Analize, blog poznatih sportskih novinara...

Učlanjen(a)
11.11.2012
Poruka
2.164
ŠARENI PIŠE: Čekajući povređene

Evidentno je da se Partizan trenutno bori u granicama svojih mogućnosti, a one nisu velike s postojećim raspoloživim snagama, jer nedostaje zaista nekoliko bitnih igrača

13923767125195.jpg

Kao ozeblo sunce Partizanovi navijači čekaju povratak Davisa Bertansa i ulazak u formu i dozvolu za igranje Aleksandra Pavlovića, ne bi li crno-beli u drugom delu TOP 16 bili konkurentniji rival. Žalgiris je u četvrtak kontrolisao tempo od početka meča i gotovo da nije bilo šanse da Partizan preokrene rezultat. Zeleni su na startu utakmice pogodili gotovo sve što su šutnuli, a kada tako krenu na svom parketu, teško ih je zaustaviti.

S relativno mlakom odbranom šuta domaćina iz daljine teško je bilo pronaći put ka izlasku iz zaostatka. Iako se zna da ekipa iz Kaunasa popušta u drugom poluvremenu, posebno u poslednjoj četvrtini - jer igrači trenera Štombergasa sa Dentmonom kao predvodnikom u tom periodu počinju prilično neodgovorno da se ponašaju - gosti iz Beograda nisu našli pravo rešenje.

Da je Partizanov rezultatski minus bio manji u tim trenutcima, ko zna kako bi se ovaj meč završio. Ekipa iz Kaunasa je stigla do svoje prve pobede u TOP 16 fazi Evrolige zbog osam trojki, osam skokova i 13 asistencija više u odnosu na Partizan.



Ovog puta Bogdan Bogdanović je bio i bez pomoći Kinzija, pa je morao još više da „povuče“. Rezultat toga su 24 njegova poena, ali uz vrlo loš šut iz igre, posebno za tri poena koji je proistekao iz preopterećenosti.

Partizan jednostavno mora da izdrži period potreban za oporavak povređenih igrača i da nastoji da koliko god može izvuče što veće iskustvo za preostale članove ovog mladog tima, pa i iz ovakve situacije. Na sve to negativno nadovezala se serija od šest uzastopnih poraza, od toga tri u Evroligi, a ona traži hitan „brejk“.

KROZ OLUJU DO OSMINE FINALA

Umor posle tri utakmice za četiri dana na finalnom turniru Kupa Radivoja Koraća, zatim nezgodno putovanje u Bilbao - malo avionom, pa zbog oluje nešto više autobusom - ipak nisu uspeli da slome košarkaše Crvene zvezde koji su pobedom nad španskim timom overili dalji plasman u Evrokupu.

Ono što može da raduje navijače crveno-belih je način na koji je Zvezda došla do pobede. Kao protiv Radničkog i Mega Vizure od pre nekoliko dana, tako je i protiv baskijskog sastava Zvezda do pobede došla posle preokreta i uzbudljive završnice, nadoknađenog minusa, uz sasvim dobru i agresivnu odbranu, odnosno preko potrebne preciznosti u napadu.

Ono što su najavili svojim solidnim partijama na dve utakmice domaćeg kupa, Jaka Blažič i Tadija Dragićević nadogradili su u ovom meču. Njih dvojica zajedno su šutirali trojke 9-8 (Blažič 4-4), od ukupno sjajnih Zvezdinih 22-11, a što je važnije pogađali su uvek kada je to bilo najpotrebnije.

Protiv takvog rafala odbrane jednostavno nema. Protivnik jednostavno ludi od takvih situacija u kojima se trudi da uradi nešto više, a vi ga jednostavno „zveknete po glavi“ pravo niotkuda nekom trojkom iz nemoguće pozicije.

To jednostavno psihički ruši svu protivničku koncepciju.

Demarkus Nelson je ukupno gledano zaradio pohvalu, ali pitanje je koliko ovaj tim može da trpi njegove promašaje iz daljine, jer Amerikancu nije prvi put da šutne 6-1 za tri poena. Katić nije bio na visini nekoliko prethodnih utakmica, a i Dženkins nije imao svoje veče, dosta vremena bio je u kontraritmu (obojica sve suprotno tvrdnjama iz prošlog teksta).



Dalji plasman je ostvaren, uspeh je napravljen, ali to je tek pola posla. I dalje stoji da je Zvezda među favoritima za osvajanje Evrokupa, što će možda biti i teško, ali nikako i nemoguće. U poslednjem kolu Zvezda će u „Pioniru“ igrati protiv Nižnjeg Novgoroda i pobeda bi joj donela prvo mesto u N grupi. Protivnik u nastavku stiže iz P grupe i po svemu sudeći to će biti Ljetuvos Ritas ili Bešiktaš, dok se u tom društvu još nalaze Cedevita i Saragosa.

Nijedna od pomenutih prepreka nije nepremostiva. Međutim, prvo bi trebalo sačekati konačan rasplet u poslednjem kolu.

MLEVENJE JUŽNJAKA

Radnički je iznenadio mnoge, a pre svih košarkaše Himika iz Južnjija. Dok su se oni adaptirali na tempo Radničkog u dvorani „Jezero“, već je stvorena lepa prednost domaćina i mnogo toga već je bilo rešeno. Marinović, Kalinić i Birčević startovali su mašinu za „mlevenje“ ukrajinskog tima, a posao su završili Lešić i Mlađan.

Već polovinom druge deonice bilo je 20 poena prednosti za Radnički i u nastavku domaći tim je samo u dva navrata odbio nalete Himika i tu je ovoj priči bio kraj.

Posebne pohvale idu na račun pleja Radničkog Marka Maline Marinovića koji je bio izuzetan na ovoj utakmici. Njegove lopte su „imale oči“, asistencije su sevale u svakom novom napadu, a poeni su stizali kada god je to bilo potrebno. Rezultat takve igre je 16 poena, čak 13 asistencija i šest skokova! Učinak vredan pažnje.

Po nekim informacijama Marinović je dobio dobru finansijsku ponudu jednog bugarskog tima, a ukoliko je to tačno, ovo je bila odlična preporuka.



Da je Radnički ovako igrao ranije, kao u ovom kolu protiv Himika, druga bi se priča pričala i košarkašiMiroslava Nikolića bi sigurno bili opušteniji pred poslednje kolo i gostovanje u Berlinu.

Ovako, scenario daljeg plasmana podrazumeva pobedu Kragujevca protiv Albe, bez obzira na rezultat meča Himik - Strazbur.
Za Mozzart, analizu uradio Slobodan Sarenac...
 
Natrag
Top