Adventizam i Trojstvo [da li su rani adventisti verovali u Trojstvo?]

VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
O Stvarnoslap, to je tako šura teorija o spasenju koju iznosiš - da kada bi svi slušali tebe i tu tvoju teoriju - niko ne bi bio spasen.

 I opet, ta tvoja teorija ne sadrži ništa osim mahanje pamfletima, posebno što u bibliji nigde ne postoji uslov da verujemo u Isusa kao Boga.

To je izmislila tvoja crkva da bi imala još jedan izgovor više za svoje postojanje.

I opet po starom iznosiš prljave laži.

Isus jeste Bog.
Ni anđeo, ni samo čovek, već večni Bog koji je jednak Ocu po prirodi.

To je verovala i Ellen White, to veruju Adventisti, pa i ja.

A što se tiče principa spasenja, evo kako se spasavamo.

Dakle, proces spasenja sadrži više tačaka.

1. Čovekovu intelektualnu spoznaju o spasenju kroz biblijsku edukaciju u reči Božjoj putem ličnog proučavanja ili slušanja propovedi na biblijske teme, i podrazumevaju između ostalih spoznaju da smo po prirodi grešni i da nam je potreban spasitelj, da je Bog ljubav, i da je Hristos umro za nas da bi nas spasio od greha, kao i spoznaju da on traži od nas da učinimo konkretne korake.

2. Veru i iskrenost namera koje nas pokreću da prihvatimo Gospoda Isusa Hrista kao ličnog spasitelja, i njegovu žrtvu kao otkup za naše lične grehe, koje nas sa druge strane pokreću da svojom voljom učinimo konkretne korake koje Bog od nas očekuje, koji podrazumevaju "pokajanje, priznanje i odricanje od greha, i odluku da živimo novim životom u zajednici sa Hristom.

3. Sticanje svesti da nismo u stanju da sami sebe promenimo, što dovodi do poniznosti i ličnog traženja da Bog to učini u nama, da deluje na nas i naše srce i misli Duhom Svetim, i da u nama probudi duh pravog pokajanja i obraćenja, i da nas promeni.

Ovo su tri koraka koja moramo učiniti uz Božju pomoć koji sarađuje sa čovekom u njegovom ličnom spasenju.

Ono što Bog sa druge strane čini gledajući našu veru i iskrenost da krenemo putem spasenja i primenimo ono što smo intelektualno spoznali o spasenju i njemu kao spasitelju, putu spasenja i koracima koje trebamo učiniti u tom cilju - je sledeće:

1. Deluje na nas i naše srce i misli Duhom Svetim i daje nam svest da smo grešni i da nam je potreban spasitelj, i budi u nama duh pravog pokajanja, koje nas vodi ka obraćenju i potpunom predanju Bogu.

2. Vodi nas u Svetinju nad Svetinjama u kojoj Hristos posreduje za ljudske grehe, i putem našeg pokajanja, obraćenja i predanja - posreduje za nas lično zaslugama svoje žrtve i prolivene krvi i opravdava nas od greha, vrši promenu u našem biću, u srcu i umu, što se u bibliji naziva "nanovorođenje Duhom Svetim" skida sa nas prljave haljine greha i oblači nas u haljine svoje "uračunate pravednosti" odnosno - uračunava nam zasluge svog pravednog života.

3. Tako pokajane, obraćene, i predane njemu, i obučene u haljine njegove pravednosti - vodi nas putem posvećenja, i izgrađuje nas karakterno putem poslušnosti zapovestima Božjim - dajući nam uvek iznova novu meru sile Duha Svetoga putem "date pravednosti" kako bi se uspešno borili sa grehom, odražavali Hristov lik, i rasli u milosti, u savršenog čoveka, u visinu mere rasta Hristova.

U celom ovom procesu saradnje između Boga i čoveka na ličnom spasenju, najbitnija je pored vere, naša lična volja i odluka da učinimo konkretne korake, da se obratimo i predamo Bogu, i da potom ne kidamo zajednicu sa njim, već da svakodnevno iz trenutka u trenutak sebe predajemo njemu, da predajemo svoju volju u njegove ruke, i da očima vere stalno gledamo u Hrista, a to se postiže neprekidnom molitvom i traženjem Božanskog vodstva, proučavanjem reči Božje putem koje Duh Sveti izgrađuje naše biće, slušanjem Duhovne muzike i slavljenjem Boga u pesmi, odlaskom u prirodu i na mesta gde će mo biti nasamo sa Bogom, straženjem nad svojim mislima, rečima, i delima, sa svešću o potrebi stalne budnosti, radom za Boga u delu objave jevanđelja.

Amin!
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.346
Samo je jedan način spasenja, i to vrlo jednostavan i jasan - “Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se” (Mk 16,16).

Zatim, Iv 8,24: Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam (da sam ja Bog), umrijet ćete u grijesima svojim.

A na ove jasne Kristove riječi, uzjogunio se antikrist i vrijeđa Krista, ovako:

O Stvarnoslap, to je tako štura teorija o spasenju koju iznosiš .....
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Šturo.

Ti si uvreda za Hrista jer si prekrojio celu biblijsku istinu o spasenja.

A to je upravo princip antihrista 'da ukine reč Božju, i ono što je bitno za spasenje.

Dakle, proces spasenja sadrži više tačaka.

1. Čovekovu intelektualnu spoznaju o spasenju kroz biblijsku edukaciju u reči Božjoj putem ličnog proučavanja ili slušanja propovedi na biblijske teme, i podrazumevaju između ostalih spoznaju da smo po prirodi grešni i da nam je potreban spasitelj, da je Bog ljubav, i da je Hristos umro za nas da bi nas spasio od greha, kao i spoznaju da on traži od nas da učinimo konkretne korake.

2. Veru i iskrenost namera koje nas pokreću da prihvatimo Gospoda Isusa Hrista kao ličnog spasitelja, i njegovu žrtvu kao otkup za naše lične grehe, koje nas sa druge strane pokreću da svojom voljom učinimo konkretne korake koje Bog od nas očekuje, koji podrazumevaju "pokajanje, priznanje i odricanje od greha, i odluku da živimo novim životom u zajednici sa Hristom.

3. Sticanje svesti da nismo u stanju da sami sebe promenimo, što dovodi do poniznosti i ličnog traženja da Bog to učini u nama, da deluje na nas i naše srce i misli Duhom Svetim, i da u nama probudi duh pravog pokajanja i obraćenja, i da nas promeni.

Ovo su tri koraka koja moramo učiniti uz Božju pomoć koji sarađuje sa čovekom u njegovom ličnom spasenju.

Ono što Bog sa druge strane čini gledajući našu veru i iskrenost da krenemo putem spasenja i primenimo ono što smo intelektualno spoznali o spasenju i njemu kao spasitelju, putu spasenja i koracima koje trebamo učiniti u tom cilju - je sledeće:

1. Deluje na nas i naše srce i misli Duhom Svetim i daje nam svest da smo grešni i da nam je potreban spasitelj, i budi u nama duh pravog pokajanja, koje nas vodi ka obraćenju i potpunom predanju Bogu.

2. Vodi nas u Svetinju nad Svetinjama u kojoj Hristos posreduje za ljudske grehe, i putem našeg pokajanja, obraćenja i predanja - posreduje za nas lično zaslugama svoje žrtve i prolivene krvi i opravdava nas od greha, vrši promenu u našem biću, u srcu i umu, što se u bibliji naziva "nanovorođenje Duhom Svetim" skida sa nas prljave haljine greha i oblači nas u haljine svoje "uračunate pravednosti" odnosno - uračunava nam zasluge svog pravednog života.

3. Tako pokajane, obraćene, i predane njemu, i obučene u haljine njegove pravednosti - vodi nas putem posvećenja, i izgrađuje nas karakterno putem poslušnosti zapovestima Božjim - dajući nam uvek iznova novu meru sile Duha Svetoga putem "date pravednosti" kako bi se uspešno borili sa grehom, odražavali Hristov lik, i rasli u milosti, u savršenog čoveka, u visinu mere rasta Hristova.

U celom ovom procesu saradnje između Boga i čoveka na ličnom spasenju, najbitnija je pored vere, naša lična volja i odluka da učinimo konkretne korake, da se obratimo i predamo Bogu, i da potom ne kidamo zajednicu sa njim, već da svakodnevno iz trenutka u trenutak sebe predajemo njemu, da predajemo svoju volju u njegove ruke, i da očima vere stalno gledamo u Hrista, a to se postiže neprekidnom molitvom i traženjem Božanskog vodstva, proučavanjem reči Božje putem koje Duh Sveti izgrađuje naše biće, slušanjem Duhovne muzike i slavljenjem Boga u pesmi, odlaskom u prirodu i na mesta gde će mo biti nasamo sa Bogom, straženjem nad svojim mislima, rečima, i delima, sa svešću o potrebi stalne budnosti, radom za Boga u delu objave jevanđelja.

Amin!
 
Učlanjen(a)
04.07.2023
Poruka
14
video:
The History of the Trinity in the Adventist Church Part 1


Mi smo djeca Oca sa "svom utjehom" u njegovom držanju; Isus [Čovjek] je naš "Stariji Brat" i svoju je krv dao za nas; dok Sveti Duh, "Tješitelj", svako srce oblikuje istinom. Dakle, veliki, *TROJEDINI JEHOVA je svemoćan da spasi; on gradi dvore" za nas... kao djeca, mi mu se pokoravamo. A izgubljena "slika" i "sličnost" milošću će biti obnovljena "---- Znakovi vremena, 6. siječnja 1904., sv. 30 (br. 1), str. 1


Čistom protestantizmu preostaje da naviješta svijetu pravog Boga koji se sastoji od tri osobe, ali jednog duha i cilja" -- Znakovi vremena, svezak 26, br. 24, 12. lipnja 1911.; str. 371.372


Očito je da je Duh Sveti jedan od *Trojstva i da u potpunosti predstavlja Boga [Oca] i Krista, i *Trojstvo i pojavljuje se u bilo kojoj formi ili obliku, ili bez forme ili oblika, kako najbolje odgovara Božjoj namjeri" ---S.N. Haskell, Biblijska škola za obuku 1910 , sv. 9, br. 7, str. 13


“ Bog kaže, [primijetite nakon ovoga na koga ona misli ovo kaže] "Izađite između njih i odvojite se, ... i ne dotičite se nečistoga; i ja ću vas primiti i bit ću vam Otac [ primijetite u nastavku tko ovdje govori kao “ja” i “Svemogući”], i vi ćete biti moji sinovi i kćeri, kaže [ili obećava] Svemogući Gospod.” [Sada pažljivo primijetite] Ovo je obećanje [ne jedne osobe , ali] Otac, Sin i Duh Sveti [tj. *zavjet primanja i biti vam “Otac”]; ako budeš držao svoj krsni zavjet i ne dodiruj nečistoće... Kako bi pravedno postupali sa svijetom, kao članovi kraljevske obitelji, djeca nebeskog Kralja, kršćani moraju osjećati svoju potrebu za snagom koja dolazi samo od [tri] nebeske agencije koje su se zavjetovale raditi u korist čovjeka. Nakon što smo formirali jedinstvo s velikom TROSTRUKOM MOĆI [jednina; kolektiv], svoju ćemo dužnost prema članovima Božje obitelji promatrati sa svetim strahopoštovanjem.” ---Ellen W. White, Signs of the Times, 19. lipnja 1901.

"Među kršćanima prevladava labava navika mišljenja koja toliko odvaja evanđeosku distribuciju od one koja joj je prethodila da bi se gotovo moglo zaključiti da je sama priroda Božanstva promijenjena u to vrijeme. Ali nije tako. Već u prvom poglavlju Postanka otkrili smo velikog *TROJEDNOG Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga... Potrebno je samo nadahnuto tumačenje Novog zavjeta da ispuni ovu sliku i otkrije nam Oca, Sina i Duha Svetog koji rade zajedno kako bi izvukli svjetlo, sklad i red iz tame i kaosa početka. Vidi Ivan 1:1-5; Heb. 11:3."--- The Oriental Watchman (pionirski časopis SDA ) Vol. 13 (br. 12), prosinac 1910., str. 13

"... Stvoritelj je jedino Biće dostojno primiti štovanje... Boga se obožava jer je Stvoritelj; a Bog znači Božanstvo, Otac, Sin, i Duh Sveti; jer svi su spomenuti kao sudionici stvaranja." -- Sadašnja istina , sv. 29, br. 48. 27. studenoga 1913., str. 757
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.346

KRATAK PREGLED ISTORIJE ODBIJANJA I PRIHVATANJA DOGME O TROJSTVU KOD ADVENTISTA SEDMOG DANA


Odmah na početku treba istaći da su pioniri adventističke crkve bili antitrinitarci ili netrinitarci. Kroz svoju literaturu i crkvene časopise na veoma jasan i odlučan način govorili su protiv učenja o Trojstvu. Ovi pioniri su vjerovali da to učenje nikad nije trebalo da bude uvedeno u hrišćanstvo. Neki su strastveno govorili protiv njega tvrdeći da je to „zaostavština“ od reformacije, jedne dugo držane tradicije koju su reformatori propustili da odbace.

Svakako da i Elen G. Vajt, makar u ranijoj fazi, možemo uključiti među ne-trinitarce. Ovo zbog toga što neka njena vjerovanja nikad ne bi mogla da se uklope u doslovnu teologiju trojstva.

Istorija svjedoči da su mnogi od adventističkih pionira bili ili antitrinitarci ili ne-trinitarci. Štaviše, ne možemo navesti nikoga prije 20. vijeka koji je vjerovao u doktrinu o trojstvu.

Džejms Springer Vajt (1821-1881), Elenin muž, bio je deklarisani antitrinitarac. Kako to, ako je imao pogrešno vjerovanje, da ga Elen Vajt nikada za to nije ukorila? Kako to da nijednom nije ukorila ikog od pionira koji takođe nisu vjerovali u trojstvo? I napokon, kako to, ako je ona zaista bila trinitarac, kao što tvrde današnje vođe i pripadnici Adventističke crkve, da ona sama nikada nije bila ukorena za nebiblijsko učenje od strane nekog pionira antitrinitarca? Odgovor je jasan – svi oni su vjerovali slično.

…..

Godine 1957. knjiga Pitanja o doktrini usidrila je doktrinu o Trojstvu ili Božanstvu za adventiste. Dok je knjiga proizvela teološki sukob u drugim oblastima, praktično nije bilo neslaganja oko jasnog učenja knjige o Trojstvu.[25] Trenutna nedvosmislena izjava o Trojstvu u Temeljnim vjerovanjima adventista sedmog dana je revidirana i izglasana na sjednici Generalne konferencije 1980. godine.

Izvor: Institucija Pavle simović
 
Natrag
Top