Camellia ( Kamelija )

[Nostradamus]

Camellia ( Kamelija )

Nekoliko vrsta i na stotine kultivara kamelija svojim privlačnim cvjetovima i vazdazelenim listovima plijene pozornost ljubitelja biljaka već stotinama godina.

Kamelije (rod Camellia) pripadaju porodici čajevaca (Theaceae) koja povezuje veliku skupinu biljaka predvođenu primitivnim magnolijama i napredniju skupinu u kojoj nalazimo vrijeske (Ericaceae), lipe (Tiliaceae) i vrbe (Salicaceae). Kamelije potječu iz istočne i jugoistočne Azije, a porodicu u Sjevernoj Americi predstavljaju vrlo slične biljke rodova Stewartia, Franklinia i Gordonia. Europa je, nažalost, potpuno lišena čajevaca, za što su glavni krivac ledena doba.

 

[Nostradamus]

Nekoliko vrsta i na stotine kultivara kamelija svojim privlačnim cvjetovima i vazdazelenim listovima plijene pozornost ljubitelja biljaka već stotinama godina, ali nisu se zbog tih odlika počele uzgajati. Glavni razlog je bio čaj. Priča o čaju počinje 2750. pr. Kr. kad su otkrivena mnoga ljekovita svojstva biljke čajevca (Camellia sinensis). Legenda kaže da je car Shen Nung, poznat po svojoj mudrosti i interesu za znanost, jednog poslijepodneva prokuhavao vodu za piće u sjeni stabla divlje kamelije. Nekoliko listića slučajno je dolepršalo u posudu s vrućom vodom pa je nastala mirisna i ukusna tekućina koja se caru svidjela. Nastavio je pokuse i otkrio mnoga ljekovita i okrepljujuća svojstva tog napitka. I danas se Shen Nung smatra ‘ocem čaja’, iako je riječ o legendi a ne povijesnim činjenicama. Tradiciju ispijanja čaja vjerojatno su započela ratarska plemena u gorskim dijelovima Kine. Svakako je moguće da su divlje kamelije resile vrtove hramova i dvoraca, ali im se do otkrića čaja nije pridavala veća pažnja. Čaj se u početku pripravljao od listova i pupova divljeg čajevca, a tek u 4. i 5. stoljeću spominju se prve plantaže.

 

[Nostradamus]

Tijekom dinastije Ming (1386.-1644.) dolazi do procvata trgovine s Bliskim istokom i Europom, a osim svile, mirodija i ostalih dragocjenosti prodavao se i čaj. Nažalost, obični zeleni čaj lako se kvario tijekom dugih karavanskih putovanja, no tome je doskočeno preradom listova čajevca (kratkom fermentacijom u velikim hrpama, oskidacijom na zraku te laganim pečenjem). Obrađeni listići bili su crne boje, a tekućina pripravljena od njih crvenkaste – tako je nastao crni ili, kako ga Kinezi zovu, crveni čaj. Proizvodio se isključivo za potrebe trgovine pa je to razlog zbog kojeg se crni čaj uvriježio u npr. Europi, dok se u Kini i ostalom dijelu Azije i danas pije uglavnom zeleni čaj (od neprerađenih listova i pupova). I još jedno pojašnjenje: uobičajeno je u našim krajevima čajem nazivati sve pripravke (infuzije) od ljekovitih biljaka, iako sama riječ dolazi od kineske riječi ‘cha’ koja označava biljku čajevac i napitak spravljen od njezina lista. Pravi čaj se pak naziva crnim, ruskim, gruzijskim ili indijskim čajem, iako ti nazivi zapravo ukazuju na tip čaja te njegovo uzgojno podrijetlo (npr. Gruzija ili Indija). Uzgoj kamelija kao uresnih biljaka spominje se u zapadnjačkoj literaturi tek u zadnjih dvjestotinjak godina. Prvi opis jedne kamelije potječe iz 1702. godine od britanskog ljekarnika i prirodoslovca J. Petivera. Kad su kamelije donesene u Europu, nije pouzdano poznato, iako veličanstvena stabla japanskih kamelija u vrtovima vojvotkinje Campo Bello u Portugalu navodno datiraju iz 1560. godine.

 

[Nostradamus]

Rodu je ime nadjenuo veliki švedski botaničar Karl von Linne i to u čast Georgeu Josephu Kamelu, češkom isusovcu i misionaru na Filipinima. Kamel je proputovao cijelu jugoistočnu Aziju i navodno skupljao kamelije, iako danas postoji sumnja da ih je uopće vidio.
Kamelije rastu kao grmovi ili manja grmolika stabla. Imaju vazdazelene, sjajne i kožaste listove ušiljena vrha i pilastog ruba, a cvjetovi variraju veličinom, oblikom i bojom. Prije spomenuti čajevac svojim malim, bijelim i jednostavnim cvjetovima nije posebice zanimljiv, barem ne u hortikulturnom smislu. Kad se govori o kamelijama, obično se misli na japansku kameliju (Camellia japonica) i njezine kultivare. Cvjetovi japanskih kamelija su bijele, ružičaste i crvene boje ili različito prošarani, a mnogi u središtu nose karakteristični vijenac gusto poredanih prašnika. Kultivari se po broju latica dijele na kamelije jednostavna cvijeta (jedan red latica, nikad više od osam, i vijenac prašnika), polupuna cvijeta (latice u dva i više redova i vijenac prašnika) i puna cvijeta (brojne preklapajuće latice i udubljeno središte s prašnicima). Postoje još i tzv. ‘formalni’ oblik, ‘anemona’ oblik, ‘ruža’ i ‘božur’ oblik – svaki s različitim rasporedom i brojem latica. Kamelije cvjetaju u rano proljeće i ljeto, a ponekad i u jesen. U modernim staklenicima nekih botaničkih vrtova, gdje se temperatura, osvjetljenje i vlažnost zraka pomno nadziru, cvjetaju tijekom većeg dijela godine.

 

[Nostradamus]

Uzgoj kamelija zahtijeva veliku pažnju, posebice u odabiru mjesta sadnje, tipa tla i zalijevanja. Pogoduju im umjerene ljetne temperature i blage zime, stoga ih u Europi na otvorenom viđamo u područjima koja su pod utjecajem Mediterana ili vlažne oceanske klime (naročito je duga tradicija uzgoja kamelija na britanskom otočju). Kod nas prekrasni primjerci rastu u opatijskim parkovima i dubrovačkim vrtovima, te u arboretumu Trsteno i botaničkom vrtu na otoku Lokrumu. Kamelije nije nemoguće uspješno uzgajati kao lončanice i u kontinentalnim dijelovima Hrvatske. Najbolje je rješenje svakako staklenik, ali i najskuplje. Važno ih je zaštititi od niskih zimskih temperatura i mrazova u rano proljeće (uništavaju cvjetne pupove!). Dovoljno je osigurati svjetlu i negrijanu prostoriju (+5 do +10°C) s dovoljnom vlažnošću zraka. Čim opasnost od proljetnih mrazova prođe, kamelije se mogu iznijeti van. Treba ih držati na vlažnu mjestu i u polusjeni, npr. između drugih grmova i stabala (posebice su za to pogodne tise i tuje). Koristi im prskanje mlakom kišnicom ili ustajalom vodom bez kamenca, koji ne podnose. U proljeće i ljeto treba umjereno zalijevati, a u jesen i zimu obilnije. Presaditi se mogu svake dvije godine u rastresito, kiselo tlo s puno organske tvari. Prilagođeni supstrati mogu se kupiti u mnogim vrtnim centrima. Kamelije se mogu razmnožavati reznicama (u srpnju i kolovozu), zračnim povaljenicama (u ožujku) i sjemenjem (ali ne i kultivari!).
Iako rastu prilično sporo, mlade biljke mogu biti podjednako ljupke kao i stariji primjerci. Kamelije možda traže više pažnje od ostalih, uobičajenih uresnih grmova, ali tu pažnju zahvalno i bogato nagrađuju raskošnim cvjetovima u proljeće.

​

[TABLE="class: contentpaneopen"]
[TR]
[TD="colspan: 2"]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[TABLE="class: moduletable"]
[TR]
[TD] [TABLE="align: center"]
[TR]
[TD][/TD]
[/TR]
[/TABLE]

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD][/TD]
[/TR]
[/TABLE]

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD][/TD]
[/TR]
[/TABLE]

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD][/TD]
[/TR]
[/TABLE]

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD][/TD]
[/TR]
[/TABLE]

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD][/TD]
[/TR]
[/TABLE]

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[TABLE="class: moduletable"]
[TR]
[TD] [TABLE="align: center"]
[TR]
[TD][/TD]
[/TR]
[/TABLE]

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD][/TD]
[/TR]
[/TABLE]

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD][/TD]
[/TR]
[/TABLE]

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD][/TD]
[/TR]
[/TABLE]

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]