Atomsko sklonište

[crvendac_011]

Ne želim da te izgubim

Ne želim da te izgubim

U bjelini sobe
Bolesnik sanja sutrašnju operaciju.
Na sastanku,
Govornik iznosi program za novu akciju.
Žene iz susjedstva,
Negdje predveče, spominju emancipaciju.
Narkomani u diskaću
Saznaju za poslijeponoćnu raciju.

Ti kasniš kao i uvijek,
A ja čekam,
Jer ne želim da te izgubim.

Sa prozora starogradnje
Violinista po ulici prosipa varijaciju.
Starica je na tržnici izložila
Posljednju cvjetnu kreaciju.
Jučer je objavljeno
Da su svi prisutni osudili tržišnu separaciju
Danas,
Na drugoj strani,
Kako ta nova bomba
Izaziva neslućenu radijaciju.

Ti kasniš kao i uvijek,
A ja čekam,
Jer ne želim da te izgubim.​

 

[crvendac_011]

Ne cvikaj generacijo

Ne cvikaj generacijo

Nebo je olovno, vjetar kresti
Neki su vec pobjegli u gudure
Ti ne bjezi, stani, stani
Sjedi, jedi, sjedi, jedi.

Sto te panika hvata
Nece biti, nece biti treceg svjetskog rata.

Gospoda lazu, spiker kresti
Neki su zaglavili u psihozi
Ti ne bjezi, stani, stani
Sjedi, jedi, sjedi, jedi.

Sto te panika hvata
Nece biti, nece biti treceg svjetskog rata.

Necemo valjda biti mi ta nesretna generacija
Na kojoj ce se izvrsiti velika posljednja racija.​

 

[crvendac_011]

Ne daj sina za mušku drolju

Ne daj sina za mušku drolju

Prije nego što kreneš u noć
Odnesi smeće,
Pročitaj još nešto iz knjige,
Ne povećavaj roditeljima brige.

Ti si,
Ti si tako razuzdana,
I ponekad rasplakana.
Ti si tako nasmijana.

Riješila si se drugog stanja.
Možda je tako najbolje,
Jer bi te pokopala
Lokalna izdanja.

Ti si,
Ti si tako razuzdana,
I ponekad rasplakana.
Ti si tako nasmijana.

Ako nekad i rodiš sina,
Ne daj ga za mušku drolju,
Ne daj ga za glavoklimvca,
Ni pseudointelektualca.

Ti si,
Ti si tako razuzdana,
I ponekad rasplakana.
Ti si tako nasmijana.​

 

[crvendac_011]

Nešto nam holivudski reci

Nešto nam holivudski reci

Zahvaljujući međudržavnoj razmjeni
Ti svoj četvrti razred pohađaš u Americi.
Ispričaj nam nešto kaubojski,
Nešto nam holivudski reci.

Ne piši više
Kako je obitelj kod koje živiš
Prepuna malograđanskih manira.
Rađe nabroj koncerte,
I što se po diskaćima svira.

Otkud taj strah i dosada,
Otkud takva nostalgija,
Zar te ne uzbuđuju
Broadway,
Disneyland,
Niagara,
C.I.A.?

Ne piši više
Kako je sve to trulo,
Zatupljujuće
Kompjuterizirano.
Rađe pošalji neku “Harward” maju,
Opiši 12 TV programa od jučer.

Otkud taj strah i dosada,
Otkud takva nostalgija,
Zar te ne uzbuđuju
Broadway,
Disneyland,
Niagara,
C.I.A.?​

 

[crvendac_011]

Nek vam je sa srećom

Nek vam je sa srećom

Neuroze i alkohol
Rađaju debile,
Iako su im majke
Ljepotice bile.

Rađaonom kriče
Novi narkomani,
Pravljeni u bašti
Opojne nemani.

Nek vam je sa srećom
U krevetu i izvan kreveta,
Čuvajte se samo
Nezdravog djeteta.​

 

[crvendac_011]

Nikad više

Nikad više

Našao sam tvoju sliku
U starom albumu;
Ispod prašine bijelog cvijeta
Ubranog davno,
Jedne subote u maju.

O kako mi nedostaješ.

Prošlo je puno dana
Od one tužne zime.
Sjećaš li se zadnjeg putovanja:
Gasilo se sunce u moru čežnje,
Vjetar je odnosi naše misli.

A ti i ja,
Bili smo dvije ptice,
Zarobljeni u kavezu
Godinama,
I nikad više.

Kako bih volio
Da te ponovo sretnem,
A da ne ostanem bez daha.
Kako bih želio
Da si ponovo ovdje,
Daleko od tvojeg sivog grada.

Jer ti i ja,
Bili smo dvije ptice,
Zarobljeni u kavezu
Godinama,
I nikad više.

(Bila je to pjesma za dame u lijevom uglu.
Želimo Vam svima laku noć.
Vidimo se sutra, opet, na ovom istom mjestu.
Dođite, laka Vam noć.)​

 

[crvendac_011]

Novi karijerista

Novi karijerista

Novo, novo,
Najnovije,
Novi karijerista
Jedan, pedeset, možda već i trista.
U početku neprepoznatljiv,
Podsjeća na gladne,
Tužne, skrušene,
Skrušene i jadne.

Velike su štetočine junaci karijerizma,
Naročito u vrijeme samoupravnog socijalizma.

Novo, novo,
Najnovije,
Novi karijerista,
Jedan, pedeset, možda veći trista.
Kad učvrste pozicije
Lica im postaju ohola,
I žive život
Bez ikakvih skrupula.

Velike su štetočine junaci karijerizma,
Naročito u vrijeme samoupravnog socijalizma.​

 

[crvendac_011]

Od rata do rata

Od rata do rata

Čovjek je danas
Sve prazniji u duši,
I planetu Zemlju
Polagano ruši.

Od rata do rata,
Od vrata do vrata,
Prestaju da budu
I mama i tata.

Uz cvijeće mlado
Raste crna droga,
I tko još tvrdi
Da ima boga.

Od rata do rata,
Od vrata do vrata,
Prestaju da budu
I mama i tata.

Ostaće nam samo
Te betonske ruke,
I mrtva mora,
Bez valova i luke.

Od rata do rata,
Od vrata do vrata,
Prestaju da budu
I mama i tata.​

 

[crvendac_011]

Olujni mornar

Olujni mornar

Moje je more i moj je brod
Moji su vjetrovi, kise i oluje
Tebi ostavljam novi krov
Novi asfalt i prikljucak struje.

Obala je pola-pola
Ali ti poklanjam sve
Obala je pola-pola
Ali ti poklanjam sve.

Moje je more, moj je brod
I smrt ce moja biti tajna za te
Ostavljam ti francuski krevet, ne placi
Jos uvijek mislim, mislim na te.

Obala je pola-pola
Ali ti poklanjam sve
Obala je pola-pola
Ali ti poklanjam sve.​

 

[crvendac_011]

Otmica naše ljubavi

Otmica naše ljubavi

Nepoznata lica,
Sa čarapama preko lica,
Odveli su je
Sa, tek prolistalih, ulica.

Imala je šal
Ne zelene,
Već neupadljive boje,
A u torbi, uz ostalo,
I slike moje.

Po gradu se priča
Da u otmicu je umješana
Njena mama,
Što već duže živi
U drugom braku.
A kad sam upitao njenu baku
Ona kao da ništa ne zna.

Po gradu se priča
U nekoliko zlobnih varijacija,
Kako sam loša kombinacija.
A kad sam preklinjao njenog tatu
On me je upitao za platu.​