Član
Učlanjen(a)
05.09.2009
Poruka
7.315
Bjesovi++2009.jpg



Grupa je od samog početka privukla pažnju neobičnom postavom sa dva pevača, brižljivo osmišljenim nastupima, prepoznatljivim i ličnim tekstovima, kao i muzičkom podlogom u okvirima Grunge muzičkog rok pravca čiji su prirodni deo, i generacijski i idejno, tih ranih devedesetih bili i srpski Bjesovi. Postava se uglavnom menjala prema potrebama i zamislima dvojca koji je grupu i osnovao: Zorana Marinkovića i Gorana Marića . Prvi veliki uspeh grupe je pobeda na Gitarijadi u Čačku 1990. godine, a zatim je 1993. usledila pobeda na 27. zaječarskoj gitarijadi i u narednih par godina mnoštvo koncerata i velika medijska pažnja usmerena na ovaj bend. Bjesovi su do danas izdali šest albuma, a najveći uspeh grupe je bio drugi po redu (bezimeni) album. Na prvom albumu "U osvit zadnjeg dana" uspešno su kroz postpubertetski bunt, izrazili sopstvenu žudnju za ovaploćenjem u umetnosti, a kroz nju i u životu uopšte. Drugo je izdanje svedočilo njihovo razočaranje nametnutim a lošim ustrojstvom za svakog čoveka u bilo kojem vremenu i na bilo kojem meridijanu naše planete. Treći je album Bjesova radosno uskliknuo: " IMA BOGA;ON ZAISTA POSTOJI I NJEGOVO DRUGO IME JE LJUBAV ! " i sve je od tog trenutka dobilo smisao. Jedino što im se tada činilo besmislenim je bila ideja da Bjesovi i dalje postoje. 1997. godine, posle izlaska albuma "Sve što vidim i sve što znam" Zoran i Goran raspuštaju grupu. Od 2000. godine Bjesovi ponovo postoje u nešto drugačijoj postavi i sa jednim pevačem, Zoranom Marinkovićem, guruom i vodjom benda. 2001. godine, Bjesovi izdaju live album ''Na živo'' na kojem kroz "The Best Of" šetnju dotadašnjim opusom benda "obnavljaju gradivo" da bi sa dve od tri poslednje, a nove pesme ("Čekam dan" i "Kiša"), potvrdili ispravnost duhovnog i egzistencijalnog koncepta sa albuma "Sve što vidim i sve što znam" , a pesmom "Čak i da mogu" izrazili nužnost potrebe za blagom korekcijom smera u kom su krenuli da bi on i praktično profunkcionisao. Peto izdanje Bjesova je multimedijalni disk sa video snimkom koncerta Bjesova iz beogradskog KST-a od 31.05.2003. uz prateći sadržaj u vidu tekstova pesama, fotografija sa koncerta, plakata koncerta, intervjua iz tog vremena... Snimanje i štampanje ovog izdanja, Bjesovi su sami finansirali, a kasnije, odštampanih 1000 primeraka besplatno podelili fanovima i novinarima. Na ovom izdanju grupe, u sklopu multimedije nalazi se i omot u digitalnom obliku u odličnoj rezoluciji, tako da ga svako, pošto sebi prereže disk, može i odštampati. Sve ovo je bitno jer otkriva Bjesove u jednom drugom svetlu koje ima jak socijalno moralni, pa i politički karakter. Izbeći oficijelne srpske izdavače koji ionako ništa ne urade za grupe koje izdaju, u zemlji koja jeste majka, ali majka čedomorka koja je u kontejner sa djubretom posle porodjaja odbacila ne samo Bjesove nego i sve ostale svoje rok bendove. Posle tri godine lutanja u potrazi za odgovarajućim izdavačem za svoje nove, snimljene još 2005. godine, pesme, Zoran Marinković ispred Bjesova u januaru 2009. postiže dogovor sa Ognjenom Uzelcem, novim direktorom PGP RTS-a, i šesti po redu album grupe, na tržištu se pojavljuje u aprilu 2009. godine. Kroz sve pesme i spotove sa ovog "duplog albuma" ("Bolje Ti" obuhvata CD sa devet pesama i DVD sa spotovima za iste pesme) Bjesovi dodaju finalnu sentencu svom "opusu" pomerajući, što je jako prezentno u novim tekstovima, celu stvar oko odnosa sa Bogom sa nivoa strahopoštovanja na nivo čiste ljubavi. A da se poštovanje i ljubav za Njega može jedino dokazati ostvarenjem kroz njega, tj. kroz čoveka, pokazuju, naravno, same pesme, ali i novi spotovi Bjesova. Pesme kroz hroničnu i bolnu zapitanost u vezi dostojnosti sopstvenog odgovora na dar življenja; a spotovi kroz opor vizuelni kontekst koji nemilosrdno, u svakom trenutku, i od benda i od Zorana, kao glavnog autora muzike, tekstova i spotova, traži realnu potvrdu za svaku odsviranu notu, za svaku otpevanu reč.
Činjenica da Bjesovi zrače ne samo u okviru rokenrola nego i na razne druge strane i to veoma jako, je razlog da i dan danas, posle skoro 20 godina postojanja, imaju brojnu publiku sastavljenu od ljudi izmedju sebe vrlo različitih, ali koje povezuje najveće pitanje koje sebi bilo ko od nas može postaviti - pitanje svrhe čovečijeg postojanja.


bjesovi.rs



 
Poslednja izmena od urednika:
Član
Učlanjen(a)
02.07.2009
Poruka
2.908
Možeš me zvati kako god hoćeš... :dance2: :dance2:

Ime
 
Poslednja izmena od urednika:
Dum
Član
Učlanjen(a)
24.02.2010
Poruka
2.775
Imala sam sreće, da više puta prisustvujem njihovim koncertima. Slušam ih od momenta, kada su se pojavili na sceni.
 
Poslednja izmena od urednika:
Član
Učlanjen(a)
13.02.2010
Poruka
4.075
DAR je sa treceg albuma Bjesova (Sve sto vidim i sve sto znam).


 
Poslednja izmena od urednika:
Član
Učlanjen(a)
03.12.2009
Poruka
5.036

Ipak više volim...

 
Poslednja izmena od urednika:
Član
Učlanjen(a)
05.09.2009
Poruka
7.315
Sve i sve...ali ko bi rekao da Dum voli Bjesove :)

Dum šta misliš jesu li lošiji Bjesovi otkad je otišao Goran Marić ?


Još neke pesme...


Ludi Marinko :)





Vreme Katarze
CD i audio kaseta grupe Bjesovi, Sve Što Vidim i Sve Što Znam, Metropolis Records 1997.
U filmu Pedra Almodovara Veži me (Atame) dvoje ljudi sa dna ulažu nadčovečanske napore u traganju za mirom i svojim mestom pod suncem. Dramatična transformacija glavnih junaka od zrobljenosti u mračnom svetu pornografije, narkomanije i duševnih bolesti, do konačnog spasenja u vidu duhovnog i telesnog pročišćenja, čini ovaj filmski klasik jednim od najreligioznijih produkata postmoderne.
Duboka hrišćanska poruka španskog sineaste da će posle trenutaka očaja zasigurno uslediti bolji dani ukoliko je vera u to jaka, direktna je asocijacija za objašnjenje uzročno-posledičnih veza koje postoje izmedju dva poslednja albuma domaće rok-grupe Bjesovi. Ekspresivna slika beznadja i globalne apokalipse reflektovane na unutrašnji svet samosvesne individue koju nudi drugi album, Bjesovi (ITV Melomarket, 1994), potresni je dokument koji otvara mnoga pitanja vezana za smisao života. Izuzetna ploča i teatarsko-artistička dimenzija živih nastupa Bjesova, činili su sjajan koncept koji, medjutim, nije davao odgovore i u okviru koga ni smrt nije donosila smirenje. Od tadašnjih stihova ("Moje lice krije dušu starca, moje noge nose mrtvog čoveka") do poruka sa novog, trećeg, albuma Sve što vidim i sve što znam ("Vidim sunce koje nam svetlošću svojom na put kroz tamu ukazuje") Bjesovi su prošli mukotrpan bogotražiteljski put.
Novi CD Bjesova je druga, svetlija, strana iste medalje, jedini mogući nastavak priče koji znači neupadanje u kliše i manirizam. Album Sve što vidim i sve što znam je čak i dramatičniji od prethodnika usled konfrontacije jednostavnog optimizma tekstova i agresivne čvrstine muzičke podloge. Svirački, Bjesovi su najneobičniji bend u Srbiji - koji spajajuci očigledne hard-rok korene sa evidentnim uticajem tzv. Novog američkog roka - stvorio sopstveni prepoznatljivi stil van svih modernih tokova, a ipak vrlo aktuelan. U tom kontekstu, Bjesovi su jednako ubedljivi u dvominutnoj minijaturi Raduj se (u naslovu je sadržan i ceo tekst pesme) kao i u četrnaestominutnom epiku Moj izbor, što ih na ovim prostorima čini kraljevima atmosfere. Iako sve pesme na ploči govore o ljubavi prema Bogu (u numeri Sve će se doznati su čak citirani stihovi Novog Zaveta), tekstovi Bjesova ni u jednom momentu nisu banalni. Za njih je Pravoslavlje nadahnuće za spas (a ne eskapizam) i to se oseća u svakom trenutku. Sa filosofske tačke gledišta Bjesovi su sada zatvorili krug koji su pocheli da iscrtavaju na prošlom albumu, a sa muzičkog aspekta CD Sve što vidim i sve što znam spada u sam vrh domaće produkcije.
Saša M. Marković



Književna Reč 1998


 
Poslednja izmena od urednika:
Član
Učlanjen(a)
08.07.2009
Poruka
1.146
battery-062.gif

Ponekad nocu pomislim
Mozda gresim ... ali, stvarno smo sami
Jutra su teska, ja ih ne vidim
Jedino znam da treba krenuti dole

Vracam se dole!

Ustajem, nemam ... sta da kazem
Zelim da promenim ... oci i lice
Guram mozak natrag u glavu
Ostavljam poruku

Vracam se dole!

Ponekad nocu pomislim
Mozda gresim ... ali, stvarno smo sami
Jutra su teska, ja ih ne vidim
Jedino znam da treba krenuti dole

Ustajem, nemam ... sta da kazem
Zelim da promenim ... oci i lice
Guram mozak natrag u glavu
Ostavljam poruku

Vracam se dole!
 
Poslednja izmena od urednika:
Član
Učlanjen(a)
05.09.2009
Poruka
7.315
[video=youtube;luNutswDzAw]YouTube - Bjesovi - Cekam dan[/video]



Intervju: Zoran Marinković, Bjesovi
NEKO MOŽE I ONAKO, A JA ETO TAKO

Više od pola decenije nakon izlaska albuma Sve što vidim i sve što znam, snažne zbirke pesama o veri u Boga, Bjesovi su se, u izmenjenom sastavu, oglasili novim izdanjem. Objavljen je album Na živo, kolekcija snimaka sa koncerta održanog u matičnom Gornjem Milanovcu u martu 2002. Reč prekretnica je nešto što se gotovo podrazumeva kada su pitanju retki, ali krupni, diskografski koraci ove grupe, čija je najupadljivija odlika sposobnost da izdrži velike promene. Sveže izdanje, četvrto u razuđenoj karijeri benda obeleženoj na izgled nelogičnim obrtima, bilo je povod za elektronsku prepisku sa Zoranom Marinkovićem koji je, za razliku od dugogodišnjeg saradnika Gorana Marića, odlučio da nastavi da peva rock i (p)ostane jedini frontman Bjesova.
OK: Šta se dešavalo sa Bjesovima u periodu između objavljivanja albuma Sve što vidim i sve što znam i prošlogodišnjih nastupa? Bjesova dugo nije bilo u javnosti; da li je bend za tebe stalno postojao u vreme tog zatišja?
Zoran: Nekih pola godine posle izlaska Sve što vidim i sve što znam, grupa je stala sa radom. U to vreme, mislio sam da je taj prekid u kontinuitetu najverovatnije i kraj za grupu, zato što sve što sam tada video i znao nije moglo nikako da svari zajednički suživot, kroz slobodu shvaćene moderne umetnosti i kroz instituciju hrišćansko-pravoslavne crkve, u meni i Goranu sveže inicirane vere. Te dve situacije sam u sebi pomirio, u meri dovoljnoj da rektiviram grupu ubrzo posle petooktobarske kontrarevolucije. Uz mene su se u grupi od starih članova našli Zoran Filipović koji je bio u Bjesovima od osnivanja i Miroslav Marjanović, bubnjar sa bezimenog ili istoimenog, u svakom slučaju, drugog po redu izdanja grupe. Sa njima i sa mnom sam sačuvao vezu sa onim što je bilo pre, da bi pravilno utemeljeni a sa novim članovima, basistom Draganom Arsićem i gitaristom Slobodanom Vukovićem, mogli ispravno da krenemo dalje.

Da li bi sadašnju inkarnaciju grupe nazvao nastavkom, povratkom ili novim početkom Bjesova?
Bjesovi sa svakim svojim novim albumom, neko bi rekao, prave radikalan koncepcijski zaokret , grubo raskidajući sa onim od pre i radosno objavljujući novu vest. U stvari, svaki od tih unikatnih albuma je za grupu predstavljao novi početak jer se rađao posle prethodnog izdanja sa pauzom od taman toliko godina koliko nam je bilo potrebno da se duboko obremo u novoj životnoj fazi i da ispišemo novu stranicu u dnevniku našeg odrastanja, pa mislim da bi u tom svetlu bilo najprirodnije videti i ovu sadašnju inkarnaciju grupe. Naravno da postoje i drugi podteksti cele ove priče i ja neke znam, neke osećam a neke, svestan sam, ne mogu dokučiti... U stvari, ta širina umetnosti same, a naročito muzike me je od mog prvog susreta sa njom i najviše osvojila i učinila da budem njen zahvalni rob do dana današnjeg!

Bjesovi su ranije posedovali veoma moćnu ravnotežu između tvoje hiperaktivnosti i Goranove površinski smirene, meditativne snage. Grubo rečeno, ti si bio ekstrovertna, a on introvertna strana jedne, ipak jedinstvene, poetike. Sada si sam na mestu glavnog vokala. Doživljavaš li sada grupu ličnije?
Muzika i omoti Bjesova su na novom (Na živo) kao i na prethodnim albumima grupe uglavnom bili moji. Tekstove pesama smo do ovog albuma Goran i ja radili zajedno ili zasebno, ali, sve kad se sabere i oduzme, količinski prilično ravnopravno. Iz svega ovoga se može videti da je poetika grupe dobrim delom nastala iz mog ličnog stava, koji mi je pre par godina rekao da se sve što sam video i znao u vreme trećeg albuma razlikuje od onoga što vidim i znam sad. Te razlike su bile male, ali za moj životni koncept vrlo bitne, a za reanimiranje grupe više nego dovoljne. Naravno da je prvi čovek koga sam pozvao na novo putovanje bio Goran, ali on "nije više želeo da se bavi Rok muzikom" jer je još uvek i još dublje bio u prethodnoj priči. Upisao je čak i studije teologije a i lavovski se potrudio oko Pesama iznad istoka i zapada. Ipak, inteligentan, mudar, sa od većine ljudi razvijenijim šestim čulom, Goran "blagosilja" moja nastojanja i tako je grupa ponovo rođena. Bez obzira što su Bjesovi, da još jednom ponovim, oduvek i dobrim delom bili moja lična priča, oni su uspostavili i gomilu svojih pravila od dobrog dela kojih ja ne smem a i ne želim odstupiti.

Mnogi su se čudili kada su ustanovili da je pravoslavlje ne samo dominantna, već i sveprožimajuća tema na Sve što vidim i sve što znam. Osećaš li sada potrebu da govoriš o tome, ili želiš da prepustiš slušaocima da bez tvojih naknadnih objašnjenja donose svoje sudove o duhovnosti grupe, makar oni bili pogrešni? Plašiš li se banalizacije Bjesova?
Na Sve što vidim... Pravoslavlje jeste bilo ta inicijalna kapisla pomoću koje smo progovorili sa i o Bogu i tekstovi na tom albumu svedoče našu usamljenot bez Njega, našu potragu za Njim, našu radost zbog udostojenja saznanjem da On postoji, ali istovremeno, na tom izdanju, mi Boga zovemo Mirom, Istinom, Radošću, a ne Hristom, Jehovom, Alahom... Da budem jasniji, ja sam se tada osećao vernikom PRAVOSLAVNE veroispovesti i ta svest u meni, iako nova i mlada, je bila tu negde po snazi sa Zoranom - umetnikom, samosvesnim desetogodišnjim konceptualnim kapitalcem. Rat je bio dug i surov. Prva bitnija bitka se odigrala prilikom realizacije Sve što vidim... i to na dva nivoa. Na prvom nivou sukoba (umjetnosti protivu vjere) naš treći album se ja mislim, ipak ostvario na teritoriji umetnosti, ali predivno obojene, skoro potpuno prekrivene dertom i srećom mašika pred ašikom. Na drugom nivou, ovaj put građanskog rata između ortodoksnijeg i manje ortodoksnog Ortodoksa i, povukao se onaj tvrđi, da bi taj isti u sledećoj turi sukoba rasturio Bjesove, mislim grupu, bend...

Nova pesma Čak i da mogu, sa stihovima Nikad neću sve uspeti da smirim moje demone, čak i da mogu neću sve, deluje kao velik i dobro promišljen korak; imam utisak da se kroz nju udaljavaš od Sve što vidim i sve što znam. Smatraš li da je hrišćanstvo, kom su se Bjesovi na Sve što vidim i sve što znam potpuno predali, zapravo jedan vid eskapizma?
ESKAPIZAM(eng.) bekstvo iz stvarnog života, izbegavanje odgovornosti... Pa ne znam baš... Definitivno, puteva bi moglo biti koliko i mrtvih + živih + nerođenih ljudi... Mislim, neko može i onako, a ja eto tako. Hoću reći da svako vreme nosi svoje breme, a i ono sa patkom i njegovim zadatkom...

Većina bendova iz Srbije obično se vezuje, svojom voljom ili ne, za neki širi kontekst u okviru domaćeg rocka. Sa Bjesovima to nije slučaj. Publika Bjesova je, stoga, vrlo šarolika - slušaju vas, recimo, veoma mladi "metalci", ali i "elitisti" koji inače retko posežu za izdanjima domaćih grupa. Imaš li uopšte potrebu da porediš Bjesove sa drugim bendovima, domaćim ili stranim?
U svakom pitanju ti imaš i nekoliko potpitanja, pa da bih ti na svako odgovorio onako pravo, trebalo bi mi za to stvarno puno vremena... Ukratko, Bjesovi zaista imaju šaroliku publiku; što se tiče poređenja, mogu ti reći da sam do mnogih saznanja i ideja došao poredeći se tj. komunicirajući sa drugim osobama, preko njihovih dela a i lično. Dok sam studirao slikarstvo na F.L.U. u Beogradu nikad mi nije smetala gužva u klasi. Naprotiv, voleo sam da predložim, da saslušam, da pitam...

Koliko su konkretni planovi za budućnost Bjesova?
Nepošteno bi bilo sa moje strane da tebi i ljudima koji budu čitali ovaj intervju složim onu klasičnu, očekivanu i politički korektnu priču o ne znam nekakvim koncertima, o spremanju novih pesama, a da ipak ne kažem da je teško i preteško baviti se ovim vidom umetnosti u jednoj maloj zemlji, siromašnoj i zaglupljenoj, do nepopravljivosti uniženoj od strane bednika i spolja i iznutra, i od pre a i od danas, a koji sve što rade, rade samo za svoj lični interes a u slavu MOĆI I NOVCA, jedinih Bogova koje oni znaju i priznaju.
Marko Artuković




OK magazin 2003

bjesovi.rs
 
Dum
Član
Učlanjen(a)
24.02.2010
Poruka
2.775
Dum šta misliš jesu li lošiji Bjesovi otkad je otišao Goran Marić ?
Moj brat smatra, da to nisu oni Bjesovi, da se nekako stil po malo izmenio. Ali meni i dalje dobro zvuče. I dopada mi se poslednji album. Ne bih ja ceo bend vezivala za Gorana Marića....Buckasti pevač je ipak ključ. On je taj koji daje Bjesovima ''originalnost''...To je moje mišljenje...
 
Poslednja izmena od urednika:
Član
Učlanjen(a)
05.09.2009
Poruka
7.315
Moj brat smatra, da to nisu oni Bjesovi, da se nekako stil po malo izmenio. Ali meni i dalje dobro zvuče. I dopada mi se poslednji album. Ne bih ja ceo bend vezivala za Gorana Marića....Buckasti pevač je ipak ključ. On je taj koji daje Bjesovima ''originalnost''...To je moje mišljenje...

Slažem se sa tobom...za buckastog yes3
A za stil, pa realno svaki album je priča za sebe i nikad se nije moglo pretpostaviti na šta će sledeći da liči...I dalje odlično zvuče...mada nije mi baš nešto zadnji album toliko prirastao srcu. Ne sviđa mi se kako se gitara čuje, nekako ga nisam dovoljno "svario" ali nesumnjivo da na njemu ima šta da se čuje yes3

 
Poslednja izmena od urednika:
Natrag
Top