Član
- Učlanjen(a)
- 29.06.2010
- Poruka
- 2.014
Ne znam da li postoji ovakva tema, ali tema mi se nametnula prije nekoliko dana kada sam pročitala knjigu Žarka Lauševića. Naime, tamo piše o jednom afričkom plemenu đe saplemenici plaču kada se dijete rodi, a vesele se kada umre. Zar oni nisu potvrda onih pravih vjernika,a ne ovi naši, koji sebe nazivaju tako, a ne ponašaju se u skladu sa onim što govore i kako ih crkva uči. Da je život dobar, dijete bi se smijalo kada se rađa, a ono plače, plaču i saplemenici, jer znaju koliko je trnovit životni put, a smrt je oslobođenje od patnji. Pogotovo bi hrišćani uz smijeh trebali da idu na onaj svijet, znajući da će se susresti s Isusom i uživati u vječnom životu. I zašto onda na sahranama plaču? Rodbina bi trebala da se raduje valjda. To govorim, jer su afrički saplemenici shvatili suštinu života i smrti, prirodno,onako kako jeste i tako se ponašaju, a naši jedno pričaju, a drugačije se ponašaju. Nedosljednost u učenju i primjeni učenja, zar ne?