dragi kolega
napisao sam da če 144.000. ljudi biti spašeno iz posljednjeg vremena koje je počelo 1833.g. i traje sve do Spasiteljevog dolaska
tih 144.000. nisu iz plemena izraela po tijelu nego po duhu, jer mi kršćani jesmo ustvari izrael ali ne u tjelu nego u duhu, izrael je odbacio Boga i Krista kamenovanjem učenika stjepana 34.g i od tada su kršćani službenici - svećenici Boga i Krista
otkrivenje 13:16 govori o žigu zvijeri, žig zvijeri je kontra Božjeg pečata
Božji pečat sačinjava osnove Biblijskog vjeronauka:
- Bog je Jehova jedan jedini
- Isus Krist je spasitelj
- subota je dan odmora
- krštenje, obred poniznosti, večera Gospodnja
žig zvijeri sadrži crkveni vjeronauk koji nije u suglasnosti sa Biblijom:
- bog je trojedini
- marija je spasiteljica i veča je od Krista
- nedjelja je dan odmora
- crkva imao pravo progoniti sve koji se ne slažu sa njenim dogmama, u prvom redu se to odnosi na rimokatoličku crkvu
obred poniznosti je sam Spasitelj prvi ustanovio radi nas, prouči 13.poglavlje Evanđelje po Ivanu
o večeri Gospodnjoj čitaj Evanđelje po Marku 26:26-29
U Biblijskoj knjizi "Otkrivenje Ivanovo", ili Apokalipsa, nalazi se Isusov poziv upučen na "sedam crkava". Ovo je vrlo važno razumjeti, da bi razumjeli tajnu Antikrista i znali kako se trebamo čuvati. Sedam crkava (Otkrivenje 2. i 3. poglavlje) ne predstavljaju neke stvarne crkve. Tih nabrojanih sedam crkava: Efez, Smirna, Pergam, Tijatira, Sard, Filadelfija i Laodiceja, u stvarnosti su bili gradovi i naselja u ondašnjoj Maloj Aziji, današnjoj Turskoj. U tim gradovima su postojale vjerne kršćanske zajednice. Ali sama Isusova poruka prevazilazi i ondašnji prostor i vrijeme i proteže se do kraja povijesti ovoga svijeta i drugog slavnog Dolaska našeg Spasitelja. Tih sedam crkava, simbolički predstavljaju SEDAM PERIODA VREMENA U KRŠĆANSKOJ ERI, ili SEDAM FAZA KROZ KOJE ĆE PROĆI KRISTOVA ZAJEDNICA DO SVOJE KONAČNE POBJEDE I OSLOBOĐENJA kad Isus bude došao drugi put u "slavi velikoj ..." kao Sudac svih ljudi, i noseći "plaću svakome po djelima njegovim ..." (Otkrivenje 22: 12)
Prva nabrojana crkva
Efez,
predstavlja Ranu crkvu, odnosno, apostolsku Zajednicu, koja je bila revna za Krista i vjerna. Ona je trajala od Krista, odnosno od Kristova rođenja, do 100-te godine poslije Krista.
Potom slijedi
Smirna,
to je vrijeme kad su Isusovi apostoli položili svoje živote za vjeru Isusovu i braneći svetu Istinu. Poslije njih dolaze novi ljudi, s njima i nove nauke i nove ideje. Prvobitna ljubav se hladi, počinju se krišom i neosjetno uvlačiti lažne nauke i učenja suprotna onome što su učili Isusovi apostoli. To je bilo vrijeme velikih opasnosti (za prave vjernike) i promjena. Poćinje se odbacivati i krivo tumačiti DESET SVETIH BOŽJIH ZAPOVIJEDI. Već tada sotona se uvlači u crkvu Kristovu kroz lažno obraćene pogane i pogrešna naučavanja. Već se tada stvara i razvija ona strašna "tajna bezakonja ..." (Druga poslanica Solunjanima 2:7) Ova crkva odn. PERIOD, trajao je do otprilike 321. godine poslije Krista. Tada naime, Rimsko Carstvo prestaje progoniti kršćanstvo, i čak stoviše, Car Konstantin se "obraća" na kršćanstvo, i potpomaže ga. Nu, to je bilo samo izvana, za Ijudske oči, a u stvarnosti bilo je to djelo luciferovo; jer je na taj način oslabio kršćansku Zajednicu, uvukavši je u carske dvorove. Pojavila se oholost i raskoš i to među onima koji su tvrdili da su vođe Božjeg naroda u tome vremenu. A ujedno Car Konstantin je donio naredbu (dekret) kojim se poriće i gazi četvrta zapovjed Božjeg Zakona, i umjesto svetkovanja sedmog dana u tjednu - svete Subote, uvodi svetkovanje neznabožačkog dana posvećenog bogu Suncu. Taj dan - "sol dei" - postaje službeno dan za odmor, tako je prvi radni dan tjedna - nedjelja, uspostavljena umjesto sedmog dana posvećenog za odmor, Subote. Ovu strašnu, bezbožnu promjenu tražile su vođe već naveliko otpale kršćanske crkve i koristili su se sotonskim lukavstvom da bi preko civilne, drzavne institucije pogazili Božju odredbu, a utvrdili svoju lažnu dogmu. Vjerni kšćcani koji nisu prihvačali ove promjene, ove drske laži, bili su žigosani kao krivovjerci, isključivani iz društva i progonjeni. I to sad od svoje do jučerašnje braće po vjeri. Tako je Antikrist uništavao kršćanstvo iznutra. Ali Isus je onu vjernu manjinu izveo iz zablude i vodio dalje u istini. Od one vjerne manjine oformio je svoju Zajednicu, koja se držala čiste istine. A onu većinu koja je odbila i odbacila istinu, preuzeo je sotona, nečastivi.
Potom je slijedio treći PERIOD, odnosno simbolička "crkva",
Pergam.
Bilo je to vrijeme strašnih promjena i otvoreno je odbačen Božji Zakon -onaj sveti i pravedni ZAKON ŽIVOTA. Antikrist - sam lucifer, đavao "Stara zmija koja vara cijeli svijet ..." (Otkrivenje 12:9) Uspostavljao je svoju organizaciju, pod lažnim izgledom kršćanske Zajednice. Razvijala se u punini, i razmahala bezbožna "tajna bezakonja". U velikim vjerskim, političkim i crkvenim borbama i trvenjima tijekom četvrtog i petog stoljeća, na površinu izbija kao najjača biskupija, crkva iz Rima. Biskup ove crkve sa sjedištem u Rimu, uzima za sebe ime "Papum", što znači "otac". On tvrdi da je poglavar za sve kršćane i poziva se na apostola Petra, ali ne navodi niti jedan jedini dokaz iz Božje riječi -Biblije.Ali to mu nije bilo dovoljno, nego uzima i titulu "namjesnika Sina Božjeg?!" Tako se uspostavlja papstvo, odnosno Rimokatolička crkva. Tada počinje dugačka, strašna noć Srednjeg vijeka. Isus je izveo svoj vjerni narod iz ove pale crkve, iz rimokatoličanstva, koje je taj vjerni Isusov narod proglasilo "krivovjercima", "nevjernicima", "vješticama" itd. itd. I tako je crkva za crkvom, odnosno period po period padao, a Isus bi svoj vjerni narod - onu vjernu manjinu koja drži čistu istinu, izvodio iz te pale crkve i upučivao ih dalje da bi bili "svjetlo svijeta ..." i Njegovi svjetionici u strašnoj duhovnoj tami. Period Pergama doseže vrhunac 538. godine poslije Krista, kad Papa, odnosno rimski biskup uspijeva uništiti sve svoje protivnike i konkurente za vlast. Istrijebivši cijele narode. Tada Rimokatolička crkva počinje vladati po svojoj volji, počinju strašni progoni vjernih kršćana, masakri i krvoprolića odveć užasna da bi ih ljudske oći gledale. Ali su zato zapisane kod Boga na Nebu, od kuda ih nikakvo nasilje ne može izbrisati. I bit će sve iznešeno na konačnom, istražnom, strašnom Sudu. Od 538. godine počinje onaj veliki period duhovne tame i mraka Srednjeg vijeka, kojeg je i Gospod Isus najavio, nazvavši to strašno vrijeme, "velikom nevoljom". "Jer će biti nevolja velika kakva nije bila od postanka svijeta do sad, nit će biti." (Evanđelje Matej 24 :21) Tada nastupa i vrijeme onih "tisuću dvjesta i šezdeset dana". (Otkrivenje 11:3) a proročki dan, u simbolu predstavlja jednu stvarnu godinu. To je dakle onih strašnih tisuću dvjesta i šezdeset godina (1260.) papske prevlasti kad su progonjeni i ubijani pravi kšćcani, "svjedoci Isusovi ..." (Otkrivenje 17 :6)
Poslije ovog perioda slijedio je od 538. godine četvrti period:
Tijatira
do pojavka Martina Luthera i velike protestantske Reformacije, od 1517. godine. Kako bi koji period padao, tako je Isus izvodio iz njega svoj vjerni ostatak.
A preko pale crkve, koja je ostavljena u potpunoj tami (koju je svojevoljno izabrala) sotona bi progonio vjernu manjinu koja je napustila zablude i izišla iz tame. Papska crkva je okrutno proganjala protestante, tj. svoju braću rimokatolike koji su prihvatili vijest istine poslanu od Boga preko Martina Luthera; koji je bio samo oruđe u Božjim rukama. Uvijek pala crkva, odn. period proganja svoju dojučerašnju braću, koja su prihvatila vijest opomene i napustila zablude, te idu dalje za Isusom, a ne za palom crkvom i njenim palim vođama.
Potom je slijedila:
Sard,
od 1517. do 1798. godine. To je vrijeme velikog trpljenje za vjeru Isusovu. Ali Bog je slomio moć papa i svečenika, te povratio narodu Bibliju koju su crkvene vođe bile sakrile i pokušale je potpuno uništiti. Tako je Biblija i Biblijska vjera ponovno uzdignuta pred oćima cijeloga svijeta. Ponovno se Biblija javno tiskala i širila po svim narodima na kugli zemaljskoj.
Zatim slijedi:
Filadelfija,
od 1798. do 1833. godine. Bilo je to vrijeme kad se Biblija i Biblijska vjera silno širila i napredovala, obračajući ljude i narode od đavolske Antikristove tame k svjetlosti Isusa sina Božjega.
Od 1833. godine počela se propovijedati vijest o drugom Dolasku našeg spasitelja Isusa Krista. Ova velika i radosna vijest bila je nošena po cijelom svijetu. Od tada počinje period ADVENTA, odn. period iščekivanja Kristovog dolaska u slavi. Nastupilo je vrijeme
Laodiceje,
posljednje, SEDME CRKVE, tj. SEDMOG PERIODA, na kraju kojeg je kraj ovozemaljskog vremena i sustava stvari ovoga svijeta, uz slavni dolazak Sina Božjega s nebesa i "plaća Njegova s njim ...", ovaj posljednji, sedmi period, dobio je ime i adventni period, jer je tada oformljena i nova vjerna manjina koja je napustila pale protestante.
sedam perioda kršćanske crkve detaljno je ovdje na forumu u temi koju sam postavio pod nazivom antikrist
http://serbianforum.org/threads/antikrist.374591/