Član
- Učlanjen(a)
- 08.10.2009
- Poruka
- 1.849
Danas sam odlučio biti sretan. Što ne bi... Tjeskoba, Ogorčenost, Očekivanje, Potraga za pravdom i Usamljenost ostali su zatečeni, Tjeskoba štoviše preneražena. Sreća mi je doduše nježno šapnula da je i ona tek moja misao, ali ja sam se odlučio baš za nju. Prošetali smo se parkom, pričali o Radosti, njezinom neuzročnom obliku, nevidljivom nepažljivom promatraču čiji pogled traži Utjehu u Prolaznosti. Promatrali smo ljude koji su prolazili pored nas, nekima je Tjeskoba jašila oko vrata, jednoj djevojci koja je nervozno prebirala po mobitelu Očekivanje se ispreplitalo oko nogu, čovjeku koji je zamišljeno sjedio na klupi Usamljenost je pravila društvo, svako malo tužno uzdišući. Sreća se pokušala probiti do njih, skačući oko njih i pjevajući pjesmice koje su u meni izazivale salve smijeha. Vidjeli smo također kako je jedan mladi bračni par Sreća upravo napuštala, potisnuta od Očekivanja. Iz daljine je do nas dopiralo snažno svjetlo, lebdeći iznad grada, mnogo sjajnije od sunca. Bijaše to Radost, bacajući svoje zrake posvuda. Gledah to, kao u nekom snu..