Aorist

[Mr.Daky]

Prosti glagolski oblik koji najcešce oznacava prošle svršene radnje koje su se dogodile ( ili se stvara utisak da su se dogodile ) u bliskoj prošlosti naziva se aorist! Aoristom se uvijek obilježavaju doživljene radnje[. Ponekad se aorist može zamjeniti perfektom ili pripovjedackim prezentom, ali se pri toj zamjeni gubi osobina doživljenosti i bliskosti prošle svršene radnje.

U kratko, u svakidašnjem jeziku aorist se najcešce koristi i u upotrebljava za stvarne radnje koje su se dogodile neposredno prije trenutka govorenja. Evo nekoliko takvih primjera;

-Okliznuh se!

-Nešto puce!

-Eno, utekoše!

-Šta on rece?

Aorist se tvori od infinitivne osnove dodavanjem dvojakih nastavaka:

a) ako se infinitivna osnova završava na suglasnik, dodaju se nastavci. -oh,-e, -osmo, -oste i -oše

b) ako se infinitvna osnova završava na samoglasnik, za aorist se dodaju nastavci: -h, -smo, -ste i -še

 

[teodul]

Aorist se najcesce gradi od svrsenih glagola.
Neprava znacenja aorista
-pripovjedacki;
-futurski;
-gnomski.
Kod nekih glagola u aoristu dolazi do glasovne promjene koju nazivamo prva palatalizacija.

 

[zoezoezoe]

Glagoli I vrste (npr. krasti, peći) grade aorist dodavanjem na infinitivnu osnovu nastavaka: -oh‚ -e, -e, -osmo, -oste, -oše.
Glagoli svih ostalih vrsta, II, III, IV, V, VI, VII, grade aorist dodavanjem sledećih nastavaka na infinitivnu osnovu: -h, -ø, -ø, -smo, -ste, -še.
Neki, pak, glagoli (npr. znati, imati, sagnuti, hteti) grade aorist na dvojak način.