- Učlanjen(a)
- 25.08.2009
- Poruka
- 38.982
Šta je neuro-lingvističko programiranje (NLP)?
NLP je kako koristiti jezik uma kako bi se stalno postizali određeni i željeni ciljevi. Jezik se koristio i koristi se kako bi se uticalo na ljude i kako bi došlo do promene u njihovim životima. NLP je jedan od ključnih komponenti iz kojih mi gradimo naše mentalne modele sveta, i može imati ogroman uticaj na to kako mi doživljavamo i odgovaramo na relani svet.
Sigmund Frojd je verovao da su reči osnovni instumenti ljudske svesti, i da kao takve imaju specijalnu moć.
Neuro – nervni sistem (um) kroz koji se obrađuje naše iskustvo uz pomoć pet čula: čulo vida, sluha, dodira, mirisa u ukusa
Lingvističko – jezik i ostali neverbalni komunikacioni sistemi u kojima su naši neuro zapisi kodirani, gde dobijaju naredbe kao i značenje. Ovi zapisi uključuju slike, zvuke, osećanja, ukuse, mirise, reči (unutrašnji govor).
Programiranje- Sposobnost da se otkriju i iskoriste programi koje mi posedujemo (naša komunikacija sa samim sobom i sa drugima) u našem neurološkom sistemu, kako bi se postigli određeni željeni ciljevi
* NLP – Model ličnosti i komunikacije
Neuro-lingvističko programiranje (NLP) je počeo kao model naše komunikacije sa sobom i drugima. Začetnici NLP-a su Ričard Bandler i Džon Grinder. Ovaj model objašnjava kako mi baratamo informacijama koje dobijamo iz spoljašnjeg sveta. Jedno od osnovnih verovanja je da je NLP “mapa, a ne teritorija”. Drugim rečima, naše unutrašnje predstave koje mi stvaramo o spoljašenjem događaju ne predstavljaju obavezno i sam događaj.
Ono štp se obično dešava je da postoji spoljnji događaj koji mi obrađujemo iznutra. Stvaramo unutrašnju predstavu tog događaja. Ta unutrašnja predstava događaja se kombinuje sa fiziologijom i stvara „stanje“. „Stanje“ se odnosi na unutrašnje emocionalno stanje osobe – srećno stanje, tužno stanje, stanje motivacije itd. Naše unutrašnje predstave sadrže unutrašnje slike, zvuke i dijaloge, kao i naša osećanja (npr. da li se osećamo motivisani, pred izazovom, zadovoljni, uzbuđeni itd.). Dato stanje je rezultat kombinacije unutrašnje predstave i fiziologije osobe. Dakle, ono šta se dešava je da događaj ulazi kroz naše senzorne kanale koji su:
* Čulo vida – uključujući ono što mi vidimo ili način na koji drugi gledaju nas
* čulo sluha – uključujući zvuke, reči koje čujemo i način na koji drugi ljudi izgovaraju te reči nama
* čulo dodira – naša spoljašnja osećanja koja uključuju dodir nekoga ili nečega, pritisak dodira, tekstura
* čulo mirisa – koji se odnose na miris, i
* čulo ukusa – koji se odnose na ukus
Spoljašni događaj dospeva kroz naše senzorne ulazne kanale, biva filtriran i to je upravo način na koji mi obrađujemo događaj. Dok ga obrađujemo, mi brišemo, izobličujemo i generalizujemo ulazne informacije u skladu sa nekim od elemenata koji vrše filtriranje naše percepcije. Ti elementi su:
Brisanje – Brisanje se dešava kada mi selektivno obraćamo pažnju na određene aspekte onoga što doživaljavamo. U tom slučaju, mi zanemarujemo ili isključujemo druge aspekte doživaljaja. Bez brisanja, bili bismo suočeni sa previše informacija koje bi naš svestan um morao da obradi.
Izobličavanje – Izobličavanje se dešava kada vršimo promenu u doživljaju senzornih podataka i to stvaranjem iskrivljenih prikaza stvarnosti. U istočnjačkoj filozofiji postoji dobro poznata priča o izobličavaju u obliku analogije između kanapa i zmije. Dok šeta putem, čovek veruje da je video zmiju i stoga uzviknu „zmija“. Međutim, prišavši bliže, sa olakšanjem shvata da je ono što je video u stvari parče kanapa. Izobličavanje nam pomaže u procesu samomotivacije. Proces motivacije se dešava kada mi, u stvari, izobličujemo materijal koji smo primili i koji je pretrpeo promenu preko jednog sistema filtriaranja.
Generalizacija – Treći proces je generalizacija, gde mi dolazimo do opštih zaključaka na osnovu jednog ili dva iskustva. U svom najboljem svetlu, generalizacija je jedan od načina na koji učimo, i to obradom informacija koje posedujemo i stvaranjem opštih zaključaka o značenju efekta tih zaključaka.
Obično, svestan um obrađuje 7 (plus ili minus 2) infromacija u određenom trenutku. Naravno, mnogi ljudi ne mogu da obrade ovaj broj, i ja poznajem ljude koji obrađuju samo jednu (plus ili minus 2). Kada ne bismo brisali informacije sve vreme, došli bismo u situaciju da stalno primamo previše informacija. U stvari, psiholozi kažu kada bismo istovremeno bili svesni svih senzornih ulaznih inofrmacija, mi bismo poludeli. Zbog toga mi vršimo filtriranje informacija.
Dakle, pitanje koje se često postavlja je: “Kada dvoje ljudi imaju identični stimulans, kako to da ne reaguju na isti način. Odgovor je: zbog toga što brišemo, izobličujemo i generalizujemo spoljašne informacije. Mi brišemo, izobličujemo i generalizujemo informacije koje dolaze kroz naša čula uz pomoć jednog od pet filtera. Ovi filteri su: meta programi, načela, vrednosti, verovanja, sećanja i odluke.
Meta programi
Prvi od ovih filtera je meta program. Poznavanjem nečijih meta programa vam može pomoći da jasno i precizno predvidite stanja ljudi, a samim tim i njihove radnje. Meta programi su filteri koji određuju način na koji vi doživljavate svet oko vas, a takođe imaju i značajan uticaj na način na koji komunicirate sa ostalima, kao i na modele ponašanja koje ispoljavate. Značajna stavka o meta programima je da oni nisu niti dobri niti loši, oni predstavljaju način na koji neko obrađuje informcije.
Vrednosti
Sledeći filter predstavljaju vrednosti. Vrednosti su način na koji mi odlučujemo da li su naše radnje dobre ili loše, ispravne ili pogrešne. Ona su način na koji mi odlučujemo šta mislimo o našim radnjama. Načela su uređena hijerarhijski sa najjačim na vrhu dok ostala načela slede. Mi svi posedujemo različite modele sveta (unutrašnji model o svetu), pa su naša načela proizvod našeg modela percipiranja sveta. Kada komuniciramo sa samim sobom ili drugim osobama, ako je naš model sveta u konfliktu sa našim ili sa načelima naših sagovornika, onda dolazi do konflikta.
Vrednosti predstvaljaju ono čemu težimo ili od čega bežimo. One su čari ili mrskosti u životu. Vrednosti su, u osnovi, jedan dubok nesvesni sistem verovanja o tome da li je nešto dobro ili loše. Vrednosti se menjaju sa kontekstom takođe. To znači da vi verovatno imate određene vrednosti o tome šta želite da imate u vezi, a šta želite u poslu. Vaše vrednosti o tome šta želite u jednoj situaciji, a šta u drugoj, mogu biti prilično različite. Na kraju, ako one nisu različite, moguće je da imate problem sa obe. Obzirom da su vrednosti povezane sa kontekstom, one takođe mogu biti i povezane sa stanjem, iako su vrednosti svakako manje povezane sa stanjem u odnosu na verovanja.
Verovanja
Sledeći filter su verovanja. Verovanja su generalizacije o tome kakav je svet. Jedan od bitnih elemenata u oblikovanju je da saznamo verovanje osobe o određenom ponašanju koje pokušavamo da oblikujemo. Verovanja su pretpostavke koje imamo o svetu, koje ili stvaraju ili poriču lične snage. Dakle, verovanja su, u osnovi, naš prekidač koji uključuje ili gasi naše sposobnosti da postignemo bilo šta sto smo naumili. Ona mogu biti podsticajne prirode, tj, ona koja nas teraju da uradimo ono što želimo, ili nepodsticajne prirode tj. ona koja nam ne dozvoljavaju da uradimo ono što želimo.
Sećanja
Četvrti element su sećanja. Štaviše, neki psiholozi veruju da kako starimo, naše reagovanje u stvarnosti je reagovanje na geštalte (skupove sećanja koji su organizovani na određeni način) prošlih sećanja i da sadašnjost igra veoma malu ulogu u našem ponašanju.
Odluke
Peti element, koji je takođe povezan sa sećanjem, su odluke koje smo doneli u prošlosti. Odluke mogu stvoriti uverenja. Ili, pak, mogu samo da utiču na naše percepcije tokom vremena. Problem sa velikim brojem odluka je da su donete nesvesno ili u ranom detinjstvu, te da su zaboravljene.
Ovi filteri će odrediti našu unutrašnju predstavu događaja koji se dešava upravo sada. Naša unutrašnja predstava je ta koja nas vodi u određeno stanje i koja stvara određenu fiziologiju. Stanje u kojem se nađemo će odrediti naše ponašanje.
Važno je zapamtiti da, po ovom modelu, unutrašnja predstava nije teritorija. Svako naše iskustvo je nešto što bukvalno izmislimo u našim glavama, odnosno ono što sami sebi kažemo da jeste. Mi ne doživljavamo stvarnost neposredno, pošto neprekidno brišemo, izobiličujemo i generalizujemo.
* Predmet proučavanja N.L.P.
Predmet proučavanja NLP je širok, ali njegova suština leži u činjenici da je naš nervni sistem usko vezan za našu sposobnost baratanja jezikom. NLP se bavi načinom na koji se naše mentalno programiranje, naša mapa stvarnosti i oblik nervnog sistema odražava na naš jezik i jezičke šablone.
Onda kada razumemo našu mapu stvarnosti, možemo je menjati da bi smo došli do životnih iskustava koje želimo. NLP nam nudi “mape” koje drugi ljudi koriste. Saznajemo kako su drugi reagovali na konkretnu situaciju s kojom smo suočeni.
Vidimo razlike u pristupima i ishodima. Na osnovu toga, možemo dobrovoljno menjati naše ponašanje, možemo birati da li da budemo srećni ili tužni, optimistički ili pesimistički raspoloženi. Iskoračujemo iz sopstvene mape i zakoračujemo u mapu nekog drugog. Kad postignemo to, višestruko smo nagrađeni. Doživljavamo duboku vezu sa srećnom, uspešnom osobom i naši životi se menjaju nabolje.
Konačno, ono što je važno je ono što neprekidno govorimo samim sebima i ono u šta verujemo. Ili kako je Vergilije rekao: “Oni to mogu, jer misle da mogu.”
* N.L.P saveti: 10 + koraka do sreće
Ne može se osporiti da vas sreća čini zdravijim. Ali šta vas čini srećnim? Aristotel je rekao: “Sreća je kada volite nekoga, činite nešto i kada se nadate nečemu!”
Družite se sa srećnim ljudima
Najopsežniji istraživački projekat ikada, Framinghamova studija srca na Bostonskom univerzitetu, je uključio 15.000 ljudi, gde je glavno saznanje bilo da ljudi poseduju “male neurone”. Na engleskom to znači da mozak u stvari oponaša ono što vidi u okruženju, pa samim tim lica sa osmehom prouzrokuju još lica sa osmehom. Sreća je prenosiva.
Budite zahvalni, ali ne previše
Martin Seligman, začetnik pokreta pozitivne psihologije, radio je u svojoj bašti kada je iznenada pomislio: “Kako bi bilo kada bismo proučavali srećne, a ne nesrećne ljude? Šta bi se tada desilo? Praktikovao je ono što je propovedao i shvatio da imitiranjem srećnih ljudi i trudeći se da bude i sam srećan, neke od pozitivnih vibracija su postale deo njegove ličnosti. Istraživanje pokazuje da su srećni ljudi zahvalni za svoju sudbinu, ali ako previše brojite svoje blagoslove, to vas može udaljiti od čitave ideje. Ne morate da se bacate na kolena svakod dana i zahvaljujete Bogu što vam je podario obe noge. Možete jednostavno reći „Zahvalan sam što imam tako divnu decu, prijatelje, kolege.“
Odlučite kako će izgledati vaš dan (i možda će se to jednostavno i ostvariti)
Postoje mnogobrojne radionice i kursevi o tome kako poronaći sreću i stalno raspoloženje. Neki od najboljih saveta koje preporučujem jesu da postavljate namere svakodnevno i da pravite ugovore sami sa sobom. Kada se probudite ujutro zapitajte se: “Koja je moja današnja namera?“, Neka bude jednostavna, kao kada kažete „Danas želim da se osećam smireno i da posetim par prijatelja.
Vi niste ono što su vaše misli
Ne morate da čvrsto stiskati zube u nameri da budete srećni. U stvari, najsrećniji ljudi na svetu su oni koji puste da stvari idu svojim tokom. Obazrivost – taj propušteni voz globalnog psihološkog pokreta – se sastoji u tome da ne dozovlite da upadnete u zamku malih stvari. Neuro elastičnost podrazumeva da ponavljanje i proživljavanje često menjaju način na koji vaš mozak funkcioniše. Jedan akt meditacije je sve što je potrebno da izazove najdublje promene. Posmatranjem, ali ne i osuđivanjem, naših misli, mi učimo da se odvojimo. Konačno, možemo da sagledamo i negativne događaje, a da ne reagujemo. Pritom postajemo prosvetljeniji, saosećajniji, ne uplićući se u tudja posla, praštajući, i naravno, srećniji – kada monasi meditiraju o saosećanju, aktivnost dela mozga koji registruje osećanje sreće povećava se za 100%.
Lekovi vam neće pomoći
Širom planete se svakodnevno izda ogroman broj recepata za anti-depresive. Ovo stvara “veštačku sreću”. Došli smo do stadijuma u našim zivotima gde smo krenuli da lečimo normalno stanje tuge. Neki mogu da tvrde de se uzimanje anti-depresiva ne razlikuje od uzimanja leka kada ste bolesni. Uzbuđenje je bilo neophodno za opstanak, ali danas živimo u društvu gde više nije potrebno biti hiper oprezan prema stvarima oko nas, pa samim tim pilula koja može da nas uspori se od strane mnogih smatra kao dozvoljen korak, ali ona ne donosi dugoročnu sreću. Pozitivno razmišljanje deluje nezamislivo teže od uzimanja pilule, ali treba imati na umu da upravo ono može doneti sreću na duge staze.
Samo se krećite
Ništa ne može brže i efikasnije podići raspoloženje od vežbanja. Mozak ne poznaje metabličke nivoe ili ostale budalaštine – on počinje da luči snažna hemijska jedinjenja istog trenutka kada počne da vam ponestaje dah.
Budite velikodušni
Pogledajte šta će se desiti ako konobaru ostavite bakšiš, isplatite majstora za dobar posao uz ”čašćenje” ili jednostavno pohvalite kasirku jer se izuzetno trudila. Bez obzira da li vi verujete da univerzum sluša, činjenica je da kada dajemo oscećamo da smo bolje.
Predajte se potpuno
Najsrećniji smo kad nečemu poklanjamo svu našu pažnju. Dakle, ako čitate, čitajte. Ako pričate, pričajte. Ne radi se o tome da proživljavate momenat, radi se o tome da vi zaustavljate vreme. Kada se nalazite u sadašnjem trenutku, nikada ne pomislite „jesam li srećan?“
Pređite preko stvari
Uspešni ljudi se osećaju vedrije od onih koji sebe smatraju gubitnicima, a to ne znači da su i najpametniji. Njima je samo potrebno manje vremena da se oporave između neuspeha. Optimisti veruju da su loši događaji u jednini, pesimisti veruju da su takvi događaju dokazi o tome koliki su oni gubitnici. Optimističan prodavac automobila kome mušterije zalupe slušalicu razmišlja na sledeći način: „Bože, on (mušterija) baš ima loš dan.“, a ne „ja sam loš u svom poslu“. Ne zavisi sve uvek od vas.
Nije toliko loše kao što mislite
Često precenimo koliko ćemo se loše osećati zbog nečega. To nas sprečava da preuzimamo rizike (što, inače, usrećuje ljude). Sintetička sreća funkicioniše na isti način kao pravo razmišljanje. Ovo je stara ljudska navika ponovnog ispisivanja nakon događaja. Tako da, iako ne možete sebi da priuštite torbu nekog skupog brenda, ubedite sebe da se, u stvari, vama mnogo više dopada torba nekog proizvođača koja odgovara vašem džepu. Um pronalazi fantastične načine da uteši sebe.
+ Najzad, smejte se, oraspoložite se i ne zaboravite da živite malo...
Autor: Lidija Marković Rosati
Izvor: Danas
NLP je kako koristiti jezik uma kako bi se stalno postizali određeni i željeni ciljevi. Jezik se koristio i koristi se kako bi se uticalo na ljude i kako bi došlo do promene u njihovim životima. NLP je jedan od ključnih komponenti iz kojih mi gradimo naše mentalne modele sveta, i može imati ogroman uticaj na to kako mi doživljavamo i odgovaramo na relani svet.
Sigmund Frojd je verovao da su reči osnovni instumenti ljudske svesti, i da kao takve imaju specijalnu moć.
Neuro – nervni sistem (um) kroz koji se obrađuje naše iskustvo uz pomoć pet čula: čulo vida, sluha, dodira, mirisa u ukusa
Lingvističko – jezik i ostali neverbalni komunikacioni sistemi u kojima su naši neuro zapisi kodirani, gde dobijaju naredbe kao i značenje. Ovi zapisi uključuju slike, zvuke, osećanja, ukuse, mirise, reči (unutrašnji govor).
Programiranje- Sposobnost da se otkriju i iskoriste programi koje mi posedujemo (naša komunikacija sa samim sobom i sa drugima) u našem neurološkom sistemu, kako bi se postigli određeni željeni ciljevi
* NLP – Model ličnosti i komunikacije
Neuro-lingvističko programiranje (NLP) je počeo kao model naše komunikacije sa sobom i drugima. Začetnici NLP-a su Ričard Bandler i Džon Grinder. Ovaj model objašnjava kako mi baratamo informacijama koje dobijamo iz spoljašnjeg sveta. Jedno od osnovnih verovanja je da je NLP “mapa, a ne teritorija”. Drugim rečima, naše unutrašnje predstave koje mi stvaramo o spoljašenjem događaju ne predstavljaju obavezno i sam događaj.
Ono štp se obično dešava je da postoji spoljnji događaj koji mi obrađujemo iznutra. Stvaramo unutrašnju predstavu tog događaja. Ta unutrašnja predstava događaja se kombinuje sa fiziologijom i stvara „stanje“. „Stanje“ se odnosi na unutrašnje emocionalno stanje osobe – srećno stanje, tužno stanje, stanje motivacije itd. Naše unutrašnje predstave sadrže unutrašnje slike, zvuke i dijaloge, kao i naša osećanja (npr. da li se osećamo motivisani, pred izazovom, zadovoljni, uzbuđeni itd.). Dato stanje je rezultat kombinacije unutrašnje predstave i fiziologije osobe. Dakle, ono šta se dešava je da događaj ulazi kroz naše senzorne kanale koji su:
* Čulo vida – uključujući ono što mi vidimo ili način na koji drugi gledaju nas
* čulo sluha – uključujući zvuke, reči koje čujemo i način na koji drugi ljudi izgovaraju te reči nama
* čulo dodira – naša spoljašnja osećanja koja uključuju dodir nekoga ili nečega, pritisak dodira, tekstura
* čulo mirisa – koji se odnose na miris, i
* čulo ukusa – koji se odnose na ukus
Spoljašni događaj dospeva kroz naše senzorne ulazne kanale, biva filtriran i to je upravo način na koji mi obrađujemo događaj. Dok ga obrađujemo, mi brišemo, izobličujemo i generalizujemo ulazne informacije u skladu sa nekim od elemenata koji vrše filtriranje naše percepcije. Ti elementi su:
Brisanje – Brisanje se dešava kada mi selektivno obraćamo pažnju na određene aspekte onoga što doživaljavamo. U tom slučaju, mi zanemarujemo ili isključujemo druge aspekte doživaljaja. Bez brisanja, bili bismo suočeni sa previše informacija koje bi naš svestan um morao da obradi.
Izobličavanje – Izobličavanje se dešava kada vršimo promenu u doživljaju senzornih podataka i to stvaranjem iskrivljenih prikaza stvarnosti. U istočnjačkoj filozofiji postoji dobro poznata priča o izobličavaju u obliku analogije između kanapa i zmije. Dok šeta putem, čovek veruje da je video zmiju i stoga uzviknu „zmija“. Međutim, prišavši bliže, sa olakšanjem shvata da je ono što je video u stvari parče kanapa. Izobličavanje nam pomaže u procesu samomotivacije. Proces motivacije se dešava kada mi, u stvari, izobličujemo materijal koji smo primili i koji je pretrpeo promenu preko jednog sistema filtriaranja.
Generalizacija – Treći proces je generalizacija, gde mi dolazimo do opštih zaključaka na osnovu jednog ili dva iskustva. U svom najboljem svetlu, generalizacija je jedan od načina na koji učimo, i to obradom informacija koje posedujemo i stvaranjem opštih zaključaka o značenju efekta tih zaključaka.
Obično, svestan um obrađuje 7 (plus ili minus 2) infromacija u određenom trenutku. Naravno, mnogi ljudi ne mogu da obrade ovaj broj, i ja poznajem ljude koji obrađuju samo jednu (plus ili minus 2). Kada ne bismo brisali informacije sve vreme, došli bismo u situaciju da stalno primamo previše informacija. U stvari, psiholozi kažu kada bismo istovremeno bili svesni svih senzornih ulaznih inofrmacija, mi bismo poludeli. Zbog toga mi vršimo filtriranje informacija.
Dakle, pitanje koje se često postavlja je: “Kada dvoje ljudi imaju identični stimulans, kako to da ne reaguju na isti način. Odgovor je: zbog toga što brišemo, izobličujemo i generalizujemo spoljašne informacije. Mi brišemo, izobličujemo i generalizujemo informacije koje dolaze kroz naša čula uz pomoć jednog od pet filtera. Ovi filteri su: meta programi, načela, vrednosti, verovanja, sećanja i odluke.
Meta programi
Prvi od ovih filtera je meta program. Poznavanjem nečijih meta programa vam može pomoći da jasno i precizno predvidite stanja ljudi, a samim tim i njihove radnje. Meta programi su filteri koji određuju način na koji vi doživljavate svet oko vas, a takođe imaju i značajan uticaj na način na koji komunicirate sa ostalima, kao i na modele ponašanja koje ispoljavate. Značajna stavka o meta programima je da oni nisu niti dobri niti loši, oni predstavljaju način na koji neko obrađuje informcije.
Vrednosti
Sledeći filter predstavljaju vrednosti. Vrednosti su način na koji mi odlučujemo da li su naše radnje dobre ili loše, ispravne ili pogrešne. Ona su način na koji mi odlučujemo šta mislimo o našim radnjama. Načela su uređena hijerarhijski sa najjačim na vrhu dok ostala načela slede. Mi svi posedujemo različite modele sveta (unutrašnji model o svetu), pa su naša načela proizvod našeg modela percipiranja sveta. Kada komuniciramo sa samim sobom ili drugim osobama, ako je naš model sveta u konfliktu sa našim ili sa načelima naših sagovornika, onda dolazi do konflikta.
Vrednosti predstvaljaju ono čemu težimo ili od čega bežimo. One su čari ili mrskosti u životu. Vrednosti su, u osnovi, jedan dubok nesvesni sistem verovanja o tome da li je nešto dobro ili loše. Vrednosti se menjaju sa kontekstom takođe. To znači da vi verovatno imate određene vrednosti o tome šta želite da imate u vezi, a šta želite u poslu. Vaše vrednosti o tome šta želite u jednoj situaciji, a šta u drugoj, mogu biti prilično različite. Na kraju, ako one nisu različite, moguće je da imate problem sa obe. Obzirom da su vrednosti povezane sa kontekstom, one takođe mogu biti i povezane sa stanjem, iako su vrednosti svakako manje povezane sa stanjem u odnosu na verovanja.
Verovanja
Sledeći filter su verovanja. Verovanja su generalizacije o tome kakav je svet. Jedan od bitnih elemenata u oblikovanju je da saznamo verovanje osobe o određenom ponašanju koje pokušavamo da oblikujemo. Verovanja su pretpostavke koje imamo o svetu, koje ili stvaraju ili poriču lične snage. Dakle, verovanja su, u osnovi, naš prekidač koji uključuje ili gasi naše sposobnosti da postignemo bilo šta sto smo naumili. Ona mogu biti podsticajne prirode, tj, ona koja nas teraju da uradimo ono što želimo, ili nepodsticajne prirode tj. ona koja nam ne dozvoljavaju da uradimo ono što želimo.
Sećanja
Četvrti element su sećanja. Štaviše, neki psiholozi veruju da kako starimo, naše reagovanje u stvarnosti je reagovanje na geštalte (skupove sećanja koji su organizovani na određeni način) prošlih sećanja i da sadašnjost igra veoma malu ulogu u našem ponašanju.
Odluke
Peti element, koji je takođe povezan sa sećanjem, su odluke koje smo doneli u prošlosti. Odluke mogu stvoriti uverenja. Ili, pak, mogu samo da utiču na naše percepcije tokom vremena. Problem sa velikim brojem odluka je da su donete nesvesno ili u ranom detinjstvu, te da su zaboravljene.
Ovi filteri će odrediti našu unutrašnju predstavu događaja koji se dešava upravo sada. Naša unutrašnja predstava je ta koja nas vodi u određeno stanje i koja stvara određenu fiziologiju. Stanje u kojem se nađemo će odrediti naše ponašanje.
Važno je zapamtiti da, po ovom modelu, unutrašnja predstava nije teritorija. Svako naše iskustvo je nešto što bukvalno izmislimo u našim glavama, odnosno ono što sami sebi kažemo da jeste. Mi ne doživljavamo stvarnost neposredno, pošto neprekidno brišemo, izobiličujemo i generalizujemo.
* Predmet proučavanja N.L.P.
Predmet proučavanja NLP je širok, ali njegova suština leži u činjenici da je naš nervni sistem usko vezan za našu sposobnost baratanja jezikom. NLP se bavi načinom na koji se naše mentalno programiranje, naša mapa stvarnosti i oblik nervnog sistema odražava na naš jezik i jezičke šablone.
Onda kada razumemo našu mapu stvarnosti, možemo je menjati da bi smo došli do životnih iskustava koje želimo. NLP nam nudi “mape” koje drugi ljudi koriste. Saznajemo kako su drugi reagovali na konkretnu situaciju s kojom smo suočeni.
Vidimo razlike u pristupima i ishodima. Na osnovu toga, možemo dobrovoljno menjati naše ponašanje, možemo birati da li da budemo srećni ili tužni, optimistički ili pesimistički raspoloženi. Iskoračujemo iz sopstvene mape i zakoračujemo u mapu nekog drugog. Kad postignemo to, višestruko smo nagrađeni. Doživljavamo duboku vezu sa srećnom, uspešnom osobom i naši životi se menjaju nabolje.
Konačno, ono što je važno je ono što neprekidno govorimo samim sebima i ono u šta verujemo. Ili kako je Vergilije rekao: “Oni to mogu, jer misle da mogu.”
* N.L.P saveti: 10 + koraka do sreće
Ne može se osporiti da vas sreća čini zdravijim. Ali šta vas čini srećnim? Aristotel je rekao: “Sreća je kada volite nekoga, činite nešto i kada se nadate nečemu!”
Družite se sa srećnim ljudima
Najopsežniji istraživački projekat ikada, Framinghamova studija srca na Bostonskom univerzitetu, je uključio 15.000 ljudi, gde je glavno saznanje bilo da ljudi poseduju “male neurone”. Na engleskom to znači da mozak u stvari oponaša ono što vidi u okruženju, pa samim tim lica sa osmehom prouzrokuju još lica sa osmehom. Sreća je prenosiva.
Budite zahvalni, ali ne previše
Martin Seligman, začetnik pokreta pozitivne psihologije, radio je u svojoj bašti kada je iznenada pomislio: “Kako bi bilo kada bismo proučavali srećne, a ne nesrećne ljude? Šta bi se tada desilo? Praktikovao je ono što je propovedao i shvatio da imitiranjem srećnih ljudi i trudeći se da bude i sam srećan, neke od pozitivnih vibracija su postale deo njegove ličnosti. Istraživanje pokazuje da su srećni ljudi zahvalni za svoju sudbinu, ali ako previše brojite svoje blagoslove, to vas može udaljiti od čitave ideje. Ne morate da se bacate na kolena svakod dana i zahvaljujete Bogu što vam je podario obe noge. Možete jednostavno reći „Zahvalan sam što imam tako divnu decu, prijatelje, kolege.“
Odlučite kako će izgledati vaš dan (i možda će se to jednostavno i ostvariti)
Postoje mnogobrojne radionice i kursevi o tome kako poronaći sreću i stalno raspoloženje. Neki od najboljih saveta koje preporučujem jesu da postavljate namere svakodnevno i da pravite ugovore sami sa sobom. Kada se probudite ujutro zapitajte se: “Koja je moja današnja namera?“, Neka bude jednostavna, kao kada kažete „Danas želim da se osećam smireno i da posetim par prijatelja.
Vi niste ono što su vaše misli
Ne morate da čvrsto stiskati zube u nameri da budete srećni. U stvari, najsrećniji ljudi na svetu su oni koji puste da stvari idu svojim tokom. Obazrivost – taj propušteni voz globalnog psihološkog pokreta – se sastoji u tome da ne dozovlite da upadnete u zamku malih stvari. Neuro elastičnost podrazumeva da ponavljanje i proživljavanje često menjaju način na koji vaš mozak funkcioniše. Jedan akt meditacije je sve što je potrebno da izazove najdublje promene. Posmatranjem, ali ne i osuđivanjem, naših misli, mi učimo da se odvojimo. Konačno, možemo da sagledamo i negativne događaje, a da ne reagujemo. Pritom postajemo prosvetljeniji, saosećajniji, ne uplićući se u tudja posla, praštajući, i naravno, srećniji – kada monasi meditiraju o saosećanju, aktivnost dela mozga koji registruje osećanje sreće povećava se za 100%.
Lekovi vam neće pomoći
Širom planete se svakodnevno izda ogroman broj recepata za anti-depresive. Ovo stvara “veštačku sreću”. Došli smo do stadijuma u našim zivotima gde smo krenuli da lečimo normalno stanje tuge. Neki mogu da tvrde de se uzimanje anti-depresiva ne razlikuje od uzimanja leka kada ste bolesni. Uzbuđenje je bilo neophodno za opstanak, ali danas živimo u društvu gde više nije potrebno biti hiper oprezan prema stvarima oko nas, pa samim tim pilula koja može da nas uspori se od strane mnogih smatra kao dozvoljen korak, ali ona ne donosi dugoročnu sreću. Pozitivno razmišljanje deluje nezamislivo teže od uzimanja pilule, ali treba imati na umu da upravo ono može doneti sreću na duge staze.
Samo se krećite
Ništa ne može brže i efikasnije podići raspoloženje od vežbanja. Mozak ne poznaje metabličke nivoe ili ostale budalaštine – on počinje da luči snažna hemijska jedinjenja istog trenutka kada počne da vam ponestaje dah.
Budite velikodušni
Pogledajte šta će se desiti ako konobaru ostavite bakšiš, isplatite majstora za dobar posao uz ”čašćenje” ili jednostavno pohvalite kasirku jer se izuzetno trudila. Bez obzira da li vi verujete da univerzum sluša, činjenica je da kada dajemo oscećamo da smo bolje.
Predajte se potpuno
Najsrećniji smo kad nečemu poklanjamo svu našu pažnju. Dakle, ako čitate, čitajte. Ako pričate, pričajte. Ne radi se o tome da proživljavate momenat, radi se o tome da vi zaustavljate vreme. Kada se nalazite u sadašnjem trenutku, nikada ne pomislite „jesam li srećan?“
Pređite preko stvari
Uspešni ljudi se osećaju vedrije od onih koji sebe smatraju gubitnicima, a to ne znači da su i najpametniji. Njima je samo potrebno manje vremena da se oporave između neuspeha. Optimisti veruju da su loši događaji u jednini, pesimisti veruju da su takvi događaju dokazi o tome koliki su oni gubitnici. Optimističan prodavac automobila kome mušterije zalupe slušalicu razmišlja na sledeći način: „Bože, on (mušterija) baš ima loš dan.“, a ne „ja sam loš u svom poslu“. Ne zavisi sve uvek od vas.
Nije toliko loše kao što mislite
Često precenimo koliko ćemo se loše osećati zbog nečega. To nas sprečava da preuzimamo rizike (što, inače, usrećuje ljude). Sintetička sreća funkicioniše na isti način kao pravo razmišljanje. Ovo je stara ljudska navika ponovnog ispisivanja nakon događaja. Tako da, iako ne možete sebi da priuštite torbu nekog skupog brenda, ubedite sebe da se, u stvari, vama mnogo više dopada torba nekog proizvođača koja odgovara vašem džepu. Um pronalazi fantastične načine da uteši sebe.
+ Najzad, smejte se, oraspoložite se i ne zaboravite da živite malo...
Autor: Lidija Marković Rosati
Izvor: Danas