Bolnica za knjige

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
U Narodnoj biblioteci Srbije

BOLNICA
ZA KNJIGE


1.jpg

Ako imate neku staru, požutelu i iscepanu knjigu, pročitajte ovaj tekst i možda ćete uspeti da spasete život neke od njih


I knjige, kao i ljudi, mogu da se razbole. Isto važi i za rukopise, slike, fotografije, časopise, dokumenta – za sve što je napravljeno na hartiji. Najčešći uzroci njihovih bolesti su vlaga, velika toplota, razne bakterije, prljavština i, naravno, nemarnost čoveka. Ljudi ne vode računa o knjigama: listaju ih prljavim rukama, upotrebljavaju ih umesto podmetača za čašu, savijaju im listove, cepaju ih, žvrljaju, ostavljaju ih da čame u vlažnom, prašnjavom podrumu. Zbog svega toga knjige posive, njihove listove naseli buđ pa ih je neprijatno i videti i dodirnuti, njihovi krajevi požute od masnih prstiju.
Na sreću, i knjige je kao i ljude moguće izlečiti. Lek za sve bolesti knjiga, slika i ostalog napravljenog od papira je konzervacija. A ona podrazumeva sve procese koji produžavaju vek papira i pergamenta: mehaničko čišćenje, pranje, neutralizovanje, ojačavanje, uklanjanje fleka... Posle konzervacije sledi restauracija. To je obnavljanje izgleda knjige, postupak posle kojeg knjiga izgleda kao nova.

Ne dodiruj!

Konzervatorska laboratorija Narodne biblioteke Srbije je najveća i najopremljenija laboratorija za konzervaciju papira i pergamenta kod nas i u jugoistočnoj Evropi. Postoji otkako postoji i zgrada Narodne biblioteke u Karađorđevom parku u Beogradu, od 1973. godine. Pre četiri godine Konzervatorska laboratorija je obnovljena i proširena, pa sad na prostoru od 350 kvadratnih metara ima sve potrebno za spašavanje starih štampanih knjiga, dokumenata, likovnog materijala, fotografija, grafika, crteža, mapa...

B8rjn.jpg

Pobednički tim Odeljenja za konzervaciju, restauraciju i zaštitu
Narodne biblioteke Srbije


Katarina Kocić, konzervator, „Zabavnikov” vodič kroz Konzervatorsku laboratoriju Narodne biblioteke Srbije, kaže da je „osnovni zadatak Konzervatorske laboratorije staranje o bogatoj zbirci Narodne biblioteke Srbije koja, između ostalog, ima oko 300 najstarijih ćirilskih rukopisa, 100 inkunabula, vrednu i bogatu kolekciju stare štampane knjige, zatim stare fotografije, mape i drugu istorijski važnu neknjižnu građu na papiru i pergamentu. Osim tehničke zaštite građe Narodne biblioteke Srbije, u konzervatorskoj laboratoriji radi se i konzervacija građe svih fondova stare i retke knjige biblioteka i muzeja iz Srbije, zatim stara štampana i rukopisna knjiga Srpske pravoslavne crkve, likovni materijal muzeja ili privatnih vlasnika...”
Zato su u vreme naše posete u prijemnom odeljenju bile knjige, fotografije i spisi iz manastira Stepanje kod Lajkovca, iz Zrenjanina, Muzeja grada Beograda, Šabačke biblioteke, iz Skupštine Srbije. Svi u prilično lošem stanju, da čoveku bude nelagodno da ih dodirne. Međutim, zbog činjenice da su se nalazili na velikim belim policama Konzervatorske laboratorije može da se kaže da su već spaseni.

PJaGL.jpg


Svi oni – i knjige i fotografije i dokumenta s police prijemnog odeljenja, kao uostalom i sav materijal bez obzira koje je vrste – biće obrađeni po sledećim osnovnim pravilima. Ne sme da se primeni nijedan metod koji bi oslabio ili oštetio dokument, prilikom rada ne sme da se nikad ukloni ili oštetiti nijedno slovo, datum, potpis i slično. Restauraciju valja uvek vršiti istim materijalom (hartiju-hartijom, pergament–pergamentom, kožu-kožom) i materijal treba da je što boljeg kvaliteta. Neophodno je svaki dokument snimiti pre obrade, sve listove obeležiti grafitnom olovkom ukoliko ne postoji paginacija; opisati stanje materijala pre konzervatorskog postupka.
Sad kad znamo teoriju, možemo da počnemo s praktičnim izvođenjem.

Smrt bakterijama


Prvo se radi sterilizacija, postupak kojim se uništavaju mikroorganizmi. Katarina Kocić i njena koleginica Slavica Janaćković, takođe konzervator, pokazuju „veloksi sistem”, aparat u kome se iz vazduha pomoću dva kompresora izdvaja kiseonik. Objašnjavaju da knjigu ili bilo koji drugi materijal koji treba da konzerviramo, stavimo u posebne kese u koje se ubacuje vazduh bez kiseonika, odnosno u kome ima manje od 0,001 odsto kiseonika. Istraživanja su pokazala da će za 21 dan sve što je živo na toj knjizi – uginuti. U kesi je, u posebnom papiriću, i kristal timola, zato što jedino on uništava bakterije koje mogu da žive bez kiseonika.

p0IpM.jpg


Sledeći deo obrade je razvrstavanje materijala. „Rukopisne knjige na pergamentu na primer, obrađuju se na jedan način, a fotografije na drugi. Kad će koji metod da bude primenjen, zavisi od samog dokumenta, od vrednosti materijala, od stepena oštećenja i kvaliteta papira od koje je izrađen, kao i od razloga zašto se konzervira: da li zbog kulturno-istorijske i umetničke vrednosti, ili produženja veka”, objašnjava Katarina Kocić.
Od ponuđenog materijala odlučili smo se za praćenje konzervacije knjige.

Plivanje u kadi

Počinje se od paginacije – označavanja broja strane, i razlistavanja. „U slučaju da na knjizi nisu označeni brojevi strana, svaki list numerišem, obeležim broj strane grafitnom olovkom”, objašnjava Igor Knežević, restaurator. „To je izuzetno važno uraditi kako bi se na kraju postupka knjiga pravilno povezala. Strane obeležavamo grafitnom olovkom, i ne brišemo – taj broj je, kasnije, znak da je knjiga konzervirana. Knjigu, zatim, treba razlistati. Listovi su obično spojeni po sredini, prekine se to mesto, i posle toga ih je moguće lako razdvojiti. Listove zatim poređam onako kako su bili povezani”.

5.jpg

Tim redom će svaki list ići na mehaničko čišćenje, ako je štampana knjiga, ili na pranje, ako pripada štampanoj knjizi. Slavica Janaćković pokazuje da se mehaničko čišćenje obavlja jednostavnim brisanjem lista krpom, četkanjem ili gumicom, dakle načinima koji neće oštete rukopis. Radi se ručno, pažljivo se prelazi cela površina lista. Razliku između očišćenog i neočišćenog dela lista bilo je lako odmah uočiti.
Ma kako to možda zvučalo neverovatno, knjiga se pere vodom i, ponekad, sapunom! Važno je ne zaboraviti da se peru samo štampane knjige zato što bi se mastilo rukom pisanih knjiga razlilo. Takođe, peru se samo oni listovi štampanih knjiga na kojima nije ništa napisano i na kojima nema nikakav pečat. Ako postoji i najmanja žvrljotina ili ako je olovkom podvučena neka reč – pranje vodom je zabranjeno! Znači, ako smo sigurni da na listu nema nikakav pečat niti trag grafitne olovke ili mastila, pranje može da počne.
Recept je jednostavan: prvo se u posebne kadice sipa mlaka voda, a listovi se poređaju između dve posebne mrežice. Zatim se te mrežice s listovima potope u vodu gde treba da odstoje petnaestak minuta.
„Voda ubrzo postane braonkasta i najčešće je treba promeniti nekoliko puta dok knjiga ne bude čista”, kaže Milan Milosavljević, restaurator.

6.jpg

„Ako je knjiga mnogo prljava, u vodu se dodaje sredstvo za pranje, natrijum-karbonat, sapun. Listove na kojima postoji pečat moramo prvo da zaštitimo: deo na kome je pečat poprskamo posebnim sprejom, ciklododekan, i tako ga zaštitimo. Posle toga i taj list može u vodu.
„Kad su oprani, što se vidi po bistroj vodi, listovi se izvade iz kadice s vodom pomoću mrežica i ostavljaju da se suše na vazduhu. Ako su listovi toliko požuteli da im je nemoguće običnim pranjem i čišćenjem vratiti prvobitnu belinu, pribegava se beljenju. Listovi se tada čiste vodonik-peroksidom, ali samo u izuzetnim slučajevima – kad je potrebno istaći umetničke vrednosti knjige ili slike, zato što celulozi ne prija ovo jedinjenje.
Posle svih ovih postupaka, knjiga je izlečena, završena je konzervacija, i može da krene na restauraciju, na proces zahvaljujući kome će opet izgledati kao kad je nastala.

Tora (ni)je za groblje

Restauracija se izvodi ručno, pomoću japanske hartije i pravljenog skrobnog lepka, i mašinski – laminacijom. Postoje razne vrste japanske hartije, različitih belih nijansi i težine. Nazvana je „japanska” zato što je otkrivena u Japanu. Skrobni lepak smesa je brašna i vode uz dodatak želatina i timola, pravi se u Laboratoriji. Katarina Kocić objašnjava da je pogodniji od sintetičkog lepka zato što najmanje šteti hartiji. Nanosi se u izuzetno tankom sloju, zato što predstavlja moguću hranu za mikroorganizme.
Slavica Pavlović, restaurator, pokazuje kako se to radi, na dokumentu Skupštine Srbije, na zapisniku sa skupštine održane u Nišu 21. januara 1915. godine.
„Ivice listova su oštećene. Prvo ih premažem skrobnim lepkom, polako i pažljivo, samo po površini koja je oštećena. Pre toga sam odabrala japansku hartiju koja bojom i debljinom najviše odgovara listu koji restauriram. Zatim je lepim po oštećenom delu, odsecam suvišni deo hartije i – list je spreman za presovanje. List se prvo ovlaži, stavi između dve mrežice i ostavlja 24 sata u presi.”

7.jpg
Na kraju štampane knjige izgledaju kao da su upravo izašle iz štamparije

Posle toga ide knjigovescu koji će spojiti rastavljene listove, i na koričenje. Zvonimir Ratković, knjigovezac, može da napravi čudo – povez knjige, ma koliko da je uništen, pretvori u umetničko delo.
„Upotrebljava se koža identična originalu. Metalne kopče koje često ukrašavaju stare crkvene rukopisne knjige moraju da izgledaju isto kao i kad je knjiga nastala”, kaže. Njegova posebna veština su pečati i žigovi sa knjiga i rukopisa, koje otiskuje u restaurirani povez. Na kraju, svaka vredna knjiga dobije zaštitnu kutiju i, tako spasena, vraća se vlasniku.
Na kraju, Katarina Kocić i Slavica Janaćković nam pokazuju proces laminacije. To je, kao što je već rečeno, mehanizovana restauracija. Upotrebljava se za obnavljanje novina i časopisa, i to na ovaj način: preko oštećenog novinskog lista prevuče se filmoplast, veoma tanak providan materijal, kako bi oštećeni papir postao čvršći, a zatim se spajaju pomoću tempereture i pritiska laminatora. Sve ovo smo saznali spasavajući” naslovnu stranu „Pravde” od 2. jula 1912. godine.

* * *

Za kraj – poslastica. U novoj zgradi Narodne biblioteke Srbije našao se svitak Tore, jevrejske svete knjige, a da niko nije znao otkud ona tu. Katarina Kocić kaže da je Tora čuvana u Odeljenju posebnih fondova sve dok se nije zainteresovala da istraži njeno poreklo i da je restaurira. Tora je u izuzetno lošem stanju, iscepana i obolela. Svitak je bilo nemoguće odmotati.

8.jpg
Jedan akvarel pre (levo) i posle uklanjanja mrlja


„A onda smo je stavili u komoru za vlaženje u kojoj vodena para polako smekšava svitak. Kad se taj proces završi, kad bude svitak dovoljno elastičan da ga odmotavanjem nećemo prekinuti, počećemo konzervaciju Tore. Nismo bili sigurni kad je nastala, pa smo zamolili rabina Isaka Asijela za pomoć. On je, na osnovu načina kako je napisano slovo hat, procenio da je ovaj naš primerak Tore nastao pre oko 150 godina. Po jevrejskom zakonu, svaka Tora se, čim je malo oštećena, sahranjuje u posebnom groblju. Ovo je jedini primerak Tore u Narodnoj biblioteci, i mi ćemo je konzervirati i restaurirati. Pozvaćemo vas da je vidite.”
Kao što se vidi, knjiga je kao i čovek: za mnoge ima leka.

Autor: Sonja Ćirić
Izvor: Politikin zabavnik




 
Član
Učlanjen(a)
16.06.2013
Poruka
4
hvala za ovu priču, bar ja sam je doživela kao jednu slatku priču za prepričavanje dalje u mirnim letnjim večerima. Divno je
 
Natrag
Top