Ja sam rodjen u Australiji I ziveo sam u svim glavnim gradovima osim Darvina i Melburna, cak sam i na Tasmaniji proveo godinu dana. Razlog za ovoliko seljenje je da mi jednostavno postane nakon nekoliko godina (nekad i par) monotono jer sve je uvek isto. Ja volim promene i nove sredine tako da dosta putujem. Sto se tice Australije, kako za koga, moze da se zaradi i liepo zivi ali to znaci da se radi mnogo (kao sto je neko iznad spomenuo) i da bukvalno strogo pazis na sta trosis jer je Australija medju najskupljim zemljama na svetu. Sve je cisto, plaza za plazom, uredjeno, ali istovremeno velika praznina, nije to to. Kad dodjem u Srbiju, (tamo sam ziveo 14 godina) toliko osetim neku toplinu i duh kojeg ovde nema. To isto osetim i u drugim drzavama evrope. Ovde je dobro ljudima koji su se davno doselili pa za bagatelu kupili ili dobili velika imanja koja su danas postala ubarnizovana. Oni imaju na pretek bogatstva i zive fenomenalno, kao u bajci. Rasizam je dosta rasprostranjem, iako to nikad niko nije ispoljio prema meni jer sam u potpunosti "ozi" kad treba da budem odnosno u drustvu ozija, ali mnogo puta sam cuo i primetio njihova misljenja sto se tice drugih naroda i naccija, mnogo puta. Na neki nacin, Oziji (koji su uglavnom Australijanci anglosaksonskog porekla) svakako su ovde prihvaceniji od ostalih. Iako se ovde govori o jednakosti i multikulturalizmuy, zapravo nije tako. Uglavnom sve vodece pozicije, ministri, sefovi vlada, policija, opstina, direktori sola i svih drzavnih funkcija na visim nivoima su uglavnom Austlijanci anglosaksonskog porekla. Nadje se poneki Italijanskog, Grcog i drugog porekla ali vrlo vrlo malo, manje od 5%. Za nove dosljake, nije lako. Ima da se rade losi poslovi i da se dosta vremena provede uklapajuci se u novu sredinu a uvek ce nostalgija za Srbijom biti prisutna. Totalno je drugaciji nacin zivota ovde. Mnogim nasima se zivot ovde svodi da rade isti posao dao penzije, da uzmu (mortgage) tj., zajam od banke i otlpacuju kucu skoro celog svog radnog veka, zivot uvek isti, posao-kuca-posao-banka- soping-kuca-nekad zabava ili utakmica ili piknik i sve tako u krug nekih 20,30,40 i 50 godina a svo vreme Srbiju gaje i nose u srcu i jedini istinski ili dobar osecaj imaju u zivotu kad posete Srbiji jednom u 10 godina i vise pa se tamo osecaju kao neki privilegovane osobe nekoliko nedelje pa nazad u Australiju i kukanja par godina koliko su se istrosili na putovanju u Srbiji i opet rmbacenje i stednja do sledece prilike, iskreno receno za mene to nije zivot i zato jednostavno zivim sloboodno koliko mi zivot i prilika dozvoljava. Takvih nasih kao sto sam opisao su verovatno vecina jer sam ih dosta takvih znao, mada ima i ljudi koji lepo, solidno, bogato i predivno zive. Ljudi su ovde dosta konzervativni u odnosu na Srbiju ali deluju i dosta vedrije, barem se tako ponasaju uglavnom u prodavnicama i drugim uslugama ali konzervativnost je zaista velika. Neces videti da se deca skupljaju i igraju kao u Srbiji do kasno u noc, nema sanse. Ovde je zivot deo sistema i kao takav se prenosi na decu i sve tako redom, verujte mi svi koji mastate o Australiji, paticete uvek za Srbijom ili cete doci sa zeljom da se obogatite i vratite u Srbiji da se pokazete koliko ste stvorili ali to se vrlo vrlo retko kome dogadja, pre ce biti da cete samo sanjati i ziveti u toj masti koja se verovatno nece ostvariti. POZDRAV