Adventisti sedmog dana

[stvarnoslap]

A što vi mislite?

Neki koji promatraju i slušaju nas kršćane reći će da smo pretenciozni, neki će reći da smo smiješni a značajan je broj i onih koje će reći da smo ludi, kada čuju iz usta pravovjernih kršćana da je jedini smisao njihova postojanja i življenja spasiti dušu svoju - zadobiti život vječni. A kako čovjek spašava dušu svoju? Ovo pitanje izgleda, istovremeno, i vrlo jednostavno i vrlo kompleksno. I zbog ovoga, hvala dragom Bogu što nam je preko svetog Pavla ostavio vrlo jednostavan "algoritam i uputstvo" koji će nas sigurno voditi k Bogu, a to onda znači i spasenju naše duše i zadobivanja kraljevstva Božjeg. Ovako poučava i upućuje sveti apostol Pavao:

Rim 10,10: Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.

A koji bi najtemeljniji znak (simbol, gesta), i koja bi najtemeljnija ispovijed, koja izlazi iz čovjekovih usta, mogli izražavati istovremeno i čovjekovo priznanje Bogu da bez Boga ne može ništa i čovjekov poziv Svemogućem Bogu da mu pritekne u pomoć u svim njegovim djelovanjima? To je upravo ono što kršćani čine od samih početaka - svaki dan (buđenje), svako svoje djelovanje, svako susretanje s drugim ljudima, svaki svoj obrok i svaki odlazak na počinak, kršćanin započinje znakom križa na svome tijelu, istovremeno ispovjedajući najvažniji element kršćanske vjere - U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. I naravno, svaka Euharistija kršćana i započinje i završava ovom najsnažnijom molitvenom gestom, kojom kršćani "ustima ispovjedaju ono što srcem vjeruju".

Dakle, mi kršćani "križanjem" ispovjedamo da vjerujemo u Trojedinog Boga - zato izgovaramo: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga", dok istovremeno rukom činimo na sebi 'znak križa'. Ovim 'znakom križa' priznajemo da je naše otkupljenje Isus Krist 'platio' svojom žrtvom na križu. Najveći grijeh ljudske povijesti – razapinjanje Sina Božjega – postao je najveći čin milosrdne ljubavi i božanske moći. Križ je sredstvo pomoću kojeg smo spašeni, pomoću kojeg postajemo sudionici božanske naravi.
------------------------

Pitanje 1: A znate li da se adventisti sedmog dana ne 'križaju', ne izgovaraju: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga", čineći pri ovome 'znak križa' na sebi, kako to činimo mi kršćani?

Odgovor: Ne čine ovo adventisti, ne križaju se kako se križamo mi kršćani koji vjerujemo u Trojedinog Boga - Boga Oca, boga Sina i Boga Duha Svetoga.

Pitanje 2: A zašto se adventisti ne 'križaju' kao mi kršćani, izgovarajući: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga?

Odgovor: Ne križaju se zbog toga jer adventisti sedmog dana ne vjeruju Kristovoj crkvi i Svetom pismu, nego vjeruju "duhu proroštva", spisima Ellen White. A njihova 'proročica' Ellen White, i ostali utemeljitelji njihove 'crkve' adventista sedmog dana, jednostavno nisu vjerovali u Trojedinog Boga. Još gore, ne samo da im utemeljitelji (Joseph Bates, James White, Ellen White i još neki) nisu vjerovali u Trojedinog Boga, nego su Trojstvo i vjerovanje u Trojedinog Boga pripisivali sotonskoj nauci koju je iznjedrila i ljudima podmetnula Katolička crkva. Pogledajmo ovo zorno da ne može biti zornije:

Advent Review je bio adventistički časopis koji je uređivao James White, suprug Ellen White. U ovom časopisu je zapravo najviše pisala sama Ellen White, ali pisali su u drugi pioniri ASD. U časopisu je postojala rubrika „Pitanja za brata Loughborough-a“, u kojoj su čitatelji mogli postavljati razna pitanja, na koja bi onda Loughborougho odgovarao. Tako u broju 23., od 5. studenog 1861. godine, jedan čitatelj (W. W. Giles), piše:

Brate White, želio bih da slijedeća pitanja proslijedite bratu Loughborough-u da ih pojasni.

Pitanje 1.: Koji je ozbiljan prigovor nauku o Trojstvu?

W. W. Giles, Toledo, Ohio.

Odgovor Loughborough-a: Postoji mnoštvo primjedbi koje bismo mogli iznijeti, ali s obzirom na ograničenost našeg prostora, svest ćemo ih na slijedeće tri:

1. U suprotnosti je sa zdravim razumom.
2. U suprotnosti je sa Svetim Pismom.
3. Izvor mu je u poganstvu i legendama.
------------------------
Kao što možete vidjeti, utemeljitelji 'crkve' adventista sedmog dana nisu uopće vjerovali u Trojstvo. Još gore, kao što iz gornjeg odgovora možete vidjeti, vjerovali su i naučavali da je Trojstvo u suprotnosti sa zdravim razumom, da je u suprotnosti sa Svetim Pismom i da je Trojstvo poganskog podrijetla.

Imajući ovo u vidu, posve je razumljivo da onda adventisti sedmog dana u to vrijeme - polovicom 19. stoljeća - odbace i križanje, stavljanje 'znaka križa' na sebi i istovremeno izgovarajući: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga". Međutim, nakon što im je 'crkva', 65 godina nakon smrti Ellen White 1980. godine, uvela u vjerovanja konačno i Trojstvo, kako objasniti da svi adventisti i nakon prihvaćanja vjerovanja u Trojstvo 1980. još uvijek odbacuju i zgražaju se nad 'križanjem' - činjenjem 'znaka križa' na sebi uz izgovaranje "ispovjedno-molitvene formule": U ime Oca i Sina i Duha Svetoga? Ako su to odbacili za života Ellen White, Jamesa White, Josepha Batesa i još nekih, koji su naučavali da je Trojstvo suprotno zdravom razumu, suprotno Svetom Pismu i da je poganskog (babilonskog) podrijetla, zašto se prema Bogu i dalje ovako odnose, nakon što Trojedinog Boga prihvatiše kao biblijskog a ne poganskog!?!?!? Objašnjenje i odgovor na ovo pitanje je samo jedan - Adventisti sedmog dana ne vjeruju ni Kristovoj crkvi ni Svetom Pismu. Adventisti sedmog dana samo i jedino vjeruju "duhu proroštva", kako oni nazivaju spise Ellen White. Bog adventista sedmog dana nije naš kršćanski Trojedini Bog, Ellen White i subota dva su boga adventista sedmog dana.

Pitanje 3: Kako objasniti ovo stanje kod adventista sedmog dana?

Odgovor: "Il' su ludi, il' im noge smrde".

Pitanje 4: Ima li šanse da se ljudi 'osjenjeni' "duhom proroštva" izvuku iz ovoga?

Odgovor: Nažalost, teško, jedino uz Božji zahvat i Božje čudo.

 

[Laodikeja]

Koliko naglabanja bez ikakve osnove.

Sustinski, sve laz.

Evo sta Adventisti veruju.

Posetite moju stranicu:

velikeistinebiblije.blogspot.com

A sta Katolici veruju - mozete posetiti moju stranicu:

duhovnivavilon.blogspot.com

 

[Laodikeja]

Evo i verovanja Adventista sa sajta crkve:

KOJA SU OSNOVNA VEROVANJA HRIŠĆANSKE ADVENTISTIČKE CRKVE?​

Koja su osnovna verovanja Hrišćanske Adventističke Crkve?​

1. Sveto pismo​

Sveto pismo, Starog i Novog zaveta je pisana Božija reč data božanskim nadahnućem preko svetih Božijih ljudi koji su govorili i pisali onako kako ih je pokretao Sveti Duh. U ovoj Reči Bog je poverio čoveku znanje potrebno za spasenje. Sveto pismo je nepogrešivo otkrivenje Njegove volje. Ono je merilo karaktera, ogled iskustva, autoritativni tumač doktrina i pouzdana zabeleška o Božijim delima u istoriji.
(2. Petrova 1,20.21; 2. Timotiju 3,16.17; Psalam 119,105; Priče 30,5.6; Isaija 8,20; Jovan 17,17; 1. Solunjanima 2,13; Jevrejima 4,12)

2. Trojstvo​

Postoji jedan Bog: Otac, Sin i Sveti Duh, jedinstvo tri lica iste večnosti. Bog je besmrtan, svemoćan, sveznajući, iznad svega i svuda prisutan. On je beskonačan i prevazilazi moć ljudskog shvatanja, ali ipak poznat preko svojih otkrivenja o Sebi. On je večno dostojan da Ga sva stvorenja poštuju, obožavaju i da Mu služe.
(5. Mojsijeva 6,4; Matej 28,19; 2. Korinćanima 13,14; Efescima 4,4-6; 1. Petrova 1,2; 1. Timotiju 1,17; Otkrivenje 14,7)

3. Otac​

Bog večni Otac je Tvorac, Vrelo, Održavalac i Vladar celokupnog stvaranja. On je pravedan i svet, milostiv i pun milosrđa, spor na gnjev i obilan nepokolebljivom ljubavlju i vernošću. Osobine i sila koje su se pokazale u Sinu i Svetom Duhu takođe su otkrivenje Oca.
(1. Mojsijeva 1,1; Otkrivenje 4,11; 1. Korinćanima 15,28; Jovan 3,16; 1. Jovanova 4,8; 1. Timotiju 1,17; 2. Mojsijeva 34,6.7; Jovan 14,9)

4. Sin​

Bog večni Sin ovaploćen je u Isusu Hristu. Kroz Njega je sve stvoreno, Božiji karakter je otkriven, izvršeno spasenje ljudskog roda i sud svetu. Za svu večnost živi Bog postao je i čovek Isus Hristos. Začet je Svetim Duhom i rodila Ga je devojka Marija. Živeo je i iskusio iskušenja kao ljudsko biće, ali je savršenim primerom pokazao Božiju pravednost i ljubav. Svojim čudima On je otkrio božansku silu i umro na krstu za naše grehe i umesto nas, vaskrsnuo je iz mrtvih i vazneo se na Nebo da u nebeskoj svetinji vrši službu za nas. Doći će opet u slavi da konačno oslobodi svoj narod i da obnovi sve.
(Jovan 1,1-3.14; Kološanima 1,15-19; Jovan 10,30; 14,9; Rimljanima 6,23; 2. Korinćanima 5,17-19; Jovan 5,22; Luka 1,35; Filibljanima 2,5-11; Jevrejima 2,9-18; 1. Korinćanima 15,3.4; Jevrejima 8,1.2; Jovan 14,1-3)

5. Sveti Duh​

Bog večni Duh bio je aktivan sa Ocem i Sinom prilikom stvaranja, utelovljenja i otkupljenja. On je nadahnjivao pisce Svetog pisma. On je ispunjavao Hristov život silom. On privlači i ubeđuje ljudska bića, a one koji se odazovu, obnavlja i preobražava u Božji lik. Poslat od Oca i Sina da bude stalno sa Njegovom decom, On daje duhovne darove Crkvi, opunomoćuje je da svedoči za Hrista, i u skladu sa Svetim pismom, uvodi je u svaku istinu.
(1. Mojsijeva 1,1.2; Luka 1,35; 4,18; Dela 10,38; 2. Petrova 1,21; 2. Korinćanima 3,18; Efescima 4,11.12; Dela 1,8; Jovan 14,16-18.26; 15,26.27; 16,7-13)

6. Stvaranje​

Bog je tvorac svega, koji je u Svetom pismu otkrio verodostojan izveštaj o svojoj stvaralačkoj delatnosti. Za šest dana Gospod je stvorio “nebo i zemlju”, sva bića na Zemlji i odmorio sedmog dana te prve sedmice. Na taj način On je uspostavio Subotu kao večnu uspomenu na svoje završeno stvaralačko delo. Prvi čovek i žena stvoreni su po Božijem obličju kao kruna stvaralačkog dela. Čoveku je data vlast nad svetom, ali i odgovornost da se brine o njemu. Kada je stvaranje sveta bilo završeno, svet je bio “veoma dobar” spreman da objavljuje Božju slavu.
(1. Mojsijeva 1,2; 2. Mojsijeva 20,8-11; Psalam 19,1-6; 33,6.9; 104; Jevrejima 11,3)

7. Čovekova priroda​

Čovek i žena stvoreni su po Božijem obličju sa individualnošću, sa mogućnošću i slobodom mišljenja i delovanja. Iako su stvoreni kao nezavisna bića, svaki čovek je nedeljiva celina tela, duha i duše, koja zavisi od Boga za život, disanje i sve ostalo. Kada su postali neposlušni Bogu, naši prvi roditelji su poricali svoju zavisnost od Njega, odvojili se od Boga i pali sa svoga visokog položaja. Božji lik u njima bio je narušen i oni su postali podložni grehu. Njihovi naslednici učestvuju u ovoj paloj prirodi i njenim posledicama. Oni su rođeni sa slabostima i sklonostima ka zlu. Međutim, Bog je u Hristu pomirio svet sa sobom i svojim Duhom obnavlja smrtnike koji se kaju u lik njihovog Tvorca. Stvoreni na slavu Bogu, oni su pozvani da Ga vole, da vole jedni druge i vode brigu o svojoj životnoj sredini.
(1. Mojsijeva 1,26-28; 2,7; Psalam 8,4-8; Dela 17,24-28; 1. Mojsijeva 3; Psalam 51,5; Rimljanima 5,12-17; 2. Korinćanima 5,19.20; Psalam 51, 10; 1. Jovanova 4,7.8.11.20; 1. Mojsijeva 2,15)

8. Velika borba​

Čitav ljudski rod obuhvaćen je velikom borbom između Hrista i sotone u odnosu na Božji karakter, Njegov zakon i Njegovu vladavinu nad svemirom. Ovaj sukob nastao je na nebu kada je jedno stvoreno biće, obdareno slobodom izbora, u samouzvišenju uvelo duh pobune u ovaj svet i navelo na greh Adama i Evu. Ovaj čovekov greh imao je za ishod izopačenost Božjeg obličja u ljudskom rodu, metež u stvorenom svetu i na kraju njegovo uništenje u vreme potopa celog sveta. Posmatran od svih stvorenih bića, ovaj svet postao je poprište sveopšteg sukoba iz koga će Bog ljubavi na kraju izaći opravdan. Da bi pomogao svom narodu u ovoj borbi, Hristos šalje Svetog Duha i odane anđele da ga vode, zaštite i podupru na putu spasenja.
(Otkrivenje 12,4-9; Isaija 14,12-14; Jezekilj 28,12-18, 1. Mojsijeva 3; Rimljanima 1,19-32; 5, 12-21; 8,19-22; 1. Mojsijeva 6-8; 2. Petrova 3,6; 1. Korinćanima 4,9; Jevrejima 1,14)

9. Hristov život, smrt i vaskrsenje​

U Hristovom životu savršene poslušnosti Božijoj volji, u Njegovoj patnji, smrti i vaskrsenju, Bog je dao jedino sredstvo pomirenja za ljudski greh, tako da oni koji verom prihvate ovo pomirenje mogu imati večni život, a celokupno stvaranje može bolje razumeti Tvorčevu bezgraničnu i svetu ljubav. Ovo savršeno pomirenje opravdava pravednost Božjeg zakona i milostivost Njegovog karaktera; jer ovo dvoje osuđuju naš greh i daju nam oproštenje. Hristova smrt je zamena i otkupljenje koje vrši pomirenje i preobražaj. Hristovo vaskrsenje objavljuje Božiju pobedu nad silama zla, a onima koji prihvataju pomirenje, daje čvrsto obećanje o konačnoj pobedi nad grehom i smrću. Ono objavljuje dostojanstvo Gospoda Isusa Hrista pred kojim će se saviti svako koleno na Nebu i na Zemlji.
(Jovan 3,16; Isaija 53; 1. Petrova 2,21.22; 1. Korinćanima 15,3.4.20-22; 2. Korinćanima 5,

10. Iskustvo spasenja​

U beskrajnoj ljubavi i milosti Bog je učinio Hrista, koji nije znao za greh, grehom za nas, tako da u Njemu možemo biti učinjeni Božijom pravdom. Vođeni Svetim Duhom mi osećamo svoju potrebu, priznajemo svoju grešnost, kajemo se zbog svojih prestupa, i upražnjavamo veru u Isusa kao Gospoda i Hrista, kao Zamene i Primera. Ova vera koja prima spasenje dolazi preko božanske sile Reči i dar je Božije blagodati. Kroz Hrista mi smo opravdani, usvojeni kao Božiji sinovi i kćeri i oslobođeni od vlasti greha. Nanovo smo rođeni i posvećeni Duhom; Duh obnavlja naše umove, upisuje Božiji zakon ljubavi u naša srca i mi dobijamo silu da živimo svetim životom. Time što ostajemo u Njemu, postajemo sudionici u božanskoj prirodi i imamo jemstvo spasenja sada i na sudu.
(2. Korinćanima 5,17-21; Jovan 3,16; Galatima 1,4; 4,4-7: Titu 3,3-7; Jovan 16,8; Galatima 3,13.14; 1. Petrova 2,21.22; Kološanima 1,13.14; Rimljanima 8,14-17; Galatima 3,26; Jovan 3,3-8; 1. Petrova 1,23; Rimljanima 12,2; Jevrejima 8,7-12; Jezekilj 36,25-27; 2. Petrova 1,3.4; Rimljanima 8,1-4; 5,6-10; Rimljanima 10,17; Luka 17,5; Marko 9,23.24; Efescima 2,5-10; Rimljanima 3,21-26)

11. Crkva​

Crkva je zajednica vernika koji priznaju Isusa Hrista za Gospoda i Spasitelja. Kao nastavak Božijeg naroda iz starozavetnog doba, mi smo pozvani iz sveta; i sakupljamo se radi bogosluženja, bratske zajednice, proučavanja Božje reči, proslavljanja Večere Gospodnje, službe celom ljudskom rodu i objavljivanja Jevanđelja celom svetu. Crkva dobija svoje ovlašćenje od Hrista koji je utelovljena Reč iz Svetoga pisma koje je pisana reč. Crkva je Božija porodica. Usvojeni od Njega, njeni članovi žive utemeljeni na Novom zavetu. Crkva je Hristovo telo, zajednica vere čija je glava sam Hristos. Crkva je nevesta za koju je Hristos umro da bi mogao da je posveti i očisti. Prilikom svog pobedonosnog dolaska On će staviti preda se slavnu Crkvu, verne svih vekova, otkupljenu Njegovom krvlju; bez mane ili mrštine, svetu i bez mrlje.
(1. Mojsijeva 12,3; Dela 7,38; Efescima 4,11-15; 3,8-11; Matej 28,19.20; 16,13-20; 18,18; Efescima 2,19-22; 1,22.23; 5,23-27; Kološanima 1,17.18)

12. Ostatak i njegova misija​

Vaseljenska crkva sastavljena je od svih koji istinski veruju u Hrista, ali u poslednje vreme široko rasprostranjenog otpada, jedan ostatak bio je pozvan da izađe da drži Božije zapovesti i veru Isusovu. Ovaj ostatak objavljuje dolazak sudnjeg časa, propoveda spasenje u Hristu i oglašava približavanje Njegovog Drugog dolaska. Ovo objavljivanje simbolički je predstavljeno sa tri anđela iz Otkrivenja 14. glave; to se podudara sa delovanjem Suda na Nebu i ima za posledicu delo pokajanja i reforme na Zemlji. Svaki vernik je pozvan da lično učestvuje u ovom svedočenju po celom svetu.
(Otkrivenje 12,17; 14,6-12; 18,1-4; 2. Korinćanima 5,10; Juda 3.14; 1. Petrova 1,16-19; 2. Petrova 3,10-14; Otkrivenje 21,1-14)

13. Jedinstvo u telu Hristovom​

Crkva je jedno telo sa mnogim članovima pozvanim iz svakog naroda, plemena, jezika. U Hristu smo nova stvorenja; razlike među nama ne smeju biti po rasi, kulturi, obrazovanju i nacionalnosti, kao ni razlike između visokih i jednostavnih, bogatih i siromašnih, muškaraca i žena. Svi smo mi jednaki u Hristu, koji nas je jednim Duhom povezao u jednu zajednicu sa Sobom i jedne sa drugima; mi treba da služimo i da nam se služi bez ikakve podvojenosti i rezerve. Otkrivenjem Isusa Hrista u Svetome pismu delimo istu veru i nadu, i dopiremo do svih jednim svedočenjem. Ovo zajedništvo ima svoj izvor u jedinstvu trojedinog Boga, koji nas je usvojio kao svoju djecu.
(Rimljanima 12,4.5; 1. Korinćanima 12,12-14; Matej 28,19.20; Psalam 133, 1; 2. Korinćanima 5,16.17; Dela 17,26.27; Galatima 3,27.29; Kološanima 3,10-15; Efescima 4,14-16; 4, 1-6; Jovan 17,20-23)

14. Krštenje​

Krštenjem ispovedamo svoju veru u smrt i vaskrsenje Isusa Hrista i dokazujemo svoju smrt grehu i nameru da hodimo u novom životu. Na taj način priznajemo Hrista kao Gospoda i Spasitelja, postajemo Njegov narod i primljeni smo za vernike Njegove crkve. Krštenje je znamenje našeg jedinstva sa Hristom, znamenje oproštenja naših greha i primanja Svetog Duha. Krštenje se vrši uronjavanjem u vodu i moguće je na osnovu priznanja vere u Isusa i dokaza o kajanju zbog greha. Ono sledi uputstva iz Svetoga pisma i prihvatanja njegovog učenja.
(Rimljanima 6,1-6; Kološanima 2,12.13; Dela 16,30-33; 22,16; 2,38; Matej 28,19.20)

15. Večera Gospodnja​

Večera Gospodnja je učestvovanje u znamenju Isusovog tela i krvi kao izraza vere u Njega, našeg Gospoda i Spasitelja. U ovom iskustvu zajedništva Hristos je prisutan da se sastane sa svojim narodom i da ga jača. Uzimanjem učešća mi objavljujemo Gospodnju smrt sve dok ponovo ne dođe. Priprema za Večeru Gospodnju uključuje samoispitivanje, pokajanje i priznanje. Učitelj je uspostavio obred pranja nogu da označi ponovno očišćenje, da izrazi voljnost za službu jednog drugome u Hristovoj poniznosti i sjedini naša srca u ljubavi. Služba Večere Gospodnje otvorena je za sve hrišćane koji veruju.
(1. Korinćanima 10,16.17; 11,23-30; Matej 26,17-30; Otkrivenje 3,20; Jovan 6,48-63; 13,1-17)

16. Duhovni darovi i službe​

Bog svim vernicima svoje Crkve u svim vremenima poklanja duhovne darove, koje svaki vernik treba da upotrebi u službi ljubavi za opšte dobro Crkve i ljudskog roda. Dati posredstvom Svetoga Duha, koji dodeljuje svakom verniku po svojoj volji, darovi pružaju sve sposobnosti i službe potrebne Crkvi da bi ispunila svoje Bogom uspostavljene funkcije. Na osnovu Svetoga pisma, za pomoć i ohrabrenje ljudima ovi darovi uključuju takve službe kao što je verovanje, isceljivanje, prorokovanje, objavljivanje, poučavanje, upravljanje, pomirenje, sažaljenje, samopregorno delovanje i milosrđe. Neke vernike Bog poziva i daruje ih Duhom za dužnosti koje Crkva priznaje u pastirskoj, evanđeoskoj, apostolskoj i učiteljskoj službi naročito potrebnoj da bi se vernici pripremili za službu, za izgradnju Crkve do duhovne zrelosti da bi se očuvalo jedinstvo vere i poznanje Boga. Kada vernici koriste ove duhovne darove kao verni pristavi Božijih različitih vrlina, Crkva je zaštićena od razornog uticaja lažnog učenja i sazidana u veri i ljubavi, dostiže rast koji je od Boga.
(Rimljanima 12,4-8; 1. Korinćanima 12,9-11.27.28; Efescima 4,8.11-16; Dela 6,1-7; 1. Timotiju 3,1-13; 1. Petrova 4,10.11)

17. Dar proroštva​

Proroštvo je jedan od darova Svetoga Duha. Ovaj dar je znak raspoznavanja Crkve Ostatka i ispoljio se u službi Elen G. Vajt. Kao Gospodnji vesnik, njeni spisi su neprekidni i autoritativni izvor istine koja Crkvi obezbeđuje utehu, vođstvo, poučavanje i popravljanje. Oni, takođe, naglašavaju da je Biblija merilo kojim se moraju ispitati sva učenja i iskustva.
(Joilo 2,28.29; Dela 2,14-21; Jevrejima 1,1-3; Otkrivenje 12,17; 19,10)

18. Božji zakon​

Uzvišena načela Božijeg zakona uobličena su u Deset zapovesti i potvrđena Hristovim životom. Ona izražavaju Božiju ljubav, volju i ciljeve u vezi sa ljudskim ponašanjem i odnosima i obavezuju sve ljude u svim vremenskim razdobljima. Ova pravila su osnova Božijeg zaveta sa Njegovim narodom i merilo Božijeg suda. Posredstvom Svetoga Duha ona ukazuju na greh i bude potrebu za Spasiteljem. Spasenje je samo po blagodati, a ne od dela, a njegov rod je poslušnost Zapovestima. Ova poslušnost razvija hrišćanski karakter i donosi osećanje sreće. Ona je dokaz naše ljubavi prema Gospodu i naše brige za naše bližnje. Poslušnost koja potiče od vere ispoljava Hristovu silu da preobrazi život i u skladu sa tim jača hrišćansko svedočenje.
(2. Mojsijeva 20,1-17; Psalam 40,7.8; Matej 22,36-40; 5. Mojsijeva 28,1-14; Matej 5,17-20; Jevrejima 8,8-10; Jovan 15,7-10; Efescima 2,8-10; 1. Jovanova 5,3; Rimljanima 8,3.4; Psalam 19,7-14)

19. Subota​

Milostivi Tvorac, poslije šest dana stvaranja, odmarao se sedmoga dana i za sve ljude uspostavio Subotu kao uspomenu na stvaranje. Četvrta zapovest Božijeg nepromenljivog Zakona zahteva svetkovanje ovog sedmog dana, Subote, kao dana od odmora, obožavanja i službe u skladu sa učenjem i životom Isusa, Gospodara od Subote. Subota je dan divnog zajedništva sa Bogom i nas međusobno. Ona je simbol našeg spasenja u Hristu, znak našeg posvećenja, znak naše vernosti i predukus naše večne budućnosti u Božjem carstvu. Subota je Božiji večni znak Njegovog večnog zaveta između Njega i Njegovog naroda. Radosno svetkovanje ovog svetog vremena od večeri do večeri, od Sunčevog zalaska do zalaska, je svetkovanje Božijeg stvaralačkog i otkupiteljskog dela.
(1. Mojsijeva 2,1-3; 2. Mojsijeva 20,8-11; Luka 4,16; Isaija 56,5.6; 58,13.14; Matej 12,1-12; 2. Mojsijeva 31,13-17; Jezekilj 20,12.20; 5. Mojsijeva 5,12-15; Jevrejima 4,1-11; 3. Mojsijeva 23,32; Marko 1,32)

20. Pristavska služba​

Mi smo Božiji pristavi, kojima je On poverio vreme i prilike, sposobnosti i posede i blagoslove Zemlje i njena sredstva. Mi odgovaramo Njemu za njihovo pravilno korišćenje. Mi priznajemo Božije vlasništvo vernom službom Njemu i našim bližnjima, vraćanjem desetka, davanjem darova za objavljivanje Njegovog Jevanđelja i podupiranjem Njegove crkve i njenim rastom. Pristavska služba je prednost koju nam je Bog dao za negovanje ljubavi i za pobedu nad sebičnošću i pohlepom. Pristav se raduje blagoslovima koji se kao rezultat njegove vernosti izlivaju na druge.
(1. Mojsijeva 1,26-28; 2,15; 1. Dnevnika 29,14; Agej 1,3-11; Malahija 3,8-12; 1. Korinćanima 9,9-14; Matej 23,23; 2. Korinćanima 8,1-15; Rimljanima 15,26.27)

21. Hrišćansko ponašanje​

Pozvani smo da budemo pobožan narod koji misli, oseća i radi u skladu sa nebeskim načelima. Zbog Duha koji u nama ponovo stvara karakter našeg Gospoda, mi se uključujemo samo u ono što će u našem životu stvoriti čistotu sličnu Hristu, zdravlje i radost. To znači da naša zabava treba da odgovara najvišim merilima hrišćanskog ukusa i lepote. Dok priznajemo kulturne razlike, naša odeća treba da bude jednostavna, skromna i ukusna, koja dolikuje onima čija se istinska lepota ne sastoji od spoljašnjeg ukrašavanja, već od neprolaznog ukrasa blagog i tihog duha. To takođe znači da pošto je naše telo hram Svetoga Duha, mi treba da se razumno brinemo o njemu. Pored dovoljnog vežbanja i odmora, treba da usvojimo i najzdraviju moguću ishranu i uzdržimo se od nečiste hrane utvrđene u Svetom pismu. Pošto alkoholna pića, duvan i narkotici štetno utiču na naše zdravlje i od njih treba da se uzdržimo. Umesto toga treba da učestvujemo u svemu što naše misli i telo dovodi u poslušnost Hristu koji nam želi zdravlje, radost i dobro.
(Rimljanima 12,1.2; 1. Jovanova 2,6; Efescima 5,1-21; Filibljanima 4,8; 2. Korinćanima 10,5; 6,14-7,1; 1. Petrova 3,1-4; 1. Korinćanima 6,19.20; 10,31; 3. Mojsijeva 11,1-47; 3. Jovanova 2)

22. Brak i porodica​

Bog je ustanovio brak u Edemu, a Isus ga je ponovo potvrdio kao doživotnu zajednicu između čoveka i žene u druženju punom ljubavi. Za hrišćanina bračna obaveza je data Bogu kao i bračnom drugu i treba da se sklopi između partnera koji su iste vere. Obostrana ljubav, uvažavanje, poštovanje i odgovornosti su tkivo ove veze, koja treba da odsjajuje ljubavlju, svetošću, bliskošću i postojanošću odnosa između Hrista i Njegove crkve. Što se tiče rastave Isus je učio da osoba koja se razvede od bračnog druga, osim za preljubu, pa sklopi brak sa drugim bračnim drugom, čini preljubu. Iako neki odnosi u porodici možda ne odgovaraju idealu, bračni drugovi koji se u Hristu potpuno predaju jedan drugome, mogu da postignu zajednicu ljubavi pomoću vođstva Duha i crkvenog vaspitanja. Bog blagosilja porodicu i želi da njeni članovi pomažu jedni drugima do potpune zrelosti. Roditelji treba da vaspitavaju svoju djecu da vole Boga i da su Mu poslušni. Svojim primerom i svojim rečima treba da ih poučavaju da je Hristos vaspitač koji voli, koji je uvek nežan i brižan, koji želi da oni postanu udovi Njegovog tela, Božije porodice. Povećana bliskost u porodici jedan je od znakova poslednje vesti Jevanđelja.
(1. Mojsijeva 2,18-25; Matej 19,3-9; Jovan 2,1-11; 2. Korinćanima 6,14; Efescima 5,21-33; Matej 5,31.32; Marko 10,11.12; Luka 16,18; 1. Korinćanima 7,10.11; 2. Mojsijeva 20,12; Efescima 6,1-4; 5. Mojsijeva 6,5-9; Priče 22,6; Malahija 4,5.6)

23. Hristova služba u nebeskoj Svetinji​

Na Nebu postoji Svetište, pravi hram koji je Bog postavio, a ne čovek. U njemu Hristos vrši službu za nas, omogućavajući vernicima da iskoriste Njegovu žrtvu pomirenja prinesenu na krstu jednom za sve. On je postavljen za našeg Prvosveštenika i otpočeo je sa svojom posredničkom službom u vreme svoga vaznesenja. Godine 1844., na kraju proročkog vremenskog razdoblja od 2300 dana, On je ušao u drugu i poslednju fazu svoje službe pomirenja. To je delo istražnog suda koji je deo poslednjeg otklanjanja svakog greha, slikovito prikazanog u očišćenju starog jevrejskog svetišta na Dan očišćenja. U toj tipičnoj službi, Svetinja je bila očišćena krvlju žrtvovanih životinja, ali nebeske stvari čiste se savršenom žrtvom Isusove krvi. Istražni sud otkriva nebeskim razumnim bićima, ko je među mrtvima zaspao u Hristu i zato se u Njemu smatra dostojnim da ima udela u prvom vaskrsenju. On takođe omogućava da se vidi koji od živih prebivaju u Hristu, drže Božije zapovesti i veru Isusovu i u Njemu su spremni za prelazak u Njegovo večno carstvo. Ovaj sud potvrđuje Božiju pravednost u spasavanju onih koji veruju u Isusa. On objavljuje da će oni koji su ostali verni Bogu, primiti Carstvo. Završetak ove Hristove službe obeležiće kraj vremena milosti pre Drugog Hristovog dolaska
(Titu 2,13; Jevrejima 9,28; Jovan 14,1-3; Dela 1,9-11; Matej 24,14; Otkrivenje 1,7; Matej 24,43.44; 1. Solunjanima 4,13-18; 1. Korinćanima 15,51-54; 2. Solunjanima 1,7-10; 2,8; Otkrivenje 14,14-20; 19,11-21; Matej 24; Marko 13; Luka 21; 2. Timotiju 3,1-5; 1. Solunjanima 5,1-6)

24. Drugi Hristov dolazak​

Drugi Hristov dolazak predstavlja blaženu nadu Crkve, veličanstveni vrhunac Jevanđelja. Spasiteljev dolazak biće doslovan, ličan i vidljiv na celom svetu. Kada se bude vratio, mrtvi pravednici vaskrsnuće i zajedno sa živim pravednicima biće proslavljeni i uzeti na Nebo, a nepravedni će umreti. Gotovo potpuno ispunjenje većine proročanstava, zajedno sa sadašnjim stanjem u svetu, ukazuje da je Hristov dolazak blizu. Vreme tog događaja nije otkriveno, pa je zato potrebno da u svako doba budemo spremni.
(Titu 2:13; Jevrejima 9:28; Jovan 14:1-3; Djela 1:9-11; Matej 24:14; Otkrivenje 1:7; Matej 24:43.44;
1. Solunjanima 4:13-18; 1. Korinćanima 15:51-54; 2. Solunjanima 1:7-10; 2. Solunjanima 2:8;
Otkrivenje 14:14-20; Otkrivenje 19:11-21; Matej 24. poglavlje; Marko 13. poglavlje; Luka 21. poglavlje;
2. Timotiju 3:1-5; 1. Solunjanima 5:1-6)

25. Smrt i vaskrsenje​

Plata za greh je smrt. Bog, koji je jedini besmrtan, podariće večni život onima koje je otkupio. Do tog dana, smrt je besvesno stanje svih ljudi. Kada se Hristos, koji je naš život, bude pojavio, vaskrsli pravednici i živi pravednici biće proslavljeni i uzeti na nebo da dočekaju svoga Gospoda. Drugo vaskrsenje, vaskrsenje nepravednih, dogodiće se 1000 godina kasnije.
(Rimljanima 6,23; 1. Timotiju 6,15.16; Propovednik 9,5.6; Psalam 146,3.4; Jovan 11,11-14; Kološanima 3,4; 1. Korinćanima 15,51-54; 1. Solunjanima 4,13-17; Jovan 5,28.29; Otkrivenje 20,1-10)

26. Hiljadugodišnjica i kraj grijeha​

Milenijum je hiljadugodišnje carovanje Hrista sa svojim svetima na Nebu između prvog i drugog vaskrsenja. U toku ovog vremena sudiće se zlim mrtvima; Zemlja će biti potpuno opustošena, bez stanovnika, zauzeta od sotone i njegovih anđela. Na njegovom kraju Hristos i Njegovi anđeli i Sveti grad sići će sa Neba na Zemlju. Nepravedni mrtvi tada će vaskrsnuti i sa sotonom i njegovim anđelima opkoliće grad; ali vatra od Boga uništiće ih i očistiti Zemlju. Svemir će tako zauvek biti oslobođen od greha i grešnika.
(Otkrivenje 20; 1. Korinćanima 6,2.3; Jeremija 4,23-26; Otkrivenje 21,1-5; Malahija 4,1; Jezekilj 28,18.19)

27. Nova zemlja​

Na novoj Zemlji na kojoj prebivaju pravednici, Bog će obezbediti večni dom za spasene i savršenu životnu sredinu za večni život, ljubav, radost i poučavanje u Njegovoj prisutnosti. Ovde će sam Bog prebivati sa svojim narodom, a patnje i smrt nestaće. Velika borba biće okončana i greha više neće biti. Sve što je živo i neživo objavljivaće da je Bog ljubav; i On će vladati večno. Amin.

 

[stvarnoslap]

Evo i verovanja Adventista sa sajta crkve:

KOJA SU OSNOVNA VEROVANJA HRIŠĆANSKE ADVENTISTIČKE CRKVE?​

2. Trojstvo​

Postoji jedan Bog: Otac, Sin i Sveti Duh, jedinstvo tri lica iste večnosti. Bog je besmrtan, svemoćan, sveznajući, iznad svega i svuda prisutan. On je beskonačan i prevazilazi moć ljudskog shvatanja, ali ipak poznat preko svojih otkrivenja o Sebi. On je večno dostojan da Ga sva stvorenja poštuju, obožavaju i da Mu služe.
(5. Mojsijeva 6,4; Matej 28,19; 2. Korinćanima 13,14; Efescima 4,4-6; 1. Petrova 1,2; 1. Timotiju 1,17; Otkrivenje 14,7)

Ako zaista ovako vjerujete - U jednog Boga: Oca, Sina i Svetog Duha - zašto iskaz ovoga svoga vjerovanja: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga", nazivate poganskim i grozite se izreći ga i pri tome načiniti znak križa koji je simbol Isusove žrtve po kojoj smo spašeni!?!?!

Ako vi adventisti sedmog dana tvrdite da su neki pogani prije kršćana vjerovali u Trojedinog Boga, koji je Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti, izvoli ovdje navesti koji su to pogani, izvoli ovdje navesti dokaze da je to istina, i na koncu, molim te, odgovori mi zašto ste onda i vi adventisti 1980. godine preuzeli to pogansko učenje i vjerovanje.

P.S. Čekam.

 

[Laodikeja]

Pricas gluposti i zavodis neupucene.

Adventisti veruju u tri licnosti Bozanstva "OCA, SINA, I SVETOG DUHA" i tako i krste novoobracenike, u ta tri lica.

Sto se tice krsta - to je mnogobozacki simbol boga Tamuza, ili Mitre, a ne Hriscanski.

Rimljani su razapeli Hrista na simbolu svog boga, a ne na Hriscanskom, jer Rimljani nisu bili Hriscani vec pagani.

Spasonosna je zrtva Hristova na krstu.

I kao sto je rekao jedan svestenik iz vase bramse "ONI ZELE UZDIZATI KRST A NE PREDATI SE HRISTU"

 

[stvarnoslap]

Pricas gluposti i zavodis neupucene.

To će ljudi sami provjeriti i prosuditi.

Adventisti veruju u tri licnosti Bozanstva "OCA, SINA, I SVETOG DUHA" i tako i krste novoobracenike, u ta tri lica.

Od kada ovako vjerujete? Od 1980.? Da, ovako nominalno vjerujete od 1980., ali utemeljitelji vaše subotarske sekte, Joseph Bates, James White i Ellen White, vjerovali su i naučavali da je Trojstvo suprotno zdravom razumu, suprotno Svetom Pismu i da je poganskog (babilonskog) podrijetla. Jedni od vas, vaši utemeljitelji kad su ovo tvrdili, ili vi adventisti koji danas prihvaćate Trojstvo, jeste pogani. Koji od vas su pogani?

Sto se tice krsta - to je mnogobozacki simbol boga Tamuza, ili Mitre, a ne Hriscanski.

Ovo je notorna laž. Gore smo lijepo dokazali da vam utemeljitelji nisu odbacili 'znak križa' uz ispovjedanje i molitvu- "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga", zbog toga što je križ poganski simbol, nego zbog toga što su vam utemeljitelji vjerovali da je Trojstvo poganskog podrijetla, te da je suprotno Bibliji i zdravom razumu. Inače, da je to zaista kako ti kažeš, zbog 'poganskog križa', onda biste vi adventisti valjda te poganske križeve izbacili iz svojih bogomolja, točnije, valjda ih u svoje bogoslužbene prostore ne biste nikada ni postavili, a postavljate ih.

P.S. Nije križ poganski simbol, nego križ postao simbol našega Spasitelja i Boga Isusa Krista. Poganski simbol je, kako ti sam kažeš, Baalov ku*rac kojeg ste vi adventisti stavili na grobe Ellen White.

 

[Laodikeja]

Krst moze biti samo simbolicni predmet Hristove smrti, a ne predmet obozavanja kao u tradicionalnim crkvama.

Tako se on moze upotrebiti kao simbolicni putokaz ili reklama na crkvi ili bibliji.

Sto se tice trojstva, istina je da su pioniri Adventizma bili podeljeni po pitanuu trojstva.

Biblija ne insistira da je vera u trojstvo ili Isusa kao Boga spasonosna.
Vec vera u njega kao Mesiju i spasitelja, i potpuno predanje i novorodjenje Svetim Duhom, i praktican zivot poslusnosti.

Ja imam dva stava po pitanju Isusovog Bozanstva, koja nisu u svakom slucaju suprostavljeni.

1. Isus je vecni Bog od vecnosti jednak sa Ocem, nestvoren, i samopostojeci.

2. Isus je u jednom trenutku iznedren iz Oca.

Otac ga je stvorio od sebe samoga.

Uzeo je deo svog sopstvenog bica.

Ne kao sto je stvorio andjele od drugi elemenata, vec od sebe samoga.

Zato je Isus rekao "JA I OTAC JEDNO SMO"

Isus je Bog jer je stvoren od bica Bozjeg.

Mislim da je to bila i vera pionira, i da ona o tome pise.

 

[stvarnoslap]

Krst moze biti samo simbolicni predmet Hristove smrti, a ne predmet obozavanja kao u tradicionalnim crkvama.

Mi kršćani samo Boga obožavamo, za razliku od vas adventista koji obožavate Ellen White i subotu. Vaš uvjet krštenja je prihvaćanje vjere u Ellen White i njezine spise.

Tako se on moze upotrebiti kao simbolicni putokaz ili reklama na crkvi ili bibliji.

Kako to sada odjednom križ koji je "Tamuzov simbol", tvrdio si to u prethodnom postu, može čak stajati i na biblijama i na crkvama i u crkvama. Dakle, priznaješ sada i sam da križ nije zapreka da se koristi kao simbol Kristove žrtve kojom su svi ljudi otkupljeni. OK, onda zaprekom vama adventistima, da iskažete svoju vjeru i molitvu riječima: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga" nije dakle križ, nego gađenje vaših utemeljitelja Josepha Batesa, Jamesa White-a i Ellen White na Trojstvo. Oni su Trojstvo smatrali poganskim, te suprotnim Svetom pismu i zdravom razumu, pa su svojim sljedbenicima zabranili da čine na sebi znak križa izgovarajući "Trojstvenu formulu - U ime Oca i Sina i Duha Svetoga". Vi adventisti sedmog dana zaista ste u šizofrenoj situaciji u koju vas je dovelo sotonsko naučavanje vaših utemeljitelja kako je Trojstvo pogansko. S jedne strane, uveli ste u svoja vjerovanja Trojstvo 1980. godine, ali se još niste usudili uvesti i koristiti tu Trojstvenu formulu sa znakom križa, jer vi niste bogobojazni, nego Ellenobojazni. Vas nije strah od reakcije Boga, nego se bojite reakcije Ellen White, a za nju je "križanje" bilo najveće poganstvo.