Dalmatinski pas (Dalmatinac)

Hoyas
LEGEND
Učlanjen(a)
06.06.2009
Poruka
21.085
Dalmatinski pas (Dalmatinac)

dalmatiner.jpg

1201.jpg



:info:

Smatralo se da Dalmatinski pas potjece iz starog Egipta gdje su u grobnicama Faraona pronadjene freske vrlo slicnih pasa. Tadasnje pse, bilo sa stojecim, ili kasnije sa visecim usima, kinolozi su isprva nazivali skupnim imenom - faraonski psi.
Najdulje je za dalmatinskog bio uvrijezen naziv galski pas, a zasluge pripadaju velikim ljubiteljima pasa, Englezima. Poznati kinolog Thomas Bewick 1972. u knjizi "Povijest cetveronozaca" (History of Quadrupeds) pise: "To nije galski pas nego dalmatinski, jer mu je postojbina Dalmacija.

Dalmatinskog psa opisao je jos 1867. i 1876. austrijski zoolog prof. dr. Leopold Fitzinger, spomenuvsi da mu je stariji naziv bio dubrovacki gonic, a kasnije dalmatinski pticar. Znamo da je preko Korzike dosao u Galiju, pa naziv za korzikanskog gonica glasi: Canis sagax corsicanus seu. ragasanus ("lovacki pas korzikanski ili dubrovacki").

U novije vrijeme pronadjen je opis ove pasmine u arhivi u Djakovu, zatim lik psa na nekoliko grbova, a posebno je spomenut u nasoj najstarijoj sistematici autohtonih pasa 1822. u Zadru. Nakon visegodisnjih napora hrvatskih kinologa, dalmatinski pas se vraca kuci. U nomenklaturi pasmina FCI-a (Medjunarodne kinoloske federacije) od 9. svibnja 1994. pod grupom gonica (i srodne pasmine, sekcija/podrijetlo) za dalmatinskog psa navodi se: Dalmacija - Hrvatska

U srednjem vijeku se koristio kao gonic. U 19. st. postao je najprije pas pticar, a kasnije “pas za setnje”, jer je upravo nevjerojatnom upornoscu slijedio svog gospodara, bilo da je hodao, jahao ili se vozio u kociji. S vremenom je postao kucni pas i pas cuvar. Cist je, uredan, voli se kupati i plivati.

To je misicav i skladan pas; visok je od 55 do 60 cm (50 do 55 zenke), tezak je oko 25 kg. Glava je dobre duljine; gubica snazna; stop umanjen; njuska crna ili smedja (prema boji oznaka). Oci su okrugle crne ili smedje, sjajne, inteligentnog izraza; usi tanke, priljubljene uz glavu; rep snazan pri korijenu, stanjuje se prema vrhu, a nosen je lagano svinut u vis; dlaka je kratka, tvrda, gusta i sjajna. Temeljna boja je uvijek posve bijela, s crnim ili jetrenim mrljama, velicine 2 do 3 cm. Sto vise mrlja, to je cjenjeniji, ali mrlje ne smiju biti spojene ili tvoriti plohe.
 
Član
Učlanjen(a)
24.08.2009
Poruka
47
Živahan, skladno građen, jak i mišićav pas, iako ne grub. Ima vretenasto telo. Brz je i uporan. Glava mu je osobita, priljubljenih ušiju, okruglih očiju, potpunog škarastog zubala. Dozvoljena su dva varijeteta: beli s crnim tačkama i beli s jetreno smeđim tačkama. Kod crnog oči su tamne, a kod smedeg jantarno smeđe. Sluznice nosa, rubovi očnih kapaka i nokti odgovaraju boji tačaka koje su po tijelu veće, a po glavi, nogama i repu manje. Sitne točkice izmedu većih su nepoželjne. Rep je pružen nešto iznad linije leđa, nikad savinut i prebačen prema glavi. Šape mačje. Dlaka je kratka, tvrda, gusta, glatka i sjajna. Visina: 56 - 61 cm (mužjaci), 54 - 59 (ženke), teži do 25 kg. Dalmatinski pas je u svetu najpoznatija hrvatska autohtona pasmina. Dobio je ime po Dalmaciji i ilirskom plemenu Dalmati. U 14. stoleću organizirano se uzgajao u Đakovačkoj biskupiji i korišten je kao vojnički pas, pratilac konjanika te kao lovački pas gonič i ptičar pod imenom dubrovački gonič. U američkoj vojsci prenosio je poštu i lagane terete, a služi i kao vatrogasni pas. U 19. st. Vero Shaw ga prvi imenuje tim službenim imenom. Prema standardu FCI-a naziva se dalmatinac, a domicil te pasmine ima Dalmacija, Republika Hrvatska. Taj prijatan trkač nije pas za Ijude koji ne žele pobuđivati pažnju. Njegovo pegavo telo je već iz daleka oznaka da dolazi nešto posebno (često ga koriste za marketing). Voli trčanje i stoga se dobro oseća na selu, u velikom vrtu, među decom ili konjima. Prilagodljiv je i inteligentan pa se preporučuje za pratnju. Lako ga je negovati i ima izrazito dobar smisao za čistoću. Po prirodi je zdrav, prijatan i osećajan. Doživi 12 godina :)
 
Natrag
Top