Zašto Bog dopušta zlo?

LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Nekada je bolje ne reci nista nego davati ovakve izjave,iz cutnje se moze mnogo nauciti.Zasto Bog dopusta zlo je pitanje na koje mi smrtnici nemamo odgovor .Mozemo samo davati predpostavke a svet se ne zasniva na predpostavkama.
copy.png
trans.png
 
Član
Učlanjen(a)
12.02.2010
Poruka
90
бог не ствара из зла добро-каже свети владика николај жички-него пробуђеним злом буди успавано добро.
никакво зло не можемо да учинимо, што неће било нама или неком другом отворити очи за одоговарајуће добро.
па како је драма овога света почела грехом, и како сваком добру претходи зло, значи, да ће се драма света завршити добром.
када зло избаци и последњу карту, добро ће држати још једну у рукама.
 
Član
Učlanjen(a)
17.01.2010
Poruka
749
бог допушта зло јер не жели да се меша, али је због тога жалостан. жели да добро чинимо из љубави према њему и ближњима, не зато што га се плашимо или што нам је наредио или што је он "газда". дао је нама слободну вољу да по њој чинимо.

што рекао један св.отац. "од неких људских злих дела и ђаво би се постидео". онај ко трпи због злих људи који му зло наносе а сам није зао, бива од бога награђен. и зао бива награђен али како? осудом и мукама.

друго, није све што нам се деси зло по нас, ма како нам се у том тренутку страшно чинило. временом се испостави да је испало баш добро.

судове господње не треба испитивати, велики је грех и хула. имајте поверења. кад бисмо сви ближњима чинили само оно што бисмо волели да нама чине, никаквог зла не би било. све је у нама. бог нема ништа с тим.
 
Član
Učlanjen(a)
12.02.2010
Poruka
90
"бог није бог једнакости, већ бог љубави.-каже свети владика николај
једнакост би искључила сву правду, и сву љубав-искључила би сав морал.
-љуби ли муж жену своји због једнакости?
-и мајка љуби ли своје дете због једнакости?
неједнакост је основ правде, и подстрекач љубави. док траје љубав нико не поставља питање једнакости. када се изгуби љубав, људи говоре о правди и мисле о једнакости. а када с љубављу нестане и правда, људи говоре о једнакости, а мисле о неморалу.
када ишчезне морал, замењује га неморал..."
ето ко је тај ко допушта зло, и на чему се оно гради... када човек својим умовањем полако почне да одступа од љубави, (са великим словом љ).
 
Član
Učlanjen(a)
08.05.2010
Poruka
2
Zašto Bog dopušta zlo

:cray:"Evo jedan jednostavan odgovor na pitanje,zasto bog dopusta zlo?
Kada je satana naveo Adama i Evu na neposlusnost bogu, postavljeno je jedno vazno pitanje. satana nije doveo u pitanje bozju moc. umesto toga, satana je doveo u pitanje bozje pravo da vlada. prikazujuci boga kao lazova koji uskracuje dobro svojim podanicima satana je optuzio boga da je los vladar. time je rekao da bi bilo bolje kada ne bi bog vladao. To je bio napad na bozji suverenitet, na njegovo pravo da vlada. Nisu samo adam i eva bili jedini koji su bili ukljuceni u taj dogadjaj. to su posmatrali i milioni andjela. stoga, bog je morao da dopusti satani da vlada ovim svetom kako bi se pokazalo da je lazov. Sto se vec uveliko vidi."

Ovaj Clan je pokusao onima koji ne razumeju da na jednostavan nacin objasni pitanje ove Teme. Gospod je dao coveku da sam vlada zemljom i samim sobom. Po svemu se vidi da bez Zakona od Boga datog /u Svetom Pismu/, covecanstvo sve vise propada u svakoj vrsti zla. Ratovi, mrznja, nemoral, kriminal, pohlepa, unistavanje zivotne sredine /ostecenje zemljinog omotaca/, globalno zagrevanje...Sve je to napravilo ljudsko 'znanje'. I tako je proreceno da ce biti sve dok ne dodje kraj. Blago onome koji je pronasao ISTINU! Koji slavi Boga, srcem i dusom, izvrsava zapovesti. Ko je shvatio da je Bog sina svog jedinog dao da svako ko u njega veruje dobije vecni zivot u Carstvu Bozjem. Amen!
 
Učlanjen(a)
25.05.2010
Poruka
74
Ili zato što:

бог допушта зло јер не жели да се меша, али је због тога жалостан. жели да добро чинимо из љубави према њему и ближњима, не зато што га се плашимо или што нам је наредио или што је он "газда". дао је нама слободну вољу да по њој чинимо.

што рекао један св.отац. "од неких људских злих дела и ђаво би се постидео". онај ко трпи због злих људи који му зло наносе а сам није зао, бива од бога награђен. и зао бива награђен али како? осудом и мукама.

друго, није све што нам се деси зло по нас, ма како нам се у том тренутку страшно чинило. временом се испостави да је испало баш добро.

судове господње не треба испитивати, велики је грех и хула. имајте поверења. кад бисмо сви ближњима чинили само оно што бисмо волели да нама чине, никаквог зла не би било. све је у нама. бог нема ништа с тим.

Osim onog boldovanog - ovo resto i da se zguta.

Da li osoba u tim godinama sa pesničkom karijerom i ambicijama ka teosofiji a sa daškom psihološkog i novinarskog u sebi - zaista može sebi da priušti pisanje reči Bog malim slovima - iako čirilicom, i da li su ovakve izjave - nakon silnog duhovnog štiva pročitanog moguće.

Odbijam da verujem jer bi to bio paradoks.

Bog dakako Želi i Može i Hoće tj. Meša Se i Umešan Je u sve i sa svim Ima veze.

Duh Sveti i Promisao Božija - gospođice To-Je-Nepravda !!!

Kao da nikada čuli za njih ! - pa to je prosto nedopustivo.

Promisao Božija - ni najmudrijem čoveku, pa čak ni knezu ovozemaljskom - tj. nepominjanom - je - nedokučiva.

Kanda ste ipak čuli za nju - Promisao - hm - prisetite se.

No, čudni su putevi Gospodnji, čak do te mere da bi ih makar i tako svestrana ili pak kao adska boginja Kali (da li, je li, pili nisu platili) - podeljena osoba razumela.

Zar ne?

Nadam se - složićete se.

Svako dobro ;-)
1aK+F4PJ7cBm32CUNiyI2GAAAAAElFTkSuQmCC


Dodato posle 35 minuta:
--------------------------------------------------------------------------

*
O NEZNANIM SUDOVIMA BOŽIJIM

Neki monah iz Skitske pustinje, idući u Aleksandriju da proda svoje rukodelje - jer je izrađivao korpice - vide neku sahranu.

Bio je umro igemon (upravitelj, gubernator) dotičnog grada, veliki paganin, koji je pobio hiljade hrišćana, jer to beše u vreme velikih progona.

Beše lep dan, i čitava varoš iđaše za njim, sprovođaše ga do groba.

Kada je stigao nađe nekog velikog pustinjaka, koji življaše u pustinji 60 godina i življaše samo od korenja i s onim što nalazaše u pustinji, nađe ga pojedenog od hijene.

Onda je monah pomislio: sa koliko je počasti išao ka grobu igemon, koji je pobio hiljade hrišćana, a ovoga, koji je služio Bogu 60 godina i živeo samo o postu i molitvi, pojela je hijena!
Kakve to sudove ima Bog? Čini mi se da Bog, budući predobar, dopušta i nepravedne stvari.

Moliću se Bogu da mi pokaže kakvi su Njegovi sudovi, jer i pojedini ljudi rasuđuju protiv Božijeg promisla, Božijeg brigovođenja. Jedan je zao, grešnik je, a ide mu dobro. Drugi je dobar, ali su deca zla, žena je bolesna, a on uteknuvši od jedne nailazi na drugu nevolju.

Jedan je zao a živi dugo, a drugi je dobar i umire rano. Gle, neki hrišćanin je dobar, moli se Bogu, posti, i samo na gnusobe nailazi, a drugi je zao, psuje, pije, i toga Bog ne kažnjava.

I tako, monah je uočio mnogo takvih stvari, kao što se kaže kod proroka Jeremije: Gospode, šta je, jer put zlih napreduje, a put pravih uvek je u nevolji.

I od toga dana počeo je da se moli:

"Gospode, pokaži mi sudove Svoje, da ne bih sudio!"

I počeo je onaj monah da se moli Bogu da mu pokaže sudove Njegove: kako to da jedan, siromah, koji je svet i prav, bude bolestan, strada, nailazi na nevolje, a drugi, grešan, radi po svojoj glavi, a zdrav je i bogat, ima uspeha, postaje velik u službi, u časti, i u svemu mu ide dobro.

I molio se monah dugo Bogu da mu pokaže zbog čega bivaju ove nepravde, da dobri često pate, a zlima ide dobro.

"Neka mi pokaže Bog sudove Svoje, jer je i mene često sablažnjavala ova stvar, jer sam video mnoge nepravde, kojekako mi se čini - da je Bog dopustio".

A Preblagi Bog, pošto čovek ne zna sudove Njegove, predočio mu je na ovakav način sudove Svoje, iako je mogao da ga satre zbog ovog ispitivanja, da sazna tajne Božije, koje ne znaju ni anđeli.

Ali pošto ga ljubljaše zbog svetog života, hteo je da ga umudri, jer sudove Božije niko ne može znati.

Jednom je pošao pustinjak sam u Aleksandriju da proda svoje korpice, jer beše tri dana hoda. Ali čim je pošao od svoje pećine, na nekoj lepoj poljani izašao mu je u susret drugi monah, mlad, veoma lep.

- Blagoslovi, oče!
- Gospod neka te blagoslovi, sine!
- Kamo ideš, oče?
- Idem do trga, da prodam svoje rukodelje.

Oni prodavahu korpice i kupovahu hleba, pravljahu dvopek i hranili su se zelenišem koji su nalazili po pustinji.

- Oče, ja isto u Aleksandriju idem.
- Slava Bogu da imam saputnika!

Pošto je preuzeo teret starca, mladi monah mu je rekao:
- Oče, gledaj šta je. Znaš šta treba da čine monasi kada idu na put. Da se mole sve vreme i da razgovaraju s Bogom. To je dužnost monaha i hrišćanina, kad idu putem: da se mole.

- Tako, oče, do Aleksandrije ćemo se moliti!

- Da ne progovorimo ni reč! - rekao mu je onaj mladi. Idući zajedno tri dana ovim putem, videćeš na meni neke strašne stvari. Da ne govoriš, da mi ne sudiš i da ne pogaziš zakletvu!

- Da, sine! Ako mi Bog pomogne, neću više govoriti!

I pošli su obojica. Mladi monah nošaše korpice, i iđahu ćuteći.

Oko podneva, kada je sunce žeglo veoma jako, naišli su na neko selo, i izašla su pred njih dva mlada čoveka:
- Oci, od sada ne možete više putovati, jer sunce žeže veoma jako. Hajdete kod nas!

Ta dva mladića su ih primila sa velikom čašću, jer na Istoku tokom dana ne možeš putovati, nego samo jutrom i večerom.

I tamo je takva tradicija: kako te primi u kuću, da ti opere noge.

Spasitelj je rekao Simonu fariseju: Uđoh ti u kuću tvoju; ni vode mi na noge nisi dao! (up. sa Lk. 7,44). Jer je tamo pesak veomavreo, i kad si stigao čoveku u kuću i line ti malo hladne vode na noge, čini ti veliko dobro. Noge se užasno užare zbog peska i kamenja.

Ti mladići, kada su znali da su iz Skitske pustinje, gde behu samo sveti monasi - Sveti Antonije Veliki, Sveti Makarije Veliki, Sveti Sisoje Veliki, Sveti Onufrije Veliki i drugi veliki isposnici koje imamo u kalendaru - primili su ih sa još većom čašću, sa ljubavlju, oprali su im noge, odmorili ih i postavili za sto.

Ti mladići imađahu u kući neki srebrni sud, veoma skup, što im beše ostao s kolena na koleno.

U taj sud su im stavili pustinjačku hranu, iz pobožnosti, ukazujući im doličnu čast.

Monasi su jeli, blagodarili su i pošli su da otpočinu, jer behu umorni.

Pred veče, kad da pođu na put, mladi monah je ukrao srebrni sud.

Stari monah je video i pomislio je: "Gledaj! Primili su nas ljudi sa tolikom čašću, oprali su nam noge, dali nam da jedemo, a ovaj monah je ukrao srebrnu zdelu".

Idući oni malo dalje, prešli su preko neke ćuprijice.

Mladi monah je osenio onaj sud krstom i bacio ga je u vodu.

Starac je video i pomislio je:
"Kakva nepravda! Zašto uze zdelu i baci je u vodu? Zašto je nije ostavio tamo?"

Ali je prećutao, jer imađaše zavet do Aleksandrije da ne govori.

Uveče su stigli kod drugo dvoje mladih.

I ovi su izašli pred njih, primili ih s ljubavlju, oprali im noge, kako je običaj, i dali im da se odmore.

Ti su imali detence od nekoliko meseci.

Ujutru, kad da pođu, mladi monah je otišao kod dečije kolevke, a da njegovi roditelji ne primete, i ubio ga je.

Starac je video i govoraše u svom umu:
"sa kakvim sam zlikovcem pošao ja na put! Tamo je ukrao srebrnu zdelu, ovde je ubio dete!"

Ali ga on beše upozorio: "Videćeš mnogo kod mene na ovom putu, nemoj slučajno da progovoriš, jer kršiš zakletvu!"

Drugog dana oko podneva, prolazeći kroz neko selo, izašao im je u susret neki domaćin:
- Oci, od sada ne možete više ići, jer je sunce pripeklo i velika je vrućina.

Hajdete kod nas da se odmorite nekoliko sati, a pred veče ćete ponovo poći.

Taj čovek imađaše vezanog psa, koji čuvaše čitavo domaćinstvo.

Primio ih je čovek, ugostio ih, dao im da se odmore.

Pred veče, kad se počelo prohlađivati, oni su otišli.

Mladi monah se vratio natrag i - da vlasnik ne primeti - zakrstio je psa, i pas je skočio uvis i uginuo je.

Tada starac gledaše, ali ćutaše:
"Kakva je ovo rabota? Tamo je ukrao srebrnu zdelu, onamo je ugušio dete, ovde je ubio psa!"

Idući oni drugoga dana, usput su prošli pored neke krčme.

Tamo više niko ne govoraše o Bogu, govorio je alkohol u njihovim glavama: podvriskivahu, pevahu, zviždahu, psovahu; i kad su videli monahe, počeli su vikati: "Gledaj popurde!"

- Kad je čovek pijan, ne govori više on, govori đavo!

Stari monah nije rekao ništa, gledao je svoj put.

A mladi se okrenu ka krčmi i napravi tri metanije. pošto se poklonio prema krčmi, pošao je dalje.

Na ivici šume bilo je selo i neka napuštena crkva. Nije imala ni krsta, vrata behu uzeta, prozori polupani; pusta crkva, napuštena sigurno pre više od 40 godina.

Mladi monah je uzeo nekoliko kamenčića, osenio ih Svetim krstom i počeo ih bacati na crkvu.

A stari monah govoraše u sebi:
"Vidi ti ovo! Da je od Boga, ne bi to činio. Ali od đavola je, jer se krčmi klanjao, a na crkvu baca kamenje".

Ali mu ne beše dozvoljeno da govori. Do Aleksandrije beše još jedan dan.

Trećega dana ujutru, idući oni pokraj nekog sela, stignu do neke kuće pokrivene slamom i trskom.

Na kućnom tremu bila su dečica, njih petoro, i plakahu.

Stari monah je izvadio nešto iz ranca i dao im. Zatim ih je upitao:
- Što plačete?
- Juče su sahranili majku!
- A imate li oca?
- Otac je umro lane.

Nemađahu, jadnici, ni oca ni majku.

Pošto su otišli, mladi monah se vrati natrag i zapali kuću. Deca su se razbežala kud koji.

Stari monah je pomislio:
"je li to čovek? Zapalio je kuću! Gospode, koliko ću ja još trpeti ovog ubicu? Tamo se klanjao krčmi, ovamo je gađao crkvu! Ovaj samo zla čini!"

Ali ćutaše, jer će uveče stići u Aleksandriju, u varoš.

Kad su stigli u Aleksandriju, beše veče.

Tamo beše neka velika vila i vlasnik ne beše kod kuće.

Mladi monah je malo pogledao kuću, i vrlo brzo već je bio na vrhu kuće. Za jedan sat uništio je celu kuću. Razlupao je krov, vrata, prozore, sve što beše u kući pokvario je.

Stari se začudio, kako je za sat vremena razlupao celu kuću, i poplašio se kad je video.

Ali sada, pošto beše stigao u Aleksandriju, mogao je da govori.

Kad je onaj izašao pošto je razlupao celu kuću čovekovu, uzei ga je na stranu i zapitao ga:

- Dede slušaj, brate! Od sada više ne mogu da ćutim! Je li bio zavet među nama da ne govorimo dovde? Ti meni da kažeš šta si ti! Đavo li si, čovek li si ili anđeo li si!

- Ali zašto, oče? Jesam li što zlo učinio?

- More, pa od tri dana, od kada idemo zajedno, činio si samo zla dela!

- A šta sam, oče, učinio zlo?

- Pa dobro, more, oni ljudi odande, kad smo sišli s brega, zar nas nisu primili, zar nas nisu ugostili, i što su skupocenije imali postavili su - onu zdelu! Nisi li je otuda ukrao i bacio u vodu?

- Šta veliš, oče?

- Zlo si uradio. Velika ludost, jer oni ljudi će nas osuđivati da smo krali!

- Oče, tri velike i dobre stvari sam učinio tamo!

Ona srebrna zdela beše petohljebnica iz crkve onoga sela. Nju beše ukrao pradeda onih, ali oni ne znađahu. Beše pisano na njoj starim crkvenim pismom:
"Ovo je petohljebnica crkve Svetog Nikolaja, darovana od te i te porodice, i ko je bude otuđio od crkve da bude u paklu dok je ne vrati nazad". Tako je pisalo na zdeli. I zbog te zdele devet duša koje su je upotrebljavali mučile su se u paklu. I sada je trebalo da i ovi odu u pakao, jer je upotrebljavahu. I meni je bilo žao njih, i ukrao sam zdelu; ali meni nije bila potrebna, jer sam je bacio u vodu. Sutradan će doći crkvenjak crkve da se kupa u onoj vodi i naći će sud. On, budući iz crkve, poznavajući crkveno pismo, odneće ga svešteniku. I kada bude stavio zdelu u Sveti oltar, onih devet će izaći iz pakla, jer tamo je pisano: "Da budu u paklu dok je ne vrate nazad".

Znači, oče, ja sam tamo učinio tri dobra dela: i onih devetoro izvukao sam iz pakla, i ove što su u životu sačuvao sam da ne uđu, i dao sam zdelu nazad crkvi, da je ima, jer beše veoma potrebna. I ti kažeš da sam zlo činio, a ja sam dobro činio!

Tada se zadivio starac. "Gledaj, brate, kako je bilo, a ja sam računao da je lopov, da je ukrao zdelu!"

- A kad si ubio dete, jesi li takođe dobro učinio?

- Dobro delo sam i tamo učinio.

- Kako, ubio si dete i kažeš da si dobro delo uradio?

- Stani i ne sudi po svom umu. Jesi li video detence? Ono je začeto na dan Vaskrsa. Pošto se nisu uzdržali roditelji na dan Vaskrsenja Gospodnjeg, dete je, po Božjem sudu, imalo da u svojoj 20. godini postane razbojnički zapovednik i da ubije svoje roditelje. To beše kazna za njihovo neuzdržavanje. I mnogo je ljudi imao da pobije, i mnogo pometnje imao je da čini u svetu, jer je bio začet na tako veliki dan.

Ja sam ovde učinio tri velika dobra dela: poslao sam dušu detencetovu čistu na nebo, spasao sam njegove roditelje od ubistva od ruke njihovog sopstvenog deteta, i oni, našavši dete mrtvo, plakaće veoma mnogo, i kroz taj plač oprašta im se i greh koji su učinili uoči dana Vaskrsa. I ti kažeš da sam zlo činio, a ja sam dobro činio!

- A zašto si tamo ubio čovekovog psa?

- I tamo sam učinio dobro delo! Onaj pas čuvaše celo domaćinstvo, ali je sutradan trebalo da pobesni. I kada je trebalo da dođe gazdarica da mu da za jelo, imao je da je ujede, i velika je gnusoba imala da bude u kući onoga čoveka! Pošto nas je primio, bilo mi ih je žao i ubio sam psa pre, da ne ujede gazdaricu. I ti kažeš da sam zlo činio, a ja sam dobro činio!

- A što si se kod krčme krstio i klanjao se?

- I tamo sam učinio dobro delo! U tu krčmu behu došli najbolji domaćini iz sela. Crkveni tutor, knez i jedan dobar domaćin. Oni su se savetovali da se udruže i da naprave crkvu u selu koja beše napuštena. Kad smo mi tada prolazili, oni su rekli:
"Pomozi, Gospode, da napravimo crkvu!"
Mada behu u krčmi, ja sam video da su ljudi hteli da učine dobro delo, napravio sam i ja tri metanije i rekao sam:
"Gospode, pomozi im da naprave crkvu!"
I ti kažeš da sam zlo činio, a ja sam dobro činio. Ja se nisam klanjao krčmi, poklonio sam se Bogu, da pomogne onima što su se odlučili da obnove napuštenu crkvu.

Zadivio se starac, govoreći: "Ni ovde nisam bio u pravu!"

- A tamo, kad smo stigli na kraj sela, zašto si se bacao kamenjem na crkvu?

- To beše ona napuštena crkva. I budući crkva pusta, đavoli igrahu na Svetoj trpezi, na prozorima, na hramu i smejahu se opustošenju doma Božijeg, i beše mi krivo. I video si da sam osenio krstom one kamenčiće i počeo se bacati na crkvu, a đavoli su se razbežali odande. Ja nisam gađao crkvu, nego đavole koji behu tamo!

- A onamo zašto si zapalio kuću deci? Video si dečicu i nije ti bilo žao njih?

- Ta bilo mi je žao više nego tebi! I uradio sam veoma dobro. Video si da ona dečica ne imađahu ni majku ni oca, i ostala su sa onom straćarom od kuće. Ali ona ne znađahu da pod kućnim tremom postoji blago skriveno od njihovog pradede. Sud sa čistim zlatnicima. I ja sam zapalio kuću, jer oni življahu u siromaštvu i ne znađahu da imaju blago pod kućnim tremom. Nakon nekoliko dana deca će tražiti tuda da vide šta je još ostalo i naići će na ono blago i pozvaće nekog svog dedu, koji je crkveni tutor. Ovaj, budući bogobojažljiv čovek, uzeće pod svoje staranje onu decu, i sa neđenim novcem napraviće im veliku kuću sa svim što im treba, školovaće ih, i postaće veliki ljudi i vernici.

I ti veliš da sam zlo učinio, oče, što sam zapalio kuću, ali ja sam dobro učinio, jer da nisam zapalio kuću, ne bi našli blago.

- A ovde zašto si pokvario kuću?

- Oče, ova lepa kuća beše napravljena novcem od krađe. I bilo je zapoveđeno od Boga ovako:
"Pošto je napravljena tuđim trudom i novcem od krađe, ovde muž i žena nikada neće živeti! Žena je trebalo da umre kod prvog porođaja. Samo muž udov imao je da živi celoga veka u ovoj kući".
I pokvario sam kuću, jer su oni otišli na neku svadbu, i kad budu došli i videli da je sve razlupano, načiniće na mestu manju kuću, sopstvenim trudom, i žena onda neće umreti kod rađanja prvog deteta.

I ti kažeš da sam zlo učinio, a ja sam učinio dobro, po volji Božijoj.

Onda je zapitao monah:

- Da ti meni kažeš, brate, pošto si toliko velikih čuda učinio, šta si ti?

- Ali da i ti kažeš meni, sveti oče, šta si tražio u molitvi od Boga?

- Ja se nekoliko godina molim da mi pokaže Bog svoje sudove, jer mi se učinilo da mnoge nepravedne stvari dopušta Bog u ovom svetu.

- Da? A zar nisi čuo proroka Isaiju? Koliko su nebesa viša od zemlje, koliko je Istok dalje od Zapada, toliko su sudovi moji viši od vaših sudova i misli moje od misli vaših, sinovi ljudski (up. sa Isa 55,9).

Nisi li čuo Solomona šta veli? Što je teže od tebe nemoj podizati i što je dublje od tebe nemoj ispitivati, da ne umreš.

Nisi li čuo Davida proroka koji kaže: Sudovi Gospodnji duboko su veoma.

Kako si se usudio ti, jedan čovek, da znaš sudove Božije, koje ni arhanđeli, ni heruvimi ne znaju?

Ali Bog nije hteo da te satre, jer je mogao da te satre zbog ispitivanja, ali znajući trudove tvoje, poslao je mene, oče, da ti pokažem da sudovi Božiji nisu kao ljudski.

Vidiš li koliko si ti sudio o meni?

Što god sam uradio tebi se učinilo da je zlo: da sam ubica, da sam ukrao sud, da sam zapalio kuću, i što sam god uradio. A to je sve bilo dobro veoma, i sve je učinjeno na veliku korist. Bilo je dobro po sudovima Božijim, ne po sudovima ljudskim!

I ti si nešto rasuđivao, ali sudovi Božiji nisu bili kao tvoji, jer oni su bili vrlo dobri!

Ti si rekao da sam zlo činio, a ja sam činio samo dobro.

Dakle, od sada da više ne sudiš nikoga i što god budeš video, reci: Gospode, ti sve znaš. Ja ne poznajem tvoje sudove!

Dakle, Sveti oče, niko od ljudi da se više ne usudi da ispituje sudove Božije, jer ni anđeli ne mogu znati sudove Njegove!

Ali pošto si čovek, Bog ti je oprostio, ali me je poslao da te umudrim da se više ne usudiš uhoditi sudove Njegove, jer sudovi Božiji su mnogo duboko i ne može ih znati niko, ni anđeli sa neba.

Dakle, da upamtimo iz ove priče da se u svemu što nama u ovom svetu izgleda krivo i zlo mnogo puta varamo! Jer ne poznajemo sudove Božije skrivene i neobuhvatne.

Ne ispituj neispitljivo i ne želi da dostigneš nedostižno. Amin.

--------------------------------------------

Iz knjige Starac Kleopa - Veliki je Bog (razgovori, pouke , besede),

iz Biblioteke Obraz Svetački u izdanju Pravoslavne misionarske škole pri hramu Svetog Aleksandra Nevskog.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

+


Zašto je Bog, unapred znajući sve, stvorio one, koji greše i ne kaju se?


Sveti Jovan Damaskin

(„Tačno izloženje Pravoslavne vere“, knjiga IV, glava XXI)

Bog, po blagosti Svojoj, privodi iz nebića u biće, sve postojeće i o onome, što će biti, ima predznanje.

I tako, ako oni koji greše, ne bi u budućnosti dobili postojanje, onda se oni ne bi mogli učiniti zlima, (a zato) o nj
ima ne bi bilo predznanja.

Jer se viđenje odnosi ka onome, šta jeste; a predznanje – prema onome, što će neizmenjivo da se desi.

*
Ali,u početku – postojanje (uopšte), a zatim već – postojanje dobra ili zla.
*
Ako bi za one, koji bi po blagosti Božijoj, dobili postojanje u budućnosti, to poslužilo kao prepreka za dobijanje postojanja
, (uslov) što će se oni, po sopstvenoj želji, učiniti zlima, bi onda značio da bi zlo pobedilo blagost Božiju.

*
Jer sve što Bog stvara, stvara dobrim; svaki po sopstvenom proizvoljenju,izboru, biva dobar ili zao.

Iako, čak i Gospod govori:
Bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj čovek“ (Mk. 14:21),
to On govori, ne poricajući Svoje so
pstveno stvorenje, već zlo, koje je izniklo u Njegovoj tvorevini, kao posledica njenog sopstvenog izbora i lenjosti.

Jer lenjost njene sopstvene volje je učinila za nju nekorisnim, dobro delo Tvorca.

*
Tako, ako neko, kome su povereni od cara bogatstvo i vlast, upotrebi to protiv svog dobročinitelja, to će ga car, nakon što ga smiri, pravedno kazniti, ako uvidi, da će on do kraja da ostane veran svojim vlastoljubivim zamislima.

*
*
*
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
06.02.2010
Poruka
535
Evo zašto Bog dopušta patnju!

Zašto​
smo sigurni da uskoro više neće biti patnji

“On je Stijena, djelo mu je savršeno” (5. MOJSIJEVA 32:4).
VOLIŠ li razmišljati o životu u raju? Možda već vidiš sebe kako istražuješ ovaj divan planet i upoznaješ se s gotovo beskrajno raznolikim živim svijetom na njemu. Možda razmišljaš o tome koliko ćeš zadovoljstvo osjećati dok s drugima budeš brinuo za Zemlju i pomagao da cijela postane poput parka. A možda razmišljaš i o tome kako ćeš razvijati neki svoj talent i posvetiti se arhitekturi, glazbi, nekoj drugoj grani umjetnosti ili drugim ciljevima za koje u ovom užurbanom načinu života nemaš vremena. Bilo kako bilo, sigurno cijeniš svoju nadu u “pravi život”, kako ga Biblija naziva, a to je život kakav je Jehova od samog početka želio da vodimo, i to u svu vječnost (1. Timoteju 6:19).
2 Užitak je i velika čast govoriti drugima o toj biblijskoj nadi, zar ne? Međutim, mnogi je ne prihvaćaju. Odbacuju je jer je smatraju čistom izmišljotinom, nedostižnim snom lakovjernih ljudi. Možda im je čak teško vjerovati u Boga koji obećava vječni život u raju. Zbog čega? Nekima je u to teško vjerovati zbog postojanja zla. Oni smatraju da je nemoguće objasniti zašto postoje zlo i patnje ako postoji svemogući Bog koji je pun ljubavi. Oni smatraju da ne može postojati Bog koji tolerira zlo ili da, ako ipak postoji, nije svemoćan ili mu nije stalo do nas. Nekima takav način razmišljanja djeluje uvjerljivo. Sotona je doista vješto zaslijepio umove ljudi! (2. Korinćanima 4:4).
3 Kao Jehovini svjedoci, imamo jedinstvenu priliku pomoći ljudima koje Sotona i mudrost ovog svijeta drže u zabludi (1. Korinćanima 1:20; 3:19). Mi razumijemo zašto mnogi ne vjeruju u biblijska obećanja. Oni naprosto ne poznaju Jehovu. Možda ne znaju njegovo ime ni značenje tog imena, a o njegovim svojstvima i njegovoj dosljednosti u ispunjavanju obećanja znaju malo ili čak ništa. Mi smo sretni što znamo sve to. Dobro je da se s vremena na vrijeme prisjetimo kako onima koji su “zamračena uma” možemo pomoći da nađu odgovor na jedno od najtežih pitanja koja si ljudi postavljaju: “Zašto Bog dopušta zlo i patnje?” (Efežanima 4:18). Najprije ćemo razmotriti što možemo reći ljudima prije nego što im damo konkretan odgovor na to pitanje, a potom ćemo se osvrnuti na to kako Jehovina svojstva dolaze do izražaja u načinu na koji je odlučio iskorijeniti zlo.​
Pronaći​
dobar pristup

4 Što kažemo kad nas netko pita zašto Bog dopušta patnje? Možda imamo običaj odmah dati detaljno objašnjenje, i to tako da krenemo od onoga što se dogodilo u edenskom vrtu. Ponekad je to dobar pristup. No u nekim je slučajevima najprije potrebno takoreći pripremiti teren prije nego osobi damo konkretan odgovor (Mudre izreke 25:11; Kološanima 4:6). Razmotrimo tri misli koje osobi mogu pomoći da bolje razumije odgovor na svoje pitanje.
5 Kao prvo, ako vidimo da osobu izuzetno mnogo pogađa to što ima toliko zla u svijetu, lako je moguće da je nju ili neku njoj dragu osobu snašla neka nevolja. Stoga je dobro najprije pokazati iskreno suosjećanje. Apostol Pavao savjetovao je kršćanima: “Plačite s onima koji plaču!” (Rimljanima 12:15). Možda će naša suosjećajnost ostaviti određeni dojam na osobu (1. Petrova 3:8). Ako osjeti da nam je stalo do nje, veća je vjerojatnost da će poslušati ono što smo joj htjeli reći.
6 Kao drugo, iskrenu osobu možemo pohvaliti što je postavila to pitanje. Neki ljudi misle da su takva pitanja dokaz da nemaju vjeru ili da ne poštuju Boga. Možda su im to čak rekli svećenici. Međutim, to ne mora biti istina. Uostalom, i vjerne osobe iz biblijskog vremena postavljale su slična pitanja. Naprimjer, psalmist David je upitao: “Zašto, Jehova, stojiš daleko? Zašto se skrivaš kad smo u tjeskobi?” (Psalam 10:1). Slično tome, prorok Habakuk upitao je: “Dokle ću, Jehova, vapiti, a da ti ne čuješ? Dokle ću te zbog nasilja u pomoć zvati, a da ti ne spasiš? Zašto puštaš da vidim zlo i zašto gledaš nevolju? Zašto su pljačka i nasilje preda mnom, zašto nastaju prepirke i zašto izbijaju svađe?” (Habakuk 1:2, 3).
7 Te su osobe bile vjerne Bogu i duboko su ga poštovale. Je li ih netko prekorio jer su postavile pitanja koja su ih mučila? Nipošto. Jehova je čak odlučio da se njihova iskrena pitanja zapišu u njegovoj Riječi. Možda je osoba koja je zabrinuta zbog tolikog zla u svijetu duhovno gladna, možda čezne za odgovorima koje joj samo Biblija može pružiti. Sjeti se da se Isus pozitivno izrazio o onima koji osjećaju duhovnu glad, odnosno onima “koji nastoje zadovoljiti svoje duhovne potrebe” (Matej 5:3). Zar nije divno pomagati takvim osobama da pronađu sreću koju je Isus obećao?
8 Kao treće, možda trebamo pomoći osobi da shvati kako Bog nije odgovoran za zlo koje prevladava u svijetu. Mnoge se ljude uči da Bog vlada svijetom u kojem živimo, da je on odavno odredio sve što će nam se dogoditi te da iz neobjašnjivih, nedokučivih razloga ljudima nanosi patnje. Takva učenja nisu točna. Ona sramote Boga i ostavljaju dojam da je on odgovoran za zlo i patnje u svijetu. Zato ljudima pomoću Božje Riječi trebamo pokazati što je prava istina (2. Timoteju 3:16). Vladar ovog iskvarenog svijeta je Sotona Ðavo, a ne Jehova (1. Ivanova 5:19). Jehova nije unaprijed odredio kako će izgledati život njegovih razumom obdarenih stvorenja, već svakome daje slobodu i priliku da izabere između dobra i zla, ispravnog i neispravnog (5. Mojsijeva 30:19). Isto tako, Jehova nikada ne uzrokuje zlo. On mrzi zlo i stalo mu je do onih koji nepravedno pate (Job 34:10; Mudre izreke 6:16-19; 1. Petrova 5:7).
9 Nakon što poduzmeš upravo opisane korake, možda ćeš zaključiti da je osoba spremna saznati odgovor na pitanje zašto Bog dopušta da patnje i dalje traju. Da bi ti pomogao u tome, “vjerni i razboriti rob” pripremio je niz korisnih publikacija (Matej 24:45-47). Naprimjer, na Oblasnom kongresu “Poslušnost Bogu”, koji je održan 2005, dobili smo traktat Uskoro kraj svim patnjama! Ako taj traktat postoji na tvom jeziku, zašto se ne bi bolje upoznao s njegovim sadržajem? I knjiga Što Biblija doista uči?, koja je dosada prevedena na 157 jezika, ima poglavlje koje odgovara na ovo važno pitanje. Koristi te publikacije što više! One pružaju jasno biblijsko objašnjenje o tome kako je Božje pravo vladanja osporeno u Edenu i kako je Jehova odlučio riješiti to sporno pitanje. Imaj na umu i to da kad objašnjavaš ovu temu, svom slušatelju otkrivaš najvažniju istinu koja postoji — istinu o Jehovi i njegovim divnim osobinama.​
Usredotoči​
se na Jehovina svojstva

10 Dok ljudima pomažeš da razumiju zašto Jehova dozvoljava da ljudi sami vladaju pod Sotoninim utjecajem, nastoj im skrenuti pažnju na Jehovina divna svojstva. Mnogi ljudi znaju da je Bog moćan jer često čuju kako ga se naziva Svemogući Bog. Međutim, možda im je teško shvatiti zašto odmah ne prekine nepravde i patnje kad ima toliku moć. Oni razmišljaju na taj način vjerojatno zato što ne razumiju Jehovina ostala svojstva, kao što su svetost, pravda, mudrost i ljubav. Jehova ta svojstva iskazuje na savršen, uravnotežen način. Biblija stoga kaže: “Djelo mu je savršeno” (5. Mojsijeva 32:4). Kako možeš istaknuti ta Jehovina svojstva dok odgovaraš na pitanja koja se često postavljaju o postojanju zla i patnji? Razmotrimo nekoliko primjera.
11 Je li Jehova mogao jednostavno oprostiti Adamu i Evi? U ovom slučaju opraštanje nije dolazilo u obzir. Kao savršeni ljudi, Adam i Eva svjesno su odlučili odbaciti Jehovu kao Vrhovnog Vladara i umjesto toga prihvatiti vodstvo Sotone. Stoga nimalo ne čudi što se ti buntovnici nisu kajali. Međutim, kad ljudi pitaju zašto im Jehova nije oprostio, možda ih zapravo zanima zašto Jehova nije naprosto snizio svoja mjerila i dopustio da grijeh i pobuna postoje. Odgovor na to pitanje povezan je s jednim svojstvom koje je važan dio Jehovine osobnosti — s njegovom svetosti (2. Mojsijeva 28:36; 39:30).
12 Biblija na stotine puta ističe Jehovinu svetost. No nažalost, malo ljudi u ovom iskvarenom svijetu shvaća što znači ta osobina. On je čist i neokaljan. Kod njega nema ni traga grešnosti (Izaija 6:3; 59:2). Što se tiče grijeha, Jehova je poduzeo korake da on putem otkupnine bude uklonjen. On neće dovijeka dopuštati postojanje grijeha. Kad bi Jehova vječno dopuštao postojanje grijeha, mi ne bismo imali nade u bolju budućnost (Mudre izreke 14:12). U vrijeme koje je odredio Jehova će omogućiti da sve stvoreno ponovno postigne svetost. U to možemo biti apsolutno sigurni jer to je naum Svetog Boga.
13 Je li Jehova mogao uništiti buntovnike u Edenu i sve početi ispočetka? Dakako da je Jehova imao moć da to učini i on će uskoro i iskoristiti tu moć da bi uništio sve zle. Neki se možda pitaju: ‘Zašto to nije učinio kad su u cijelom svemiru bila samo tri grešnika? Zar tako ne bi spriječio da se grijeh i patnja prošire po cijelom svijetu?’ Zašto Jehova nije tako postupio? U 5. Mojsijevoj 32:4 stoji: ‘Svi su putevi njegovi pravda.’ Jehova ima savršen osjećaj za pravdu. Ustvari, on “ljubi pravdu” (Psalam 37:28). Upravo zbog toga on nije pogubio buntovnike u Edenu. Što to zapravo znači?
14 Zbog Sotonine pobune pojavilo se pitanje ima li Bog pravo na vrhovnu vlast. Jehovin osjećaj za pravdu zahtijevao je da se na Sotonine tvrdnje odgovori upravo na temelju pravde. Buntovnike se moglo odmah uništiti jer su to i zaslužili, no time se ne bi pružio pravedan odgovor na iznesene tvrdnje. Jehova bi time naprosto dokazao svoju nenadmašnu moć, ali nju Sotona nije ni doveo u pitanje. Osim toga, Jehova je rekao svoj naum Adamu i Evi. Trebali su rađati djecu i napuniti zemlju, podložiti je i vladati nad svim zemaljskim stvorenjima (1. Mojsijeva 1:28). Da je Jehova uništio Adama i Evu, njegov naum u vezi s ljudima koji je objavio ostao bi samo na riječima. Jehovina pravda nikada ne bi dozvolila da dođe do toga jer on uvijek ispuni svoj naum (Izaija 55:10, 11).
15 Je li itko u svemiru mogao riješiti pobunu u Edenu mudrije od Jehove? Neki ljudi možda daju svoja “rješenja” u vezi s tom pobunom. Međutim, zar time zapravo ne žele reći da taj problem mogu riješiti bolje od Jehove? To možda ne čine iz loših poticaja, nego zato što ne poznaju Jehovu i njegovu zadivljujuću mudrost. Pišući kršćanima u Rimu, apostol Pavao je duboko razmišljao o Božjoj mudrosti, pa tako i o ‘svetoj tajni’ koja se odnosi na to da će Jehova putem Mesijanskog Kraljevstva spasiti vjerne ljude i posvetiti svoje sveto ime. Kako je Pavao gledao na mudrost Boga koji ima takav naum? Svoje je pismo zaključio sljedećim riječima: ‘Bogu, jedinome mudrome, neka je slava preko Isusa Krista u svu vječnost! Amen’ (Rimljanima 11:25; 16:25-27).
16 Pavao je razumio da je Jehova ‘jedini mudri’ — da je najmudriji. Tko bi od nesavršenih ljudi mogao smisliti bolji način kako da riješi bilo koji problem, a kamoli onaj najteži, koji je Božju mudrost stavio na ispit? Zbog toga ljudima trebamo pomoći da poput nas steknu strahopoštovanje prema Bogu koji je “mudra srca” (Job 9:4). Što bolje razumijemo Jehovinu mudrost, to ćemo biti sigurniji u to da on probleme rješava na najbolji način (Mudre izreke 3:5, 6).​
Uloga​
Jehovinog najistaknutijeg svojstva

17 “Bog je ljubav” (1. Ivanova 4:8). Tim dojmljivim riječima Biblija otkriva Jehovino najistaknutije svojstvo, svojstvo koje nas najviše privlači Bogu i pruža najveću utjehu ljudima koji su zabrinuti zbog sve većeg zla. Jehova je pokazao ljubav u svemu što je poduzeo kako bi svoja stvorenja izbavio od strašnih posljedica grijeha. Ljubav ga je potaknula da pruži nadu grešnim potomcima Adama i Eve, omogućivši im da mu mogu pristupiti i doći u dobar odnos s njim. Ljubav je potaknula Boga da osigura otkupninu putem koje ljudi mogu dobiti potpuno oproštenje grijeha te ponovno doći do savršenstva i vječnog života (Ivan 3:16). Isto tako, ljubav ga je potaknula da bude strpljiv s ljudima i pruži im što više prilika da njega izaberu za svog Vrhovnog Vladara, a ne Sotonu (2. Petrova 3:9).
18 Kad se jedan pastor obratio ljudima koji su se okupili u znak sjećanja na strašni teroristički napad, rekao im je: “Mi ne znamo zašto Bog dopušta da zlo i patnje i dalje traju.” Kako je to samo žalosno! Zar nismo sretni što znamo istinu o tome? (5. Mojsijeva 29:29). A budući da je Jehova mudar, pravedan i pun ljubavi, znamo da će uskoro okončati svu patnju. Ustvari, on je to i obećao (Otkrivenje 21:3, 4). A što je sa svima onima koji su umrli tijekom ljudske povijesti? Jesu li ostavljeni bez nade zbog načina na koji je Jehova odlučio riješiti sporno pitanje koje se pojavilo u Edenu? Nisu. Ljubav je potaknula Jehovu da im putem uskrsnuća pruži nadu.

Kula stražara 15.Maj 2007 u izdanju Organizacije Jehovinih svedoka​
 
Član
Učlanjen(a)
03.06.2010
Poruka
14.297
Зато што Бог не жели да му људи служе искључиво из страха. Него и из љубави, зато је дозволио да зло буде на Земљи. Зато ми имамо слободну вољу да изаберемо добро или зло. Бог је могао уништити зло одмах, али није. Једног дана ће зло бити уништено.
 
Član
Učlanjen(a)
25.08.2010
Poruka
2.919
Прво да се разјасни одакле зло. Бог је успоставио закономерности универзума и законе које се тичу односа између Његових створења - деце, како према Њему, тако и међусобно. Свако супротстављање је грешка - грех, поготову ако се отворено побунимо против закона и створене хијерархије (Хијерархија (гр: Ἱεραρχία; ἱερός — свето + ἄρχω — управљање) је степенасто уређење елемената (појмова, предмета, људи) у рангирани поредак, где је сваки ранг, од најнижег па до највишег, подређен оним изнад.). То је учинио један од оних који је чувао те законе, помислио је да већи од Вишњег, истог Оног који га је толико хвалио да је рекао да је тај заштитник/бунтовник савршен. Није му била доста слава коју му је Господ дао, хтео је више од тога. Хтео је да успостави своју хијерархију. Постао је сотона (противник, онај који је оптужио Бога да је неправедан иако је имао све) и оличење је зла (лажи, преваре, бунта, смрти-убица је...). Свако ко крене тим путем је сотона (противник), то се види када је Христ и апостоле за нешто назвао сотоном (противницима плана Божијег).

Поред трећине анђела који су га следили, весело је трљао руке када су на његове лажи и обмане насели они који су створени по обличју Божијем - људи. И дан данас се људи буне против Бога и дижу своју песницу на Њега, исто као и глас што подижу на Његову милост. На истог Оног који може као мрава да их прегази. Ипак је стрпљив са свима нама и стално нам даје шансе да се покајемо, без обзира на наше грешке (грехе). Христ је то доказао.

Јеврејима 2
13. И опет: Ја ћу се у Њега уздати. И опет: Ево ја и деца моја коју ми је дао Бог.
14. Будући, пак, да деца имају тело и крв, тако и Он узе део у томе, да смрћу сатре оног који има државу смрти, то јест ђавола;
15. И да избави оне који год од страха смрти у свему животу бише робови. (најважније за нас)


18. Ево ја и деца коју ми је дао Господ јесмо знак и чудо Израиљу од Господа над војскама, који настава на гори Сиону. (Исаија 8)
2. Гле, Бог је спасење моје, уздаћу се и нећу се бојати, јер ми је сила и песма Господ Бог, Он ми би Спаситељ. (Исаија 12)
29. Отац мој који ми их даде већи је од свих; и нико их не може отети из руке Оца мог. 30. Ја и Отац једно смо. (Јован 10)

Да би били слободна бића (сва Божија створења) остављена нам је слобода избора, овако се пропада: чињење како није Бог рекао, или не чињење како је рекао - контрирање Његовој вољи. Ми можемо да чинимо како нам је рекао Господ и да останемо савршено слободни, мада неко то види као угрожавање слободе. Али истина је да тек препуштањем Богу ми дишемо пуним плућима - слободно. Не бринемо више за пролазне ствари, враћамо се у оно обличје пре пада.

Ако ја кажем: немој ићи оним дрвеним мостом - пропашћеш у амбис, а ти за инат (из бунта) одеш да покажеш како си слободан, што се онда буниш што си пропао у амбис? Нико те није терао, а нико ти није направио препреку, једноставно ти је вербално забрањено за твоје добро.

Људи се буне да немају слободу избора, а онда се буне што им је Господ дозволио да згреше, што их није заутавио. Апсурд. По принципу: иако сам ти се противио, требало је да ме зауставиш да одем на трули и климави мост! Па зар није забрањено ићи тим мостом? Наравно, али нема препрека. Све ми можемо, али за наше добро нам је забрањено. Бог створи амбис (зло), али нам је забранио да идемо ка њему, да не пропаднемо и погинемо - искусимо то зло. Сами бирамо.

7. Који правим светлост и стварам мрак, градим мир и стварам зло; ја Господ чиним све то. (Исаија 45)
38. Не долазе ли и зла и добра из уста Вишњег? (Плач Јеремијин 3)
15. Гле, изнесох данас преда те живот и смрт, добро и зло. (5. Мојсијева 30)

26. Гле, износим данас пред вас благослов и проклетство:

27. Благослов, ако узаслушате заповести Господа Бога свог, које вам ја данас заповедам;
28. А проклетство, ако не узаслушате заповести Господа Бога свог него сиђете с пута, који вам ја данас заповедам, те пођете за другим боговима, којих не познајете. (5.Мојсијева 11)

16. Који узверује и покрсти се, спашће се; а ко не верује осудиће се. (Марко 16) - опет слобода избора, ко нас може натерати на било коју од ове опције?

Ако прихватиш истину ти си истинољубив, што се бринеш онда за оне који више воле лаж? Њихов избор. Грех је вирус који треба да се уништи, што се ти бринеш за оне који воле ту вирусну болест? Воле људи да буду инфицирани иако знају да та инфекција доноси сигурну смрт - зло.
А ко прихвати Христа који победи смрт (зло), живеће без тог вируса јер је Он и лек за ту инфекцију и болест. Како је победио смрт? По казни коју је сам Бог рекао да се примењује за безакоње и грех.

Морао је сам Бог да испоштује свој закон и пошаље Сина - сиђе и страда за нас на дрвету како је и рекао. Пустио је зло на свога Сина да се искупимо ми, да Син плати за наша безакоња. Уместо да се захвалимо Богу и запевамо, ми дижемо песницу и глас на Њега, пркосимо и хулимо, искушавамо питањима, изазивамо Онога који уклони наше казне пустивши да Га муче и убију. Срам да нас буде!

13. Христос је нас искупио од клетве законске поставши за нас клетва, јер је писано: Проклет сваки који виси на дрвету: (Галатима 3)

22. Ко згреши тако да заслужи смрт, те буде осуђен на смрт и обесиш га на дрво, 23. Нека не преноћи тело његово на дрвету, него га исти дан погреби, јер је проклет пред Богом ко је обешен; зато не скврни земље коју ти Господ Бог твој даје у наследство.(5. Мојсијева21)
 
Poslednja izmena:
Natrag
Top