Andre Deren

LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Andre Deren


Andre Deren (*10. juni 1880 — †8. septembar 1954), bio je poznati francuski slikar i grafičar.



Biografija



Rođen je u departmantu Il de Frans i od 1898.- 1899. obrazovao se na renomiranoj umetničkoj školi, L Akademi Kamij. Prilikom kopiranja dela u Luvru se upoznaje sa Anri Matisom sa kojim se upoznao još prilikom studija na akademiji. U to vreme je posetio izložbu i upoznao se sa delom i ranijim radovima Van Goga u Priskom jesenjem salonu. 1900. sreo je Morisa Vlamenka sa kojim je delio kasnije i atelje i sarađivao sa njim. Slike Andre Derena su u početku bili pejsaži. Tokom izložbe u Pariskom jesenjem salonu 1904. godine se susreo sa delom Pola Sezana koje je na njega izvršilo utisak i obeležilo njegovo kasnije stvaralaštvo.

Sa Anri Matisom je razvio i osnovao stil fovizma. Upoznaje se i sa delima Pola Gogena. Poznate avangardne slikare Pabla Pikasa i Žorža Braka upoznaje 1907. godine a poznavao je i sarađivao i sa Gijomom Apolinerom, Kes van Dongenom, Maksom Jakobsonom. U ovo vreme je otkrio i počeo i da sakuplja dela tzv. Primitivne umetnosti Afrike koja je zaintrigirala i druge poznate umetnike. Preselio se u umetničku četvrt Pariza Monmartr gde je živeo i radio i Pikaso kao i drugi poznati slikari. Deren je započeo sa radovima i u kiparstvu. 1909. je ilustrirao lirsko delo Apolinera a 1912. zbirku pesama Maks Jakobsa, i nastavio sa ilustracijama za Andre Bretona a 1934. godine je od Volarda dobio ugovor za ilustraciju "Satirikona" i napravio grafičke listove.

1914. bio je u Prvom svetskom ratu. Već tokom rata a i kasnije još više bio je poznat u umetničkim krugovima u kojima se kretao. Za Sergeja Dijagdelijeva radio je na scenskom uređenju u pozorištu. Postaje jako poznat i njegova se dela prikazuju ne samo u Francuskoj već i Londonu, Berlinu, Frankfurtu, Diseldorfu, Njujorku i Sinisnatiju.

U toku okupacije Francuske tokom Drugog svetskog rata živeo je u Parizu i kao predstavnik francuske kulture bio je priman od strane vlasti a 1941. putovao je i u Nemačku u organizaciji vlasti. Posle oslobođenja je od mnogih bio smatran za kolaboracionistu i posle rata u početku nije imao nikakvih izložbi svojih dela. Umro je u departmentu Gornja Sena.



Delo



Već kao mlad je zavoleo slikarstvo. Nekoliko godina je posećivao umetničku akademiju. Sarađivao je sa Anri Matisom i Morisom de Vlaminkom. 1905. godine osniva pravac koji je poznat pod nazivom fovizam i time je pored slikara koji su pripadali grupi Most (нем. der Brücke ) koja se razvila u Nemačkoj, postao zastupnik moderne u slikarstvu. Od Matisa je prihvatao stavove o slikarstvu da nije važan motiv slike i upotrebu jarke boje koja je na platno istisnuta direktno iz tube, bez mešanja i nalaženja nijansi kako su to do tada radili svi slikari impresionista kao i slaganje boja u kompoziciji i primeni efekata komplementarnih boja za kompoziciju slike. 1905 godine ostvaruje slike pejzaža i veduta sa tragovima impresionizma i pointilizma.

Njegovi radovi bili su pod uticajima van Goga, Gogena i Sezana, ali posle Drugog svetskog rata radio je jednostavnije i arhaički delujuće pejsaže, aktove i portrete i razvijao se dalje a njegova dela su dobila elemente dekorativizma i nije više doživeo priznanja koja je imao tokom 20-tih godina.




( Vikipedija )






 
Natrag
Top