Aleksandar Ćapin: Košarkaški Magelan

PYC

Član
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
11.506
Životna priča srpskog sportiste

Aleksandar Ćapin: Košarkaški Magelan




Izvor: Blic Igor Velimirović | 31. 07. 2011. - 15:00h

Surovi profesionalizam ne zna šta je nostalgija i ne priznaje emocije. Košarkaš Aleksandar Ćapin, još jedan naš igrač koji je kao dete morao da uhlebljenje potraži van Srbije, kaže kako ga je sport naučio mnogim malim i velikim životnim stvarima.

163200_10-sudbine-aleksandar-capin-zalgiris-3_ff.jpg
Od Partizana do Žalgirisa: Ćepin na terenu

Rođeni Sarajlija je kao desetogodišnjak sa porodicom 1992. morao da napusti svoj grad, rat ga je doveo u Beograd, a uspešna košarkaška karijera naterala ga je da za 11 sezona promeni 12 klubova i 10 država. Iskustvo kakvo se pruža malom broju ljudi.

- Odlazeći iz rodnog grada bili smo primorani, roditelji, sestra i ja, da živimo kao podstanari, da preživljavamo iz meseca u mesec. Jeste, to je malo ružniji deo mog života, ali je najvažnije da su svi najbliži živi i zdravi, valjda smo naučili nešto iz svega, izašli bolji i pametniji. Kao porodica smo očvrsli, postali jači, a ja sam ranije sazreo. Nisam se kasnije vraćao na prvi period mog odrastanja, put me je vodio u drugom pravcu - kaže Ćapin za „Blic nedelje“.


Skauti Partizana su ga videli na terenima Osnovne škole „France Prešern“ u Rakovici. Prošao je sve mlađe selekcije crno-belih, međutim sluha za talenat danas proverenog plejmejkera tada nije bilo.


- Beograd je postao moj novi dom, buduća baza, a u Partizanu sam prošao prve košarkaške korake. Ipak, procenio sam da u Humskoj neću imati prostora za napredak, pa su me ljudi iz kluba pustili da pređem u Krku.


Žal što nije dobio šansu u Partizanu, ali i u reprezentaciji Srbije i dalje postoji.

- Nikad nije bilo konkretnih poziva za povratak... Navikao sam uvek da budem daleko od Srbije. Žalim zbog toga jer sam Partizanovo dete, navijam za crno-bele punim srcem, ali zašto ići na pozajmice? Istina je, čast je i želja svakog mladog košarkaša da nosi crno-beli dres, ali sam te 2000. godine doneo ispravnu odluku, a Krka je bila pun pogodak.


Dolaskom u Sloveniju dobio je i sportski pasoš, odnosno šansu da zaigra za tamošnji državni tim.


163198_10-sudbine-acajelenastefan_f.jpg
Ponosni roditelji: Aca i Jelena sa sinom Stefanom

- U tom trenutku nije bilo poziva od Srbije i moja želja je bila da igram za reprezentaciju Slovenije. Posle je stigla i ponuda Bosne Hercegovine, ali kasno, nisam pogrešio, Slovenija mi je mnogo dala kako na klupskom, tako i na reprezentativnom planu.

Sudbina ga je naterala da se stalno seli po Evropi. Mnogi bi mu pozavideli, promenio je za 11 godina 12 klubova (Partizan, Krka, Telekom Bon, Gravelin, Panelinios, Ređo Kalabrija, Vareze, Panionios, Azovmaš, Lokomotiva Kuban, Žalgiris i Olimpija) i 10 država (Srbija, Slovenija, Nemačka, Francuska, Grčka, Italija, Ukrajina, Rusija i Litvanija).


- Sjajno iskustvo. Upoznao sam razne kulture, naučio jezike, stekao poznanstva, to sve čini čoveka bogatijim. Negde sam se zadržao duže, negde kraće, ali uvek su me motivisale jače evropske lige. Svako takmičenje je bilo izazov, nadmetanje sa protivnikom, privikavanje na novi košarkaški stil. Trebalo je svuda naći mesto, da se prepoznaš, pokazati da li možeš da igraš na tom nivou, da se dokazuješ.
Ćapin je igrao i protiv Srbije i protiv Partizana. Tvrdi, nije lako, ali sport ne priznaje sentimentalnost.


- Teško je sve dok ne počne utakmice, onda se isključe emocije i dobijaš želju da odigraš što bolje.


A najlepše mu je, kako otkriva, bilo u Novom Mestu.


- Tu sam postavljen na košarkašku mapu, mnogo su mi dali, ali sam im i ja uzvratio, osvojio titulu, igrao finale ULEB kupa i na privatnom planu stekao dosta prijatelja, osećao se kao kod kuće. I u Varezeu mi je bilo fantastično, u Bonu takođe, iz Grčke nosim pozitivna iskustva, dok je Rusija bila odskočna daska za učešće u Evroligi sa Žalgirisom. Dvorana u Viljnusu puna, klub vrhunski organizovan, navijači verni...


Sledeća stanica u narednoj sezoni ponovo je Slovenija, ali ne Krka, već Olimpija.

- U Ljubljani je opet košarkaška atmosfera, klub ima visoke ambicije, vratili su finansijske dugove... Ma, mogu još dugo da igram na visokom nivou, pokušavam da živim što je moguće zdravije. Naravno, iako imam 28 godina, razmišljao sam šta i kako posle igračke karijere. Dobro je ovo plaćen posao, ali iza je odricanje cele godine i pritisak koji treba da se iznese, međutim mi sportisti to volimo. Može dobro da se živi, mada treba uvek misliti na sutra, naše karijere su ograničene, ne možemo igrati do 60 godina, valja se sada obezbediti koliko je moguće više - zrelo je Ćapin.



Danas „da“ i pred bogom

Aleksandar živi u skladnom braku sa sestrom bivšeg košarkaša Partizana i Crvene zvezde Mirka Kovača, Beograđankom Jelenom, sa kojom ima šestomesečnog sina Stefana.

- Prošle godine smo se venčali u opštini, danas ćemo to uraditi i pred bogom, u Crkvi Svetog Arhangela Gavrila kod stadiona Partizana. Biće među 150 zvanica i mojih kolega, kum Radovan Marković, Raša Nesterović, Gregor Hafnar, Dragiša Drobnjak, Sani Bećirović, braća Zagorac, Željko i Saša, Martin Mihajlović... Kasnije dolazi svadba šuraka Mirka Kovača, pa krštenje sina Stefana...


163199_10-sudbine-aleksandar-capin-zalgiris-2_gt.jpg


Aleksandar Ćapin
Datum i mesto rođenja: 6. 10. 1982. Sarajevo
Visina: 186 cm
Težina: 84 kg
Karijera: Partizan (1999-2000), Krka (2000-2003), Telekom Bon (2003-2004), Gravelin (2004), Panelinios (2005), Ređo Kalabrija (2005-2006), Vareze (2006-2008), Panionios (2008), Azovmaš (2008), Lokomotiva Kuban (2009-2010), Žalgiris (2010-2011), Olimpija (2011-?)
Trofeji: šampion Slovenije (2003), Baltička liga (2010, 2011), šampion Litvanije (2011), Kup Litvanije (2011)
 
Natrag
Top