Prepričana književna dela i njihova analiza

[Mr.Daky]

[h=1]Uzbuna na Zelenom Vrhu - Vinko Brešić [/h]

Na Zelenom Vrhu počinju se iz večeri u večer dešavati provale.Lopovi prvo ubiju psa a onda ukradu sve vrijedno – kokoši, svinje, kozu i dr. Rat je tek završio i policija ništa nemože učiniti jer ima pametnijeg posla. Zato dječaci Koko, Žohar, Božo,Crni i Tomo odluče sami otkriti lopove.Prvo sumljaju na starog Isaka jer jedino njegov pas nije otrovan, ali jedne noći nestane i njegova koza.Nakon toga lopovo opljačkaju Radićeve, čija je kći Emica bila prava ljepotica i svi su bili zaljubljeni u nju.Da joj se dodvore, ispričaju joj sve o lopovima i svojim poduhvatima. Odluče slikati lopove kad ih uhvate na djelu, ali nemaju fotoaparat pa ga „posude“ od pjesnika Marija. Emica sretne Tominog starijeg brata Ivu i sve mu ispriča.
On joj se naruga i ode. Sutra svi dječaci osim Crnog dobivaju prijeteće pismo s upozorenjem da se klone gluposti jer će nastradati. Jedino Crnom lopov nudi partnerstvo, a on to odmah odluči prihvatiti jer je puno puta mislio kako da se domogne novca bez imalo rada. Lopov dođe u dogovoreno vrijeme i Crni ga odmah prepozna. Lopov mu ne želi otkriti ime drugog jer je okrutan i opasan čovjek. Crnom da zadatak da sutra odvuče dečke što dalje od kuće Leibovih koju će sutra opljačkati.
Sve otkriva slučajno mali Tomo, koji je svog brata Ivu pratio i sve shvatio, samo još nezna tko je drugi lopov. Prati i dalje brata i saznaje strašnu istinu i odluči da će ta tajna zauvijek ostati samo njegova! Emica je krala grožđe u tuđem vinogradu i tako skrivajući se , slučajno čula razgovor Crnog i Ive i tako i ona sve saznala. Odjurila je k Tomi koji je bio na groznim mukama, sve mu ispričala i saznala da i on sve zna. Odluče da će zajedno ići obavijestiti prijatelje. Tomo im sve ispriča, uto dođe Crni i dječaci nasrnu na njega, zavežu ga užetom, strpaju u bunker i odjure saznati tko je drugi lopov.Na kraju šume spaze dvije prilike s kravom i konjem, prepoznaju Ivu koji se popikne i padne, pa ga dječaci zarobe. Jedino mali Tomo trči dalje, hvata lopova jer mora potvrditi svoju sumnju da je lopov njegov tata!
Crni se osobodio, dojurio do šume i vidio pomahnitalog čovjeka kako tuče malog Tomu koji se od silnih batina onesvjestio.Tako nije vidio psa Bobija kako nasrće na lopova.Iza njega je dotrčao Crni i odlučio spasiti dijete od ludog brijača Mirka i tako se bar malo opravdati i iskupiti pred prijateljima. Kad se mali Tomo probudio, saznao je od majke da mu Mirko nije otac nego očuh, a Ivo polubrat što mu je bilo jako drago. Sve sretno završi, Mariju vrate fotoaparat koji im on pokloni i kaže neka ga prodaju i provedu par dana na moru.

 

[Mr.Daky]

[h=1]Tajna dvorca strave - Robert Arthur [/h]
[h=2]Tema[/h] Tri detektiva istražuju Tajnu dvorca strave.
[h=2]Kratki sadržaj[/h] Na natječaju mjesne agencije za iznajmljivanje automobila Jupiter je dobio glavni zgoditak, pozlaćeni starinski rolls-royce na tridesetodnevnu upotrebu. S tim su vozilom, toliko važnim u Kaliforniji gdje su udaljenosti pregoleme, Jupiter i njegova dva prijatelja proširili djelatnosti Trojice detektiva. Doista su proveli u djelo svoju krilaticu ‘Sve istražujemo’. Detektivima je središte Jonesspas, skladište otpada Jupiterova strica Titusa Jonesa i strine Mathilde. Stožer im je desterometarska prikolica u koju su nagurali ured, tamnu fotografsku sobicu i maleni laboratorij. U nju se može ući samo kroz tajne prolaze koje su dječaci sami izgradili, ali prijeđimo mi na priču.
Tri detektiva odmah kreću na svoj prvi zadatak. Saznaju da poznati redatelj traži strašni dvorac za snimanje svog novog filma. Bob u knjižnici traži stare novine u kojima saznaje da je dvorac na glasu kao uklet. Svi ljudi koji su došli prenoćiti u dvorac zauvijek su nestali. Sada svi u velikom luku zaobilaze taj dvorac. Sve se čini veoma uzbudljivo, pa mali detektivi te iste noći odluče poći u dvorac. Dvorac je bio stravičan. Taj dvorac je sagradio poznati glumac horora, koji je umro. U dvorcu su bile obješene razne slike. Detektivima se činilo kao da ih oko s jedne slike gleda. Bilo je tu još mnogo enigmi. U novinama je pisalo da sve posjetitelje dvorca najprije obuzme velika napetost, a zatim strava i užas. Tako je bilo i u njihovom slučaju. Brzo su izjurili van. Stric Titus Jones kupio je velike orgulje, koje su bile jako skupe. Razgovaralo se o tome kako orgulje mogu proizvoditi zvukove koje ljudsko uho ne može čuti. Detektivi idu u dvorac, ali ovog puta po danu. Jupiter je slomio nogu, pa je morao ostati doma u krevetu.
Detektivi su u dvorcu vidjeli mnogo zanimljivosti, a poslije ih je zatrpao kamen, pa im je to bilo jako čudno. Napokon su odlučili posjetiti prijatelja slavnog glumca nijemih filmova. Dočekao ih je s limunadom – baš kao da ih je očekivo. Razgovarao je sa njima. Rekao im je da postoji mogućnost da je dvorac uklet i da je duh slavnog glumca u dvorcu, te da bi im bilo bolje da se tamo ne pojavljuju. Jednog dana ih je ciganka također došla upozoriti da je bolje da ne ulaze u dvorac strave. I zadnji dan su se sa svojim rolls-roycem odveli u dvorac strave. Nije se moglo ući kroz glavna vrata. Ušli su sporednim ulazom. Ugledali su ogledalo u kojem je stajala djevojka, dok su se okrenuli nije je bilo. Dotaknuli su ogledalo i otkrili skriveni prolaz. Tamo je bila dvorana sa orguljama. Govorilo se da na orguljama svira Modri fantom. Oni nisu vidjeli nikoga. Dogovorili su se da ostavljaju upitnike kako bi se znali vratiti, jer je dvorac bio ogroman.
U jednom trenutku svi su se našli na podu. Nepoznati su ih ljudi odveli u ćelije. Kad je Worhington (vozač) uočio da ih nema, krenuo je u potragu. Bilo mu je lako jer su na zidovima bili upitnici. Ugledao je ljude koji su se detektivima predstavili kao krijumčari. Brzo je oslobodio detektive, pa su krenuli za njima. Prolazili su kroz tunel i na kraju kroz njega došli u kuću gospodina koji je bio prijatelj slavnog glumca. Konačno su ga raskrinkali. Sve im je priznao. On je zapravo bio mrtvi glumac. Dvorac uopće nije bio uklet, nego je on strašio ljude kako bi zadržao svoj dvorac, tj. da ga ljudi ne bi kupili. Nitko nije bio tako hrabar, nego su svi bježali. Zanči, oni niski i visoki tonovi orgulja pobuđivali su stravu i užas u ljudima, pa su oni bježali od dvorca. Oni su odrinuli kamen na dječake. Slavan glumac je glumio ciganku i sve ostale prijetnje. Svaka čast detektivima što su išli do kraja. Na kraju, sa poznatim redateljem sklopili su posao i otkrili tajnu dvorca strave.
[h=2]Analiza likova[/h] Mladići koji su si nadjenuli ime Tri detektiva, zapravo se zovu Bob Andrews, Pete Crenshaw i Jupiter Jones, a stanuju u Kalifornijskom gradiću Rocky Beachu, na obali Tihog oceana, nekoliko kilometara od Hollywooda. Bob je nježan i plavokos, voli knjige i pustolovine. Visoki i mišićav Pete uglavnom je uzrujan prije događaja, ali kad zaškripi uvijek je izvor nepresušne snage. Jupiter im je vođa. Okruglast je i bistar kao sunce. Iako se na njegovu licu zna zrcaliti i posvemašnja glupost, iza nje se krije bistar i nadasve oštar um. Bob i Pete stanuju s roditeljima, a Jupiter kod strica i strine, jer je osirotio u ranome djetinjstvu. Iza sebe je ostavio kratku glumačku karijeru. Njemu to glumačko iskustvo često dobro dolazi kad god radi na slučaju, ali ne trpi da ga zovu Bucko i podsjećaju na glumačke dane.
[h=2]Još postoje 3 nastavka knjige Tajna dvorca strave
Zagonetka mucavog papagaja
Tajna lubanje koja govori
Sablasni smijeh[/h]

 

[Mr.Daky]

[h=1]Tajni dnevnik Adriana Molea - Sue Townsend [/h]

U ovom modernom romanu, upoznajemo glavni lik, trinaestogodišnjeg Adriana Molea, te kroz njegova razmišljanja saznajemo o svim problemima koji ga muče, kao i osobama s kojima se prepliće njegov život. Roman je zapravo njegov vlastiti dnevnik u kojem se nižu njegove misli i zbivanja koja ga zaokupljaju, od dana do dana, od siječnja jedne godine do travnja iduće. Sadržaj knjige nije vezana radnja, to je niz sličica iz njegovog života, niz njegovih "jada", njegovi sukobi s okolinom, s roditeljima, njegove nedoumice, njegova traganja za stotinama odgovora.

 

[Mr.Daky]

[h=1]Tartuffe - Jean-Baptiste Poquelin Molière [/h]


Tartuffe je komedija koju je napisao Molière. Kao tipična plautovska komedija, sadrži pet činova, uvod, zaplet, kulminaciju i rasplet. Komedija je napisana 1664. godine i tada je ujedno i prikazana prvi put. Nažalost, Molière je imao problema s dobivanjem dopuštenja za odigravanje komedije isključivo zbog sadržaja same komedije. Sâm princ Condé nakon što je s kraljom odgledao Scaramouchea izjavio da publika ne prihvaća Molièreovu komediju iz razloga što njegova komedija ismijava gospodu što predstavlja najveći problem. Predstava je ipak izvedena i nastavljala se izvoditi, a sama riječ Tartuffe nakon ove komedije predstavlja hipokrita, tj. licemjera.
[h=2]Likovi[/h]

• Gospođa Pernelle - Orgonova majka. Iako se ne pojavljuje često tijekom priče, zajedno s Orgonom pokušava ubijediti ostale ukućane da je Tartuffe dobra osoba kojoj treba pomoći. Na kraju drame i ona shvaća što se desilo te zajedno s ostalim ukućanima pokušava riješiti problem.
• Orgon - glava kuće. Predstavlja tipičnu naivnu vlastelu koju obični licemjeri kao što je Tartuffe mogu prevariti. Iako ga ostali ukućani pokušavaju ubijediti da čini grešku, Orgon ne odustaje od svojih namjera i ne samo da zadržava Tartuffea kod sebe nego ga proglašava svojim baštinikom i predaje svu svoju imovinu na njegovo ime.
• Elmira - Orgonova žena koja se našla na meti Tartuffeove požude. Svjesna da ju Tartuffe želi, želi čak dokazati to svome mužu, a tek uspijeva kada navede Tartuffea da prizna svoje namjere dok se Orgon skriva ispod stola.
• Damis - sin Orgonov. Kroz čitavu dramu, isfrustriran je očevom naivnošću toliko da u određenim trenucima bijesni zbog čega ga kasnije Orgon želi istjerati iz kuće.
• Marijana - Orgonova kći, Damisova sestra. Zaljubljena je u Valerija, a Orgon je želi udati za Tartuffea. Molière se i nije previše bazirao na njezinom liku iako su njezine zaruke predstavljale problem tijekom drame.
• Valerij - zaljubljen u Marijanu. Ne pojavljuje se često tijekom drame, ali je okarakteriziran kao pošten, inteligentan i hrabar mladić.
• Cléante - Orgonov šurjak, tj. Elmirin brat.
• Dorina - Marijanina pratilica. Njezin lik, pored ostalih likova, je također veoma interesantan zbog Dorinine određene doze sarkazma i načina ismijavanja ostalih ukućana. Brine se o Marijani i također se protivi Tartuffeu.
• Tartuffe - hipokrit. Pojavljuje se tek u trećem činu. Orgonu se učinio kao pobožan, bijedni čovjek kojemu je trebala pomoć. Nakon što ga je Orgon prihvatio, Tartuffe iskorištava njegovu naivnost i okreće čitavu situaciju u svoju korist ne mareći što će zagorčati živote ostalih ukućana.
• Flipota - služavka gospođe Pernelle.
• Gospodin Loyal - sudski stražar. Molière se malo "poigrao" s njegovim imenom, ismijavajući njegovu lažnu lojalnost i odanost svojoj državi.

[h=2]Sadržaj djela[/h] [h=3]1. čin[/h] Gospođa Pernelle se svađa s ostatkom ukućana oko Tartuffea. Svi je pokušavaju uvjeriti da je Tartuffe lažnjak koji je iskoristio njihovu naivnost, ali gospođa Pernelle ostaje pri svom i sinovom mišljenju da je to samo jedan pobožan čovjek kojemu treba pomoć. Njihova naivnost prelazi sve granice kada Orgon počinje dizati Tartuffea u nebesa, nazivajući ga svojim bratom, a Cléante, koji je već počeo biti sumnjiv oko Marijaninih predstojećih zaruka upozorava Orgona da se drži svoje riječi.
[h=3]2. čin[/h] Orgon se odluči da zaruči Tartuffea i Marijanu. Iako se još ne pojavljuje, pretpostavlja se da je Tartuffe pristao na to bez obzira što ga Marijana uopće ne zanima. Dorina se počne svađati s Orgonom, ismijavući i njega i njegovu naivnost na što se Orgon naljuti. Valerij govori Marijani da pristane na nove zaruke iako su obadvoje zaljubljeni jedno u drugo. Dorina prekida njihova ljubavna jadanja i počinje smišljati plan kako da razotkrije Tartuffea.
[h=3]3. čin[/h] Dorina uspijeva osmisliti plan pri kojem bi Damis i ona trebali prisluškivati Elmiru i Tartuffea. Ispočetka, sve kreće dobro. Tartuffe priznaje Elmiri da ima osjećaje prema njoj, ali njegove riječi razljute Damisa koji izlazi bijesno i napada Tartuffea. Orgon se pojavljuje, a Tartuffe opet uspijeva iskoristiti naivnog Orgona koji se još više razljuti i tjera Damisa iz svoje kuće, a istovremeno čini potez zbog kojeg će kasnije požaliti - u naletu emocija, proglašava Tartuffea svojim baštinikom i predaje svu imovinu na njegovo ime. Tartuffe to prihvaća veoma skromno, znajući da su mu sada otvorene mogućnosti za manipuliranje svih obiteljskih sredstava.
[h=3]4. čin[/h] Cléante pokušava uvjeriti Orgona da ne čini glupe stvari, ali Orgon i dalje vjeruje svojim osjećajima. Elmira ga uspijeva nagovoriti da se sakrije ispod stola dok ona i Tartuffe razgovaraju. Orgon na to pristaje misleći da neće čuti ništa pogrešno. Tartuffe dolazi i počinje pričati s Elmirom obasipajući je riječima požude. Elmira odugovlači, želeći izvući što više iz njega. Međutim, kada Tartuffe izjavi da će njihova veza moći funkcionirati jer je njezin muž obična naivčina, Orgon se razbjesni i napada Tartuffea. Tartuffe bijesno odlazi iz kuće upozoravajući ostale da će im se osvetiti. Orgon ostaje šokiran, a ujedno se javlja i novi problem. Tajni papiri koje je Orgonu dao njegov prijatelj Argas su nestali s Tartuffeom što Tartuffe može jako dobro iskoristiti. Osim toga, sva imovina se nalazi na njegovom imenu što zadaje još veće muke jadnom Orgonu.
[h=3]5. čin[/h] Gospođa Pernelle pokušava uvjeriti Orgona da je Tartuffe ipak dobar čovjek i da su oni pogriješili. Orgon se opet razljuti pokušavajući ju uvjeriti da je vidio sve svojim očima i da će Tartuffe iskoristiti sve protiv njih. Uskoro se pojavljuje Gospodin Loyal koji upućuje ukućanima da se Tartuffe požalio i sudu i kralju i da se do sutra moraju iseliti iz kuće jer ne pripada više njime na što se Gospođa Pernelle zgrozi. Kasnije dolazi Valerij koji govori Orgonu da mora pobjeći jer je Tartuffe preokrenuo čitavu situaciju protiv njih. Međutim, dolazi činovnik koji riješava čitavu dramu govoreći da su prepoznali Tartuffea i da je on već zadavao ljudima i prije problema, a da je kralj zanemario tajne dokumente koje je Orgonu proslijedio njegov prijatelj Argas. Komedija, naravno, završava povoljno i počinju pripreme za vjenčanje Valerija i Marijane.

 

[Mr.Daky]

[h=1]Tena - Josip Kozarac [/h]


Tena je pripovijetka Josipa Kozarca.
[h=2]Tema[/h] Život slavonske žene koja je bila omamljena vlastitom ljepotom i odjednom na kraju shvati, da osim ljepote ništa više nije imala.
[h=2] Problematika koja se obrađuje[/h]

• opis epizoda iz seoskog života
• ilustracija novih društveno-ekonomskih odnosa u selu i psihologija sela
• oštro suprotstavlja likove i prilike u kojima su nastali
• produbljivanje problematike i nepredvidive komplikacije
• realno opisivanje zločina namjernog prenošenja zaraze

[h=2]Struktura djela[/h] Pripovijetka s višeslojnim fabularnim zbivanjima u kome je uključeno više likova iz različitih društvenih slojeva, pa je pripovijetka svojevrsna analiza socijalnih, moralnih i psiholoških sastavnica tadašnjega hrvatskoga društva.
[h=2]Književna vrsta[/h] Pripovijetka
Inspiracija iz sličnog djela: Opisivanje karakternih likova i promatranje ljudske duše i objektivno opisivanje događaja u prirodi zbivanja ljudskih osjećaja. Stil njegovog pisanja vidi u nekim europskim misliocima, od kojih mu je najbliži bio građanski mislilac Adam Smith, prihvaćajući njegove napredne ideje, ali i zablude. Zanimao se za Darwinovu teoriju. Veliko je bilo njegovo zanimanje i za djela Turgenjeva.
[h=2]Vrijeme radnje[/h] druga polovica 19. stoljeća
[h=2]Mjesto radnje[/h] Radnja se zbiva u pograničnom slavonskom selu na obali Save, tik uz tursku Bosnu, u vrijeme austrijske okupacije Bosne i Hercegovine.
[h=2]Likovi[/h]

• Tena (Terezija) je cura koja nije bila potpuno svjesna svoje ljepote. Nakon svoje prve ljubavi počela je shvaćati koliko je ljepota bitna za ugodan život jedne seoske cure. Uvijek je gledala na svoje dobro, bez obzira kako to utječe na druge. Nije ju bila sramota što ju selo ogovara, zapravo moglo bi se reći da je prkosila selu i stvarala zavist među drugim seoskim curama. Na kraju je imala sreće, što joj se vratila prva ljubav kod koje je pronašla svoju sreću.
• Beranek je mladi vodnik u Češkoj vojsci koji se istinski zaljubljuje u Tenu i na kraju rata se vraća Teni i s njom provodi ostatak svog života.
• Leon je bogati čovjek koji dolazi u Slavoniju, da bi zaradio novaca, a usput da ne bude sam spetlja se s Tenom. Bio je mlad, ljepuškast, sitnih vatrenih očiju, crnomanjasto-bjelkaste puti, guste, tamne kose i plavih brkova.
• Đorđe je cigan koji svira gusle. Tena ga koristi kao izvor novčanih prihoda. Grub je prema svojoj ženi, koju tuče, maltretira i ponižava.
• Jozo se želio oženiti Tenom još dok je bila cura, ali ga onda nije htjela, a sada ga koristi samo kao sredstvo pomoću kojeg se uzdržava. Grub je prema svojoj ženi.
• Ivanka je sitna i pokorna žena, koja se nakon poroda proljepšala. Morala je podnositi drugu ženu u kući i biti podložna njoj. Vrlo plemenita žena, jedina je pomagala Teni dok je imala vodene kozice.
• Maruška, žena kojoj je bilo dosta što je druga žena. Pomoću varke pridobiva muža.

[h=2]Kratka bilješka o djelu[/h] U djelu Tena pokazuje izuzetan dar u opisivanju društvene stvarnosti pograničnog slavonskog sela, na obali Save, tik uz tursku Bosnu, u vrijeme austrijske okupacije Bosne i Hercegovine. Kozarac krivca za to stanje pronalazi u strancima koji nemilosrdno iskorištavaju prirodna bogatstva – šume, iskorištavajući radnu snagu, ali isto tako utječu na pad morala seoske djevojke, koja osiromašena, ali i lijepa, koristi ono što joj je priroda dala, a to je lijepo žensko tijelo i čari. Roditelji u pravilu u tim poslovima sudjeluju, jer su prisiljeni i osiromašeni zbog propasti zadruga. Uz sve moguće padove Tene i osude njezinog ponašanja i sredine, na kraju se pronalazi sretan izlaz.
[h=2]Sadržaj[/h] Tena nije bila od onih preranih ljepota, već od onih koje se kasno razvijaju, ali zato savršenije. Tko ju je vidio zažarenu od posla i žege rekao je da će biti ljepotica, a kao ozeblu i pomodrjelu, kao tešku bolesnicu. Tena je bila tanka, kao iz vode izrasla i tako nerazvijena nije se u prvi mah nikome sviđala. Lice joj je bilo mrko, ali pravilno, nos ravan i sitan, niti jedna kost, niti jedna crta nije mutila nježnog i pravilnog sklada. Mrke sjajne oči kao da su prerano sazorile poput poluzelene voćke i kada ožive bojom prve mladosti stvorili u ljepotu kakovu resi samo rijetke žene. Majka joj je bila boležljiva i jedva je čekala da je uda. Ostane li sama pored oca Jerka Pavletića, lijenčine i pijanice, Bog zna što bi od nje bilo. Dok je postojala zadruga Pavletić nije ništa drugo znao raditi, doli čuvati svinje. Kada se zadruga raspala, morao se za sve brinuti, a nije znao. Od svinjara postao je kućegazda i gospodar i nije čudo što ga je taj prijelaz survao u ponor. U tim je prilikama Tena odrasla. Nakon sedamnaeste postala je sve ljepša. Seoski momci baciše oko na nju i počeše je oblijetati, ona nije marila za njih. Majka joj izabere za muža Jozu Matijevića, momka dosta uglednog i imućnog. Teni je bilo svejedno, no majka je bila zadovoljna jer je znala da ju Jozo voli i da je Matijevićima po volji. Kada je majka umrla, Tena nije mnogo plakala za njom, već se osjetila slobodnom. Sreća ju je obuzela kada je osjetila da će upravljati sama svojom voljom, mišlju i svojim tijelom.
p>Po cijeloj Posavini razmjestiše se austro-ugarske čete koje će morati prijeći u Bosnu. U Jerkovu kuću smjestiše vodnika Jaroslava Beraneka. Mladom je čovjeku pamet stala kada je ugledao Tenu. Mnoge je djevojke vidio, ali na ovakvu ljepoticu nije naišao. Srce mu je zaigralo, kada je pomislio da će on biti prvi koji će poljubiti njeno lice. Plamen što joj je izbijao iz očiju samo mu je potvrđivalo da je ona već njegova. Njezin Joza nije joj znao tako lijepo govoriti i gledati je, da joj krv stane i ostane bez snage. Mladi Čeh bio je neoženjen, obećao joj je da će je oženiti čim se vojna završi. Tena kao da je zaboravila na sebe, nije ni opazila, da se razvila u savršenu ljepotu, da joj je tijelo odisalo bujnom životom poput ružinog grma. Dolaskom vojske nahrupila je ljubav, mnoge žene i djevojke u selu imale su svoga vojnika za ljubavnika. Cijelom selu bili su to dani neprekidne svečanosti. No došao je čas kada je vojska trebala prijeći preko Save u Bosnu kod Brčkoga. Za pukovnijom vojnika, išla je pukovnija žena i djevojaka, sve obučene kao da prate brata na groblje. U kasnu jesen zgrnu se sada čitava vojska šumskih radnika i trgovaca, da bi lijepu slavonsku hrastovinu na dražbi kupili. Među trgovcima što šumom trguju bio je i zastupnik jedne pariške tvrtke Leon Jungman, mlad, zgodan, vatrenih očiju, tamne kose, a plavih brkova. Iznajmio je najveću kuću u selu i živio gospodski, pa kako je bio galantan, te se ubrzo omilio mladom ženskom svijetu. Njemu je oko zapelo na Teni. Iste večeri poruči njoj i još nekoliko lijepih djevojaka da dođu k njemu na poslastice. Svirala je ciganska glazba. Sve su došle, samo Tena nije. I slijedećih ju je dana pozivao, ali ona nije htjela doći. Po ocu, koji je radio u šumi, ponovo ju pozove i ona na nagovor oca pođe. U prvi mah se pred Leonom zasramila. Kada je vidjela svu onu raskoš po sobama, ubrzo ju je napustila stidljivost i već joj se pričinjalo, kao da je to sve za nju stvoreno, te da je ona i njezino tijelo jedan dio te raskoši. Snaga njezine volje se izgubila: «ona je danas ljubila drugoga čovjeka, ali u toj ljubavi nije bilo onoga čara kao nekada kada ju je ljubio onaj vodnik. Nije znala što ju je bacilo u Leonov zagrljaj. Da nije prvo ljubila vodnika, bi li mogla učiniti ono što je sinoć učinila?» - pitala se Tena. Napokon je spoznala, da ona sa svojim srcem nije na čistu, da je neka nepoznata moć vuče i njome se igra. Tako je proživjela i zimu, a život joj je bio sličan vatrometu. Imala je sve što joj je srce željelo, jedna radost izmjenjivala je drugu. Ona je samo znala za one raskalašene sate kada je stupila u njegove tople, mirisave sobe. Ona bi dovodila najljepše djevojke, te bi po ciganskoj glazbi slavili ljepotu, kakovu nisu ni elizejske poljane poznavale.
Dok bi Leon hladno promatrao ljepotu plesačica, ciganin Đorđe nikoga nije vidio do li Tene, jer mu je ljubav zamaglila oči. Napustio je ženu i kuću. Teni je bio Leon kao i Đorđe, jer ona nije znala za ljubav. Samo jednom čovjeku pripadati, gdje joj se toliki nude, bilo bi nepravedno. «Volim ja tebe, ded pogleđi mi u oči, tako je lijepo, je li da te volim?» - govorila je Leonu i pomilovala ga onako kako se lovački pas miluje i prasnula u smijeh. Znao je Leon da ona voli njegov novac, njegove lijepe sobe i burni raskalašeni život u tim sobama. On je nju volio toliko, koliko i zemlju u kojoj sada živi. Došao je u Slavoniju ne da ostane u njoj, već da se okoristi onim što je u njoj lijepo i vrijedno. Došao je da se obogati, a onda će reći: «Zbogom ostaj lijepa zemljo ja te više ne trebam, ja idem u svoj kraj, u svoj rod da potrošim što sam u njoj ubrao!» Đorđe je mahnitao za njom, znao je svaki njen korak, zbog nje je tukao svoju ženu, malu ciganku Marušku, a ona pored svih udaraca neugasivom ljubavlju ginula za njim, za lijepim Đorđem. Sve to nije dugo potrajalo. Leon dobije nalog od tvrtke da pođe što prije u Podravinu, gdje je od gospojštije otkupljena velika hrastova šuma. «Što će biti od tebe, kada ja odem? Bilo bi najbolje da se udaš!» - govorio je Leon. «Da ti znadeš, što je to udati se poslije ovakova djevojaštva, ne bi me nikada na to nagovarao» - govorila je Tena.
Za Tenu su nastali dani dosade. Nije joj bilo teško naći ljubavnika, ali nekog sirotana, koji ne bi mogao niti što davati, niti što kupovati, takav joj ne treba. I sjeti se cigana Đorđa – «cigan je doduše, ali svake nedjelje dobije lijepu krajcaru za guslanje, a ti će novci odsada biti moji. Joza će me hraniti, a Đorđe će mi novac davati! Jest, tako će biti!» - odluči Tena. Nehotice pogleda u ogledalo, bila je omamljena vlastitom ljepotom i odjednom shvati, da osim ljepote ništa više nije imala. Promatrajući se, sada je shvatila, zašto se momci za njom tako požudno ogledaju. To divno tijelo biti će sada Jozino i Đorđevo. Ono što je ona u svojoj duši zasnovala, to se i obistinilo. Jozo i Đorđe mirno su dijelili njenu ljubav među sobom, jer je ona tako htjela. Jozina žena Ivka nije se mnogo protivila, jer je znala da gotovo svaka žena u selu ima svoju inoču. Tena je prebivala većinom kod Ivke, tamo je jela i pila, čak i branila Ivku od Joze koji ju je zanemarivao i nazivao ružnim imenima. Kao što su Ivka i Tena, tako su i Joza i Đorđe dobro živjeli, samo da nije bilo Maruške. Ona je bila onaj trn koji se zabadao u život Đorđev i Tenin. No i Maruška se smiri, čak se ciganka sprijateljila s Tenom. Kako Tena nije bila zlobna, a ni oštroumna nije joj bilo čudno to cigankino nenadano prijateljstvo.
Prošla je zima i dođe proljeće. Tena se još uvijek držala Joze i Đorđa, ali je njihova pomama za njom polako nestajala, nije to bila niti ljubav, već samo strast za njom. Stara ciganka donese Teni maramu na poklon od Maruške zaraženu boginjama. Dugo je Tena bolovala, a kada je ozdravila, to nije bila ona divna, nego nekakva nepoznata, posve druga Tena. Ona će sama sebi biti tuđa, morati će se upoznati sama sa sobom, naviknuti se na samu sebe. «Osvetili smo se!» - govorila je stara ciganka Maruški. «Nema je više što je nekada bilo, bilo je – nitko je neće više ni pogledati!».
Nitko nije Tenu obilazio, osim Jozine žene Ivke. Kada ju je Jozo prvi puta ugledao, onako ružnu, kako sjedi u postelji, a lice joj je pokriveno korom kao u stare kornjače, pobježe: «Zar je to Tena?» - pitao se Joza. Maruška je rodila sina i lukava ciganka, znajući kako Tena izgleda pošalje Đorđa k njoj, da joj javi radosnu vijest. Vidjevši je Đorđe, pobježe kao i Joza. U Đorđevu srcu nastane praznina zbog Tene, ali se ispuni ljubavlju za sinom.
Tako je živjela Tena sama, ali jednoga dana vratio se vodnik Jaroslav Beranek i otkupio je njihovo imanje za 200 forinti, te se uputi k Teni. On je bio bez desne ruke, a njezino lice izbrazdano, tamnocrveno, koje je počelo prelaziti u bjelinu bez sjaja i izraza. To su vidjele njihove oči, ali dok je to došlo do srca, pretvorilo se u ono anđeosko milosrđe, suze u njihovim očima i nadu u bolju i ljepšu budućnost

 

[Mr.Daky]

[h=1]Thérèse Raquin - Émile Zola [/h]



Therese Raquin je jedan od najpoznatijih naturalistiških romana francuskog pisca Emilea Zole, izdan 1867. godine.
[h=2]Fabula[/h] Gospođa Raquin bila je već starija žena koja je odgojila svog sina Camillea i nećakinju Theresu. Budući da je njezin jedinac bio boležljiv i često bolestan, morao je uzimati lijekove. Zbog njega, lijekove je uzimala i Therese jer ih on nije htio popiti ako ih ona nije popila prije njega. Trovali su zdravu Theresu i odgajali ju na takav način da je postala povučena, tiha i ravnodušna prema svemu. Dok je njen bratić, Camille, postao jako egocentričan (cijeli je život bio u centru pažnje svoje brižne majke). Theresu je gospođa Raquin primila u kuću kad je imala dvije godine, doveo ju je njen otac kapetan Degans koji je netom došao iz Alžira. Rekao je svojoj sestri kako je djevojčica rođena u Oranu od majke alžirke, urođenice. Nakon toga je otputovao natrag u Alžir gdje je nakon nekoliko godina i poginuo. Gospođa Raquin je odlučila da joj se sin i nećakinja vjenčaju jer je znala da je Therese brinut za njenog boležljivog sina ako se njoj nešto dogodi. Osam dana nakon vjenčanja Camille je odličio da se iz Vernona odsele u Pariz jer je htio raditi u velikoj administraciji. Napustili su kuću na obali Seine i smjestili se u prolazu du Pont-Neuf. Camille se zaposlio u administraciji Kompanije orleanske željeznice dok su gđa. Raquin i Therese radile u dućančiću sa sitnom robom. Camille je pogotovo nakon dobitka novog posla smatrao Therese beskorisnom i tupavom osobom, a ona je samo bila zatvorena u sebe. Četvrtkom uvečer obitelj Raquin je primala goste. Gđa. Raquin je u Parizu srela svog starog prijatelja – policijskog komesara Michauda koji je dolazio sa svojim sinom Olivierom I njegovom suprugom Suzannom. Camille je bio ljubomoran na Olivierea jer je imao plaću od 3 ooo franaka, a on samo 1oo. Uz njih, dolazio je I stari namještenik iz Camilleovog ureda – Grivet. Therese su te večeri umarale, a svih je smatrala dosadnima te bi najčešće samo zurila u pod i mazila prugastog mačka Francoisa. Jednog četvrtka na večeri im se pridružio I Laurent, Camilleov prijatelj iz djetinjstva koji je došao u Pariz na studij, no sve je očeve novce potrošio na zabavu jer je živio sa slikarom. Tako je odlučio naslikati Camilleov portret. Theresi se on doimao jako dragim I ona je počela gajiti neke osjećaje prema njemu. Tako ju je jednom, dok Camillea nije bilo, Laurent strastveno poljubio. Od tog su se dana oni osam mjeseci redoviti viđali i dijelili strastvene trenutke dok je Camille bio na poslu, a gospođa Raquin radila u trgovini. Osam mjeseci je Laurent izbivao dva sata za vrijeme ručka te bi svakim danom trčao do prolaza du Pont-Neuf kako bi što prije stigao do Therese. No, kad mu je šef zaprijetio da će ostati bez posla ako nastavi tako izbivati – njihovi su sastanci postali sve rijeđi. Samo jednom je Therese uspjela otići od kuće izmislivši da joj gost dućana duguje novac i poći do Laurenta. Tada su shvatili da moraju nešto poduzeti jer se ne mogu više tako često viđati. Laurent je predložio Theresi da pošalje Camillea na put no to je bilo neizvedivo. Tako su posljednje jesenske nedjelje odlučili poći do Saint-Quena u šetnju, htjeli su iskoristiti lijepo vrijeme prije nego što stvarno zahladi. Ležali su i spavali na travi, a naposljetku sjeli u restoran i naručili jelo ali su im kuahri rekli da će biti spremno tek za sat vremena pa se Laurent dosjetio da bi mogli iznajmiti čamac i malo veslati Seinom. Iznajmio je najslabiji čamac i kad su odveslali dovoljno daleko od obale Laurent je gurnuo Camillea u vodu, a Camille mu je odgrizao komadić mesa na vratu. Vratili su se na obalu i rekli da je Camille slučajno pao u vodu, a kako nije znao plivati utopio se. ubojice je počeo progoniti taj zločin, a Laurent je svakodnevno odlazio do mrtvačnice Morgue da vidi ako su našli utopljenikovo tijelo. No, njegovo se tijelo pojavilo tek nakon 3 tjedna. Dvije godine nakon Camilleove smrti Michaud i gđa. Raquin su se složili kako bi bilo najbolje da se Therese uda za Laurenta koji je već dugi niz godina dobar obiteljski prijatelj. To je tako i bilo. Supružnici su u tom vjenčanju vidjeli spasenje jer ih je već neko vrijeme pratio utopljenikov lik kad su uvečer bili sami te su mislili da će vjenčanjem Camille nestati. No, bilo je još gore. Prvu bračnu večer se nisu niti mogli pogledati od srama, jako su patili i bili uplašeni. Činilo im se čak da njegov leš spava između njih. Noću ne bi spavali, stalno su se svađali. Prvih par mjeseci njihovoh braka gđa. Raquin im je jako pomogla – njene su ih priče smirivale. No, starica je ostala nijema I nepokretna, a bračni se par svađao pred njom I raspravljao o ubojstvu njenog sina. Ona je poželjela umrijeti, čak je odbijala hranu par dana. No, duboko u sebi je htjela vidjeti šta će se dogoditi sa tim dvoličnim stvorenjima. I tako su im dani prolazili, u tučnjavama I vikanjima. Tako je jednom Laurent umislio da se u Francoisu krije Camille te ga je bacio preko prozora u sivi susjedov zid. Bolno mačkino mijaukanje se cijelo noć čulo što je obojicu dovodilo do ludila. Krivili su jedno drugog, govorili da nisu nimalo odgovorni… Dok se naposljetku nisu odlučili ubiti. Laurent je iz laboratorija ukrao otrov cijankalij, a Therese je dala naoštriti veliki kuhinjski nož. Slijedeću večer je Laurent ubacio otrov u vodu, a Therese je pokušavala sakriti ogromni nož u naborima svoje suknje. Oboje su se instinktivno okrenuli i shvatili su da imaju na umu istu ideju. Zagrlili se se, strastveno pogledali i ispili otrov. Pali su netom što su ga ispili do kraja. Gospođa Raquin ih je, onako nepomična i njema, gledala takvim pogledom kao da ih hoće satrti svojim nepomičnim očima.

 

[Mr.Daky]

[h=1]Tri domobrana - Miroslav Krleža[/h]

[h=2]Kratak sadržaj[/h] Jurica Ratković Jablanski je bio strog kapetan. Račić je bio izbačen iz gimnazije, te je bio ljubomoran na Ratkovića zato što je on uspješno završio školovanje. Račićeva majka je zamolila Ratkovića da mu nađe posao, te mu je Ratković našao posao u dopisništvu novina. I kada je Ratković sreo Račića, Račić mu je rekao da njega nitko ne treba sažalijevati i da on hoće na front iz čega vidimo da je Ratković nezahvalan i bezobrazan, a Ratković dobar i spreman pomoći. Ratković je tjerao svoje domobrane da se briju u njegovoj brijačnici, koja je stvorena “od ničega”, a on se u njoj, naravno, brijao besplatno. U ladici koja je opljačkana bilo je 250 kruna. Od Skomraka je dobio prijeteće pismo u kojem piše da će ga ubiti. Kada su našli Skomraka, Ratković ga je prebio iz čega zaključujem da je bio agresivan, barem u tom trenutku.
[h=2]Dnevnik čitanja[/h]

• Kapetan Ratković Jablanski
• Kontoarist Mayer
• Wallenstein udara Račića
• Domobrani Fink Đuro i Skomrak Franjo su nestali
• Domobran Ciganin Đuro Makek
• Ratković tjera domobrane da se briju u njegovoj brijačnici
• Ratković i Kohn razgovaraju
• Skomrakovo pismo Ratkoviću
• Molbe
• Opljačkana Ratkovićeva ladica
• Ratković i Rajner razgovaraju
• Potraga za pljačkašem
• Ratković i Jurković razgovaraju
• Trtekov izgovor – smrt majke
• Ciganin je osuđen (obješen)
• Obitelj Kajzer
• Domobrani dobivaju zapovijedi
• Ratkovićevo i Račićevo djetinjstvo
• Pronalazak Skomraka
• Ratković tuče Skomraka
• Savjet Ratkoviću da nije trebao tući Skomraka

 

[Mr.Daky]

[h=1]Trojica u Trnju - Pavao Pavličić [/h]



Tri prijatelja Tut, Braco i Hrvoje ljetne praznike provode u igri kod stare radničke barake. Jednog dana Hrvoje odlazi u Trnje nahraniti bakina psa i netragom nestane. Hrvojec otac, Braco i Tut odu u potragu za Hrvojem, ali bez uspjeha. Braco i Tut prespavali su u Hrvojevoj sobi, ako se on vrati. Ujutro je došao policajac koji ih je ispitivao. Saznali su da je Hrvoje nestao u isto vrijeme kad se dogodila pljačka. Njih dvoje otišli su u Trnje da istraže Hrvojev nestanak. Saznali su da je otišao sa dedekom Solarićem u bolnicu i onda je nestao. Otišli su u kuću gdje živi dedek Solarić i tamo su našli crtež brkatog čovjeka, a straga je bio njihov tajni znak. Poslje toga otišli su u bolnicu gdje je bio dedek Solarić. Mladi doktor rekao je dječacima da im je ostavio poruku da odu u Trnje. Tamo su upoznali djevojčicu Bibu o kojoj je Hrvoje stalno govorio. Na trošnoj ogradi bakinog vrta našli su opet njihov znak. Tut je nakon trčkanja po dvorištu našao kjuč od kuće. Na tavanu su našli madrac na kojem je Hrvoje spavao. Pomislili su da je Hrvoje vidio pljačku banke i da se sad skriva. Našli su crtež brkatog čovjeka, ali ovaj put bolje nacrtan i tetovažu zmije. Kasnije su vidjeli brkatog i u “fićeku” su započeli potjeru njim, ali su ga nakon nekog vremena izgubili. Kasnije su se vratili u Dugave. Tamo su svima ispričali svoju priču, ali oni im nisu vjerovali. Braco i Tut otišli su do barke gdje su vidjeli brkatog čovjeka sa crteža. Nakon što je on otišao oni su otišli u policiju i gdje su sve rekli. Vratili su se u baraku i provalili u tajanstvenu prostoriju. Tamo su našli novac. Ubrzo se pojavio Hrvoje, a onda je došao njihov susjed Cvik, sudionik pljačke. On je čekao brkatog. Kad se brkati pojavio on i Cvik su zavezali dječake, ali ubrzo je došla policija i uhvatila pljačkaše. Hrvoje, Tut i Braco su postali junaci.

 

[Ristic1996]

Je l' ima ovde prepricana lektira Romeo i Julija, sve sam prelistao i nisam nas'o ?? Da l' je moguce da samo ta lektira nema ??

 

[Mr.Daky]

[h=1]Šest osoba traži autora - Luigi Pirandello [/h]

Otac Majku daje svome Tajniku s kojim je ona rodila troje djece. Tajnik je umro, a Otac je već prije toga napustio obitelj pa Majka počinje raditi u krojačkom salonu kako bi uzdržavala obitelj. To je zapravo bila javna kuća, u kojoj Pastorka zarađuje novac kao prostitutka, a iscrpljujući je posao Majke samo zastor koji prekriva obitelj. Otac dolazi u javnu kuću te odlazi u sobu i spava s Pastorkom. Tu priču pričaju članovi obitelji, a na pozornici se zbiva nešto posve drugo. Glumci i Redatelj pripremaju probu nove Pirandellove komedije, ali tada dolaze navedeni članovi obitelji i traže da se izvede jedna ''njihova drama'', na koju su glumci i Redatelj pristali, i svoju priču iznose na pokusu. Tada su se vidjele razlike između pozornice i stvarnoga života jer su na pozornici stvarni samo glumci, a članovi obitelji dolaze iz neke druge stvarnosti. Članovi obitelji tada postaju vlastiti glumci. Glume sebe na temelju onoga što se dogodilo u stvarnom životu. Kako se Otac vrati obitelji i prihvaća ih u kuću, to stvara neodrživ položaj. Sin se zatvara u neprijateljsku šutnju, Djevojčica se utapa u bazenu, a Dječak, koji nije interpretirao, ubija se revolverom. Zajedno s tom dramom proživljavaju još jednu. Samo oni mogu prikazati svoju vlastitu tragediju, samo je oni mogu živjeti. To je vječna drama.
[h=1][/h]