- Učlanjen(a)
- 07.07.2014
- Poruka
- 18.400
A što vi mislite?
Neki koji promatraju i slušaju nas kršćane reći će da smo pretenciozni, neki će reći da smo smiješni a značajan je broj i onih koje će reći da smo ludi, kada čuju iz usta pravovjernih kršćana da je jedini smisao njihova postojanja i življenja spasiti dušu svoju - zadobiti život vječni. A kako čovjek spašava dušu svoju? Ovo pitanje izgleda, istovremeno, i vrlo jednostavno i vrlo kompleksno. I zbog ovoga, hvala dragom Bogu što nam je preko svetog Pavla ostavio vrlo jednostavan "algoritam i uputstvo" koji će nas sigurno voditi k Bogu, a to onda znači i spasenju naše duše i zadobivanja kraljevstva Božjeg. Ovako poučava i upućuje sveti apostol Pavao:
Rim 10,10: Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.
A koji bi najtemeljniji znak (simbol, gesta), i koja bi najtemeljnija ispovijed, koja izlazi iz čovjekovih usta, mogli izražavati istovremeno i čovjekovo priznanje Bogu da bez Boga ne može ništa i čovjekov poziv Svemogućem Bogu da mu pritekne u pomoć u svim njegovim djelovanjima? To je upravo ono što kršćani čine od samih početaka - svaki dan (buđenje), svako svoje djelovanje, svako susretanje s drugim ljudima, svaki svoj obrok i svaki odlazak na počinak, kršćanin započinje znakom križa na svome tijelu, istovremeno ispovjedajući najvažniji element kršćanske vjere - U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. I naravno, svaka Euharistija kršćana i započinje i završava ovom najsnažnijom molitvenom gestom, kojom kršćani "ustima ispovjedaju ono što srcem vjeruju".
Dakle, mi kršćani "križanjem" ispovjedamo da vjerujemo u Trojedinog Boga - zato izgovaramo: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga", dok istovremeno rukom činimo na sebi 'znak križa'. Ovim 'znakom križa' priznajemo da je naše otkupljenje Isus Krist 'platio' svojom žrtvom na križu. Najveći grijeh ljudske povijesti – razapinjanje Sina Božjega – postao je najveći čin milosrdne ljubavi i božanske moći. Križ je sredstvo pomoću kojeg smo spašeni, pomoću kojeg postajemo sudionici božanske naravi.
------------------------
Pitanje 1: A znate li da se adventisti sedmog dana ne 'križaju', ne izgovaraju: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga", čineći pri ovome 'znak križa' na sebi, kako to činimo mi kršćani?
Odgovor: Ne čine ovo adventisti, ne križaju se kako se križamo mi kršćani koji vjerujemo u Trojedinog Boga - Boga Oca, boga Sina i Boga Duha Svetoga.
Pitanje 2: A zašto se adventisti ne 'križaju' kao mi kršćani, izgovarajući: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga?
Odgovor: Ne križaju se zbog toga jer adventisti sedmog dana ne vjeruju Kristovoj crkvi i Svetom pismu, nego vjeruju "duhu proroštva", spisima Ellen White. A njihova 'proročica' Ellen White, i ostali utemeljitelji njihove 'crkve' adventista sedmog dana, jednostavno nisu vjerovali u Trojedinog Boga. Još gore, ne samo da im utemeljitelji (Joseph Bates, James White, Ellen White i još neki) nisu vjerovali u Trojedinog Boga, nego su Trojstvo i vjerovanje u Trojedinog Boga pripisivali sotonskoj nauci koju je iznjedrila i ljudima podmetnula Katolička crkva. Pogledajmo ovo zorno da ne može biti zornije:
Advent Review je bio adventistički časopis koji je uređivao James White, suprug Ellen White. U ovom časopisu je zapravo najviše pisala sama Ellen White, ali pisali su u drugi pioniri ASD. U časopisu je postojala rubrika „Pitanja za brata Loughborough-a“, u kojoj su čitatelji mogli postavljati razna pitanja, na koja bi onda Loughborougho odgovarao. Tako u broju 23., od 5. studenog 1861. godine, jedan čitatelj (W. W. Giles), piše:
Brate White, želio bih da slijedeća pitanja proslijedite bratu Loughborough-u da ih pojasni.
Pitanje 1.: Koji je ozbiljan prigovor nauku o Trojstvu?
W. W. Giles, Toledo, Ohio.
Odgovor Loughborough-a: Postoji mnoštvo primjedbi koje bismo mogli iznijeti, ali s obzirom na ograničenost našeg prostora, svest ćemo ih na slijedeće tri:
1. U suprotnosti je sa zdravim razumom.
2. U suprotnosti je sa Svetim Pismom.
3. Izvor mu je u poganstvu i legendama.
------------------------
Kao što možete vidjeti, utemeljitelji 'crkve' adventista sedmog dana nisu uopće vjerovali u Trojstvo. Još gore, kao što iz gornjeg odgovora možete vidjeti, vjerovali su i naučavali da je Trojstvo u suprotnosti sa zdravim razumom, da je u suprotnosti sa Svetim Pismom i da je Trojstvo poganskog podrijetla.
Imajući ovo u vidu, posve je razumljivo da onda adventisti sedmog dana u to vrijeme - polovicom 19. stoljeća - odbace i križanje, stavljanje 'znaka križa' na sebi i istovremeno izgovarajući: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga". Međutim, nakon što im je 'crkva', 65 godina nakon smrti Ellen White 1980. godine, uvela u vjerovanja konačno i Trojstvo, kako objasniti da svi adventisti i nakon prihvaćanja vjerovanja u Trojstvo 1980. još uvijek odbacuju i zgražaju se nad 'križanjem' - činjenjem 'znaka križa' na sebi uz izgovaranje "ispovjedno-molitvene formule": U ime Oca i Sina i Duha Svetoga? Ako su to odbacili za života Ellen White, Jamesa White, Josepha Batesa i još nekih, koji su naučavali da je Trojstvo suprotno zdravom razumu, suprotno Svetom Pismu i da je poganskog (babilonskog) podrijetla, zašto se prema Bogu i dalje ovako odnose, nakon što Trojedinog Boga prihvatiše kao biblijskog a ne poganskog!?!?!? Objašnjenje i odgovor na ovo pitanje je samo jedan - Adventisti sedmog dana ne vjeruju ni Kristovoj crkvi ni Svetom Pismu. Adventisti sedmog dana samo i jedino vjeruju "duhu proroštva", kako oni nazivaju spise Ellen White. Bog adventista sedmog dana nije naš kršćanski Trojedini Bog, Ellen White i subota dva su boga adventista sedmog dana.
Pitanje 3: Kako objasniti ovo stanje kod adventista sedmog dana?
Odgovor: "Il' su ludi, il' im noge smrde".
Pitanje 4: Ima li šanse da se ljudi 'osjenjeni' "duhom proroštva" izvuku iz ovoga?
Odgovor: Nažalost, teško, jedino uz Božji zahvat i Božje čudo.
Neki koji promatraju i slušaju nas kršćane reći će da smo pretenciozni, neki će reći da smo smiješni a značajan je broj i onih koje će reći da smo ludi, kada čuju iz usta pravovjernih kršćana da je jedini smisao njihova postojanja i življenja spasiti dušu svoju - zadobiti život vječni. A kako čovjek spašava dušu svoju? Ovo pitanje izgleda, istovremeno, i vrlo jednostavno i vrlo kompleksno. I zbog ovoga, hvala dragom Bogu što nam je preko svetog Pavla ostavio vrlo jednostavan "algoritam i uputstvo" koji će nas sigurno voditi k Bogu, a to onda znači i spasenju naše duše i zadobivanja kraljevstva Božjeg. Ovako poučava i upućuje sveti apostol Pavao:
Rim 10,10: Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.
A koji bi najtemeljniji znak (simbol, gesta), i koja bi najtemeljnija ispovijed, koja izlazi iz čovjekovih usta, mogli izražavati istovremeno i čovjekovo priznanje Bogu da bez Boga ne može ništa i čovjekov poziv Svemogućem Bogu da mu pritekne u pomoć u svim njegovim djelovanjima? To je upravo ono što kršćani čine od samih početaka - svaki dan (buđenje), svako svoje djelovanje, svako susretanje s drugim ljudima, svaki svoj obrok i svaki odlazak na počinak, kršćanin započinje znakom križa na svome tijelu, istovremeno ispovjedajući najvažniji element kršćanske vjere - U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. I naravno, svaka Euharistija kršćana i započinje i završava ovom najsnažnijom molitvenom gestom, kojom kršćani "ustima ispovjedaju ono što srcem vjeruju".
Dakle, mi kršćani "križanjem" ispovjedamo da vjerujemo u Trojedinog Boga - zato izgovaramo: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga", dok istovremeno rukom činimo na sebi 'znak križa'. Ovim 'znakom križa' priznajemo da je naše otkupljenje Isus Krist 'platio' svojom žrtvom na križu. Najveći grijeh ljudske povijesti – razapinjanje Sina Božjega – postao je najveći čin milosrdne ljubavi i božanske moći. Križ je sredstvo pomoću kojeg smo spašeni, pomoću kojeg postajemo sudionici božanske naravi.
------------------------
Pitanje 1: A znate li da se adventisti sedmog dana ne 'križaju', ne izgovaraju: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga", čineći pri ovome 'znak križa' na sebi, kako to činimo mi kršćani?
Odgovor: Ne čine ovo adventisti, ne križaju se kako se križamo mi kršćani koji vjerujemo u Trojedinog Boga - Boga Oca, boga Sina i Boga Duha Svetoga.
Pitanje 2: A zašto se adventisti ne 'križaju' kao mi kršćani, izgovarajući: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga?
Odgovor: Ne križaju se zbog toga jer adventisti sedmog dana ne vjeruju Kristovoj crkvi i Svetom pismu, nego vjeruju "duhu proroštva", spisima Ellen White. A njihova 'proročica' Ellen White, i ostali utemeljitelji njihove 'crkve' adventista sedmog dana, jednostavno nisu vjerovali u Trojedinog Boga. Još gore, ne samo da im utemeljitelji (Joseph Bates, James White, Ellen White i još neki) nisu vjerovali u Trojedinog Boga, nego su Trojstvo i vjerovanje u Trojedinog Boga pripisivali sotonskoj nauci koju je iznjedrila i ljudima podmetnula Katolička crkva. Pogledajmo ovo zorno da ne može biti zornije:
Advent Review je bio adventistički časopis koji je uređivao James White, suprug Ellen White. U ovom časopisu je zapravo najviše pisala sama Ellen White, ali pisali su u drugi pioniri ASD. U časopisu je postojala rubrika „Pitanja za brata Loughborough-a“, u kojoj su čitatelji mogli postavljati razna pitanja, na koja bi onda Loughborougho odgovarao. Tako u broju 23., od 5. studenog 1861. godine, jedan čitatelj (W. W. Giles), piše:
Brate White, želio bih da slijedeća pitanja proslijedite bratu Loughborough-u da ih pojasni.
Pitanje 1.: Koji je ozbiljan prigovor nauku o Trojstvu?
W. W. Giles, Toledo, Ohio.
Odgovor Loughborough-a: Postoji mnoštvo primjedbi koje bismo mogli iznijeti, ali s obzirom na ograničenost našeg prostora, svest ćemo ih na slijedeće tri:
1. U suprotnosti je sa zdravim razumom.
2. U suprotnosti je sa Svetim Pismom.
3. Izvor mu je u poganstvu i legendama.
------------------------
Kao što možete vidjeti, utemeljitelji 'crkve' adventista sedmog dana nisu uopće vjerovali u Trojstvo. Još gore, kao što iz gornjeg odgovora možete vidjeti, vjerovali su i naučavali da je Trojstvo u suprotnosti sa zdravim razumom, da je u suprotnosti sa Svetim Pismom i da je Trojstvo poganskog podrijetla.
Imajući ovo u vidu, posve je razumljivo da onda adventisti sedmog dana u to vrijeme - polovicom 19. stoljeća - odbace i križanje, stavljanje 'znaka križa' na sebi i istovremeno izgovarajući: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga". Međutim, nakon što im je 'crkva', 65 godina nakon smrti Ellen White 1980. godine, uvela u vjerovanja konačno i Trojstvo, kako objasniti da svi adventisti i nakon prihvaćanja vjerovanja u Trojstvo 1980. još uvijek odbacuju i zgražaju se nad 'križanjem' - činjenjem 'znaka križa' na sebi uz izgovaranje "ispovjedno-molitvene formule": U ime Oca i Sina i Duha Svetoga? Ako su to odbacili za života Ellen White, Jamesa White, Josepha Batesa i još nekih, koji su naučavali da je Trojstvo suprotno zdravom razumu, suprotno Svetom Pismu i da je poganskog (babilonskog) podrijetla, zašto se prema Bogu i dalje ovako odnose, nakon što Trojedinog Boga prihvatiše kao biblijskog a ne poganskog!?!?!? Objašnjenje i odgovor na ovo pitanje je samo jedan - Adventisti sedmog dana ne vjeruju ni Kristovoj crkvi ni Svetom Pismu. Adventisti sedmog dana samo i jedino vjeruju "duhu proroštva", kako oni nazivaju spise Ellen White. Bog adventista sedmog dana nije naš kršćanski Trojedini Bog, Ellen White i subota dva su boga adventista sedmog dana.
Pitanje 3: Kako objasniti ovo stanje kod adventista sedmog dana?
Odgovor: "Il' su ludi, il' im noge smrde".
Pitanje 4: Ima li šanse da se ljudi 'osjenjeni' "duhom proroštva" izvuku iz ovoga?
Odgovor: Nažalost, teško, jedino uz Božji zahvat i Božje čudo.