Krivotvorena crkvena povijest - Protestantski mitovi

Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.329
Rodney Stark, jedan od najcjenjenijih modernih sociologa religije koji je dugi niz godina predavao sociologiju i komparativnu religiju na Sveučilištu u Washingtonu, napisao je izvrsnu knjigu o kontroverzama crkvene povijesti, pod naslovom "Lažna svjedočanstva - Raskrinkavanje stoljeća protukatoličke povijesti", i pri tome je istaknuo: “Nisam rimokatolik i nisam napisao ovu knjigu kako bih obranio Crkvu. Napisao sam je kako bih obranio povijest.” Dolje je izvadak iz jedne druge Starkove knjige koja nosi naslov "Mitovi Reformacije - Pet stoljeća zabluda i nevolja".

Dana 31. listopada 2017. obilježava se 500-ta obljetnica Lutherova pribijanja „Devedeset pet teza“ na vrata crkve u Wittenbergu, čime je pokrenuto ono što je postalo poznato kao Protestantska Reformacija. Tijekom godine, stotine znanstvenih skupova koji slave taj događaj održavaju se u svim vodećim protestantskim zemljama, pa čak i oni s katoličkim sudionicima, izrazit će duboko divljenje svemu onome u čemu je Reformacija igrala veliku ulogu u stvaranju modernog Zapada. Međutim, neugodno pitanje na koje se mora odgovoriti svaki put kad se slavi Reformacija glasi: na koju Reformaciju mislite? Tri su se Reformacije, plus eksplozija anabaptizma, dogodile tijekom šesnaestog stoljeća (zanemarujući nedavne tvrdnje da je postojao čitav niz engleskih Reformacija). Jedino zajedničko obilježje tih triju Reformacija bilo je njihovo odbacivanje papinske vlasti, u svemu drugome su se poprilično svađali. Lutherova najvažnija teološka tvrdnja bila je da spasenje dolazi samo od vjere. John Calvin je naučavao da se spasenje ne može postići ni na koji način, već ga Bog iz nepoznatih razloga daruje samo određenom broju izabranih. Engleska Reformacija Henrika VIII. bila je u skladu s rimokatoličkim stavom da se spasenje može postići djelima i vjerom.

Žestoka neprijateljstva razdvojila su ove tri Reformacije. Luterani su formirali monopolizirane državne crkve i zabranili sve druge vjere, nakon čega su lovili kripto-kalviniste i spaljivali neke od njih u Saksoniji tijekom 1580-ih. Luterani su također bili neprijateljski raspoloženi prema svima koji bi bili osumnjičeni za anabaptizam ili prema onima koji bi zloupotrijebili svete sakramente prakticirajući zwinglijanizam. Kalvinisti također nisu dopuštali nikakva krivovjerja u Ženevi i progonili su prekršitelje. Što se tiče Henrika VIII., on nije odrubio glave samo nekim katoličkim prelatima, nego je spalio niz luterana, kalvinista, anabaptista i drugih 'heretika'.

Stoga sve ove proslave održane tijekom 2017. godine teško mogu biti u čast Reformaciji. Također se ne čini vjerojatnim da su slavljenici ujedinjeni u čast Luteranske Reformacije, a kamoli Engleske Reformacije. Jedina uvjerljiva zajednička osnova za sve te događaje jest slavljenje dostignuća Protestantizma. Ovo razotkriva još jednu važniju činjenicu: da su mnoga od dostignuća koja se pripisuju protestantizmu potpuno mitska, izmišljena, a neki od stvarnih rezultata protestantizma bili su potpuno negativni. Prema tome, često isticanje kako je protestantizam omogućio uspon znanosti i stvorio kapitalizam najobičniji su mitovi. .... Što se tiče Lutherove ostavštine nasilnog antisemitizma, ona se vjerojatno neće spominjati na proslavama Reformacije.

Postavlja se jedno dodatno i neodoljivo pitanje koje će vjerojatno također ostati neodgovoreno: što je Protestant? U ovom kratkom uvodu pokazat ću da kategorija "Protestant" uključuje toliko mnogo varijacija u tako važnim stvarima da je u suštini besmislena, osim ako se ne koristi vrlo usko.

Ime Protestant ima izvor u pismu njemačkih knezova 1529. godine „u znak protesta“ protiv carske odluke da opozove edikt koji omogućuje pojedinim knezovima da odaberu hoće li ili ne prihvatiti luteranstvo. Riječ potječe iz latinskog od "pro" (za) i "testari" (svjedok) ili iz "protestatio" (izjaviti). Ironično je da je Vatikan prvi upotrijebio riječ protestant 'da bi se spojili ..... skupina slabo međusobno povezanih, ali u konačnici različitih pokreta'. Danas je standardna definicija rječnika nejasna i negativna: „protestant je svaki kršćanin koji nije rimokatolik ili istočno pravoslavni“. Neki rječnici također isključuju anglikance. Nigdje nema pozitivne definicije poput „protestant je taj koji. , . 'Razlog je jednostavno taj što je nemoguće nabrojati skup vjerovanja kojih se drže svi koji se nazivaju protestanti ili otkriti bilo koju drugu zajedničku karakteristiku. Ovo su činjenice još od najranijih dana. Jedino u čemu su se složili luterani, kalvinisti, anglikanci i anabaptisti je božanstvo Isusa i pokvarenost pape.
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Da mrtvi pobijeni od ruke papa i inkvizitora mogu ustati i svedociti, oni bi bili najmerodavniji svedoci.
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Tako je. Ne može svjedočiti patološki lažov Hislop i svi njegovi "podrepaši", među koje i ti spadaš.

Ali moze svedociti istorija mracnog srednjeg veka koju ti porices, a za cudo tvoja crkva je ne porice, jer se bivsi papa Jovan Pavle II svojevremeno javno izvinio svetu za zlocine crkve u srednjem veku.

Ako smatras da je i on pogresio, onda to moras resiti sa njima, a ne da ovde iznoisis neistine koje bi negirala i tvoja crkva da zna sta pises.
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.329
Ali moze svedociti istorija mracnog srednjeg veka koju ti porices,

Ti poričeš i odbacuješ ono što povijest svjedoči, i posežeš za patološkim lažovom Alexanderom Hislopom. A evo što kažu povjesničari znanstvenici:

Uobičajeni prikaz španjolske inkvizicije uglavnom je hrpa laži, koju su engleski i nizozemski propagandisti izmislili i proširili u šesnaestom stoljeću tijekom svojih ratova sa Španjolskom, i koje su ponavljali zlonamjerni ili zavedeni povjesničari kako bi održali sliku o Španjolskoj kao naciji fanatika. (Rodney Stark, Lažna svjedočanstva - Raskrinkavanje stoljeća protukatoličke povijesti)
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Onda je i papa Jovan Pavle lagao, jer je svojevremeno javno izvinio svetu za zlocine crkve u srednjem veku.
 
Učlanjen(a)
11.02.2009
Poruka
8.070
Jedna je stvar papina isprika i traženje oprosta za ono što se zaista dogodilo, to čine svi bogobojazni ljudi, a posve drugo je sotonska mitomanija protestanata koja je isključivo plod vaše duhovno-moralne patologije.

Moliti za oprost je znak kajanja, ne samo za ono što je navodno učenjeno, nego i za propuste da se učini nešto za spas duša. I sa te strane papa, a radi se o Sv. Ivanu Pavlu II, je potpuno u pravu.

Ali, u očima članova sinagoge satane, ovaj ljudski i Hrišćanski čin, smatra se priznavanjem njihovih tvrdnji. Smatra se činom pokoravanja.

A to samo pokazuje njihovu patologiju i mržnju, prikazujući kome u stvari služe, čiji su, Mogu do kraja vremena da tvrde da su Božiji, nisu Njegovi. Satanini su.

O tome govore i laži kojima se služe, laži koje šire, laži u koje veruju, laži kojima zavode... od oca laži su.

Trebamo shvatiti da pali serafim ne samo da se ne boji Svetog Pisma, nego ga i koristi, izvrće. Uostalom šta je citirao kada je kušao Isusa, samim tim i Boga? Neki drugi dokument? Ne, nego upravo Pisma.

Zato svako kada se susretne sa nekim ko tvrdi za sebe da je "Biblijski" Hrišćanin, treba da otvori četvore oči i da ispituje, da proverava, jer često je njegov ili njen sagovornik glasnik sinagoge satane. Posebno ako služi lažnim prorocima američkog revivala.
 
Poslednja izmena:
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Jedna je stvar papina isprika i traženje oprosta za ono što se zaista dogodilo, to čine svi bogobojazni ljudi, a posve drugo je sotonska mitomanija protestanata koja je isključivo plod vaše duhovno-moralne patologije.

Nema nikakve mitologije kod protestanata sto se tice mracnog srednjeg vek, jer on se stvarno i dogodio sa svim cinjenicama o inkviziciji i progonstvu i ubistvima heretika, spaljivanja na lomacamam, i mucenjima na spravama za mucenje.

Te sprave i istorijski podaci su sacuvani u muzejima i istorijskoj literaturi.

To ne poricu ni same tradicionalne crkve.


Španjolska inkvizicija – najbrutalnije metode mučenja iz mračnog Srednjeg vijeka


Kada se spomene riječ inkvizicija, svi ćemo prvo pomisliti na španjolsku inkviziciju. Ustvari, svi mislimo da i ne postoji druga osim španjolske inkvizicije. Međutim, španjolska inkvizicija je počela odredbom tadašnjeg Pape Siksta IV. 1. studenog 1478. godine, gotovo 250 godina nakon što su počele prve inkvizicije!
Španjolska inkvizicija bila je zadužena za obranu španjolskog katolicizma, ali se ona s vremenom pretvorila u oruđe državne vlasti i uhodani sustav društvene kontrole. Njezinim ovlastima podlijegale su sve djevojčice starije od 12 i svi dječaci stariji od 14 godina.

Inkvizitori bi stigli u grad i pozvali na posebnu misu na koju su svi bili obvezni doći. Ondje bi održali propovijed prije nego što bi okrivljene za herezu prozvali da istupe i priznaju. Osumnjičeni prijestupnici dobili bi rok od 30 – 40 dana da se predaju. Oni koji bi poslušali bili su “nagrađeni”manje strogom kaznom u odnosu na one koji su se pokazali buntovnima. Optužene bi uhitili, a njihovu i imovinu njihove obitelji bi konfiscirali. Zatim bi slijedilo ispitivanje , a inkvizitori su imali naputak da mučenje provedu prema svojoj “savjesti i volji”.

Donosimo nekoliko najbrutalnijih načina izvlačenja priznanja.

Vilica za heretike

Vrlo oštri krajevi vilice smješteni su tik uz prsa i grlo i, dok je čovjek miran, praktički mu ne čine nikakvu štetu. Pravu štetu čovjeku činila je tek nakon 15-ak i više sati u sobi za mučenje. Kad bi nesretnik s vilicom oko vrata postao umoran ili, još gore, klonuo u san, vrhovi bi mu se zabili u prsa i grlo, ali vilica bi fatalne ozljede mogla zadati tek nakon što se čovjek potpuno preda i odustane od borbe za život.

Uništavač glave

Uništavač glave radi točno ono što bi čovjek očekivao od sprave takvog imena. Lubanja je smještena ispod gornje kupole, dok je čeljust upadala u žlijeb na dnu sprave. Mučitelj bi okretanjem vitla na vrhu sprave lagano pritiskao glavu. Prvo bi nastradali zubi koji bi pucali pod pritiskom, a zatim bi i oči doslovno ispadale iz duplji. Naprednije verzije Uništavača glave imale su i posebne dijelove namijenjene hvatanju očiju koje ispadnu iz glave.

Judina stolica

Judina stolica apsolutno je brutalan izum što ga, naravno, čini i jednim od najpopularnijih u Srednjem vijeku. Heretik bi najčešće bio vezan konopcima i podignut na visinu te polagano spuštan prema šiljku piramide usmjerenom ka anusu ili vagini. Mučitelj je uz pomoć konopca varirao brzinu kojom se heretik spušta prema stolcu. Prema željama inkvizitora pritisak je varirao od laganog bockanja do potpunog nabijanja na kolac koji se nikad nije čistio tako da bi optuženici koji prežive mučenje sasvim sigurno umrli od infekcije.

Pila

Žrtva je prilikom procesa ispitivanja visjela naopako tako da bi se sva krv iz tijela slijevala u glavu. Ne slučajno, već zbog toga da na taj način ostane što duže pri svijesti. Većina vještica i heretika priznali bi svoja zlodjela čim bi čuli riječ “pila”. Mučitelj bi nakon prvih rezova najčešće prekinuo proces i dozvolio vranama i drugim pticama da žrtvu živu pojedu, a za one kojima se zlodjelo nije moglo baš stopostotno dokazati čak se dozvoljavala i brza smrt pilanjem bez zaustavljanja.


Vješanje, sakaćenje i raščetvoravanje

Ovo je nešto što je bila standardna kazna za najteže zločine (izdaja, blasfemija, čudan pogled prema kralju) u srednjovjekovnoj Engleskoj. Ova metoda mučenja nema službeno ime pa se umjesto toga koristi detaljan opis trodjelnog procesa kroz koji je žrtva prolazila. Za početak, optuženik bi bio obješen za drvo dok mučitelj ne procijeni da je blizu smrti. Kad bi proces gušenja bio pri kraju, skidali su mu omču oko vrata da slučajno okupljeno mnoštvo ne ostane uskraćeno za sljedeću fazu procesa – sakaćenje. Žrtvu bi za kraj postavili na drvenu ploču i vezali je za četiri konja koja su na mučiteljev znak krenula trčati u četiri različita smjera. Nesretnik osuđen za izdaju tako bi doslovno bio raščetvoren, a za svaki slučaj odsječena bi mu bila i glava.

Inkvizicija na našim prostorima

Pojava inkvizicije na hrvatskom prostoru podudara se s dolaskom dominikanaca i franjevaca. Ne zna se kada je papa Grgur IX. ovlastio dominikance u Hrvatskoj inkizitorskim pravima, ali ih prije 1259. godine kao inkvizitore u Bosni i Dalmaciji spominje Petar iz Budroga. Petar je zapisao da su se dominikanci propovjedanjem i raspravama uporno borili protiv krivovjerja te su mnoge obratili katoličkoj vjeri. Oni koji se nisu htjeli obratiti su po službenicima kralja Kolomana bili “predani ognju”. Kao prvi vrhovni inkvizitor za Dalmaciju spominje se dominikanac bl. Pavao, dok je prvo sjedište inkvizicije za Dalmaciju bilo u Zadru. Inkvizitori su osim u Zadru djelovali i u Zagrebu, Kopru i Dubrovniku, a može ih se od 16. do 18. stoljeća pratiti uglavnom u borbi protiv protestanatskih knjiga. Posljednji imenovani inkvizitor u Zadru je 1790. godine bio Korčulan Antun Cebalo.


IZVOR: Antena Zadar
 
Natrag
Top