Bojan Suđić: Muzika svet čini boljim

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Bojan Suđić: Muzika svet čini boljim

Maestro Bojan Suđić, laureat Vukove nagrade Kulturno-prosvetne zajednice: Podržavam sve ono što briše prašinu s muzejskih postavki i unosi život, ali uz pravo osećanje za meru i nivo, nikako ne podilazeći neukusu

I1gdaSw.jpg


NIJE veliki broj onih koji u današnjem svetu mogu da ustvrde da se bave profesijom koja ih ispunjava i usrećuje. Osećanje praznine je često prisutno i tamo gde ne nedostaje raskoši i izobilja, ali gde manjka duhovnog sadržaja - reči su kojima je maestro Bojan Suđić započeo zahvalnicu upućenu svojim “saborcima za bolju i lepšu Srbiju”, i svima onima koji su u njegovoj ličnosti prepoznali vrednost dostojnu najvišeg priznanja - Vukove nagrade KPZ Srbije.

- Osećanje, pak, da svojim radom utiskujete delić svoje duše u one kojima se obraćate jeste neuporedivo i sveprožimajuće iskustvo. Stoga je velika privilegija baviti se umetnošću i prenositi svoja iskustva mlađima, bez obzira na sve teškoće koje se povremeno isprečuju i uslove koji bi uvek mogli biti bolji od postojećih. Tu privilegiju lično uživam već pune tri decenije, verujući da sva besmrtna muzika koju kroz ličnu interpretaciju prenosim ansamblu i publici čini svet boljim, makar za mrvicu i makar na tren - dodao je Suđić, redovni profesor dirigovanja i orkestra na beogradskom FMU, izvršni i umetnički direktor Muzičke produkcije i šef dirigent Hora i Simfonijskog orkestra RTS. Vrhunsko priznanje SKD, koje, kako kaže, deli sa svih sedam “svojih” ansambala, za Suđića predstavlja dodatnu potvrdu da ta njegova vera u “mrvicu” i “tren” koji menjaju svet nije samoobmana, već da takva spoznaja postoji i u svesti šire javnosti.

Dirigent koji je protekle godine obeležio tri decenije blistave umetničke karijere, od prvog celovečernjeg koncerta koji je dirigovao kao devetnaestogodišnjak nanizao je nebrojene blistave uspehe i priznanja, nastupe s vrhunskim ansamblima i najvećim imenima muzičke scene.

* Vodili ste premijerna izvođenja desetina horskih, simfonijskih i vokalno-simfonijskih dela savremenih autora, ali i prva izvođenja i snimke značajnih dela srpske baštine.

- Lično se veoma zalažem za promociju novih dela, posebno naših autora, smatrajući da smo samo negovanjem nacionalne kulture relevantni i za svet. Mi smo mala i nedovoljno prepoznata kultura u svetskim razmerama, te je od posebne važnosti da pomažemo i podržavamo stvaranje što kvalitetnijih muzičkih dela koja nas predstavljaju i na stvaralačkom, a ne samo na izvođačkom planu. Smatram da imamo značajan broj veoma kvalitetnih kompozitora koji nimalo ne zaostaju za svetskim savremenim ostvarenjima, naprotiv. Uz negovanje širokog repertoara svetske muzičke baštine, Simfonijski orkestar RTS i te kako razume savremeni kompozitorski izraz, a nema većeg komplimenta i satisfakcije za autora od pohvala koje dobije od muzičara iz orkestra, upravo zbog saznanja da takve pohvale ne dolaze ni prelako ni prečesto.

* Ne jednom ste govorili o pomalo zastrašujućem trendu stvaranja nekomunikativne muzike, koja postaje sve otuđenija kako od slušalaca. tako i od izvođača... Kakve danas tendencije primećujete kada je reč o novim delima koja spadaju u korpus “savremene klasične” ili “umetničke” muzike?

- Pre osam godina, na simpozijumu evropskih radio-orkestara u Beču, razmenjivala su se iskustva u pogledu izvođenja i negovanja savremene muzike, koja su bila veoma različita od zemlje do zemlje. Većina se složila da je neophodno da se savremena muzika nalazi na repertoaru i da se nova dela kontinuirano predstavljaju slušaocima. Sa time se složio i holandski kolega, koji je dodao: “Ali bi i kompozitori mogli da nam pomognu time što neće pisati svakojako sr....” On je samo neuvijeno izrazio mišljenje koje je suviše često bilo prisutno među izvođačima o savremenim delima koja su prošla sve eksperimentalne faze uništavanja svakog ostatka melodije, harmonije i ritma, ostavljajući takvu “muziku” beživotnom i otuđenom od slušaoca. Ipak, vredna dela su se prepoznavala, a raduje opšti trend približavanja savremene umetničke muzike savremenom slušaocu. Umetnička, odnosno klasična muzika je sve potrebnija i pop izrazu, te se sve češće prave iskoraci iz čistih formi i žanrova u korist bogatstva “ukusa i mirisa”. Opšta popularizacija umetničke muzike različitim metodama je trend koji je prisutan svuda u svetu, a mi se trudimo da takav trend pratimo ne odstupajući od vrednosnih postulata i kriterijuma. Umetnička muzika je shvatila da se mora povinovati duhu vremena i da samo zainteresovanost i potrebe nove publike mogu da joj udahnu svežinu i snagu.

* Podržavate li približavanje klasične muzike publici kroz najraznovrsnije konglomerate sa npr. pop muzikom, žanrovske i izvođačke?

- U savremenom svetu su takvi konglomerati postali nezaobilazni, a o njima se može govoriti samo na osnovu kvaliteta svakog pojedinačnog projekta, nikako uopšteno. Načelno podržavam sve ono što briše prašinu sa muzejskih postavki i unosi život, ali uz pravo osećanje za meru i nivo, nikako ne podilazeći neukusu. Tu, razume se, dolazimo i na najklizaviji teren ocenjivanja kvaliteta i umetničkog dometa koji je takođe promenljiv protokom vremena. Ukus i društvene norme se menjaju, a time i savremena umetnička muzika koja ili prati savremene tokove ili ostaje na slepom koloseku društvene nerelevantnosti.

* Mislite li da će klasična muzika, uz klasično, “muzejsko” izvođenje, uvek imati publiku?

- Klasična muzika je u mnogim delima prošlih vekova dostigla izraz koji će ostati trajno obeležje i vrhunac naše civilizacije, i kao takav trajno relevantan za čovečanstvo. Na sličan način na koji su trajno relevantni ostvareni dometi u filozofiji, književnosti, slikarstvu ili arhitekturi. Brzina moderne civilizacije i potrošački mentalitet sve više izazivaju modernog čoveka da traga za nekim skoro izgubljenim vrednostima koje su sadržane u proteklim vekovima, te time i ne čudi sve više novih poklonika “stare” muzike.

PLANOVI

* Šta planirate, šta najavljujete... Sanjate li nekakav grandiozan izvođački poduhvat?

- Kao direktor sedam ansambala Muzičke produkcije, koja, pored Simfonijskog orkestra i Hora, u svom sastavu ima i “Kolibre”, Dečji hor, Big bend, Narodni orkestar i Narodni ansambl, posvećen sam i nastupu svakog od ovih ansambala. Posle značajnog koncerta sa finalistom Šopenovog konkursa gde sa Simfonijskim orkestrom i Horom izvodimo i Janačekovu Glagoljsku misu posle skoro trideset godina, okrenut sam i nastupu “Kolibrija” u Sava centru 20. marta. Pored ostalih koncerata sa mojim ansamblima RTS, uvek se radujem i koncertima sa Studentskim orkestrom FMU, koji svakim nastupom iznova potvrđuju sve viši nivo. Za svakog dirigenta je izuzetno važno i gostovanje na kome se zadobija i neka nova energija, a mene očekuju nastupi u Rusiji, Crnoj Gori, Čileu i Meksiku, gde dirigujem na svečanom koncertu povodom 80 godina postojanja OFUNAM orkestra iz Meksiko Sitija.

“VISOKE PEĆI” SRPSKE MUZIKE

* Kako biste opisali trenutni položaj i status Simfonijskog orkestra RTS na ovdašnjoj kulturnoj sceni?

- Tvrdim da Simfonijski orkestar i Hor RTS ostvaruju ogromnu kulturnu misiju u našoj sredini, sve više podižući kvalitet, uz otvorenu podršku široke kulturne javnosti, kompozitora, kolega muzičara, brojne nagrade i, pre svega - pune koncertne dvorane. To sve se dešava uprkos izrazito nepovoljnoj situaciji u pogledu statusa muzičara u okviru Muzičke produkcije RTS, a tu mislim prevashodno na njihove plate i popunjenost ansambala.

Bez obzira na to što su po svim pokazateljima naši ansambli prave “visoke peći” srpske muzike i kulture bez čijeg delovanja bi nacionalna scena bila devastirana, zasada nije pronađen model koji bi nas makar izjednačio sa ostalim kolegama koje se finansiraju iz budžeta.

Nama ostaje da se nadamo da će se u narednom periodu takav model pronaći, te da ćemo moći da zaposlimo naše mlade kolege koje već dugo čekaju na neki novi i povoljniji raspored zvezda. Briga o statusu muzičara u RTS-u me je i nagnala da se prihvatimmesta izvršnog direktora Muzičke produkcije kako bih pomogao u rešavanju problema. Ipak, sve vreme je na snazi uredba Vlade koja je onemogućavala bilo kakvu promenu, pa je ostalo samo da neprekidno nastupima potvrđujemo naš kvalitet koji prepoznaje i novo rukovodstvo RTS-a.

(Novosti)
 
Natrag
Top