Po, mojem iskustvu. Macku je najbolje naviknuti na hranu koju i sam jedes: Supa, Corba, Gulas, Rostilj i ostale stvari koje vi volite da jedete. Tako se jednoj macki odrzava metabolizam, dok granule sadrze cesto sastojke koji su hranljiviji ali i stetniji po macu. Prirodna hrana je najbolja!
Ja sam imao macka
Dzon-a. On nije rasna macka, ali imao je bolje ponasanje nego njegove rasne kolege. Spavao je napolju, a dan vecinom provodio u kuci. Sam bi grebao po frizideru kada je gladan ili po vratima kada hoce napolje. Cesto se igrao, ponekada uznemiravao goste koji su odvlacili nasu pasnju od njega. Savrsena macka, bez koje kakve sterilizacije, vakcina i ostalih gluposti. Ziveo je od prilike 5god. Dok se jednog dana nije vratio sa smrskanom sapom. Reagovali smo sutradan posto se uplasio i pobegao. Odveli smo ga u obliznju privatnu veterinu. Operacija je dugo trajala, veterinar je davao sve od sebe da zaustavi krvarenje i da osposobi nogu. Krvarenje je prestalo, ali posto zivim u malom gradicu koji nije mnogo zainteresovan za ljubimce od kojih nema znacajnu korist, nismo bili u mogucnosti da nabavimo sine koje ce drzati sapu u jednom polozaju dok kosti ne zarastu. Dugo je bio u nasem podrumu mozda cak i 3 meseca, ne pokretan. Nakon dugog perioda napravio je svoja prva 3 koraka. 2/3 meseca kasnije premestili smo ga u kucu. Gde kada je pokusao da hoda zaspao je i pao od umora. Nije imao mira, a stres mu je bio na najvecem nivou. Kidao je zavoj koji je drzao njegovu nozicu. Tako da nije imalo potrebe da pocinjemo opet, jer bi nastavio sa skidanjem zavoja, opet i opet. Kada je skinuo zavoj, prekinuo je ionako jadnu cirkulaciju krvi i sapa mu se osusila, dok nije otpala, ostala je samo koza koja se povukla do lakta i drzala jedan prst. koji je nakon kratkog perioda otpao. Navikao se posle, skakao je na tri noge. Ali vise nije bio normalan, poremecaj u njegovom mozgu najverovatnije desio se kao posledica stresa koji je izazvao vec pomenuti dogadjaj. Poceo je da vrsi nuzdu u kuci. (iza televizora, na sred dnevnog boravka, u kuhinji...) Vise nije imao ni zelju za igru, nije znao da mjauce ni da se umiva. Hranili smo ga, i nadali se da ce nesto da se promeni. Nije se promenilo, nazalost. Posle jutarnjeg obroka. Otisao je tako nesposoban na ulicu. Nismo ga vise videli, ali hvala bogu. Ostao je potomak, koji takodje vise nije ziv ali je ostavio iza sebe svoju cerku koja mi je donela 4 prelepa maceta!