Dobro je što si otvorio ovu temu jer ovo mjesto nam može poslužiti za protestanko-katoličke razgovore... i rasprave koje traju već 4 stoljeća. Ali, mi ćemo, ako se slažeš, unijeti jednu
novost, jer rečeno je:
“U novosti života hodite!”
Dakle,
novo je da se nećemo prepirati.
Ti reci svoje, a ja ću iznijeti svoj odnosno katolički stav.
Nadam se da će mi i
Slap priskočiti u pomoć, ako zatreba.
Katolička Crkva, kao i svaka druga, ima svoju povijest, ali
Katolička je specifična jer je u 20 proteklih stoljeća uspjela sačuvati vjeru u jedinstvu Crkve. To je zasluga Svetog Oca, jer ujedno to je i njegova zadaća. Hijerarhijski oblik ustrojenja Katoličke Crkve s Papom na čelu, kao i njezina dobra organizacija je ono što čini Katoličku Crkvu sveopćom i najvažnijim čimbenikom u povijesti kršćanstva. Da ovo ne bi bio hvalospjev Katoličkoj Crkvi, predlažem da pročitaš temu na blogu Responder:"Zašto je Katolička Crkva činila pogreške u povijesti?", jer činila je...
Sveta ili Apostolska Stolica. Najbolje je da proćitaš sam, jer imaš sasvim dobro objašnjeno na Wikipediji. Dakle, Sveta stolica je koji neophodan organ za funkcioniranje Katoličke Crkve budući da je Vatikan i papinska država.
Sveti Otac je najprikladniji naziv za Papu i uvijek je izraz poštovanja i ljubavi koju katolici imaju prema njemu. To ne znači nužno uvjerenje da je Papa svetac, jer da bi bio proglašen svetim, potreban je službeno očitovanje Crkve, točnije odluka Komisija za proglašenje svetaca, koja samo na temelju činjenica o kreposnom životu i kardinalnim krepostima (vjeri, ufanju i ljubavi) neku osobu može proglasiti svetom i ponuditi je kao uzor kršćanskog života, pa tako i štovanje.
Sveta Katolička Crkva...da, Crkva je sveta unatoć svojoj grešnosti. Od milijardu i 200 milijuna katolika koji danas žive u svijetu, preko pola milijuna su svećenici i biskupi, svi preostali su narod Božji. Ne računam sad redovnike i redovnice, jer i njih je mnogo. Dakle, svi nisu sveti, ali svi nisu ni grešni. Često puta se sjetimAbrahama koji se pogađao s Bogom, moleći da poštedi grad od uništenja ako u njemu ima barem deset pravednika. Tako je otprilike stanje i danas i ne samo u Katoličkoj Crkvi. Jer svi su sagriješili i griješe i čino se da nema onih koji su Bogu ostali vjerni. Ima, sasvim sigurno, više nego što mislimo i znamo i ti Crkvu čine svetom.
Jedan događaj iz života sv. Oca, pape Pavla VI. Susreo se s jednom zapuštenom i bezubom staricom koja se progurala do njega i plačući mu ponavljala: Sveti Oče, ne prestajem moliti za Vas, da vam Bog pomogne voditi Crkvu. Kasnije, pred svećenicima papa Pavao VI je ganut rekao: "Od ovoga živi Crkva, od ovih anonimnih i malih duša koji svojim trpljenjem i molitvama doprinose životu Crkve."
Sveta mala Terezija je to lijepo izrazila u svojoj autobiografiji.
Iz autobiografije Sv. Terezije od Djeteta Isusa (Povijest, jedne duše)
U srcu Crkve bit ću ljubav
Kad su mi kod razmatranja moje želje zadavale pravo mučeništvo, otvorih poslanice svetog Pavla da potražim kakav odgovor. Padoše mi u oči 12. i 13. glava prve poslanice Korinćanima. Ondje pročitah, u 12. glavi, da ne mogu biti svi apostoli, proroci, učitelji, i da je Crkva sastavljena od različitih udova i da oko ne može u isti čas biti ruka. Odgovor mi je bio jasan, ali nije zadovoljio mojih želja, nije mi donio mira.
Ne gubeći srčanosti nastavih čitanje, i ova me rečenica utješi:
Brinite se za savršenije darove, a ja ću vam pokazati još izvrsniji put. I Apostol tumači kako svi najsavršeniji darovi nisu ništa bez ljubavi, i da je ljubav izvrstan put koji sigurno vodi k Bogu. Napokon sam našla odmor.
Promatrajući mistično tijelo Crkve nisam prepoznala sebe ni u jednom od udova koje opisuje sv. Pavao, ili bolje, htjela sam prepoznati sebe u svima. Ljubav mi je dala ključ moga zvanja. Shvatila sam, ako Crkva ima tijelo sastavljeno od različitih udova, da joj onda ne nedostaje najpotrebniji i najplemenitiji od svih udova; shvatila sam da Crkva ima Srce i da to Srce gori od ljubavi. Shvatila sam.da jedino ljubav oživljuje udove Crkve, i kad bi se ljubav ugasila, ne bi više apostoli navješćivali Evanđelja, mučenici ne bi više htjeli prolijevati svoju krv. Shvatila sam da ljubav obuhvaća sva zvanja, da je ljubav sve, da ona obuhvaća sva vremena i sva mjesta. Jednom riječju, da je ona vječna!
Tada sam u zanosu svoje mahnite ljubavi uzviknula:
O Isuse, moja Ljubavi!! Napokon sam našla svoje zvanje! Moje zvanje je ljubav! Da, našla sam svoje mjesto u Crkvi, i to si mi mjesto dao ti, o moj Bože! U srcu Crkve, svoje majke, bit ću ljubav. Tako ću ja biti sve. Tako će se ostvariti moj san!
