Ako bogate arapske zemlje nisu primile niti jednu „izbjeglicu,“ smijemo li i mi reći „NE?“

ADMINISTRATOR
Učlanjen(a)
11.10.2009
Poruka
66.907
Pet najbogatijih islamskih zemalja nisu primile niti jednu „izbjeglicu“ iz Sirije, uz tvrdnju da bi to moglo prouzročiti rizik od terorizma. Iako su neke od ovih zemalja donirale određene svote novca u znak pomoći, primjera radi, Britanija je donirala više nego Saudijska Arabija, UAE i Katar zajedno!



CN2afQWUcAAZxlC.jpg-large.jpg


Bogati Arapi Europljanima: „Prokletstvo, dajte otvorite vrata sirijskim izbjeglicama vi apatični šupci!“

Između 10 i 12 milijuna ljudi iz Sirije raseljeno je uslijed ratnog sukoba u toj zemlji i okolnom području. Većina ih je ostala unutar granica Sirije, ali oko 5 milijuna nalazi se u susjednim zemljama, većinom u Turskoj, Jordanu i Libanonu.

Libanon, koji je prihvatio 1,1 milijun Sirijaca, zatvorio je granice u lipnju prošle godine. Jordan je primio 630 000 te je također slijedio primjer Libanona u kolovozu prošle godine, što je dio Sirijaca spriječilo u odlasku iz zemlje.

Do kolovoza 2015., zemlje Europe su zaprimile 350 000 zahtjeva za azil od Sirijaca, od čega se trećina njih prijavila u Njemačkoj. Drugih 65 000 to je učinilo u Švedskoj, a 50 000 u Srbiji. Mađarska i Austrija zaprimile su oko 19 000 zahtjeva, dok je Britanija zaprimila 7030 zahtjeva, prema podacima UNHCR-a.

I dok mnogi histerično vrište na Europu da mora učiniti više, nitko se nije sjetio prozivati pet najbogatijih zemalja na Arapskom poluotoku, koje nisu prihvatile niti jednu od ovih „izbjeglica.“ Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), Katar, Kuvajt i Bahrain su tih pet zemalja, koje su zemljopisno kud i kamo bliže od jedne Njemačke, kamo praktički sve „izbjeglice“ isključivo žele otići.

Ove zemlje, koje su isključivo islamske, tvrde kako prihvaćanje Sirijaca predstavlja prijetnju državnoj sigurnosti, budući da se teroristi mogu, a sigurno i hoće, sakriti unutar vala izbjeglica. Sherif Elsayid-Ali, voditelj Odjela za prava izbjeglica i imigranata pri Amnesty Internationalu, nazvao je „sramotnim“ takvu odluku.

Elsayid-Ali je rekao: „Evidencija zaljevskih zemalja je apsolutno zapanjujuća, u smislu njihovog pokazivanja suosjećanja i dijeljenja odgovornosti za krizu… To je sramota.

COI9Wi8WEAAW4t6.jpg:large


Brojke sve govore

Niti jedna od spomenutih zemalja nije potpisnica Izbjegličke konvencije iz 1951., o kojoj smo jučer pisali u članku o sramotnom pokušaju masovnih medija da kroz laž izmame osjećaje sažaljenja kod Europljana i na račun toga Europi dodatno nametnu teret krivnje i odgovornosti za invaziju.

Stvar je zapravo u tome da su ove zemlje u prošlosti prihvaćale izbjeglice. Neki se možda sjećaju rata u Kuvajtu otprije 25 godina. Tada su stotine tisuća Kuvajćana bježale od invazije Saddama Husseina, a te stvarne izbjeglice začudo nisu masovno bježale u Europu kao danas, već su smještene upravo u susjednim zemljama koje danas imaju zatvorene granice po tom pitanju. Prema riječima arapskog stručnjaka, Sultana Sooud al-Qassemija: „u Abu Dhabiju, vlasti su iznajmile čitave stambene blokove i dali ih besplatno obiteljima.“

Umjesto dovlačenja „izbjeglica“ u ove zemlje, koje su prema svom BDP-u među 50 najbogatijih zemalja svijeta, one su donirale dio pomoći onima koji su pod utjecajem cijele situacije. Prema pisanju Daily Mail-a, UAE je financirao izbjeglički kamp u Jordanu koji je pružio dom desetak tisuća Sirijaca, dok su Saudijska Arabija i Katar donirale novac, hranu, skloništa i odjeću za Sirijce u Libanonu, Turskoj i Jordanu.

Ukupna količina donacija iz ovih pet zemalja vjeruje se da iznosi oko 589 milijuna funti, što je manje od 2,8 milijardi funti SAD-a, a tek je djelić od 65 milijardi funti koje su potrošili na jačanje obrane samo u 2012. godini. Zanimljivo, Velika Britanija je donirala dosad 920 milijuna funti, a namjeravaju to povećati na jednu milijardu funti, uz primanje novih kvota izbjeglica, unatoč tome što su naveli kako više neće prihvaćati izbjeglice.

Već se u medijima pisalo kako u arapskim zemljama ima na desetke, ako ne i stotine različitih plemena i podskupina muslimana, koje se međusobno baš i ne podnose. Neki to navode kao očiti razlog neprihvaćanja izbjeglica, a u prilog tome ide i činjenica da recimo u Saudijskoj Arabiji stranci koji tamo odlaze raditi, nisu pod nimalo ljudski tretmanom.

Međutim, sve to opravdano nameće pitanje zašto bi mi, Europljani, s potpuno drugačijom etničkom, kulturnom i vjerskom pripadnošću, trebali mimo svake zdrave logike prihvatiti nekoga koga ne žele primiti niti u kulturološki i etnički istovjetnoj sredini, koja im je kud i kamo zemljopisno bliža? Smijemo li mi, s potpunom moralnom slobodom i s potpunom logikom te razumom, jednostavno reći „NE“? Znamo koji je odgovor.

Izvor: pandora.kreativisti.org
 
Natrag
Top