Signup Now
Da bi mogli da pišete na forumu, otvarate nove teme, kao i da vidite download
linkove morate prvo da se registrujete.

Ukoliko Vam nije jasan proces registracije, molimo vas da kliknete OVDE
Ako ste zaboravili lozinku, kliknite OVDE :)

Poučne i zanimljive priče

Diskusija u 'Psihologija' započeta od Jurivaka, 24.07.2010.

  1. nency2
    Offline

    nency2 Član

    Postova:
    4.089
    Zahvala:
    0
    Pet stvari u zivotu koje se ne mogu vratiti

    Devojka je cekala avion u cekaonici jednog velikog aerodroma. Posto je trebala dugo cekati, odlucila je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme brze proslo. Uz knjigu kupila je i paketic keksa.
    Sjela je u VIP cekaonicu kako je nitko ne bi uznemiravao. Kraj nje je bila stolica sa keksom, a sa druge jedan gospodin koji je citao novine. Kad je ona pocela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Ona se sokirala, ali nista nije rekla i nastavila je citati knjigu. U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo vise hrabrosti, do sada bih ga vec udarila... Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, covjek pored nje, ne obazirajuci se ni na sta, uzimao je isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: bas me zanima sta ce sada napraviti!!!
    Covjek uzme posljednji i podijeli ga na dvoje!
    Ovo je zaista previse, pomisli djevojka, sokirana uzme svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz cekaonice. Kada se osjecala malo bolje, nakon sto ju je prosla ljutnja, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neugodne dogadjaje. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda paketic keksa jos uvijek netaknut.
    Postidje se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez sokiranja, nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno suprotno od nje, kojoj su bili povrijedjeni ponos i osjecaji.

    Izvor:mycity
    Poslednja izmena: 07.12.2010
  2. EuroTurs
  3. SvensonT
    Offline

    SvensonT Član

    Postova:
    168
    Zahvala:
    0
    Bio jednom stari farmer koji je obrađivao usjeve godinama. Jednog dana pobjegne mu konj. Kad su to čuli susjedi dođu do njega i suosjećajno prokomentiraju, ''Baš loša sreća''
    ''Možda'', odgovori im farmer
    Sljedećeg jutra konj se vrati i s njime još tri divlja konja.
    ''Predivno'', uzviknu susjedi.
    ''Možda'', odgovori im starac
    Sljedećeg dana pokušavajući jahati jednog od divljih, neosedlanih konja farmerov sin padne i slomi nogu.
    Susjedi opeta dođu da izraze žaljenje, '' Baš peh''
    ''Možda'', kaže starac
    Dan kasnije u selo dođu vojni službenici kako bi odveli muškarce za vojsku. Vidjevši da je mladiću slomljena noga oni ga zaobiđu. Susjedi čestitaju farmeru na tome kako su se stvari dobro završile.
    ''Možda'' odgovori im starac

    zen priče
  4. rasium45
    Offline

    rasium45 Član

    Postova:
    14
    Zahvala:
    0
    - Nemojte prezirati priče.

    Učitelj je poučavao služeči se usporedbama i pričama koje su njegovi učenici slušali sa zadovoljstvom – a poneki put su bili nezadovoljni,jer su čeznuli za nečim dubljim.
    Učitelj time nije bio dirnut.Na sve njihove prigovore,odgovarao bi:
    Morate još shvatiti,dragi moji,da je priča najmanja udaljenost između ljudskog bića i istine.
    Drugi puta bi rekao:
    zlatnik čovjek nađe
    Sa svijećom koju je kupio za
    Nekoliko novčića.
    Najdublju istinu čovjek pronađe
    Pomoću jednostavne priče.
  5. nency2
    Offline

    nency2 Član

    Postova:
    4.089
    Zahvala:
    0
    PRICA O DVA VUKA

    Nekada davno je deda svome unuku ispricao jednu zivotnu istinu.
    U dusi svakog coveka se vodi bitka. Kao borba izmedju dva vuka. U dusi svakoga od nas.
    Jedan vuk predstavlja zlo. Predstavlja bes, zavist, ljubomoru, zaljenje, pohlepu, aroganciju, samosazaljenje, krivicu, greh, srdzbu, inferiornost, laz, lazni ponos, egoizam…
    Drugi vuk predstavlja dobro. Predstavlja ono sto pruza uzitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrotu, srdacnost, darezljivost, istinu, saoosecanje i veru.
    Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vredno usmeri u dubinu dedovih reci, pa ga upita;
    -Koji vuk na kraju pobedi?
    Deda odgovori sa smeskom na svom starom licu:
    -Pobedjuje uvek onaj koga vise hranis…
  6. SvensonT
    Offline

    SvensonT Član

    Postova:
    168
    Zahvala:
    0
    Učenik koji je vježbao borilačku vještinu priđe svom učitelju i ozbiljno ga upita: Potupno sam posvećen učenju vaše vještine. Koliko će mi trebati da je potpuno savladam''. Učitelj mu ležerno odgovori, ''Deset godina''. Nestrpljivo student ponovno upita '' Ali ja je želim usavršiti brže od toga. Trudiću se jako , vježbati svaki dan, 10 sati i više ako treba. Koliko će mi onda trebati?
    Učitelj se zamisli na trenutak , ''Dvadeset godina''.

    zen priče
  7. Byk
    Offline

    Byk Član

    Postova:
    2.403
    Zahvala:
    6
    Lokacija:
    Србија,сине!
    Kad bismo mogli celokupno covecanstvo da svedemo na selo sa stotinu stanovnika, a postujuci proporcije svih postojecih naroda sveta, to selo bi bilo ovako sastavljeno:
    57 Azijata
    21 Europljanin
    14 Amerikanaca (severnih i juznih)
    8 Afrikanaca
    52 bi bile zene
    48 muskaraca
    70 ne-belaca
    30 belaca
    70 ne-hriscana
    30 hriscana
    89 heteroseksualaca
    11 homoseksualaca
    6 osoba bi posedovalo 59% sveukupnog svetskog bogatstva i svih 6 bi bili iz Sjedinjenih Drzava
    80 bi ih zivelo u kucama bez osnovnih uslova stanovanja
    70 bi ih bilo nepismenih
    50 bi bilo neuhranjeno
    1 bi umirao
    1 bi se radjao
    1 bi imao kompjuter
    1 (da, samo1) bi posedovao univerzitetsku diplomu

    Ako se posmatra svet u svetlu ovih podataka, potreba prihvatanja, razumevanja, suosecanja i edukacije postaje ocevidna.Razmislite i o ovome:
    Ako ste se jutros probudili zdraviji nego bolesniji srecniji ste od milion ljudi koji nece docekati iducu nedelju.
    Ako nikad niste osetili opasnost bitke, usamljenost zatocenistva, agoniju mucenja, ugrize gladi, sretniji ste od 500 miliona stanovnika ovog sveta.
    Ako mozete otici u crkvu bez straha da vam prete, hapse, muce ili ubiju srecniji ste od 3 MILIJARDE
    ljudi ovoga sveta.
    Ako u vasem frizideru ima hrane, na vama odece, nad glavom imate krov i krevet u koji cete leci, bogatiji ste od 75% stanovnika ovog sveta.
    Ako imate racun u banci, novac u novcaniku i nesto sitnisa okolo u nekoj kutijici, posudici, pripadate medu 8% najbolje stojecih ljudi na svetu.
    Ako su vam roditelji jos zivi a uz to jos uvek u braku, spadate medu uistinu retke osobe, pa i u SAD i Canadi.
    Ako mozete da procitate ovu poruku upravo ste dvostruko blagoslovljeni: jer je neko mislio na vas i jer ne spadate medu 2 milijarde onih koji ne znaju da citaju.
    Neko je jednom kazao:
    Radite kao da vam novac nije potreban.
    Volite kao da vam niko nikad nije naneo bol.
    Igrajte kao da vas niko ne gleda.
    Pevajte kao da vas niko ne cuje.
    Zivite kao da je Raj na Zemlji.
  8. tmaks65
    Offline

    tmaks65 Član

    Postova:
    902
    Zahvala:
    1
    Lokacija:
    putnik na kraju puta
    Jednom je jedna žena zalijevala svoju baštu, kada je ugledala trojicu staraca. Nije ih poznavala, no svejedno im je rekla:
    “Mislim da vas ne poznajem, ali mi se čini da ste gladni. Molim vas uđite unutra i pojedite nešto. Starci su je upitali:
    “Je li Vaš muž kod kuće? ”
    “Ne “, odgovorila je, nije.”
    “Onda moramo otići,” rekli su.
    Kada joj se muž naveče vratio kući, žena mu ispriča šta se dogodilo.
    “Sada im možeš reći da sam se vratio i pozovi ih u kuću”, rekao je muž, i žena je otišla pozvati starce na večeru.
    “Na žalost, ne možemo svi prihvatiti vaš ljubazni poziv.” rekli su joj starci.
    “Zašto ne ?” Upitala je iznenađeno žena.
    Jedan od staraca pokaza na jednog i reče: “Njegovo ime je Bogatstvo.”
    Potom pokaza na drugoga i reče: “Ovome je ime Uspjeh.” “Meni je ime Ljubav.”
    “Sada pođi mužu i skupa odlučite kojega biste od nas trojice pozvali unutra.”
    Žena se vratila u kuću i sve ispričala mužu.

    Muž presrećan reče: “Super! Pozovi Bogatstvo da sa svim i svačim napuni našu kuću!”
    Ona pak nije bila zadovoljna s njegovim prijedlogom: “Zašto radije ne bih pozvala Uspjeh ?”
    Razgovor između njih je slušala njihova kćer i sva oduševljena rekla:



    “Zar ne bi bio bolje pozvati Ljubav ? Naš dom bi potom bio napunjen Ljubavlju!”
    Poslušavši savjet njihove kćeri, muž reče ženi:


    “Pođi napolje i zamoli Ljubav neka bude naš gost.”
    Žena je pošla napolje i upitala:


    “Ko je od vas Ljubav? Molim neka dođe i bude naš dragi gost.” Ljubav je sjedila u svojim invalidskim kolicima i skupa sa njima se odvezla u kuću.
    Druga dvojica staraca su krenula za njom. Zaprepašćena žena je upitala zašto idu i Bogatstvo i Uspjeh, kada je ona pozvala samo Ljubav?


    Starci su u jedan glas odgovorili:“Da si pozvala Bogatstvo ili Uspjeh, druga dvojica bi otišli. No, ti si pozvala Ljubav i gdje god ona ide, nas dvojica je slijedimo!”


    Tamo gdje ima Ljubavi, tamo uvijek dolaze Bogatstvo i Uspjeh.


    Izvor: riznica neta


    Dodato posle 6 minuta:
    --------------------------------------------------------------------------

    Bili su vrlo mlad bračni par, tek par mjeseci u braku. No, čak i za to malo vremena mogli su da shvate da brak i nije baš ono kako su ga sebi ranije predstavljali. U suštini, nije da se više nisu voljeli; naprotiv, još uvijek su osjećali jako silne emocije jedno prema drugome. Ali su ih sve rjeđe iskazivali.
    A prije!! Samo do prije par mjeseci, kao da su se takmičili ko će prvi reći „Volim te“. Ili ko će to više puta reći u jednom danu. Ili ko će to da dokaže na interesantniji i origilnalniji način. I nije padalo teško, niti im je moglo dosaditi. Činili su to iskreno i sa ljubavlju; pružalo im je neopisivo zadovoljstvo da svoja osjećanja pokažu jedno drugome.
    I u jednom trenu kao da se sve iz korijena promijeni. Do te mjere su bili napeti u posljednje vrijeme, da su i najmanji događaj ili najbezazlenija riječ bili dovoljan povod da se ozbiljno posvađaju i izvrijeđaju.
    Već sasvim očajni i istrošeni od novonastale situacije, jedno veče odlučiše da sjednu i porazgovaraju o svemu. I, ako je moguće, da pokušaju da nađu neko rješenje, koje će biti na obostranu korist.
    Nijedno od njih dvoje nije htjelo razvod, ali su istovremeno bili i svjesni da je nemoguće živjeti takvim životom. Bilo im je sve jasno, ali nisu nalazili riječi da to i iskažu. Dugo su sjedili tako ćuteći jedno naspram drugog, razdirani iznutra protivuriječnim osjećanjima i mislima, pitajući se neprestano, šta bi bilo najbolje rješenje.
    I odjednom muž poskoči:
    - „Palo mi je nešto na pamet!“ – reče sa neskrivenim zanosom u glasu. „Hajde da zasadimo jedno drvo u bašti i to neka bude ‘Naše drvo‘!! Ako kroz sljedeća tri mjeseca drvo uvene – razvešćemo se. Ali ako se primi i počne da raste i da se razvija – nikada više nećemo sebi dozvoliti nijednu misao o razvodu. A za to vrijeme, možemo da spavamo i u odvojenim sobama.“
    „I šta misliš, jesi li ZA?“ – upita je nesigurno i uperi u nju pogled prepun očekivanja.
    U prvi tren ženi se to učinilo kao prilično čudna i suluda ideja – da im budućnost braka zavisi od nekakvog drveta. Ali kad je pak malo razmislila o bezizlasnosti njihove situacije – na kraju pristade.
    Sljedećeg jutra otidoše zajedno do obližnjeg rasadnika i kupiše jedno omanje drvo. Dođoše kući, izabraše pogodno mjesto u bašti i međusobno se pomažući – zasadiše ga.
    Prošlo je oko mjesec dana od toga dana.
    Jedne noći sudariše se, u tami njihove bašte. U pogledima im se izprva vidjelo čuđenje, da bi se zatim pretvorilo u radostan sjaj.
    Oboje su u rukama imali po kantu vode.
    Svake su noći išli da zaliju drvo…

    Izvor: mudremisli.com

    Dodato posle 2 Sati 40 minuta:
    --------------------------------------------------------------------------

    Tako jednog dana jedan Tragač osjeti snažnu potrebu da krene za grad Kamir. Naučivši se da ozbiljno obraća pažnju na takva osjećanja, koja dopirahu iz nepoznatih mjesta do njega samog, ostavi sve i krenu na put.
    Hodajući dva dana po prašnjavim putevima, najzad spazi u daljini obrise grada Kamira. I malo prije nego da stigne do samih kapija grada, pažnju mu privuče jedan brežuljak desno od puta, prekriven čudnim zelenilom i mnoštvom raznoraznog proljećnog cvijeća. Sa svih strana brežuljak bješe ograđen lakiranom ogradom. Bronzana vratašca na ulazu namamiše ga da uđe.
    Iznenada osjeti da je čak i zaboravio na grad i da treba da se malo zadrži na tom mjestu. Tragač uđe kroz bronzana vratašca i lagano pođe da se kreće između bijelog kamenja koja su ležala nasumično razbacana po zemlji.
    Pusti da mu pogled kao leptir prelijeće preko svakog detalja u tom šarenom raju. Imao je oči tragača i možda je zato i otkrio natpis na jednom bijelom kamenu:
    Abdul Tareg, živio 8 godina, 6 mjeseci, 2 sedmice i 3 dana.
    Malo se uznemirio kad je shvatio da taj kamen nije uopšte bio kamen, već nadgrobna ploča. Rastuži se pri pomisli da je tu bilo sahranjeno tako malo dijete. Osvrnuvši se oko sebe, spazi, da je na susjednom kamenu takođe stajao neki natpis. Približi se kamenu i pročita:
    Jamir Khalib, živio 5 godina, 8 mjeseci i 3 sedmice.
    Tad se Tragač osjeti jako uznemireno. To predivno mjesto bilo je ustvari groblje, a svaki kamen nadgrobna ploča. Jednu po jednu on poče da čita ploče. Na svakoj je stajao određen natpis: ime i životni vijek. Obuze ga užas kada je ustanovio da je najstarije dijete koje je tu bilo sahranjeno jedva imalo nešto više od 11 godina. Pritisnut neizmjernom tugom, sjede na travu i zaplaka.
    Stari upravnik groblja koji je slučajno tuda prolazio, vidjevši nepoznatog čovjeka krenu prema njemu. Neko vrijeme ga je posmatrao kako plače, pa ga upita da li oplakuje nekog bliskog.
    - Ne, ne plačem za nekim svojim – odgovori Tragač. Šta je sa ovim gradom? Kakav užas se ovdje dešava? Zašto ima toliko mrtve djece zakopane na ovom mjestu? Kakvo se to strašno prokletstvo nadvilo nad ovim ljudima i natjeralo ga da napravi dječije groblje?!
    Starac mu odgovori:
    - Smirite se, nema nikakvog prokletstva. Radi se o tome, da kod nas postoji jedan drevni običaj. Dozvolite da vam pojasnim: kada neko dijete navrši petnaest godina, roditelji mu poklone jednu sasvim malu svesku, kao ova koju ja nosim oko svog vrata. I kad god ga nešto mnogo obraduje, on treba da otvori tu svesku i da zapiše: lijevo, to što ga je obradovalo i desno, vrijeme trajanja te radosti.
    Upoznao se sa djevojkom i zaljubio se u nju: koliko je trajala ta neizmjerna strast i radost? Jednu sedmicu? Dvije? Tri i po?… Zapiši.

    Uzbuđenje prvog poljupca? Koliko je trajalo? Minut i po, koliko i poljubac? Dva dana? Jednu sedmicu?…
    Trudnoća i rađanje prvog djeteta?
    Ženidbe prijateljá?
    Putovanje iz snova?
    Susret sa bratom koji dolazi iz daleke zemlje?
    Koliko je trajala radost svih tih događaja? Satima? Danima?… Tako mi u naše male sveske zapisujemo svaki trenutak naše radosti…Svaki trenutak.
    Kada neko umre, običaj je da mu otvorimo svesku i da mu saberemo svo vrijeme njegove životne radosti i da ga zapišemo na grobu. Zato što vjerujemo da je to jedino istinski proživljeno vrijeme.
    „Tragač“,
    Horhe Bukaj
    Poslednja izmena: 03.01.2011
  9. macula
    Offline

    macula Član

    Postova:
    2.082
    Zahvala:
    3
    Lokacija:
    just real life
    Sokratova mudrost o prijateljstvu
    [​IMG]
    U Grčkoj Sokrat je bio na glasu kao čovek koji ceni znanje. Jednog mu je dana prisao poznanik i rekao:

    "Znaš li šta sam upravo čuo o tvom prijatelju?"

    "Stani malo", odgovori Sokrat: "Pre nego što mi ista kažeš, želim napraviti mali test. Zove se 'Test trostrukog kriterijuma'."

    - "Trostrukog kriterijuma?"

    - "Upravo tako", nastavi Sokrat: "pre nego što počneš pričati o mom prijatelju, mogao bi na trenutak razmisliti zadovoljava li to neke kriterijume. Prvi kriterijum je Istina. Jesi li potpuno siguran da je to što mi želiš reći istina?"

    - "Ne", odgovori poznanik, "zapravo sam to tek čuo i..."

    - "Dobro", veli Sokrat: "znači, nisi potpuno siguran je li to istina ili nije. Da vidimo sada i drugi kriterijum, kriterijum Dobra. Je li to što želiš reći o mom prijatelju nešto dobro?"

    - "Ne, naprotiv..."

    - "Dakle", nastavi Sokrat: "želiš mi reći nešto loše o njemu, a nisi ni siguran je li to tačno. Još uvek možes proći na testu, jer je ostao jos jedan kriterijum, kriterijum Koristi. Hoće li to što mi želiš reći o mom prijatelju biti meni korisno?"

    - "Ne, ne baš"

    - "Pa", opet će Sokrat: "ako to što mi želiš reći mžzda nije istina, za njega nije dobro, a za mene nije korisno, zašto bi mi to uopšte rekao?"
  10. nency2
    Offline

    nency2 Član

    Postova:
    4.089
    Zahvala:
    0
    ONAJ KOJI DARUJE...


    [​IMG]
    Mladi student jednog univerziteta pošao je u šetnju sa svojim profesorom.
    Dok su šetali i razgovarali ugledaše pored puta par starih cipela koje su, po svemu sudeći,
    pripadale siromašnom seljaku koji je u blizini radio u polju i koji je privodio kraju svoj posao.
    Student reče profesoru: “Hajde da se našalimo sa ovim seljakom, sakrićemo mu cipele, a zatim ćemo se skloniti iza grmlja i posmatrati njegove reakcije dok ih bude tražio.”
    Profesor mu odgovori: “Mladiću, nikada se nemoj šaliti na račun tuđe nevolje i bijede. Budući da si bogat, možeš sebi priuštiti veće zadovoljstvo od ovoga: stavi po zlatni novčić u svaku njegovu cipelu, a tada ćemo se sakriti iza grmlja i posmatrati njegovu reakciju.”
    Student tako i učini i obojica se skloniše iza nekog grma u blizini. Seljak je završio svoj posao i ubrzo došao preko polja do mjesta uz put gdje je ostavio svoj kaput i cipele. Dok je oblačio kaput, gurnuo je nogu u jednu cipelu i osjetio da mu je nešto u cipeli. Prvo je pomislio da je kamenčić, ali ubrzo shvati da je to zlatni novčić.
    Sav u čudu pogleda u novčić, osvrnu se oko sebe, te poče posmatrati novčić neko vrijeme. Ponovo se osvrnuo na sve strane, ali nije vidio nikoga. Stavio je novčić u džep, te krenuo da obuje i drugu cipelu. Ali njegovo iznenađenje je bilo još veće kada je i u njoj pronašao novčić. Odjednom su ga savladale emocije. Bacio se na koljena, podigao glavu prema nebu i glasno počeo izgovarati molitvu u znak zahvalnosti. U njoj je govorio o svojoj bolesnoj i bespomoćnoj ženi i svojoj djeci koja su bez hljeba, a zahvaljujući nevidljivoj ruci koja mu je poslala novac, oni će biti spaseni.
    Student je ostao duboko ganut i sa suzama u očima.
    Profesor ga upita: “Da li bi bio srećniji da si se našalio sa ovim seljakom nego što si sada?!”
    Mladić mu odgovori: “Profesore, naučili ste me lekciji koju nikada neću zaboraviti.
    Sada stvarno razumijem ove riječi koje prije nisam razumio: Više je blagosloven onaj koji daruje, nego onaj koji prima!“






    mudremisli.com
  11. rasium45
    Offline

    rasium45 Član

    Postova:
    14
    Zahvala:
    0
    -Slijepi čovjek

    Tražio je sebi lijeka po čitavom svijetu.Rekli su mu,ako pronađe ijednog čovjeka koji nema problema,ozdraviće ako protrlja oči njegovom košuljom.
    Pronašao je takvog čovjeka koji nema problema.Živio je na jednoj planini.bio je pastir.Upitao ga je:je li istina da ti nemaš ni jedan problem? Istina je,nemam ni jedan problem – odgovorio je.
    Molim te daj mi svoju košulju da protrljam svoje oči,rekli su mi da ću samo tako progledati.
    Ali,ja nemam košulju – odgovorio je pastir.

Preporučite stranicu