Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Benjamin Britten

benjamin-britten.jpg


Edward Benjamin Britten, baron Britten od Aldeburgha
(Lowestoft, 22. studenog 1913. - Aldeburgh, 4. prosinca 1976.), britanski skladatelj i pijanist.
Najznačajnija je ličnost suvremene engleske glazbe. Suosnivač je Engleske operne grupe i glazbenog festivala u Aldeburghu. Njegova glazba repuna je dramatike i vokalnih linija koje stvaraju određene ugođaje, osobito lirske. Skladao je opere, koncerte i pjesme uz orkestar i klavir.

Biografija


Počeci


Edward Benjamin Britten rođen je 22. studenog 1913. u mjestu Lowestoft. Glazbom se počinje baviti vrlo rano. Svoju prvu skladbu napisao je sa samo 5 godina. Satove klavira držao mu je H. Samuels, a harmoniju i kontrapunkt ga je podučavao Frank Bridge. Između 1930. i 1933. nastavio je sa studij klavira i skladateljstva u Londonu. Njegove prve skladbe, nastale baš u ovom periodu, su
Simfonietta za komorni orkestar op. I (1932.) i ciklus varijacija Dječak je rođen (1933.).
Godine 1936. započinje njegova suradnja sa pjesnikom Wystanom Hughom Audenom sa kojim piše glazbu za nekoliko dokumentarnih filmova, među kojima je najimpresivnija bila ona za film Noćna pošta.
Za orkestar Boyd Neela piše varijacije na temu Franka Bridgea, koje se prvi put izvode 1937. u Salzburgu i odmah privlače pozornost europskih glazbenih krugova. Te varijacije, inačen napisane za orkestar, parodiraju uobičajene forme (marš, bečki valcer, romansa, ...), ali s ukusom i bez pretjerivanja. Skladba Balada heroja, napisana prema pjesmama W. H. Audena i R. Swindlera, posvećena je britanskim dobrovoljcima poginulim u Španjolskom građanskom ratu.

SAD


Od 1939. do 1942., Britten boravi u SAD-u gdje piše koncert za violinu i
Les Illuminations, najznačajnije njegovo djelo iz tog perioda, ciklus prema riječim Arthura Rimbauda. U SAD-u, Britten sklada i Simfonia da Requiem i 7 soneta prema tekstu Michelangela.

Povratak u Englesku


Po povratku u Englesku, Britten sklada serenade za tenore, rog i gudački orkestar (1943.), a zatim svoju prvu i najbolju operu
Peter Grimes (1945.).
Zanimljivo djelo mu je i Mladićev vodič kroz orkestar (1945.) ili Varijacije sa fugom na Purcellovu temu. Ta skladba je inače napisana za dokumentarni film namijenjen mladima. U njoj se vješto i spretno prikazuju pojedini instrumenti i instrumentalne grupe simfonijskog orkestra.
Britten sve više sklada za glazbenu scenu, a ponajviše za tenora Petera Pearsa, s kojim često odlazi i na turneje u inozemstvo. Kasnije se saznalo da su Britten i Pears bili u romantičnoj vezi, što govori da su obojica bili homoseksualci. Britten i Pears su 1948. osnovali festival u Aldeburghu.
Britten je odbio vitešku titulu Sir, no odlučio je staviti svoju novonastalu titulu baron Britten od Aldeburgha u nasljedstvo.
Edward Benjamin Britten preminuo je 4. prosinca 1976. u mjestu Aldeburgh u 63. godini života.

Brittenova glazba


Britten je prvi nakon Purcellova vremena koji je ponovo pobudio interes svjetske glazbene javnosti za englesku glazbu. Njegovo stvaranje odlikuje se, kako invencijom i originalnošću, tako i uravnoteženošću i blještavom skladateljskom tehnikom. Bio je neobično mnogostran. On ukusno dorađuje narodne pjesme, prerađuje djela starih majstora i piše glazbu za film i radio. U originalnim skladbama gotovo nema oblika u kojemu se nije u većoj ili manjoj mjeri ogledao. U njegovim vokalnim skladbama vidi se znalačko tretiranje ljudskog glasa, kako u pogledu melodijskih linija koje predstavljaju pravi
belkanto modernog stilam tako i u prenošenju izražajno-govornog izraza i ritma. Britten je bio majstor instrumentacije. On ima naročitu sposobnost da sa malo sredstava izrazi raznovrsnam kontrastna raspoloženja.
Njegove opere su ostvarenja snažnog glazbenopsihološkog izraza, zanimljivog stila i zaokružene forme. Orkestar je pretežno tretiran kao instrument pratnje, koji dopunjuje sadržaj vokalnih dionica. Lajtmotiva Wagnerova tipa gotovo i da nema. Ali u odlomcima koje ispunjava sam orkestar, on postaje vrlo osebujan, nezamjenjiv tumač psihičkih scenskih zbivanja.
Peter Grimes, dramatična povijest o surovom, egositičnom ribaru koji prkosi zajednici i na kraju završava život samoubojstvom u moru, obiluje dramatičnim scenama i impresivnim opisima promjenjive ćudi mora (vrlo uspjeli intermezzi), koje toliko djeluje na formiranje ličnosti glavnog junaka.
Komorna opera Otmica Lukrecije, pored dramatskih sadrži i divnih lirskih stranica. U operi The Turn of the Screw glazbeno izražava morbidna raspoloženja, dok je San ivanjske noći (prema istoimenoj Shakespeareovoj komediji) jedno od njegovih najsvježijih i najduhovitijih glazbeno-scenskih djela. Potresan je i impresivan njegov Ratni rekvijem koji je neobičan spoj liturgijskih tradicionalnih tekstova i moderne poezije.

Djela


  • Peter Grimes
  • Otmica Lukrecije
  • San ivanjske noći
  • Mali dimnjačar
  • Mladićev vodič kroz orkestar
  • Balada heroja
  • Dječak je rođen
  • Les Illuminations
  • Varijacije na temu Franka Bridgea
  • Ratni rekvijem
Izvor: Vikipedija



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Otmica Lukrecije

Otmica Lukrecije

Lucretia.jpg






Otmica Lukrecije
je opera u dva čina savremenog engleskog kompozitora B.Britna na tekst Dankana, prema Obeju (Glenborn, 1946). Značajno delo modernog operskog teatra, građeno u nestereotipnom obliku, sa dva komentatora sa strane, koji radnji prilaze iz istorijske distance.
Etrurski vojskovođa Tarkvinije, koji vlada pokorenim Rimom, pijući u taboru s rimskim oficirima, ismejava nizak moral rimskih žena, slaveći samo jednu, koja je poznata kao časna: Lukreciju, ženu prisutnog oficira Kolatina. U noći, poželeći da uprlja Lukrecijinu čistotu, Tarkvinije se tajno na konju vraća u Rim i zatraži noćište u Kolatinovu domu. Poštujući običaje, Lukrecija mu pruža utočište, a Tarkvinije u gluvo doba prodire u njenu spavaonicu i zapretivši joj mačem, vrši nad njom nasilje. Lukrecija tu sramotu ne može da preživi. Ona poziva kući Kolatina, ali pre nego što on stigne ispija otrov i umire. Njegova žrtva povod je da se u Rimu digne ustanak protiv etrurskih osvajača.
Značajno je da je Otmica Lukrecije pisana kao kamerna opera bez hora i sa sasvim malim instrumentalnim sastavom.

Izvor: Enciklopedijski leksikon Mozaik znanja - Muzika



 
Poslednja izmena od urednika:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
ЧАРОЛИЈА

1_zps453a7a46.jpg


Која је најважнија особеност уметничког дела и да ли је могуће свирати једну ноту и мислити на другу?

2_zps86699b1b.jpg


Да ли сте знали да је једна ружа пузавица названа по славном енглеском композитору, барону Бенџамину Бритну? Ружа „Бенџамин Бритн” краси многе енглеске баште, али и друге у свету, тамо где клима то омогућава. А о ружи, а посебно о Бритну, композитору „Ратног реквијема” било је посебно речи ове године.
Наиме, 22. новембра навршило се тачно сто година од како је у Лоустофту у Сафоку у Великој Британији, у породици зубара, поклоника музике, рођен син. Од раног детињства већ је свима било јасно шта ће бити са Беном. Дечак је почео да компонује већ у четрнаестој години. Стекавши славу, овај пијаниста и композитор изузетне књижевне прилагодљивости, обдарености да речи уклапа у музику, записао је нешто што би могло да се назове и његовом уметничком опоруком:
„У уметности није најважнији онај њен научни део, онај који може да буде предмет анализе, већ нешто што израња из уметничког дела, а што га уједно превазилази. Тај део не може да буде објашњен истраживањем, јер није унутар њега, већ је од њега створен. Реч је о својству које не може да се достигне вежбом, техником или применом одређеног система. То је оно што има везе са личношћу, са даром, са духом. Ја то једноставно називам – чаролијом. То је особеност која остаје тајна за научнике, а коју вреднујем више од сваког другог чиниоца музике.”

3_zps5e5668d1.jpg


После студија којима није био нарочито одушевљен, Бенџамин Бритн почео је да зарађује за живот пишући композиције за позориште, радио-драме и документарне филмове. Дечја публика посебно воли његову оперу „Мали димничар”, често извођену и код нас, затим „Отмицу Лукреције”, „Сан летње ноћи”, балет „Принц од пагода”, „Пролећну симфонију”, а надасве потресни „Ратни реквијем” – настао по поруџбини за освештање катедрале у Ковентрију. Бенџамин никада није прихватао стални посао. Волео је да дане проводи окружен најужим кругом пријатеља, са својим животним другом, тенором Питером Пирсом, коме је посветио многа дела. У градићу Олдебургу основао је фестивал на којем су извођена његова дела и дела композитора пријатеља. Врло блиско пријатељство и дивљење везивало га је и за Дмитрија Шостаковича, руског композитора чију је породицу често посећивао у тадашњем Совјетском Савезу. Многи су се чудили овој „екстраваганцији” отменог Енглеза. Бритн и Шостакович један другоме посветили су значајна дела. Шостакович Четрнаесту симфонију, а Бритн оперу „The Prodigal Son”.

4_zps48b3801a.jpg

Близак пријатељ Бенџамина Бритна био је и Џулијан Брим (1933), један од најславнијих светских класичних гитариста. Њему је такође посветио једну композицију за соло гитару.
„Када сам погледао дело”, написао је у књизи сећања Џулијан Брим, „нашао сам да је изузетно, да ништа не треба мењати. Чини ми се да је то једина композиција мени посвећена које је тако истинита. Ох, да, осим једне мале грешке. Бритн је написао да истовремено треба да одсвирам две ноте које су, нажалост, на истој жици. То је, наравно, било неизводљиво. Када сам му указао на тај превид, он се ужаснуо. Као да се неваспитано понео у великом друштву. 'Ох Џулијане, како сам само тако нешто могао да напишем!?' – крикнуо је. Одговорио сам му: 'Бене, ништа страшно, Или је ха или је цис, одлучи сам. Имам само једну пету жицу на располагању.' Погледао ме је продорно и, уз осмех, закључио:
'Види како ћемо. Ставићу једну од те две ноте у заграду. Тако, кад будеш свирао, ти свирај цис, али мисли на ха! Зар не мислиш да је то врло лепо решење?!”
Титула барона Бенџамину Бротну додељена је постхумно. Умро је у децембру 1976. године.

Аутор:
М. О.
Извор: Политикин Забавник
 
Natrag
Top