Čemu služe kompulsivne (prisilne) radnje i kako da ih se oslobodite?

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Čemu služe kompulsivne (prisilne) radnje i kako da ih se oslobodite?

kolxgWI.jpg


Kompulsivne ili prisilne radnje su rituali koje upražnjavaju osobe koje imaju tzv. opsesivno kompulsivni poremećaj. Opsesivno kompulsivni poremećaj spada u anksiozne poremećaje. Može se prevazići, ali zahteva dosta rada i upornosti. Suština ovog poremećaja je u izbegavanju osobe da se suoči sa sopstvenim strahovima, njenim nastojanjem da strah i druga neprijatna osećanja kontroliše i suzbije .

Osoba koja pati od opsesivno kompulsivnog pormećaja treba da nauči:

  1. da napravi distancu u odnosu na iracionalne opsesivne misli, da nauči da ne pridaje mislima magijski značaj
  2. da prekine da upražnjava prisilne, kompulsivne rituale
  3. suoči se sa strahom i oslobodi ga se
  4. nauči da ne izbegava negativna osećanja i nauči da ih toleriše
Kako izgledaju kompulsivne, prisilne radnje i rituali u praksi?
Primeri kompulsivnih (prisilnih) radni su prekomerno pranje ruku, preterano čišćenje, brojanje predmeta, izbegavanje nekih mesta, vraćanje na neko mesto da se “ponište negativne misli”, stalno proveravanje vrata, šporeta i sl.

Šta karakteriše prisilne radnje:

  1. iracionalnost, nelogičnost, “magijski karakter”
  2. izrazita upornost
  3. osećaj da ih osoba radi protivno svojoj volji
  4. praktikovanje ovih radnji je jako isrcpljujuće i naporno jer osoba sprovodi rituale svakodnevno mnogo puta
Značenje prisilnih radnji

Prisilne, kompulsivne radnje i rituali imaju svoje značenje ali je to značenje simboličko a ne bukvalno. Na primer, pranje ruku može pretstavljati želju osobe da se oslobodi od nekih osećanja koje ona smatra “prljavim”. “Poništavanje negativnih misli” može simbolizovati kontrolu nad negativnim osećanjima i mislima i sl.

Kada je u pitanju značenje rituala, treba da znate dve stvari:

  1. značenje je subjektivno i različito od osobe do osobe, ne postoji univerzalno značenje isto za sve osobe koje sprovode isti ritual
  2. otkrivanje značenja tog rituala neće dovesti do nestanka straha i prestanka želje da se ritual i dalje praktikuje, zato što poznavanje značenja, ne znači eliminsanje uzroka problema.
Zašto su prisilne radnje prisilne?

Osoba koja ima prisilne rituale ima osećaj unutrašnje prisile da uporno obavlja te rituale. Iako ti rituali i samoj osobi izgledaju besmisleno i nelogično osoba ipak oseća snažnu potrebu da ih upražnjava.

Koji je razlog tome? Razlog tome je njihova funkcija a ne sadržaj samih radnji. Funkcija prisilnih radnji je da skrene pažnju sa anksioznosti i pomogne osobi da trenutno smanji anksioznost i tako je “drži pod kontrolom”. Problem s tim je što je iluzija da osoba može kontrolisati anksioznost na taj način. Ali osoba veruje da može, jer oseća trenutno olakšanje i nadu da će anksioznost nestati, zato tako uporno sporovodi rituale.

Zašto prisilne radnje ne dovode do nestanka anksioznosti?
Prisilne radnje su čin skretanja pažnje i trenutno dovode do olakšanja ali ne i nestajanja anksioznosti. Upravo iz tog razloga osoba je zavisna od tih radnji i oseća stalnu potrebu da ih upražnjava.

Prisline radnje su jako uporne jer osoba ima dvostruku motivaciju da ih upražnjava jer:

  1. dovodi do osećaja privremenog rasterećenja anksiznosti
  2. osoba se jako plaši da prestane da ih upražnjava jer bi to dovelo do inteziviranja anksioznosti sa kojom osoba ne zna šta da radi
Kratkoročno gledano, praktikovanje prisilnih rituala dovodi do olakšanja ali dugoročno gledano doprinosi upornom održavanju opsesivno kompulsivnog poremećaja. Rešenje ovog problema se ogleda u prestanku praktikovanja rituala i suočavanju sa strahom.

Šta bi se desilo ako bi osoba prestala da upražnja prisilne radnje, kompulsivne rituale?
Ako bi osoba svesno i namerno, prestala da upražnjava rituale došlo bi do javljanja i pojačavanja anksioznosti a to je upravo ono čega se osoba najviše plaši. Osoba se najviše plaši da se suoči sa anksioznošću i drugim neprijatnim osećanjima koje potiskuje (često to može biti bes prema nekog bliskoj osobi, osećaj krivice, stid i sl.).

Odustajanje od praktikovanja rituala neminovno dovodi osobu u situaciju da se suoči sa osećanjima od kojih beži, pre svega sa strahom. Jedini način da osoba prevaziđe iracionalne strahove je da se suoči sa njima, ne postoji drugo rešenje. Ne postoji rešenje koje isključuje suočavanje sa strahom.

Suočiti se sa strahom znači da se osoba prepusti strahu, ne opire mu se, pusti da strah dođe i prođe. Da bi to osoba učinila mora se distancirati od iracionalnih, misli koje kada je preplave ne ume da kontroliše. Ako želite da naučite kako da se distancirate od iracionalnih, strašnih, opsesivnih misli i da naučite kako da ih stvarno kontrolišete poručite moj program samopomoći kako da sami prevaziđee opsesivne misli u samo 4 jednostavna koraka.

Kako da se oslobodite prisilnih rituala?

Pre nego što počnete bilo šta da radite u praksi, potrebno je da:

  1. donesete odluku da zaista želite da se oslobodite rituala koliko god to bio neprijatno i koliko god vremena bilo potrebno da to uradite
  2. donesete odluku da više nećete bežiti od straha već da ćete se suočiti sa njim svaki put kada se on javi
  3. doneste odluku da ćete istrajati do kraja, koliko god vremena bilo potrebno
Kada ste doneli ove odluke, učinite sledeće korake:
  1. Kada osetite potrebu da uradite neki ritual koji ste do sada mnogo puta radili, recite sebi: STANI, ne moram ovo da radim sada, spreman sam da se suočim sa strahom i da ga istolerišem sada, ne moram više da bežim od straha
  2. Vratite pažnju na sadašnji momenat, napravte razliku između mašte i realnosti, zamišljanja i sadašnjeg momenta, pogledajte ovaj video
  3. Usmerite pažnju na osećaj straha u telu i prepustite mu se skroz bez opiranja
  4. Fokusirajte se na disanje, primenite na primer tehniku disanja stomakom kako biste smanjili anksioznost
  5. Govorite sebi: Sada osećam iracionalni strah, to nije opasno, nisam u opasnosti, ne gubim kontrolu, samo se prepuštam iracionalnom strahu, ne moram da ga kontrolišem jer je to samo osećanje, neprijatno je ali ja to mogu da tolerišem sada u ovom momentu
  6. Recite sebi: Ja nisam ovaj strah, strah je samo osećanje i nije odraz mog identiteta, mojih želja, ovaj strah se bazira na imaginaciji, mašti
  7. Sačekajte da strah prođe skroz
  8. Ponovite sve ove korake svaki put kada osetite potrebu za nekim ritualom
Šta ne treba da radite ako želite da se oslobodite prisilnih, kompulsivnih rituala?
  1. nemojte nekada prestati da koristite ritual a nekada ne, budite dosledni u odustajanju od vršenja rituala
  2. kada strah naraste i osetite neprijatnost, nemojte odustati tada, jer će to učvrstiti iracionalni strah. Ako to uradite to je kao da sebi kažete: ja to ne mogu da podnesem, moram i dalje da izbegavam strah i da mu se opirem.
  3. kada se suočavate sa strahom nemojte se stezati i stvarati napetost u telu jer to sprečava da strah prođe brzo i lako
  4. nemojte odlagati da se suočite sa strahom i prestanete sa ritualima jer to održava iracionalni strah
  5. nemojte se udubljivati u iracionalne misli koje se mogu javiti tokom suočavanja sa strahom, već ih pustite da dolaze i prolaze, nemojte ih analizirati niti pokušavati da ih oterate
  6. ako ste odlučili da se suočavate sa strahom, nemojte piti alkohol, uzimati dorge ili benzodijazepime (sedative) dok se suočavate sa strahom. Ako ste pod terapijom lekovima, konsultujte se sa vašim psihijatrom.
Primenjujte ove korake što češće možete. Budite istrajni. Ako vam nekada ne uspe, nije smak sveta, nemojte odustati. Naučite da tolerišete strah i druga negativna osećanja. Naučite kako da se ne opirete strahu.

Da li je moguće osloboditi se kompulsivnih rituala i prisilnih radnji?

Da, moguće je. Da li ih je lako prevazići? Nije lako. Potrebna je upornost i doslednost. Koliko će vam trebati vremena da uspete da ih prevaziđete? To zavisi najviše od vas samih, odnosno od vaše spremnosti da dosledno primenjujete opisane korake, naterate sebe da prestanete sa ritualima namerno i prepustite se strahu. Da li svi mogu da se solobode rituala sami? Neki da neki ne, zavisi od intenziteta straha i težine poremećaja. Ako ne možete sami, obratite se za pomoć psihoterapeutu.

Dr Vladimir Mišić
psiholog i psihoterapeut
Izvor: Vaspsiholog.com
 
Natrag
Top