Darko Rundek - od Haustora do Cargo orkestra

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Darko Rundek - od Haustora do Cargo orkestra

rundek2.jpg

Početak glazbene karijere Darka Rundeka vezan je uz grupu Haustor, jednu od najvažnijih pojava zagrebačke glazbene scene. Osnova grupe nastala je 1977. godine kada su Darko Rundek (1956.) i Srđan Sacher (1955.) osnovali neformalnu grupu Komuna s kojom su dvije godine neobavezno svirali. U to vrijeme Rundek je studirao književnost, pisao je za novine, a jedno kraće vrijeme bio je urednik kulturne rubrike Studentskog lista.

Haustor je nastao 1979. godine u postavi: pjevač i solo gitarist Darko Rundek, basist Srđan Sacher, bubnjar Boris Leiner i ritam gitarist Ozren Štiglić. U početku su vježbali u prostorijama avangardnog kazališta Kugla s kojim su blisko surađivali. Na samom početku karijere Boris Leiner je paralelno svirao s njima i s grupom Azra, sve dok u Haustor nije došao bubnjar Zoran Perišić. Ubrzo se grupi priključuju saksofonist Damir Prica, klavijaturist Zoran Vuletić i trombonist Nikola Santro.

Zahvaljujući pomoći Dražena Vrdoljaka, 1980. godine za Radio Zagreb snimaju dvije pjesme, a pjesma ”Moja prva ljubav” brzo postaje hit. Iste godine nastupaju na Omladinskom festivalu u Subotici gdje ostavljaju odličan utisak. Autorski spoj Rundeka koji je studirao režiju na Kazališnoj akademiji i Sachera koji je izučavao etnologiju, donio je sasvim specifičan amalgam na tadašnjoj glazbenoj sceni. Rundekov pristup glazbi je bio vrlo raznolik, a svoj nastup je obogatio teatralnošću, pantomimom i asocijativnom šminkom. Sacher je prije Haustora svirao sa Branimirom Štulićem, a svoj glazbeni izričaj zasnovao je na iskustvima strane i domaće etno muzike. Široko polje novog vala omogućilo im je da svoje ideje neometano realiziraju. Početkom 1981. godine snimaju prvu singl ploču tako što za pjesmu ”Moja prva ljubav” bubnjeve svira Leiner, a za pjesmu ”Pogled u bolju budućnost” Perišić. Zatim nastupaju na koncertu u beogradskom Domu omladine u okviru ”Pozdrava iz Zagreba” i prolaze bolje nego Prljavo Kazalište koje je sviralo poslije njih.

Već u proljeće dobivaju novog bubnjara, Srđana Gulića, s kojim rade debi album ”Haustor”. Na ploči su se našle dinamičnije Sacherove pjesme ”Radio” i ”Mijenjam se” i pomalo mistične i psihodelične Rundekove ”Duhovi”, ”Crni žbir” i ”Lice”. Sacherov hit ”Moja prva ljubav” je i na albumu centralni događaj, diskretno inspiriran pripovijetkom ”Djevojke u ljetnim haljinama” Irvina Shawa. On se autorski ogleda u osobnoj i nostalgičnoj ”’60-’65”. Na ploči se nije pojavila pjesma ”Radnička klasa odlazi u raj” jer je, navodno, bila nepodobna. U Jugotonu su pred samo objavljivanje ploče odlučili da pjesmu odstrane, tako da je već odštampan omot prepravljan. Produkciju albuma radio je Husein Hasanefendić koji je i u nekoliko pjesama odsvirao gitaru. Debi pločom, bogatom svježim idejama i efektnim koncertima, vrlo brzo su se nametnuli kao jedan od vodeća četiri zagrebačka benda iz perioda novog vala. Tako sa grupom Šarlo Akrobata sviraju ispred Gang of Four na zagrebačkom Bijenalu. Krajem 1981. godine objavljuju singl na kome je pored pjesama ”Zima” i ”Majmuni i mjesec” i pjesma ”Capri”, posvećena njihovom saksofonistu Damiru Prici Capriju.

Pripreme za drugu ploču prekida Sacherov odlazak u JNA 1982. godine. Rad nastavljaju početkom 1983. u postavi Rundek, Sacher, Prica, Gulić s novim gitaristom Zoranom Zajecom. Bez dotad karakteristične bogate duhačke sekcije, u produkciji Željka Brodarića Jappe snimaju ključni album ”Treći svijet”. Ploča precizno razvija njihovo istraživanje drugačijeg zvuka, koje se kreće od reggaea, preko latinoameričkog folklora, sve do fino upotrebljenih pop struktura. Rundek se u tekstovima inspirira stripovima Huga Prata, biblijskim simbolima i jakim slikama iz literature i avanturističkih filmova. Pjesme ”Neobičan dan”, ”Zadnji pogled na Jeršaleim”, ”Babilonske baklje”, ”Skriven iza lažnih imena” ponudile su sasvim osobenu atmosferu, do tada rijetko sretanu u domaćoj glazbi. Na albumu se našla i inkriminirana pjesma ”Radnička klasa odlazi u raj”, jer je, izgleda, politički trenutak sazrio za nju.

Usprkos odličnom albumu, turneja nije prošla uspješno. Sacher i Gulić 1984. godine napuštaju grupu i osnivaju sastav ”Brojani”. Sljedeći album ”Bolero” Haustor radi u sastavu Rundek, Prica i Zajec. Ploča je snimljena djelomično s ritam mašinom, a Rundek je svirao bas. U radu na ploči sudjelovali su Jurij Novoselić (alt sax i klavijature), Rastko Milošev (gitara), Neven Frangeš (klavijature), Srđan Gulić (bubnjevi), Nikola Santro (trombon), Rade Šerbedžija (recital) te ženski prateći vokali, djevojke iz grupe Naturalna Mistika i glumica Anja Šovagović. Producenti ploče bili su Dragan Čačinović i Mitar Subotić (Rex Ilusivii). Ploča im donosi drugi veliki hit u karijeri, pjesmu ”Ena”, ali tu su i efektne ”Šejn”, ”Ja želim”, ”TV man”, ”Sejmeni” kao i ”Take the Money and Run” sa elementima rapa. Na koncertima povodom ploče s njima su opet svirali Gulić, Prica i Santro, a pridružili su se i basist Mario Barišin (ex Trobecove krušne peći), klavijaturist Alan Bjelinski (ex Aerodrom) i trubač Igor Pavlica. Godine 1986S pjesmom ”Samo na čas” nastupaju na Zagreb festu, a 1988. objavljuju LP ”Tajni grad”. Kompletan materijal opet je komponirao Rundek, a produkciju su radili Rundek, Zajec i Hrvoje Hegedušić. Od novih članova na ploči su svirali basist Marino Pelajić (ex Film) i klavijaturist Julije Reljić. Kao gost, bas gitaru je u pet kompozicija svirao Sacher. ”Tajni grad” je održao standard koji su sami postavili, a pjesme ”Ula ulala”, ”Bi mogo da mogu”, ”Uzalud pitaš”, ”Uhode” i druge omogućile su im još bolju komunikaciju s publikom.

Uoči miksa petog albuma ”Dovitljivi mali čudaci” koji nije zadovoljio samopostavljene kriterije, Haustor 1990. godine prestaje s radom. Rundek se s obitelji preselio u Pariz, Sacher je svirao u grupi Naturalna Mistika, zatim je osnovao Vještice, a Prica s gitaristom Draganom Pajićem i bubnjarom Ivanom Marušićem Klifom nastavlja u free jazz grupi Cul-de-Sac. Taj sastav je neformalno djelovao od 1987. godine često priređujući koncerte na ulici i u podzemnim prolazima. Radili su glazbu za animirane filmove, kazališne predstave trupa ”Kugla glumište”, ”Coccolemocco” i ”Događanja” i objavili niz samostalnih izdanja među kojima se izdvajaju kasete ”L’equipe extraordinaire” iz 1988. i ”Return of the Hit Single and Other Songs” iz 1989. godine. Na njihovim nastupima i snimanjima povremeno je sudjelovao i Darko Rundek svirajući bas gitaru. Početkom rata Cul-de-Sac preselili su se u Amsterdam. Ostali članovi Haustora povukli su se iz glazbenog djelovanja. Paralelno s karijerom u Haustoru, Rundek je radio kao asistent režije u kazalištu, povremeno je glumio u predstavama, režirao je radio drame, a 1990. napisao je glazbu za film ”Orao” Zorana Tadića. Tokom ratnih godina Rundek je neko vrijeme bio zaposlen kao glazbeni urednik na Radio Brodu, a u Parizu je komponirao glazbu za kazališne predstave.

S Vedranom Petrinelom (glazbeni urednik na RFI) i violončelistom Arnoldom Achardom osnovao je grupu KAAN prisutnu na pariškoj alternativnoj sceni sredinom devedesetih. U Parizu je organizirao i dva klupska nastupa improviziranog Haustora u postavi: Rundek (vokal, gitara), Boris Leiner (bubnjevi), Toma Tanasković (gitara), Alexis Rosos (sax) i Pavle Kovačević (klavijature i bas). Ali interes za pjesme Haustora u Hrvatskoj nije jenjavao tokom godina. 1995. je objavljena kompilacija njihovih najvećih hitova s izborom od osamnaest pjesama. Krajem iste godine objavljen je CD ”Ulje je na vodi” na kojem se našao snimak nastupa Haustora održanog 6. siječnja 1982. godine u Kulušiću. Kao gosti s njima su te večeri nastupili Jurij Novoselić (alt sax) i Stanko Juzbašić (udaraljke). Uz njihov standardni materijal tu je i šest ranije neobjavljenih pjesama. 1996. Rundek se vratio u Zagreb, okupio sastav (koji čine članovi reggae grupe Naturalna Mistika) i održao seriju prihvaćenih koncerata po Hrvatskoj (10.000 ljudi u Zagrebu).

Početkom 1997. godine Rundek je objavio prvu samostalnu ploču ”Apokalipso” na kojoj se, usprkos žanrovskoj raznolikosti, u temama kao što su ”Crni dusi”, ”Štrajk željezničara” (song iz predstave ”Ne” izvedene u Mostaru 1990. godine), ”Šuvar i varivo”, ”Za nas”, drži stila koji je njegovao s Haustorom. Naslovna pjesma je ujedno glazbena tema istoimene predstave teatra ITD koju je režirala Rundekova supruga Sanda Hržić. Ploču su producirali Rundek i Davor Rocco, a svirali su provjereni suradnici: Damir Prica (sax), Boris Leiner (bubnjevi), Jurij Novoselić (sax), Nikola Santro (trombon). Uz brojne navedene projekte u kojima je Darko Rundek sudjelovao, ne smije se preskočiti ploča Rade Šerbedžije ”Mnoge smo i mnogo voljeli” na kojoj se nalazi genijalna, a malo poznata, pjesma ”Na nešto me sjeća taj grad”, koju su njih dvojica otpjevali zajedno s Arsenom Dedićem.

U prvoj polovici 2000. godine Rundek je objavio i drugi solo album pod nazivom ”U širokom svijetu”. Na prvo slušanje ova ploča odudara od gotovo svega što je Haustor radio, a u velikoj mjeri i od ”Apokalipsa”. Izbor pjesama ponovo pokriva ogroman spektar različitih žanrova: od obrade ”Ay Carmela”, pjesme iz španjolskog građanskog rata, preko zarazne ”Uspomene”, dijelom otpjevane na francuskom, do tradicionala ”Ljubav se ne trži” (istu stvar su obradile i Vještice na jednom od svojih albuma). Iako je album djelomično razočarao neke poklonike Haustora, dobio je odlične kritike. Krajem 2000. godine, točnije od 20. do 22. prosinca, Rundek je sa svojim bendom (Gulić, Santro, Pavlica,...) održao tri povijesna koncerta u beogradskom SKC-u i Hali sportova, kao prva značajnija grupa iz Hrvatske koja je poslije rata došla u Srbiju. Koncerti su završavani posvetom Milanu Mladenoviću i pjesmom ”Ona se budi”. Naredne godine Rundek nastupa na novosadskom festivalu EXIT i postaje miljenik tamošnje publike te se pojavljuje i na naredna dva EXIT-a.

U jesen 2002. godine objavljuje i treći solo album pod nazivom ”Ruke”. Promotivna turneja je obuhvatila gotovo čitavu bivšu Jugoslaviju i završava se sa šest zbilja trijumfalnih koncerata u beogradskom SKC-u. Sa te turneje svakako treba izdvojiti i zagrebački koncert održan u Tvornici koja je taj put bila pretijesna da primi sve zainteresirane. Novi album predstavlja nastavak Rundekovih istraživanja i donosi s jedne strane vrlo hermetične i izuzetne naslove poput ”Kube”, ”Iste slike”, ”Mlin reggaea”, a sa druge lako slušljive hitove kao sto su ”Makedo” ili ”Ruke”. Album je prodan u izuzetno velikom tiražu. U proljeće 2003. godine Rundek formira novi bend, Rundek Cargo Orkestar, pretežno od glazbenika s kojima je snimio ”Ruke” i s njim odlazi na turneju po Hrvatskoj, Bosni, Srbiji, Crnoj Gori. U sklopu te turneje održano je i 7 zagrebačkih koncerata koji su činili ”Plavu turneju”, a na kojoj je nastao album ”Zagrebačka magla”. Pred ljeto 2004. Berlinska diskografska kuća Piranha Music izdaje neznatno promijenjenu verziju ”Ruku” potpisanu sa Darko Rundek & Cargo Orkestar i pušta CD u svjetsku distribuciju. Album se pojavljuje među prvih deset na najvažnijim world-music top listama i doživljava odlične kritike (Songlines, Observer, Sunday Herald, Nouvel Observateur i drugi).

”Zagrebačka magla” dvostruki je live album sniman na takozvanoj ”Plavoj turneji” koja je obuhvatila sedam tematskih večeri, redom u Zagrebu, (Multimedijalni happening Pretovar u Gliptoteci JAZU, Umba Lumba Baa u Klubu Studentskog centra, Plavi cabaret u Teatru Exit, Najbolja zabava u gradu u dvorani Pauk, Live on 101 na Radiju 101, Isabel svira Bacha u velikom foajeu HNK i Polukružnoj dvorani Teatra ITD). Album obiluje gostima, među kojima su Jasna Bilušić, Žan Jakopač, Dino Šaran, Damir Prica-Capri, Žarko Hajdarhodžić i Mance, a prikazuje Rundeka ”u tranziciji” ka višejezičnosti i apsolutnom glazbenom eksperimentu.

Danas, u svibnju 2006. godine, pred izlazak novog studijskog albuma sa Cargo Orkestrom ”Mhm A-ha Oh Yeah Da-Da” Rundek kaže:
”Nisam ekonomist i ne razmišljam u relacijama tržišta, da ne bi netko pomislio da su višejezične zbog internacionalnog plasiranja albuma. Mi glazbom i pjesmom pokušavamo izraziti doživljaj vlastite situacije, poigravamo se s njom i istražujemo mjesta na kojima se prepoznaje nešto univerzalno. Tu su se razni jezici pojavili sami od sebe, valjda zato što su svakodnevno prisutni u mom životu. Mene su formirali Hrvatska i Jugoslavija, i to se sigurno osjeća u pjesmama, ali se obraćam publici koja živi u svijetu lako propusnih granica, vodeći bend čiji članovi nose putovnice šest nacija, a neki i po dvije. Svijet se brzo mijenja...”

Diskografija:

Haustor:
Haustor
Treći svijet
Bolero
Tajni grad
Ulje je na vodi (live 1981)
Best of Haustor

Darko Rundek:
Apokalipso
U širokom svijetu
Ruke
Zagrebačka magla (2CD live)
”Mhm A-ha Oh Yeah Da-Da”

Izvor: Rirock.com



 
Poslednja izmena od urednika:
Učlanjen(a)
10.07.2010
Poruka
2.773
Haustor

haustor1.jpg


(Petar Janjatovic, Yu Rock Enciklopedija, )

Osnova grupe nastala je 1977. godine kada su Darko Rundek (1956.) i Srdjan Saher (1956.) osnovali neformalnu grupu Komuna sa kojom su dve godine neobavezno svirali. U to vreme Rundek je studirao knjizevnost, pisao je za novine, a jedno krace vreme bio je urednik kulturne rubrike Studentskog lista. Haustor je nastao 1979. godine u postavi: pevac i povremeni gitarista Darko Rundek, basista Srdjan Saher, bubnjar Boris Lajner i gitarista Ozren Stiglic. U pocetku su vezbali u prostorijama avangardnog pozorista Kugla glumiste sa kojima su tesno saradjivali.

Na samom pocetku karijere Boris Lajner je paralelno svirao sa njima i sa grupom Azra, sve dok u Haustor nije dosao bubnjar Zoran Perisic. Ubrzo su se grupi prikljucili saksofonista Damir Prica, klavijaturista Zoran Vuletic i trombonista Nikola Santro. Zahvaljujuci pomoci Drazena Vrdoljaka, 1980. godine za Radio Zagreb snimaju dve pesme, a "Moja prva ljubav" brzo postaje hit. Iste godine nastupaju na Omladinskom festivalu u Subotici gde ostavljaju odlican utisak. Autorski spoj Rundeka koji je studirao i reziju na Kazalisnoj akademiji, i Sahera koji je izucavao etnologiju. doneo je sasvim specifican amalgam na tadasnjoj muzickoj sceni. Rundek je ponudio siroka interesovanja, a svoj nastup obojio teatralnoscu, pantomimom i asocijativnom sminkom. Saher je pre Haustora svirao sa Branimirom Stulicem, a svoj muzicki sklop zasnovao je na iskustvima strane i domace etno muzike. Siroko polje novog talasa omogucilo im je da svoje ideje neometano realizuju. Pocetkom 1981. godine snimaju prvi singl tako sto za pesmu "Moja prva ljubav" bubnjeve svira Lajner, a za "Pogled u bolju buducnost" Perusic. Zatim nastupaju na koncertu u beogradskom Domu omladine u okviru "Pozdrava iz Zagreba" i prolaze bolje nego Prljavo kazaliste koje je posle njih sviralo. Vec u prolece dobijaju novog bubnjara, Srdjana Gulica, sa kojim rade debi album "Haustor". Na ploci su se nasle dinamicnije Rundekove pesme "Radio"i "Mijenjam se" i pomalo misticne i psihodelicne Saherove "Duhovi", "Crni zbir" i "Lice". Saherov hit "Moja prva ljubav" je i na albumu centralni dogadjaj, diskretno inspirisan pripovetkom "Devojke u letnjim haljinama" Irvina Soa. On se autorski ogleda u licnoj i nostalgicnoj "'60-'65". Na ploci se nije pojavila pesma "Radnicka klasa odlazi u raj" jer je, navodno, bila nepodobna. U Jugotonu su pred samo objavljivanje ploce odlucili da pesmu odstrane, tako da je vec odstampan omot prepravljan. Produkciju albuma radio je Husein Hasanefendic koji je i u nekoliko pesama odsvirao gitaru.

Debi plocom, bogatom svezim idejama i efektnim koncertima, vrlo brzo su se nametnuli kao jedan od vodeca cetiri zagrebacka benda iz perioda novog talasa. Tako sa grupom Sarlo akrobata sviraju ispred Gang of Four na zagrebackom Bijenalu. Krajem 1981. godine objavljuju singl na kome je pored pesama "Zima" i "Majmuni i mjesec" i pesma "Capri", posvecena njihovom saksofonisti Damiru Prici Capriju.

Pripreme za drugu plocu prekida njihov odlazak u JNA februara 1982. godine. Rad nastavljaju pocetkom 1983. u postavi Rundek, Saher, Prica, Gulic i novopridosli gitarista Zoran Zajec. Uz saradnju bogate duvacke sekcije i u produkciji @eljka Brodarica Jappe snimaju kljucni album "Treci svijet". Ploca precizno razvija njihovo istrazivanje drugacijeg zvuka, koje se krece od reggae muzike, preko latinoamerickog folklora, sve do fino upotrebljenih pop struktura. Rundek se u tekstovima inspirise stripovima Huga Prata, biblijskim simbolima i jakim slikama iz literature i avanturistickih filmova. Pesme "Neobican dan", "Zadnji pogled na Jersaleim", "Babilonske baklje", "Skriven iza laznih imena" ponudile su sasvim osobenu atmosferu, do tada retko sretanu u domacoj muzici. Na albumu se nasla i inkriminisana pesma "Radnicka klasa odlazi u raj", jer je, izgleda, politicko vreme sazrelo za nju.

Uprkos odlicnom albumu, turneja nije prosla uspesno. Saher i Gulic 1984. godine napustaju grupu i osnivaju sastav Brojani. Sledeci album "Bolero" Haustor radi u sastavu Rundek, Prica i Zajec. Ploca je snimljena delimicno sa ritam masinom a Rundek je svirao bas. U radu na ploci ucestvovali su Jurij Novoselic (alt sax i sintisajzer), Rastko Milosev (gitara), Nevena Franges (klavijature), Srdjan Gulic (bubnjevi), Nikola Santro (trombon), Rade Serbedzija (recitativ), te zenski prateci vokali, devojke iz grupe Naturalna mistika i glumica Anja Sovagovic. Producenti ploce bili su Dragan ^acinovic i Mitar Subotic (Rex Ilusivii). Ploca im donosi drugi veliki hit u karijeri, pesmu "Ena", ali tu su i efektne "Sejn", "Ja zelim", "TV man", "Sejmeni" kao i "Take the Money and Run" sa elementima rap muzike. Na koncertima povodom ploce sa njima su opet svirali Gulic, Prica i Santro, a pridruzili su se i basista Mario Barisic (ex Trobecove krusne peci), klavijaturista Alan Bjelinski (ex Aerodrom) i trubac Igor Pavlica. Godine 1986. sa pesmom samo na cas nastupaju na Zagreb festu, a 1988. objavljuju LP "Tajni grad". Kompletan materijal opet je komponovao Rundek, a produkciju su radili Rundek, Zajec i Hrvoje Hegedusic. Od novih clanova na ploci su svirali basista Marino Pelajic (ex Film) i klavijaturista Julije Reljic. Kao gost, bas je u pet kompozicija svirao Saher. "Tajni grad" je odrzao standard koji su sami postavili, a pesme "Ula ulala", "Bi mogo da mogu", "Uzalud pitas", "Uhode" i druge omogucile su im jos bolju komunikaciju sa publikom.

Uoci priprema petog albumaza koji je snimljeno nekoliko pesama, Haustor 1990. godine prestaje sa radom. Rundek se sa porodicom preselio u Pariz, Saher je svirao u grupi Naturalna mistika, zatim je osnovao Vjestice, a Prica sa gitaristom Draganom Pajicem i bubnjarom Ivanom Marusicem Klifom nastavlja u free jazz grupi Cul-de-Sac. Taj sastav je neformalno delovao od 1987. godine cesto priredjujuci koncerte na ulici i u podzemnim prolazima. Radili su muziku za animirane filmove, pozorisne predstave trupa "Kugla glumiste", "Coccolemocco" i "Dogadjanja" i objavili niz samostalnih izdanja medju kojima se izdvajaju kasete "L'equipe extraordinaire" iz 1988. i "Return of the Hit Single and Other Songs" iz 1989. godine. Na njihovim nastupima i snimanjima povremeno je ucesce uzimao i Darko Rundek svirajuci gitaru i bas. Sa pocetkom rata Cul-de-Sac preselili su se u Amsterdam. Ostali clanovi Haustora povukli su se iz muzike.

Paralelno sa karijerom u Haustoru, Rundek je radio kao asistent rezije u pozoristu, povremeno je glumio u predstavama, rezirao je radio drame, a 1990. napisao je muziku za film "Orao" Zorana Tadica. Tokom ratnih godina Rundek je neko vreme bio zaposlen kao muzicki urednik na Radio Brodu, a u Parizu je komponovao muziku za pozorisne predstave. Sa Vedranom Petrinelijem (muzicki urednik na RFI) i violoncelistom Arnoldom Asarom snimio je sest pesama koje su bile predvidjene za objavljivanje u Italiji. U Parizu je organizovao i dva klupska nastupa improvizovanog Haustora u postavi: Rundek (vokal, gitara), Boris Leiner (bubnjevi), Toma Tanaskovic (gitara, bivsi menadzer Riblje corbe koji je u to vreme ziveo u Parizu), Aleksis Rosos (sax) i beogradjanin Pavle Kovacevic (klavijature i bas). Krajem 1995. godine Rundek se vratio u Zagreb, okupio sastav i odrzao seriju prihvacenih koncerata (10 000 ljudi u Zagrebu), jer interesovanje za pesme Haustora nije jenjavalo tokom godina. U vreme najvece inflacije 1993. godine u Srbiji su se pojavila dva piratska diska na kojima su reizdata sva cetiri albuma grupe. Krajem 1995. godine u Hrvatskoj je objavljena kompilacija njihovih najvecih hitova sa izborom od osamnaest pesama. U isto vreme, a paralelno sa koncertima Rundek banda (koji cine clanovi reggae grupe Naturalna mistika) po Hrvatskoj, objavljen je CD "Ulje je na vodi" na kojem se nasao snimak nastupa Haustora odrzanog 6. januara 1982. godine u Kulusicu. Kao gosti sa njima su te veceri nastupili Jurij Novoselic (alt sax) i Stanko Juzbasic (udaraljke). Uz njihov standardni materijal tu je i sest ranije neobjavljenih pesama. Doduse, slab kvalitet snimka ne nudi validan koncertni dokument njihove porslosti.

Krajem 1996. godine Rundek je objavio prvu solo plocu "Apokalipso" na kojoj se, uprkos zanrovskoj raznovrsnosti, u temama "Crni dusi", "Strajk zeljeznicara" (song iz predstave "Ne" izvedene u Mostaru 1990. godine), "Suvar i varivo", "Za nas", drzi stila koji je sa Haustorom proklamovao. Naslovna pesma je ujedno muzicka tema iz istoimene predstave teatra ITD koju je rezirala Rundekova supruga Sandra Hrzic. Plocu su producirali Rundek i Davor Roko, a svirali su provereni saradnici: Damir Prica (sax), Boris Leiner (bubnjevi), Jurij Novoselic (sax), Nikola Santro (trombon).

Posle 1997 (dodatak)

Uz brojne pomenute projekte u kojima je Darko Rundek ucestvovao ne sme se preskociti ploca Radete Serbedzije "Mnoge smo i mnogo voljeli" na kojoj se nalazi genijalna, a malo poznata, pesma "Na nesto me sjeca taj grad" koju su njih dvojica otpevali zajedno sa Arsenom Dedicem. U prvoj polovini 2000. godine Rundek je objavio i drugi solo album pod nazivom "U sirokom svijetu". Na prvo slusanje ova ploca odudara od gotovo svega sto je Haustor radio, pa u velikoj meri i od "Apokalipsa". Izbor pesama ponovo pokriva ogroman spektar razlicitih zanrova: od obrade "Ay Carmela", pesme iz spanskog gradjanskog rata, preko zarazne "Uspomene", delom otpevane na francuskom, do tradicionala "Ljubav se ne trzi" (istu stvar su obradile i Vjestice na jednom od svojih albuma). Iako je album delimicno razocarao neke poklonike Haustora dobio je odlicne kritike. Krajem 2000. godine, tacnije od 20. do 22. decembra, Rundek je sa svojim bendom (Gulic, Santro, Pavlica, ...) odrzao je tri istorijska koncerta u beogradskom SKC-u i Hali sportova, kao prva znacajnija grupa iz Hrvatske koja je posle rata dosla u Srbiju. Koncerti su zavrsavani posvetom Milanu Mladenovicu i pesmom "Ona se budi". Naredne godine Rundek nastupa na novosadskom festivalu EXIT01 i postaje miljenik tamosnje publike, te se pojavljuje i na naredna dva EXITa. U jesen 2002. godine objavljuje i treci solo album pod nazivom "Ruke". Promotivna turneja obuhvata gotovo citavu bivsu SFRJ i zavrsava se sa sest trijumfalnih koncerata u beogradskom SKCu. Novi album predstavlja nastavak Rundekovih istrazivanja po raspustanju Haustora i donosi s jedne strane vrlo hermeticne i izuzetne naslove poput "Kube". "Iste slike", "Mlin reggaea", a sa druge lako slusljive hitove kao sto su "Makedo" ili "Ruke". Album je prodat, po nekim izvorima, u nevrovatno velikom tirazu, posebno na teritoriji Srbije i Crne Gore. Tokom proleca 2003. godine Rundek formira novi bend, Rundek Cargo Orchestra, pretezno od muzicara sa kojima je snimio "Ruke" i sa njim odlazi na turneju po Hrvatskoj, Bosni, Srbiji, Crnoj Gori.

 
Poslednja izmena od urednika:
Član
Učlanjen(a)
08.10.2009
Poruka
1.849
Darko Rundek - Beogradska magla



Darko Rundek se u zimu/proljeće 2007. godine odlučio na zanimljiv potez nastupivši sa Kargo (Cargo) orkestrom u okviru srpske turneje "Svitanja" u četiri različita koncertna prostora u Beogradu. Rundek je bez muke redom napunio prefinjeno Pozorište na Terazijama, rokerske Meke Studentski kulturni centar i Dom omladine, te estradni Dom sindikata. Nekoliko prostora u istom gradu Rundek je prethodno isprobao u svom Zagrebu, što je ishodovalo živim albumom "Zagrebačka magla", a dio beogradske pustolovine je posvjedočen CD-om "Live in Dom omladine".


[FONT=&quot]"Koncert u Domu omladine je bio u sredini turneje i po mnogo čemu najizbalansiraniji. Za razliku od SKC-a u kojem se od publike jedva čuo bend ili Doma sindikata u kojem je falilo sviračkih avantura, publika u Domu omladine je bila sjajna i respektabilna, tako da smo lijepo plovili zajedno. 'Zagrebačka magla' (2004) je kompilacija snimaka sa više koncerata, dok smo na ovom albumu pratili atmosferu jednog koncerta", istakao je razlike Rundek.[/FONT]

[FONT=&quot]

Prvom činu Rundekove predstave u Pozorištu na Terazijama nisam prisustvovao, ali mi je koleginica iz Bete prenijela da je bilo problema sa ozvučenjem i da je "koncert prošao onako". Dan kasnije 23. marta 2007. nastup u SKC-u sam prepustio drugima, uz naknadan izvještaj o prilično dobrom Rundeku. Stigoh slijedeće večeri u Dom omladine gdje je u najmanju ruku bio odličan. U krcatoj velikoj dvorani DOB-a se teško disalo, zbog uobičajene loše ventilacije, koja je proizvela i iznimnu vrućinu. Mada su nju možda podigli sjajno raspoloženi Rundek, Kargo i opuštena i raspjevana publika? Meni je ipak daleko draža bila 29. marta velika završnica u Domu sindikata, sa 1.602 sjedišta najvećem prostoru beogradske mini turneje (nekoliko stotina mjesta u Pozorištu i po oko hiljadu u SKC-u i DOB-u). Dvorana Doma sindikata slovi za hram narodne i zabavne muzike, i tek ponekad poneko od ostatka muzičkog svijeta svrati do naizgled hladnjikavog socijalističkog zdanja. Međutim, ne pamtim da sam ovdje gledao slab koncert, pogotovo ne zvučno. Bilo je nekoliko kristalno jasnih i zvonkih nastupa poput onog Bebel Žilberto, Dejvida Silvijana, Crvene jabuke, obnovljenih Pro arte...Meni je i Rundekovo gostovanje u Domu sindikata zvučalo bar za koplje bolje od odlične svirke u obližnjem Domu omladine, a publika je bila podjednako sjajno raspoložena, čak i malo luđa. Srce mi je bilo slomljeno što se umjesto "Live in Dom omladine" (Long Play 2008) nije pojavio "Live in Dom sindikata". A i naslov bi bio bolji. Koliko je bilo dobro u Domu sindikata svjedoči činjenica da je Rundek toliko rasplesao dvoranu da se desetak posjetilaca samoinicijativno odvažilo popesti na pozornicu.


Naime u dvorani je polukružna pozornica prilično niska, ispred ne postoji zaštitna ograda i od prvih redova na nju odvojeno vode dva mala stepeništa. Bilo je beskrajno zabavno gledati nekoliko zatečenih matorijih pripadnika obezbjeđenja u odjelima i kravatama (kao zamrznuti iz Titovog doba), kako se sa strane živčano dogovaraju šta da rade. Dok su nezvani gosti plesali oko njega, Rundek je nastavio pjevati kao da se ništa ne dešava. Bio sam pomalo razočaran što nije spriječio bezbjednjake, kad su se ubrzo crvenih lica i vidno nadrdani, popeli na pozornicu i otjerali plesače. Odradivši posao, čikice su se postavile blizu pozornice da odvrate vrlo moguće nove pokušaje da se neko raspleše do muzičara. Eto toliko dobro je bilo! Sa Rundekom sam se prvi put sreo dvadesetak dana uoči početka turneje u beogradskom Klubu svetskih putnika, kad mi je u razgovoru za novinsku agenciju Beta nenadano najavio mogućnost izlaska živog albuma iz Beograda.
[/FONT]

[FONT=&quot]

- Zanimljiva ja zamisao da održiš nekoliko koncerata u različitim prostorima u Beogradu.[/FONT]


[FONT=&quot]Rundek: To smo radili u Zagrebu prije tri/četiri godine, kad smo radili jedan projekat koji se zvao "Plava turneja". Svirali smo u šest raznih prostora u Zagrebu sa idejom da imamo razne naslove koncerata. Koncert u SKUC-u se zvao "Najbolja zabava u gradu", koncert u Studentskom centru "Umba lumba ba"...Htjeli smo napraviti jedan koncert koji je više parti-pop, drugi koji je više etno, treći koji je više eksperiment...Išli smo u raznim pravcima određenim po salama, jer su sale bile različite u Zagrebu. Ovaj put su sale manje toliko različite, osim teatra na Terazijama. SKC i DOB imaju sličan karakter, ali opet nemaju toliko istu priču. DOB je malo više socrealistička sala koliko ga se sjećam, a SKC malo više ima veze sa novim valom i pankom, po mom dojmu. Dom sindikata je opet nova priča. Onda ćemo probat' jednostavno prenijet' taj dojam u odnosu na sale. Koncerti što su drukčiji to su nam draži.[/FONT]

[FONT=&quot]- U najavi koncerata rekao si da u svakom prostoru različito svirate. Pošto iskreno rečeno nisam do sada bio ni na jednom vašem koncertu živo me zanima kako to izgleda. Šta se tu dešava? Kako različit prostor utiče na vas? Izborom materijala, sastavom publike ili je nešto treće u pitanju?[/FONT]

[FONT=&quot]Rundek: Pa sve to utiče na to kamo nas koncert odvede. Ta publika vjerojatno ne bi bila ista u drugoj sali jedan drugi dan, koji bi donio neke druge vijesti. Tako da to što sviramo je dosta otvoreno i što se tiče repertoara, koji je dovoljno širok da sviramo četiri koncerta totalno drukčija. Što vjerojatno neće biti slučaj, jer mislim da će se neke stvari, koja su opća mjesta, ponavljati na svim koncertima. Probaćemo isto napraviti različite manje sastave Karga u uvodu ili usred koncerta, da drukčije malo koncert dinamički diše. Probaćemo dati zadatke u odnosu na sale kad ih vidimo, u kojem smjeru koju priču da pričamo taj dan na tom mjestu.[/FONT]

[FONT=&quot]- Jesi li već svirao u Domu sindikata?[/FONT]

[FONT=&quot]Rundek: Nisam nikad svirao. Ove sale su sve rađene osim Pozorišta na Terazijama gdje takođe nikad nisam svirao. DOB i SKC znam kao muzičar, bio sam na tim scenama.[/FONT]

[FONT=&quot]- Dom sindikata važi kao zabavnjačko mjesto. Je l' postoji opasnost da dođe ipak malo drugačija publika?[/FONT]

[FONT=&quot]Rundek: Nije to opasnost. Nama je možda tim veći izazov. Nismo tu samo da udovoljimo publici. Nekad idemo sa publikom nekad protiv nje. Tu će se igrati neka druga igra. [/FONT]

[FONT=&quot]

- Je l' ti se dešava da se pojavi publika koju nisi očekivao na koncertima i kako teče regrutacija novih poklonika?[/FONT]


[FONT=&quot]Rundek: To se nekako prirodno događa. Uopćeno bi se moglo reći da postoje ipak dvije osnovne publike. Jedna koja je vezana za Haustor, pa sad prati po inerciji ovo što dajem kroz solo albume ili sa Kargom, ali još uvijek imaju u startu neku nostalgiju "to je onaj Rundek iz Haustora". Druga publika je mlađa, mada sad više nije ni toliko mlada, koja je počela sa "Apokalipsom". "Apokalipso" je bio ipak pet godina poslije Haustora i tu se generacija obrnula, koja zapravo i više voli ono što radim poslije Haustora. Haustor im dođe kao neka muzika iz prošlosti. To su dvije publike koje se uvijetno mogu identificirati. Ima raznih mješavina tih dviju publika. Ima u zadnje vrijeme stvarno mlade publike kao kad smo svirali prije dvije godine dva koncerta, prvi u Zagrebu u maloj sportskoj dvorani a poslije u Sava centru. To je meni jako važno. To je muzika koja, kako živi i razvija se, stječe publiku iz ovog vremena.[/FONT]

[FONT=&quot]- Je l' ti smetaju ljudi koji na koncertu zahtjevaju samo stvari Haustora?[/FONT]

[FONT=&quot]Rundek: Ako su previše uporni to me zna smetati, moram priznati. Ne zato što te stvari ne volim svirati. Volim podjednako svirati stvari Haustora i ove sad. Mislim da su dio istog rukopisa i bendu su podjednako sviježe kao i ove novije, jer ih nije prije svirao. Ono što me najviše smeta kad zbog toga što su došli čuti Haustor ne slušaju ovo drugo. Ako su došli sa željom da čuju nešto od Haustora to će svakako dobiti. Drago mi je da su prisutni, ali ne samo da čekaju stvari Haustora.[/FONT]

[FONT=&quot]- Svirate na svim kontinentima, a izrazio si nedavno posebnu želju da ideš u Aziju. To baš i nije odredište koje svijetski izvođači toliko posjećuju...[/FONT]

[FONT=&quot]Rundek: Nekako mi se čini da je u ovom trenutku zanimljiva Azija sa centrom u Kini i Indiji, uključujući Japan i Australiju. Kad sam bio u Australiji prije dosta godina, tamo sam proveo neko vrijeme i kulturno sam se šokirao po tome da im je Evropa bila neka periferija svijeta. To što se u Evropi događa nije bilo za njih nešto naročito značajno. Oni su okrenuti Aziji i tom dijelu svijeta kao centralnom. Tu je taj osjećaj Evrope kao centra svijeta naglo pretrpio velik stres i čini mi se po nekoj moći rasta i prisutnosti, da je Azija nešto što se diže i razvija više i intenzivnije nego Evropa, pa čak i Amerika, koja još uvijek djeluje toliko jaka, a polagano silazi sa trona u odnosu prema Kini i Aziji.[/FONT]

[FONT=&quot]

- Koliko vam napolju dolaze na nastupe naši ljudi, a koliko domaći?
[/FONT]


[FONT=&quot]Rundek: Nedavno smo imali turneju po Njemačkoj, sedam koncerata a osmi u Bernu, a to je germanofoni dio Švicarske. To je jako variralo. Od Frajburga gdje je bilo više od pola naših, u Bernu nije bio niko, do Kelna gdje je možda bio najbolji odnos. Naših 25, a 75 posto drugih. To je bila kombinacija koja mi je najviše prijala. Za razliku od prije 20 godina kad su emigracija bili uglavnom neobrazovani šljakeri koji su radili nižerangirane poslove, sad ima dosta publike koja je obrazovana i urbana, koju je rat na razne načine istjerao iz Jugoslavije i tih zemalja koje su kasnije nastale, koja je prirodna publika onog što mi radimo. Onda je ona poslužila kao neka vrsta oslobađajućeg faktora i upaljača za ovu drugu publiku koja bi se možda sporije otkravila. U tim situacijama koje su ipak najčešće, ima nešto naših ljudi, a većina su stranci, većina su domorci. To me najviše inspirira.[/FONT]

[FONT=&quot]- Živiš u Francuskoj dosta godina, a ipak nisi pokušao neku karijeru napolju na drugom jeziku. Sada u Srbiji, Hrvatskoj i drugdje imaš dosta sastava koji rade na engleskom. Ti se nisi priklonio tome...[/FONT]

[FONT=&quot]Rundek: Na novom albumu ("Mhm Aha Oh Yeah Da Da" 2006) ipak ima dosta pjesama na engleskom, ali koje nisu moj pokušaj da uđem u taj neki neutralni engleski koji se sad pjeva i svi ga kao razumiju. Pjevam engleski onoliko koliko je to meni prirodno s obzirom da se engleskim služim i da ta pjesma po temi i tekstu se prirodno pjeva na engleskom. Nije mi to strano, ali tom ne pristupam na taj način da pokušavama bit još jedna od tih globalnih, neutralnih roba. Probao sam pjevat' na francuskom i čak sam dao prevesti neke pjesme na francuski, ali onda su mi neki Francuzi rekli da im je draže kad pjevam na svom jeziku, da ih to više dira. Pronalazili smo rješenje da imam projekcije iza benda koje ipak te pjesme dovoljno tumače preko prijevoda tekstova i slika koje Biljana Tutorov projecira. Tu publika koja ne govori naš jezik može dovoljno dobiti informacija o sadržaju pjesama da ih to ne smeta što ih ne razumiju, a opet mogu se istovremeno prepustiti da dođe do njih informacija preko boje glasa, preko emocije, atmosfere...i to je sasvim dovoljno.[/FONT]

[FONT=&quot]- Postoji li što se tiče publike razlika kad sviraš za naše napolju ili kad si u Hrvatskoj, Srbiji...?[/FONT]

[FONT=&quot]Rundek: Publika koja je vani je dio korpusa istog tipa kao publika koja je ovdje. Neke bitne razlike nema, osim što je ova vani nostalgičnija jer nisu kući.[/FONT]

[FONT=&quot]- Si gledao dokumentarni film "Sretno dijete" Saše Mirkovića? Koliko vjerno predstavlja dešavanja na zagrebačkoj novovalnoj sceni?[/FONT]

[FONT=&quot]Rundek: To je prikazano iz vrlo osobnog kuta mladića koji je tad imao 16 godina i sigurno nije čitao neke sadržaje, koje čovjek u tim godinama i ne moze očitati. Meni se taj film svidio, mislim da je dinamičan i skupio je dosta arhivskog materijala kojeg je meni bilo drago vidjeti. To je interpretacija tog vremena koja se ne može smatrati objektivnom, ali je zanimljiva da se vidi, s obzirom da je jedini koji si je dao toliko truda.[/FONT]

[FONT=&quot]- Tolika količina arhivskog matrijala i meni je bila otkrovenje. Koliko ima sačuvanog materijala iz vremena Haustora, nekih koncerata i slično?[/FONT]

[FONT=&quot]Rundek: Nisam ni je znao, isto sam se iznenadio, a mislim da je to skoro sve što je on našao. Ipak nije malo. Na koncertima sviram dio stvari koje je i Haustor. Diskografski nisam mislio obrađivat ponovo neke stvari Haustora. Mislim da su snimljene dobro i nema potrebe da se interpretiraju na novim albumima, osim na lajvovima. Tih stvari Haustora ima na lajvu koji se zove "Zagrebačka magla", a mi ćemo snimati i ovu turneju "Svitanja" po Beogradu, pa to možda opet proizvede jedan lajv album.[/FONT]

[FONT=&quot]- U najavi turneje rekao si da se publika u Srbiji razlikuje od drugih po načinu na koji prihvata tvoju muziku. Možeš malo razjasniti?[/FONT]

[FONT=&quot]Rundek: Nije to toliko stvar same publike, koliko i do toga da je upućena na drugi način. Sigurno da publike u Austriji ili Češkoj koje imaju puno bogatiju tradiciju klasične muzike i konstantnu prisutnost džeza, da se uzgaja jedno malo analitičnije i preciznije slušanje muzičkih vrijednosti. Za razliku od naše publike koja je više odgajana na popularnoj muzici i pjesmama, koja je više orjentirana ka tekstu. Tako da mi je užitak pjevati za jedne i druge. Za Austrijance i Čehe zato što znam da će obratiti više pažnje na to kako sviram gitaru ili Izabel violinu. A opet sa ovom publikom se dijeli jedan širi prostor duha.[/FONT]

[FONT=&quot]- Imajući u vidu internet koliko ima smisla i dalje snimati albume?[/FONT]

[FONT=&quot]Rundek: Promisliću o tome. Očito je da se album kao cjelina sve manje drži skupa. Ljudi sve više koriste pojedine pjesme pa ih kompiliraju sami.[/FONT]

[FONT=&quot]- Koliko će to uticati na stvaranje nove muzike?[/FONT]

[FONT=&quot]Rundek: To je jednostavno dato u odnosu na formu, ne mora bitno ni poboljšati ni pogoršati sadržaj. Prije longplejeva su uglavnom bili singlovi. Ne utiče nužno to na sadržaj. Album je veća forma koja zahtijeva produženu pažnju, ali je često sastavljan od manjih komada. Konceptualni albumi nisu tako česti. Albumi su kompilacija novih radova.[/FONT]

[FONT=&quot]- Poslije nemira u Francuskoj, si razmišljao se vratit' u Zagreb?[/FONT]

[FONT=&quot]Rundek (sa osmijehom): Ne. Proživio sam puno gorih stvari da bi me to moglo otjerat'.[/FONT]

[FONT=&quot]- Jesu nemiri tamo neka značajna novina?[/FONT]

[FONT=&quot]Rundek: Novina je da postoji tu jedna napetost koja će sigurno rasti. Imigracije sve više ima, a domoroci se opet, to je u ljudskoj prirodi, bune. Sad ih guraju u geta, pa se ovi u tim getima pobune. Čovjek uvijek nađe dobar razlog za sukob, pogotovo kad nema dobrih vođa.[/FONT]

[FONT=&quot]- Osjećaš se domaćim u Parizu? [/FONT]

[FONT=&quot]Rundek: Pa relativno domaćim. Nisam se ja baš niti upleo naročitu u lokalnu scenu, niti me pretjerano zanima njihova politika. Ali svijet je u previranju tako da ni Francuska nije što je nekad bila. Za mene je Pariz dobro mjesto jer je stvarno jako lijep grad. U njemu se može još uvijek sresti zanimljivh ljudi. Sve što je zanimljivo na svijetskoj sceni doći će u Pariz. Ali meni je prije svega važno što većina "čip flajt" kompanija tamo slijeće, pa mi dođe kao neka baza iz koje mogu brzo, lako i ne preskupo preći u neku evropsku zemlju i šire.[/FONT]


izvor:aleksandararezina.blogspot
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Darko Rundek: Učim o muzici od ljudi u Indiji

Poznati muzičar na proputovanju

Darko Rundek: Učim o muzici od ljudi u Indiji


Vladimir Đurić Đura| 06. 03. 2012. - 00:02h| Blic Online

Muzičar Darko Rundek, poznat po svom solo radu ali i kao novotalasni heroj sa svojom grupom “Haustor”, poslednjih godina živi i radi uglavnom u Parizu. Međutim, u potrazi za duhovnim zadovoljstvima otputovao je u višemesečnu posetu Indiji, a o tome kako je ova zemlja utiče na njega, priča za “Blic”.

220177_zabrundek3_f.jpg
Rundek kaže da je put u Indiju avantura njegovog života

- Poseta Indiji nije ni turistička ni radna, ona je avanturistička - kaže Rundek i dodaje da se u ovom periodu posvetio muzici na nešto drugačiji način.

- Sarađujem sa tamošnjim muzičarima, ali samo kao učenik. Puštao sam svojim duhovnim učiteljima “Plavi avion” i jako im se dopao. Puno godina unazad škole mišljenja koje imaju poreklo u budizmu i hinduizmu bile su mi važan podsticaj i inspiracija. Neke njihove poruke nalaze se skrivene u mnogim mojim pesmama. Pesma “Znak” na “Plavom avionu” na primer, inspirisana je jednom upanišadom. Jedni polete visoko. Drugi lutaju po mraku, traže tajne prolaze, odlaze, pa opet dolaze i bez kraja svakih zbraja pobede i poraze - priča Rundek.


220175_zabrundek1_f.jpg

U razgovoru sa njim saznali smo da nema sumnje da će ova mističan zemlja poslužiti i kao inspiracija za neki njegov budući projekat. Takođe, postoji mogućnost da srpska publika iz prve ruke čuje i vidi kako je Indija uticala na čuvenog Rundeka jer bi trebalo da u aprilu održi koncert u Beogradu.

- Nadam se da ću sa “Kargo triom” novi album uobličiti u sledećih godinu dana, a ovo će putovanje sigurno biti za njega inspirativno i korisno. U ovom trenutku nemam konkretnih planova za druge projekte.

Inače, nedavno je domaća publika imala priliku da čuje kako zvuči muzika koju je spremao za film “Žućko” i kaže da je to bilo jedno pozitivno iskustvo.


- Čini mi se da muzika dobro funkcioniše u filmu. Režiser je u svakom slučaju bili vrlo zadovoljan. Gordan Matić (reditelj, prim. autora) postao je prijatelj “Karga” još pre dosta godina i do saradnje je došlo prirodno.

Avanturističko putovanje

- Ovo je fotografija starog hrama boginje Lakšmi koju smo slučajno otkrili. Veći deo hrama srušili su Mugali i ovo je ostatak, vrlo aktivan. Kraj njega se nalazi bunar u koji se ulazi nebrojenim stepenicama - kaže Rundek.



 
Natrag
Top