Član
- Učlanjen(a)
- 06.05.2012
- Poruka
- 2.380
"Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. Uostalom, braćo i sestre, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je u srcu!" (Fil. 4, 6)
Biti ljubazan jedna je kvaliteta koja podrazumijeva razgovor i djelovanje prema bližnjemu na prijazan i ugodan način.
Uz prirodnu sposobnost da odiše povjerenjem, ljubazna osoba može prenijeti mir i hrabrost onima koji traže pomoć. Ljubaznost je i sastavni dio pravde ako se ljubaznošću bližnjemu iskazuje dužno poštovanje.
Ljubaznost čini bazu društvenih odnosa. Ona pojačava veze i solidarnost među ljudima, a to su osnovne norme ljudskog suživota. Na taj način osoba doživljava od drugih razumijevanje, poštovanje i ljubav. Iznova se obnavlja i Zlatno pravilo da se prema drugima čovjek odnosi onako kako bi sam želio biti tretiran.
Ljubaznost je nadasve jedna kršćanska vrlina. Onaj tko prijazno i dobronamjerno sluša i razgovara s bližnjim stavlja u praksu novu Zapovijed ljubavi. Izvor te nove zapovijedi je u samom Bogu, a jasno je pokazana u djelovanju i životu Isusa. On se je na taj način ponašao prema svima koji su bili u potrebi i bolesnima i grešnima. U svojim dijalozima s Nikodemom ili Zakejem ili sa Samarijankom, Isus pozorno sluša njihove probleme i vjerske sumnje ali ih ne stavlja u neugodan položaj. Svakome se približava na prijazan način, osvaja ih povjerenjem i oni mu lako otvaraju svoje srce. Kada im se obraća govori iskreno i istinito, pa iako su to nekad i neugodne istine njegova ih riječ dovodi do obraćenja.
Ljubaznost je i svojevrsno unutarnje mrtvljenje. Nije uvijek lako biti primjeren i ostati ljubazan. Kao vrlina zahtjeva jedan ozbiljan stav koji je plod borbe protiv želje da se dominira nad drugim. Ukorijenjena je u iskrenoj poniznosti a hrani se bratskom ljubavlju. Autentična ljubaznost plod je samog Duha Svetog koji poznaje, pokreće i transformira srce čovjeka. Ona je znak milosrdne Božje ljubavi prema čovjeku, pa prema tome i znak čovjekove ljubavi prema drugim ljudima. Upravo zbog toga vrlinu ljubaznosti može razviti samo ona osoba koja živi duboko ukorijenjena u Božje srce i Njegovu ljubav. (N. Bogović)
Čini mi se da nam ovaj tekst svima može poslužiti kao podsjetnik za bolju komunikaciju i razumjevanje. :dtyste:
Ali, pitanje je zašto je tako teško biti ljubazan?
"Ili jeli, ili pili"... ili na forumu pisali,.. "sve na slavu Božju činite!" (1 Kor 10,31).
Biti ljubazan jedna je kvaliteta koja podrazumijeva razgovor i djelovanje prema bližnjemu na prijazan i ugodan način.
Uz prirodnu sposobnost da odiše povjerenjem, ljubazna osoba može prenijeti mir i hrabrost onima koji traže pomoć. Ljubaznost je i sastavni dio pravde ako se ljubaznošću bližnjemu iskazuje dužno poštovanje.
Ljubaznost čini bazu društvenih odnosa. Ona pojačava veze i solidarnost među ljudima, a to su osnovne norme ljudskog suživota. Na taj način osoba doživljava od drugih razumijevanje, poštovanje i ljubav. Iznova se obnavlja i Zlatno pravilo da se prema drugima čovjek odnosi onako kako bi sam želio biti tretiran.
Ljubaznost je nadasve jedna kršćanska vrlina. Onaj tko prijazno i dobronamjerno sluša i razgovara s bližnjim stavlja u praksu novu Zapovijed ljubavi. Izvor te nove zapovijedi je u samom Bogu, a jasno je pokazana u djelovanju i životu Isusa. On se je na taj način ponašao prema svima koji su bili u potrebi i bolesnima i grešnima. U svojim dijalozima s Nikodemom ili Zakejem ili sa Samarijankom, Isus pozorno sluša njihove probleme i vjerske sumnje ali ih ne stavlja u neugodan položaj. Svakome se približava na prijazan način, osvaja ih povjerenjem i oni mu lako otvaraju svoje srce. Kada im se obraća govori iskreno i istinito, pa iako su to nekad i neugodne istine njegova ih riječ dovodi do obraćenja.
Ljubaznost je i svojevrsno unutarnje mrtvljenje. Nije uvijek lako biti primjeren i ostati ljubazan. Kao vrlina zahtjeva jedan ozbiljan stav koji je plod borbe protiv želje da se dominira nad drugim. Ukorijenjena je u iskrenoj poniznosti a hrani se bratskom ljubavlju. Autentična ljubaznost plod je samog Duha Svetog koji poznaje, pokreće i transformira srce čovjeka. Ona je znak milosrdne Božje ljubavi prema čovjeku, pa prema tome i znak čovjekove ljubavi prema drugim ljudima. Upravo zbog toga vrlinu ljubaznosti može razviti samo ona osoba koja živi duboko ukorijenjena u Božje srce i Njegovu ljubav. (N. Bogović)
Čini mi se da nam ovaj tekst svima može poslužiti kao podsjetnik za bolju komunikaciju i razumjevanje. :dtyste:
Ali, pitanje je zašto je tako teško biti ljubazan?
"Ili jeli, ili pili"... ili na forumu pisali,.. "sve na slavu Božju činite!" (1 Kor 10,31).
Poslednja izmena: