LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.12.2009
- Poruka
- 29.042
[h=1]Banke krive za propast evra?
[/h] Izvor: Dojče vele
Berlin -- Iako je česta dilema da li će štednja ili rast spasiti evro, stručnjaci veruju da će o budućnosti evra odluka pasti u bankovnom sektoru.
U trenutnoj krizi banke i države su toliko povezane da slabe jedni druge.
Stvoriti privredni rast samo tako, pre svega bez novca za ulaganja je nemoguće.
[TABLE="class: antrfile right, align: right"]
[TR]
[TD][TABLE]
[TR]
[TD][TABLE]
[TR]
[TD="class: textvesti"]Stručnjaci upozoravaju da bekstvo kapitala s juga na sever šteti celom tržištu. "Po prvi put od osamdesetih godina 20. veka beležimo pad finansijske integracije u Evropi", konstatovao je Ignazio Angeloni, savetnik pri Evropskoj centralnoj banci. Geografija je počeo igrati ulogu u Evropi i na području banaka, upozoravaju lobisti u Briselu, a Kinezi su počeli da postavljaju pitanje: "kako možemo razlikovati grčku od nemačke novčanice evra?".
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
To potvrđuje i nemački ekonomista Daniel Gros, koji smatra da začuđuje kako političari Evropske unije i pre svega novi francuski predsednik Francoa Oland, ponavljaju samo jednu jedinu reč: rast.
Gros, kao privredni stručnjak u briselskom Evropskom centru za politiku ocenjuje da se vodi prividna rasprava na temu "štednja protiv rasta", jer to ne dovodi do rešenja krize evra.
Prava rasprava trebalo bi se zapravo da se vodi oko banaka, dodaje ovaj analitičar, pre svega oko banaka zemalja južne Evrope, jer je njihovo stanje daleko lošije od očekivanog.
Gros objašnjava kako se grčke i španske banke nalaze u ogromnim dugovima koji stalno rastu.
"Samo Evropa može spasiti takve banke, jer su španska i grčka vlada preslabe, zbog toga je to u prvom redu evropski problem", smatra Daniel Gros.
Nakon snažnog političkog pritiska evropske su banke prošle godine prihvatile otpis dugova grčkih banaka.
I nakon toga počele su se povlačiti iz južnih prostora starog kontinenta, posebno evrozone, gde sada prete nove slične situacije kao u Grčkoj.
Konkretno, strani ulagači u velikom krugu zaobilaze Španiju, Portugal i Italiju i time te zemlje ostavljaju na cedilu.
Nova faza počela je u Grčkoj, gde Grci sopstveni novac spasavaju prebacujući ga u inostranstvo.
Beg kapitala poprimio je goleme razmere, a prema rečima analitičara Grosa svakog meseca Grci iznose iz svoje zemlje između četiri i šet milijarde evra. Može li iko zaustaviti ovaj proces?
Ne samo da izostaje kapital sa severa Evrope na jugu kontinenta nego su banke evropskog juga time prisljeni zapasti u još veće dugove, jer iste državne obveznice koje odbacuju strani ulagači sada kupuju banke iz južne Evrope, a to čine pre svega zbog pritiska svojih vlada.
Ipak, treba reći da one time mogu zaraditi. Za uzvrat i nagradu za njihovu uslugu, vlade kod banaka uzimaju nove kredite pod kamatnom stopom koja je za banke od velike koristi.
Prošle je zime Evropska centralna banka stavila na raspolaganje 1.000 milijardi evra jeftinih kredita kako bi održala na životu evropski kreditni promet.
Južnoevropske banke koriste ove kredite uz kamatnu stopu od jedan odsto za sopstvene kredite koje daju vladama koje pak donose korist od šest ili više odsto kamata.
To se može opisati kao patriotski čin koji bankama sigurno neće naneti štetu.
Šta se na prvi pogled možda pričinilo kao rešenje, pokazalo se kao perverzna dinamika, a to znači da su banke i vlade toliko tesno međusobno povezane i isprepletene da zapravo na kraju slabe jedni druge.
"Grčke banke u potpunosti su izmakle kontroli", tvrdi Daniel Gros. Čini se da je to postao grčki nacionalni problem, ali u biti se radi o optičkoj varci, jer postavlja se pitanje: šta će se dogoditi kada banke s juga Evrope Evropskoj centralnoj banci odjednom više ne budu mogle vraćati kredite?
Drugi analitičari primećuju da se s evrom svi nalaze na istom brodu. Drugim rečima, Evropska centralna banka - to su sve članice evrozone. Ukoliko pojedine zemlje evrozone imaju proteškoća, druge članice moraju da priskoče u pomoć. Vrlo jednostavna računica, ako se želi spasiti evropska monetarna unija.
Zbog toga raste i pritisak Nemačke i Holandije na Evropsku centralnu banku da zaustavi davanje tako velikih kredita, jer finansijsko tržište temelj je eura.
Drugi pak upozoravaju da samo evropska unija banaka može pomoći u trenutnoj situaciji isprepletenosti banaka i vlada. Pre svega unija banaka u kojoj bi same banke imale i finansirale fond za spašavanje. Na taj način vlade više ne bi morale snositi teret insolventnosti banaka.
Time bi se rešio problem "velikih banka koje ne smeju propasti" jer upravo je to velikim bankama dopuštalo da i u slučaju da sve krene u pogrešnom smeru, na kraju mogu sigurno da računaju da će ih spasiti vlade.
Ukoliko bi banke same osetile bol, tada bi se sigurno drugačije odnosile prema rizicima.
Tako se Evropa vrti u krug. Zbog toga što vlade ne žele snažnu evropsku finansijsku kontrolu, raste verovatnoća, da će se evropskom poreskom obvezniku nametnuti dodatni tereti akcija spasavanja u milijardskim iznosima.
I nakon svega toga ostat će vrlo malo novca za podsticanje privrednog rasta, kojeg zagovara novi francuski predsednik Oland.
Jedan briselski lobist trenutnu situaciju opisao ovim rečima: "Najveća pretnja za finansijsku stabilnost u Evropi je činjenica da banke finansiraju zemlje evrozone, a da iste banke koje u slučaju insolventnosti zavise upravo o onim vladama kojima daju kredite".
[/h] Izvor: Dojče vele
Berlin -- Iako je česta dilema da li će štednja ili rast spasiti evro, stručnjaci veruju da će o budućnosti evra odluka pasti u bankovnom sektoru.
Stvoriti privredni rast samo tako, pre svega bez novca za ulaganja je nemoguće.
[TABLE="class: antrfile right, align: right"]
[TR]
[TD][TABLE]
[TR]
[TD][TABLE]
[TR]
[TD="class: textvesti"]Stručnjaci upozoravaju da bekstvo kapitala s juga na sever šteti celom tržištu. "Po prvi put od osamdesetih godina 20. veka beležimo pad finansijske integracije u Evropi", konstatovao je Ignazio Angeloni, savetnik pri Evropskoj centralnoj banci. Geografija je počeo igrati ulogu u Evropi i na području banaka, upozoravaju lobisti u Briselu, a Kinezi su počeli da postavljaju pitanje: "kako možemo razlikovati grčku od nemačke novčanice evra?".
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
To potvrđuje i nemački ekonomista Daniel Gros, koji smatra da začuđuje kako političari Evropske unije i pre svega novi francuski predsednik Francoa Oland, ponavljaju samo jednu jedinu reč: rast.
Gros, kao privredni stručnjak u briselskom Evropskom centru za politiku ocenjuje da se vodi prividna rasprava na temu "štednja protiv rasta", jer to ne dovodi do rešenja krize evra.
Prava rasprava trebalo bi se zapravo da se vodi oko banaka, dodaje ovaj analitičar, pre svega oko banaka zemalja južne Evrope, jer je njihovo stanje daleko lošije od očekivanog.
Gros objašnjava kako se grčke i španske banke nalaze u ogromnim dugovima koji stalno rastu.
"Samo Evropa može spasiti takve banke, jer su španska i grčka vlada preslabe, zbog toga je to u prvom redu evropski problem", smatra Daniel Gros.
Nakon snažnog političkog pritiska evropske su banke prošle godine prihvatile otpis dugova grčkih banaka.
I nakon toga počele su se povlačiti iz južnih prostora starog kontinenta, posebno evrozone, gde sada prete nove slične situacije kao u Grčkoj.
Konkretno, strani ulagači u velikom krugu zaobilaze Španiju, Portugal i Italiju i time te zemlje ostavljaju na cedilu.
Nova faza počela je u Grčkoj, gde Grci sopstveni novac spasavaju prebacujući ga u inostranstvo.
Beg kapitala poprimio je goleme razmere, a prema rečima analitičara Grosa svakog meseca Grci iznose iz svoje zemlje između četiri i šet milijarde evra. Može li iko zaustaviti ovaj proces?
Ne samo da izostaje kapital sa severa Evrope na jugu kontinenta nego su banke evropskog juga time prisljeni zapasti u još veće dugove, jer iste državne obveznice koje odbacuju strani ulagači sada kupuju banke iz južne Evrope, a to čine pre svega zbog pritiska svojih vlada.
Ipak, treba reći da one time mogu zaraditi. Za uzvrat i nagradu za njihovu uslugu, vlade kod banaka uzimaju nove kredite pod kamatnom stopom koja je za banke od velike koristi.
Prošle je zime Evropska centralna banka stavila na raspolaganje 1.000 milijardi evra jeftinih kredita kako bi održala na životu evropski kreditni promet.
Južnoevropske banke koriste ove kredite uz kamatnu stopu od jedan odsto za sopstvene kredite koje daju vladama koje pak donose korist od šest ili više odsto kamata.
To se može opisati kao patriotski čin koji bankama sigurno neće naneti štetu.
Šta se na prvi pogled možda pričinilo kao rešenje, pokazalo se kao perverzna dinamika, a to znači da su banke i vlade toliko tesno međusobno povezane i isprepletene da zapravo na kraju slabe jedni druge.
"Grčke banke u potpunosti su izmakle kontroli", tvrdi Daniel Gros. Čini se da je to postao grčki nacionalni problem, ali u biti se radi o optičkoj varci, jer postavlja se pitanje: šta će se dogoditi kada banke s juga Evrope Evropskoj centralnoj banci odjednom više ne budu mogle vraćati kredite?
Drugi analitičari primećuju da se s evrom svi nalaze na istom brodu. Drugim rečima, Evropska centralna banka - to su sve članice evrozone. Ukoliko pojedine zemlje evrozone imaju proteškoća, druge članice moraju da priskoče u pomoć. Vrlo jednostavna računica, ako se želi spasiti evropska monetarna unija.
Zbog toga raste i pritisak Nemačke i Holandije na Evropsku centralnu banku da zaustavi davanje tako velikih kredita, jer finansijsko tržište temelj je eura.
Drugi pak upozoravaju da samo evropska unija banaka može pomoći u trenutnoj situaciji isprepletenosti banaka i vlada. Pre svega unija banaka u kojoj bi same banke imale i finansirale fond za spašavanje. Na taj način vlade više ne bi morale snositi teret insolventnosti banaka.
Time bi se rešio problem "velikih banka koje ne smeju propasti" jer upravo je to velikim bankama dopuštalo da i u slučaju da sve krene u pogrešnom smeru, na kraju mogu sigurno da računaju da će ih spasiti vlade.
Ukoliko bi banke same osetile bol, tada bi se sigurno drugačije odnosile prema rizicima.
Tako se Evropa vrti u krug. Zbog toga što vlade ne žele snažnu evropsku finansijsku kontrolu, raste verovatnoća, da će se evropskom poreskom obvezniku nametnuti dodatni tereti akcija spasavanja u milijardskim iznosima.
I nakon svega toga ostat će vrlo malo novca za podsticanje privrednog rasta, kojeg zagovara novi francuski predsednik Oland.
Jedan briselski lobist trenutnu situaciju opisao ovim rečima: "Najveća pretnja za finansijsku stabilnost u Evropi je činjenica da banke finansiraju zemlje evrozone, a da iste banke koje u slučaju insolventnosti zavise upravo o onim vladama kojima daju kredite".