ljubavi se registruju u njemu.
Ako je problem sukob unutar porodice, na primer razvod, tinejdžeru je potrebna pomoć da se izbori sa osećanjima. Naročito mu je potrebno da shvati da nije on kriv za razvod i da nije mogao ništa da uradi da bi sprečio da do njega dođe. Tinejdžeri su izuzetno osetljivi na probleme između njihovih roditelja. Iako se možda prave da im to nije bitno, velika je greška poverovati u to da im je svejedno, čak i kada se odvoje i odu od kuće.
Kada depresija adolescenta postaje umerena ili teška, pojavljuju se sve ozbiljnije posledice. Ona utiče na proces razmišljanja. Adolescent postepeno gubi sposobnost da razmišlja jasno, logično i racionalno. Gubljenjem sposobnosti održavanja zdrave perspektive, on se sve više usredsređuje negativne stvari i njegovo opažanje stvarnosti se iskrivljuje, a posebno pogrešno tumačenje mišljenja drugih o sebi. Sve više veruje da je sve mračno, da ništa nije vredno utrošenog vremena i da u stvari ne vredi živeti. U takvim stanjima je potrebno potražiti stručnu pomoć. Ovakva mladalačka depresija nije samo prolazna faza, i može se sve više pogoršavati ako se ne prepozna i ne počne da se nešto radi na njenom prevazilaženju.

* Tinejdžerski gnev i depresija

Mnogi roditelji pretpostavljau da je tinejdžerski gnev loš ili nenormalan, i da ga treba ugušiti i ne dozvoljavati. Ovo je strašna greška. Osećanje gneva nije samo po sebi ni dobro ni loše. Gnev je normalan, i svako đivo biće ga oseća. Problem nije sam gnev, već upravljanje gnevom, i u tome mnogi greše. Potrebno je shvatiti da postoje različiti načini upravljanja gnevom i znati koji je najbolji. Počnimo od najgoreg načina izlaženja na kraj sa gnevom, a to je pasivno agresivno ponašanje.
Pasivno agresivno ponašanje je suprotno od otvorenog, iskrenog, direktnog i verbalnog izražavanja gneva. To je ispoljavanje gneva koje se indirektno vraća toj osobi. Blagi primeri za ovo su odugovlačenje, traćenje vremena, tvrdoglavost, namerna neefikasnost, „zaboravnost“... Podsvesna svrha pasivno agresivnog ponašanja jeste da uznemiri roditelje i da ih naljuti. Pasivno agresivno ponašanje je odbijanje preuzimanja odgovornosti za vlastito ponašanje. Pasivno agresivne tehnike držanja gneva pod kontrolom su indirektne, lukave, samoodbrambene i štetne. Ono je, uglavnom, podsvesno motivisano, to jest, dete nije svesno da koristi ovo ponašanje da bi se oslobodilo nagomilanog gneva i uznemirilo roditelje. Pasivno agresivno ponašanje izaziva mnoge probleme, od slabih ocena do droge ili samoubistva.
*******
Adolescent je spreman (nesvesno) da učini mnogo toga na svoju štetu kako bi, na taj način, ispraznio svoj gnev prema roditeljima ili vaspitačima. Depresivnost je, često, gnev okrenut prema samom sebi, sa nesvesnom motivacijom da se time povredi uzročnik gneva.
********

Malo dete može ispoljavati pasivno agresivno ponašanje tako što će, na primer, početi ponovo da piški u gaćice. Kod tinejdžera pasivno agresivno ponašanje može da ima katastrofalne rezultate po njega samoga (neuspeh u školi, uzimanje droge, pušenje, ostajanje u drugom stanju, ...sve što će uznemiriti roditelje.)
Pasivno agresivno ponašanje nastaje onda kada vaspitači ne razumeju gnev, misle da je pogrešan i da se mora sputati njegovo izražavanje. Ako se sputa ispoljavanje gneva, gnev neće nestati. On će se potisnuti u podsvest, gde će ostati nerešen, čekati da kasnije bude ispoljen putem neprimerenog ponašanja i/ili pasivno agresivnog ponašanja.
Druga greška koju prave neki roditelji, a odnosi se na ispoljavanje gneva, je neprimerena upotreba humora. Kad god neko postane ljut, neki roditelji koriste humor za razrešavanje napetosti (ponekad je to podsmevanje uz šalu). Humor je, naravno, dragocen za svaku porodicu. Ali, ako se stalno koristi da bi se izbeglo primereno ophođenje prema gnevu, tinejdžeri ne mogu da nauče kako da se pravilno nose sa gnevom.
*******
Pasivno agresivno ponašanje je apsolutno najgori oblik izražavanja gneva jer:
* Lako može da postane ukorenjeni, trajni obrazac ponašanja
* Može da iskrivi nečiju ličnost i tu osobu učini potpuno neprijatnom
* Može da utiče na sve buduće odnose adolescenta
* To je jedan od poremećaja ponašanja koji se teško ispravlja.
*****

Roditelji, ako vaš tinejdžer ispoljava svoj gnev verbalno, čak i ako je neprijatan u tome, to je mnogo bolje od pasivno agresivnog ponašanja. Jedna od najvažnijih lekcija odrastanja i sticanja zrelosti jeste izlaženje na kraj sa gnevom na primeren i zreo način. Deca će nastojati da nezrelo ispoljavaju gnev sve dok in neko ne pokaže drugačije. Ne možemo očekivati od tinejdžera da gnev izražavaju automastki na najbolji i najzreliji način. Učenje zrelog savladavanje gneva ide postupno, i prolazi kroz određene korake:

Lestvica upravljanja gnevom:

* Potpuno nekontrolisano ponašanje - Kad osoba ima napade besa, uništava imovinu ili je nasilna prema drugoj osobi (čak je i ovakvo ponašanje lakše ispraviti nego pasivno agresivno)
* Verbalni izliv besa, ali bez fizičkog nasilja, ograničen na vikanje, vrištanje, psovanje. Gnev nije usmeren samo na osobu na koju smo ljuti, nego na bilo koga ko se nalazi u blizini.
* Neprijatno verbalno izražavanje(glasno, dranje...) ali bez vređanja i psovanja...ali i dalje nije usmereno samo na onoga ko je izazivač, već na sve prisutne...
* Neprijatno ispoljavanje (vikanjem, vrištanjem...) ali ograničavajući se na temi i osobu koja je izazvala.
* Ispoljavanje na prijatan i razuman način, ako je moguće i to prema osobi koja je gnev izazvala.
*******
Svaki stepenih u lestvici gneva predstavlja napredak u izražavanju gneva, i treba pohvaliti tinejdžera za svaki napredak, bez obzira na to što nam i to naprednije ispoljavanje gneva može biti neprijatno. Tako ćemo mu pomoći da pređe na sledeći korak na lestvici ispoljavanja gneva. Naravno, od presudne važnosti je na kojem koraku na lestvici ispoljavanje gneva se nalazi vaspitač. Ne možemo od dece tražiti ono što ni sami nismo u stanju da uradimo.
******
 
Učlanjen(a)
30.03.2014
Poruka
968
Simptomi depresije kod tinejdžera

Depresija kod tinejdžera nije jako česta, ali se ne smije isključiti ukoliko postoje određeni signali i simptomi. Tinejdžerska depresija može i ne mora imati isti tok i simptome kao i klinička depresija koja se javlja kod odraslih. Međutim, jedno je sigurno: ne smije se ignorirati i zanemariti kao prolazna faza u odrastanju. Depresija se mora dijagnosticirati i pravilno liječiti.

U nastavku dajemo simptome koji mogu ukazivati na depresiju kod tinejdžera. Naravno, pojava jednog simptoma ne mora značiti depresiju, ali ako primijetite da dijete manifestuje više nabrojanih simptoma, neka to bude alarm da se nešto ozbiljnije dešava.

Česta tuga i plač
Tinejdžeri tugu manifestuju na različite načine: kroz način odijevanja, pisanjem poezije, muzikom… Također, može se desiti da plaču bez vidljivog razloga.

Osjećaj beznadežnosti
Adolescenti ponekad mogu osjećati da život nije vrijedan življenja i bilo kakvog truda, pa se može desiti da počnu zanemarivati osnovne higijenske navike. U takvom slučaju, vjeruju da se negativno stanje u kojem se nalaze nikada neće promijeniti i počinju pesimistički gledati na budućnost.

Smanjen interes za aktivnostima
Apatija u koju tinejdžeri mogu upasti može ih nagnati da se ispišu iz klubova, sportskih i drugih aktivnosti u kojima su donedavno uživali.

Osjećaj dosade, nedostatak energije
Nedostatak motivacije i smanjen nivo energije odražava se propuštanjem nastave, ili potpunim odbijanjem pohađanja škole. Pad prosjeka ocjena može biti odraz gubitka koncentracije i usporenog razmišljanja (a možda se radi i o prvoj ljubavi, tako da uspjeh u školi nije apsolutni pokazatelj)

Društvena izolacija, loša komunikacija
Može se pojaviti nezainteresiranost za veze sa prijateljima i porodicom. Adolescenti mogu početi izbjegavati porodična okupljanja i događaje. Neki tinejdžeri koji su donedavno svo vrijeme provodili sa prijateljima, mogu se povlačiti u sebe i provoditi većinu vremena sami, bez interesa za društvo. To se dešava jer ne žele dijeliti osjećaje sa drugima, obzirom da osjećaju da su sami na svijetu, da ih niko ne sluša niti razumije.

Nisko samopoštovanje i osjećaj krivnje
Tinejdžeri mogu preuzeti krivnju za negativne događaje ili okolnosti. Mogu osjećati da ne vrijede dovoljno i da stalno doživljavaju neuspjehe. Na taj način razviju osjećaj da „nisu dovoljno dobri“

Ekstremna osjetljivost na odbacivanje ili neuspjeh
Vjerujući da su nedostojni, depresivni tinejdžeri postaju još depresivniji pri svakom odbacivanja ili nedostatku uspjeha.

Povećana razdražljivost, ljutnja ili neprijateljstvo
Depresivni tinejdžeri su često razdražljivi, iznoseći svoju srdžbu uglavnom na njihove porodice. Mogu koristiti kritičke, sarkastične ili uvredljive riječi. Oni mogu imati osjećaj da moraju odbaciti svoju porodicu, prije nego što porodica odbaci njih same.

Poteškoće u odnosima
mp9004444861.jpg

Tinejdžeri mogu odjednom izgubiti interes za održavanje prijateljstava. Neće odgovarati na pozive prijatelja, niti će htjeti primati posjete.

Česti pritužbe na fizičke bolesti, kao što su glavobolje i bol u trbuhu
Adolescenti se mogu žaliti na glavobolju, vrtoglavicu, bol u leđima ili trbuhu. Druge uobičajene tegobe su povraćanje ili menstrualni problemi.

Slaba koncentracija
Tinejdžeri mogu imati problem sa koncentracijom u školi, tokom razgovora, ili čak dok gledaju televiziju.

Velike promjena u prehrani i spavanju
Takvi problemi uvijek ukazuju da ih nešto muči. Ne treba zanemariti poremećaj spavanja ili prehrane (koji može dovesti i do anoreksije ili bulimije).

Pokušaj bijega od kuće
Bijeg je obično vapaj za pomoć. Mnogi roditelji tek tada shvate da njihovo dijete ima problem i da mu je potrebna pomoć.

Misli ili izjave o samoubojstvu, ili destruktivno ponašanje prema sebi
Tinejdžeri koji su depresivni ponekad mogu spomenuti i samoubojstvo. Istina, depresivna djeca i mladi imaju povećan rizik za samoubojstvo. Ako dijete ili tinejdžer govori: "Želim se ubiti", ili "Ja ću počiniti samoubojstvo", uvijek ih shvatite ozbiljno i odmah potražite pomoć psihijatra ili drugog stručnjaka za duševna stanja.

Konzumiranje alkohola i droge
Depresivni tinejdžeri mogu početi konzumirati alkohol ili narkotike kao način da se prividno osjećaju bolje.

Samoozljeđivanje
Tinejdžeri koji imaju poteškoće da razgovaraju o svojim osjećajima mogu početi pokazivati svoju emocionalnu napetost, fizički nemir, bol i nisko samopouzdanje kroz povređivanje samoga sebe.

Ukoliko kod djeteta primjetite neke od ovih simptoma, a naročito više njih, odmah potražite stručno mišljenje i pomoć.
 
Natrag
Top