Član
- Učlanjen(a)
- 03.06.2010
- Poruka
- 14.301
Posle toga bio je judejski praznik i Isus je otišao u Jerusalim. A u Jerusalimu se kod Ovčijih vrata nalazi jezerce koje se hebrejski zove Betezda, a ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnih, slijepih, hromih i onih sa usahlim udovima, čekajući da se uzburka voda. Jer anđeo je silazio u određeno vrijeme u banju i uzburkivao je vodu, i oni koji su prvi ulazili, nakon što se voda uzburka, ozdravljali su bez obzira od kakve su bolesti bolovali. Tamo je bio i jedan čovjek koji je od svoje bolesti bolovao trideset i osam godina. Vidjevši ga kako leži, a znajući da je već dugo bolestan, Isus ga je upitao: „Želiš li da ozdraviš?“ Bolestan čovjek mu je odgovorio: „Gospodine, nemam nikoga da me spusti u jezerce kad se voda uzburka, pa dok ja dođem, drugi već siđe prije mene.“ A Isus mu reče: „Ustani, uzmi svoja nosila i hodaj.“ I čovjek je odmah ozdravio, uzeo svoja nosila i hodao. A tog dana bio je Šabat… (Biblija NRP, Jovan 5:1-5)
Jerusalim, Betezda danas
U prevodu Vuka Karadžića postoji jedna naizgled beznačajna razlika. Naime, u 4. retku stoji odrednica „anđeo Gospodnji“.
Kao što vjerovatno znaju svi koji se ozbiljnije bave proučavanjem Biblije, prepisi novozavjetnih rukopisa nijesu svi identični, pa tako ima i onih odjeljaka ili djelova rečenica koji se ne nalaze u drugim. Međutim, među biblijski vjerujućim osobama, relevantnim se smatraju spisi koji pripadaju Prihvaćenom tekstu na osnovu kojeg su rađene sve stare Biblije (osim katoličke i jezuitske), iz prostog razloga što ti spisi potiču sa područja gdje su djelovali apostoli i rani hrišćani.
U konkretnom slučaju ono što bi moglo biti sporno su redci 3b i 4: „…čekajući da se uzburka voda. Jer anđeo je silazio u određeno vrijeme u banju i uzburkivao je vodu, i oni koji su prvi ulazili, nakon što se voda uzburka, ozdravljali su bez obzira od kakve su bolesti bolovali.“ Mnogi savremeni prevodi izostavljaju ovu dionicu: RV, NE, NIV, NKJV marg., RSV, AMP (AMP kurziv 3b), NSRB marg., NEB, NWT… ili ostavljaju referencu na marginama.
Ako pogledamo cijeli izvještaj, imajući u vidu način na koji su rađeni prepisi novozavjetnih knjiga, možemo zaključiti da NIJE NORMALNO niti očekivano da prepisivač uklanja neki redak, već bi prije dodao nešto u nastojanju da to bude jasnije. Ako bismo uklonili 3b i 4-i redak, mi ne znamo zašto bi bogalj uopšte želio ulaziti u tu banju.
Dakle, možemo razložno zaključiti da je izostavljanje ovih redaka iz novih prevoda rezultat prevare koju su lansirali „profesori“ Vestkot i Hort u svom grčkom Novom Zavjetu proizvedenom na osnovu sinajskih (aleksandrijskih) i rimskih rukopisa koji su proglašeni najstarijim prepisima.[1]
Božje posebno djelovanje ili čudo
Ovim smo samo napravili uvod u jedan sasvim drugi aspekt ovog događaja. Riječ je o Božjim čudima i onima koja to nijesu. Kako napraviti razliku? Kako funkcionišu Božja čuda?
U članku pod naslovom „Božje postupanje sa čovjekom i čuda“ date su osnovne smjernice šta razlikuje Božja čuda od demonskih čuda i trikova. Stoga ćemo sada samo napraviti kratak rezime:
i) Bog najčešće djeluje preko slabih i svjetovno neuglednih ljudi zbog prevencije idolatrije i obožavanja čovjeka (Sudije 6:15, 16; 1. Samuelova 9:21; Mihej 5:2; 4. Mojsijeva 12:3…). Sam Isus prilikom svoje misije na zemlji nije imao ništa što bi privlačilo ili podsticalo fanatične motive pale ljudske prirode.
ii) Nikakvom ljudskom žrtvom, sopstvenim autoritetom, niti poklonima (mitom), čovjek ne može da zasluži ili zavrijedi naklonost Neba (5. Mojsijeva 10:17; 1. Korinćanima 1:26-31; Efescima 2:9).
iii) Vjera u Božju silu, da On može posebno djelovati u našem životu ako to tražimo od Njega, otvara mogućnost za Božje čudo. To je više puta izričito naglašeno u Bibliji i od samog Gospoda Isusa Hrista (Luka 8:43-48; Matej 15:22-28; Marko 10:46-52). Ali tu vjeru potrebno je pokazati (vidi Jevrejima 11. glava) aktivnim sudjelovanjem u Božjem planu.
Šta je posebno važno da znamo o Božjim čudima? Božje posebno djelovanje NIKAD nije određeni obrazac ili tehnika koja se ponavlja. Ukoliko vjernici pokušaju napraviti obrazac od Božjeg čuda, to automatski otvara prostor za djelovanje demona i lažna čuda. Posebno dobar primjer koji to ilustruje u Bibliji je bronzana zmija koja je jednom poslužila kao simbol vjere u Božji Plan spasenja (vidi 4. Mojsijeva 21:4-9; uporedi sa Jovan 3:14, 15). Ali kad su Izraelci isti taj predmet pokušali koristiti u ritualne svrhe radi iscjeljenja, demon po imenu Nehuštan djelovao je među njima, tako da je na kraju pobožni car Jezekija morao izlomiti ovu sada okultnu relikviju (vidi 2. Carevima 18:4).
Bog takođe ne želi da se Njegove posebne intervencije pripisuju prirodnom toku stvari ili slučajnostima. Tako je On svoje čudo vaskrsenja mrtvog čovjeka zapisano u 2. Carevima 13:21 vezao za svog slugu Jelisija, time jasno stavivši do znanja da su principi koje je slijedio taj Božji čovjek ono što On želi od svog naroda. Dakle, oni koji koriste ovaj događaj da bi pravdali svoje paganštine, inače tipične za neznabožački svijet kao i područje Rimskog carstva, namjerno previđaju činjenicu da to nije bio nikakav ritualni čin, već su ljudi koji su sahranjivali tog čovjeka iz straha od Moavaca u žurbi bacili njegove posmrtne ostatke u Jelisijev grob. Nikakva namjera među njima da proizvedu čudo ili upražnjavaju bilo kakav ritual nije postojala. Ali Bog je iskoristio svoju silu da pokaže narodu šta ih jedino može vratiti u život: kako iz njihovog sve dubljeg otpada, tako i u život vječni!
Izvor: Institut za istraživanja religija
Ovo je dio teksta.
Jerusalim, Betezda danas
U prevodu Vuka Karadžića postoji jedna naizgled beznačajna razlika. Naime, u 4. retku stoji odrednica „anđeo Gospodnji“.
Kao što vjerovatno znaju svi koji se ozbiljnije bave proučavanjem Biblije, prepisi novozavjetnih rukopisa nijesu svi identični, pa tako ima i onih odjeljaka ili djelova rečenica koji se ne nalaze u drugim. Međutim, među biblijski vjerujućim osobama, relevantnim se smatraju spisi koji pripadaju Prihvaćenom tekstu na osnovu kojeg su rađene sve stare Biblije (osim katoličke i jezuitske), iz prostog razloga što ti spisi potiču sa područja gdje su djelovali apostoli i rani hrišćani.
U konkretnom slučaju ono što bi moglo biti sporno su redci 3b i 4: „…čekajući da se uzburka voda. Jer anđeo je silazio u određeno vrijeme u banju i uzburkivao je vodu, i oni koji su prvi ulazili, nakon što se voda uzburka, ozdravljali su bez obzira od kakve su bolesti bolovali.“ Mnogi savremeni prevodi izostavljaju ovu dionicu: RV, NE, NIV, NKJV marg., RSV, AMP (AMP kurziv 3b), NSRB marg., NEB, NWT… ili ostavljaju referencu na marginama.
Ako pogledamo cijeli izvještaj, imajući u vidu način na koji su rađeni prepisi novozavjetnih knjiga, možemo zaključiti da NIJE NORMALNO niti očekivano da prepisivač uklanja neki redak, već bi prije dodao nešto u nastojanju da to bude jasnije. Ako bismo uklonili 3b i 4-i redak, mi ne znamo zašto bi bogalj uopšte želio ulaziti u tu banju.
Dakle, možemo razložno zaključiti da je izostavljanje ovih redaka iz novih prevoda rezultat prevare koju su lansirali „profesori“ Vestkot i Hort u svom grčkom Novom Zavjetu proizvedenom na osnovu sinajskih (aleksandrijskih) i rimskih rukopisa koji su proglašeni najstarijim prepisima.[1]
Božje posebno djelovanje ili čudo
Ovim smo samo napravili uvod u jedan sasvim drugi aspekt ovog događaja. Riječ je o Božjim čudima i onima koja to nijesu. Kako napraviti razliku? Kako funkcionišu Božja čuda?
U članku pod naslovom „Božje postupanje sa čovjekom i čuda“ date su osnovne smjernice šta razlikuje Božja čuda od demonskih čuda i trikova. Stoga ćemo sada samo napraviti kratak rezime:
i) Bog najčešće djeluje preko slabih i svjetovno neuglednih ljudi zbog prevencije idolatrije i obožavanja čovjeka (Sudije 6:15, 16; 1. Samuelova 9:21; Mihej 5:2; 4. Mojsijeva 12:3…). Sam Isus prilikom svoje misije na zemlji nije imao ništa što bi privlačilo ili podsticalo fanatične motive pale ljudske prirode.
ii) Nikakvom ljudskom žrtvom, sopstvenim autoritetom, niti poklonima (mitom), čovjek ne može da zasluži ili zavrijedi naklonost Neba (5. Mojsijeva 10:17; 1. Korinćanima 1:26-31; Efescima 2:9).
iii) Vjera u Božju silu, da On može posebno djelovati u našem životu ako to tražimo od Njega, otvara mogućnost za Božje čudo. To je više puta izričito naglašeno u Bibliji i od samog Gospoda Isusa Hrista (Luka 8:43-48; Matej 15:22-28; Marko 10:46-52). Ali tu vjeru potrebno je pokazati (vidi Jevrejima 11. glava) aktivnim sudjelovanjem u Božjem planu.
Šta je posebno važno da znamo o Božjim čudima? Božje posebno djelovanje NIKAD nije određeni obrazac ili tehnika koja se ponavlja. Ukoliko vjernici pokušaju napraviti obrazac od Božjeg čuda, to automatski otvara prostor za djelovanje demona i lažna čuda. Posebno dobar primjer koji to ilustruje u Bibliji je bronzana zmija koja je jednom poslužila kao simbol vjere u Božji Plan spasenja (vidi 4. Mojsijeva 21:4-9; uporedi sa Jovan 3:14, 15). Ali kad su Izraelci isti taj predmet pokušali koristiti u ritualne svrhe radi iscjeljenja, demon po imenu Nehuštan djelovao je među njima, tako da je na kraju pobožni car Jezekija morao izlomiti ovu sada okultnu relikviju (vidi 2. Carevima 18:4).
Bog takođe ne želi da se Njegove posebne intervencije pripisuju prirodnom toku stvari ili slučajnostima. Tako je On svoje čudo vaskrsenja mrtvog čovjeka zapisano u 2. Carevima 13:21 vezao za svog slugu Jelisija, time jasno stavivši do znanja da su principi koje je slijedio taj Božji čovjek ono što On želi od svog naroda. Dakle, oni koji koriste ovaj događaj da bi pravdali svoje paganštine, inače tipične za neznabožački svijet kao i područje Rimskog carstva, namjerno previđaju činjenicu da to nije bio nikakav ritualni čin, već su ljudi koji su sahranjivali tog čovjeka iz straha od Moavaca u žurbi bacili njegove posmrtne ostatke u Jelisijev grob. Nikakva namjera među njima da proizvedu čudo ili upražnjavaju bilo kakav ritual nije postojala. Ali Bog je iskoristio svoju silu da pokaže narodu šta ih jedino može vratiti u život: kako iz njihovog sve dubljeg otpada, tako i u život vječni!
Izvor: Institut za istraživanja religija
Ovo je dio teksta.