LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.12.2009
- Poruka
- 29.042
Stroga pravila i zabrane na internetu
Blogeri u arapskim zemljama strahuju od zatvora
Blic
Revolucije zajedničkim imenom nazvane Arapskim prolećem, koje su u poslednjih godinu dana promenile izgled prvo Tunisa a potom i Egipta i Libije, uz pobune i u Bahreinu, Sudanu i Siriji, delom su potekle okupljanjem nezadovoljnika preko interneta.
Sadam Husein, pokojni irački diktator, odupirao se uvođenju interneta sve do 2000, nazivajući ga “oruđem američke propagande”, a kod Saudijaca, najvećih saveznika SAD u arapskom svetu, za neprimerene internet postove kazna može da bude i šibanje do smrti.
Tunis je bio prva arapska država koja je 1991. dozvolila korišćenje interneta, četiri godine nakon dolaska na vlast Zin el Abidina ben Alija, kojeg su demonstracije delimično organizovane putem društvenih mreža i oterale u izgnanstvo u Saudijsku Arabiju u januaru ove godine. Saudijci su među poslednjima od Arapa dobili pristup internetu tek 1999, a prema podacima međunarodne organizacije Komitet za zaštitu novinara (CPJ), cenzura je u Saudijskoj Arabiji duboko ukorenjena.
Uglavnom su blokirani pornografski sadržaji, kao i informacije koje ne idu u korist porodice kralja Abdulaha i njegovog okruženja. Saudijci koji na internet postave neprimeren sadržaj rizikuju i smrtnu kaznu. Pored internet cenzure, Saudijska Arabija je poznata po brojnim ograničenjima prava žena. Britanski list “Dejli mejl” nedavno je objavio da će Saudijke koje imaju privlačne i zavodljive oči uskoro imati zakonsku obavezu da ih pokrivaju u javnosti. Pored Saudijske Arabije, CPJ u arapskom svetu po cenzuri na internetu posebno izdvaja i Siriju, čiju vladu optužuje da filtrira sve “politički opasne informacije”.
U sirijskim internet kafeima zakonom je propisano da svaki korisnik ostavi privatne podatke koji kasnije idu na proveru. Na prvom mestu liste zemalja koju je sastavio CJP, a u kojima su ugrožena prava internet korisnika, nalazi se Mjanmar. U bivšoj Burmi se, prema tvrdnji ove organizacije, svi mediji, i štampani i elektronski, nalaze pod kontrolom tamošnjih vlasti i cenzuri podležu sve informacije koje ne idu u prilog vladajućoj strukturi. Broj građana koji poseduju privatnu internet konekciju je veoma mali, tako da većina njih koristi internet kafee, koje vlasti takođe kontrolišu. Svi mejlovi moraju da budu pregledani, filtrirani ukoliko sadrže opasne poruke, a internet stranice opozicionog bloka su blokirane.
Blogeri u Iranu koji u negativnom kontekstu pišu o političkim liderima i verskim vođama izloženi su, prema podacima CPJ, zastrašivanju, a često završe i u zatvoru. Svi blogeri moraju da budu registrovani na internet stranici iranskog Ministarstva obrazovanja i kulture, a prema izvještaju ove organizacije, više od milion sajtova je blokirano. Slična situacija je i na Kubi, gde samo vladini činovnici i lekari imaju pristup internetu, a ostalim građanima Kube je korišćenje dozvoljeno samo u hotelima, po visokim cenama i uz nadziranje komunikacije mejlom.
U Pakistanu je Uprava za telekomunikacije naredila je operaterima mobilne telefonije da blokiraju SMS-ove koje sadrže skaredne izraze. Na spisku od 1.500 zabranjenih engleskih i urdu reči dobar deo čine psovke i izrazi u vezi sa seksom, ali zabrana važi i za reči poput “farovi” i “tampon”, a blokiranje SMS-a zato što je “Isus Hrist” naveden u njemu, otvara pitanje verske slobode.
Gole Izraelke podržavaju blogerku
Inspirisane Alijom Magdom Elmadi (28), Egipćankom koja je izazvala osudu i bes sunarodnika kada je na svoj blog okačila svoju nagu fotografiju u znak protesta protiv sputavanja slobode izražavanja i tretiranja žena kao seksualnih objekata, grupa od 40 Izraelki takođe se fotografisala naga u znak podrške Aliji. Predvođene Or Templar (28), koja je putem društvenih mreža pozvala svoje sunarodnice da joj se pridruže, grupa žena se fotografisala noseći transparent sa porukom “U znak poštovanja Aliji Elmadi. Sestre iz Izraela”
Blogeri u arapskim zemljama strahuju od zatvora
Blic
Revolucije zajedničkim imenom nazvane Arapskim prolećem, koje su u poslednjih godinu dana promenile izgled prvo Tunisa a potom i Egipta i Libije, uz pobune i u Bahreinu, Sudanu i Siriji, delom su potekle okupljanjem nezadovoljnika preko interneta.
Sadam Husein, pokojni irački diktator, odupirao se uvođenju interneta sve do 2000, nazivajući ga “oruđem američke propagande”, a kod Saudijaca, najvećih saveznika SAD u arapskom svetu, za neprimerene internet postove kazna može da bude i šibanje do smrti.
Tunis je bio prva arapska država koja je 1991. dozvolila korišćenje interneta, četiri godine nakon dolaska na vlast Zin el Abidina ben Alija, kojeg su demonstracije delimično organizovane putem društvenih mreža i oterale u izgnanstvo u Saudijsku Arabiju u januaru ove godine. Saudijci su među poslednjima od Arapa dobili pristup internetu tek 1999, a prema podacima međunarodne organizacije Komitet za zaštitu novinara (CPJ), cenzura je u Saudijskoj Arabiji duboko ukorenjena.
Uglavnom su blokirani pornografski sadržaji, kao i informacije koje ne idu u korist porodice kralja Abdulaha i njegovog okruženja. Saudijci koji na internet postave neprimeren sadržaj rizikuju i smrtnu kaznu. Pored internet cenzure, Saudijska Arabija je poznata po brojnim ograničenjima prava žena. Britanski list “Dejli mejl” nedavno je objavio da će Saudijke koje imaju privlačne i zavodljive oči uskoro imati zakonsku obavezu da ih pokrivaju u javnosti. Pored Saudijske Arabije, CPJ u arapskom svetu po cenzuri na internetu posebno izdvaja i Siriju, čiju vladu optužuje da filtrira sve “politički opasne informacije”.
U sirijskim internet kafeima zakonom je propisano da svaki korisnik ostavi privatne podatke koji kasnije idu na proveru. Na prvom mestu liste zemalja koju je sastavio CJP, a u kojima su ugrožena prava internet korisnika, nalazi se Mjanmar. U bivšoj Burmi se, prema tvrdnji ove organizacije, svi mediji, i štampani i elektronski, nalaze pod kontrolom tamošnjih vlasti i cenzuri podležu sve informacije koje ne idu u prilog vladajućoj strukturi. Broj građana koji poseduju privatnu internet konekciju je veoma mali, tako da većina njih koristi internet kafee, koje vlasti takođe kontrolišu. Svi mejlovi moraju da budu pregledani, filtrirani ukoliko sadrže opasne poruke, a internet stranice opozicionog bloka su blokirane.
Blogeri u Iranu koji u negativnom kontekstu pišu o političkim liderima i verskim vođama izloženi su, prema podacima CPJ, zastrašivanju, a često završe i u zatvoru. Svi blogeri moraju da budu registrovani na internet stranici iranskog Ministarstva obrazovanja i kulture, a prema izvještaju ove organizacije, više od milion sajtova je blokirano. Slična situacija je i na Kubi, gde samo vladini činovnici i lekari imaju pristup internetu, a ostalim građanima Kube je korišćenje dozvoljeno samo u hotelima, po visokim cenama i uz nadziranje komunikacije mejlom.
U Pakistanu je Uprava za telekomunikacije naredila je operaterima mobilne telefonije da blokiraju SMS-ove koje sadrže skaredne izraze. Na spisku od 1.500 zabranjenih engleskih i urdu reči dobar deo čine psovke i izrazi u vezi sa seksom, ali zabrana važi i za reči poput “farovi” i “tampon”, a blokiranje SMS-a zato što je “Isus Hrist” naveden u njemu, otvara pitanje verske slobode.
Gole Izraelke podržavaju blogerku
Inspirisane Alijom Magdom Elmadi (28), Egipćankom koja je izazvala osudu i bes sunarodnika kada je na svoj blog okačila svoju nagu fotografiju u znak protesta protiv sputavanja slobode izražavanja i tretiranja žena kao seksualnih objekata, grupa od 40 Izraelki takođe se fotografisala naga u znak podrške Aliji. Predvođene Or Templar (28), koja je putem društvenih mreža pozvala svoje sunarodnice da joj se pridruže, grupa žena se fotografisala noseći transparent sa porukom “U znak poštovanja Aliji Elmadi. Sestre iz Izraela”