Muzicke legende

Član
Učlanjen(a)
09.07.2009
Poruka
2.898
Led Zeppelin

Led Zeppelin
singerbowl_3.jpg
Led_Zeppelin_1979.jpg


Led Zeppelin were an English rock band formed in 1968 by Jimmy Page (guitar), Robert Plant (vocals), John Paul Jones (bass guitar, keyboards), and John Bonham (drums). With their heavy, guitar-driven sound, Led Zeppelin are regarded as one of the first heavy metal bands. However, the band's individualistic style drew from many sources and transcends any one genre.Their rock-infused interpretation of the blues and folk genres also incorporated rockabilly, reggae, soul, funk, classical, Celtic, Indian, Arabic, pop, Latin and country. The band did not release the popular songs from their albums as singles in the UK, as they preferred to develop the concept of album-oriented rock. They charted ten singles in the US.

Close to 30 years after disbanding following Bonham's death in 1980, the band continues to be held in high regard for their artistic achievements, commercial success and broad influence. The band has sold an estimated 200 million albums worldwide, including 111.5 million certified units in the United Statesand they have had all of their original studio albums reach the top 10 of the Billboard album chart in the U.S., with six reaching the number one spot. Led Zeppelin are ranked #1 on VH1's 100 Greatest Artists of Hard Rock. Rolling Stone magazine has described Led Zeppelin as "the heaviest band of all time" and "the biggest band of the '70s".

On 10 December 2007 the surviving members of Led Zeppelin reunited (along with deceased drummer John Bonham's son, Jason) for the Ahmet Ertegun Tribute Concert at The O2 Arena in London.

[YOUTUBE]N9i2fqxSjTI[/YOUTUBE]


ledzeppelin2.jpg


[YOUTUBE]81eSIwsLcWg[/YOUTUBE]

Discography
Studio albums
Led Zeppelin (1969)
Led Zeppelin II (1969)
Led Zeppelin III (1970)
Led Zeppelin IV (1971)
Houses of the Holy (1973)
Physical Graffiti (1975)
Presence (1976)
In Through the Out Door (1979)
Coda[128] (1982)

Filmography
The Song Remains the Same (1976)
Led Zeppelin (DVD) (2003)
Mothership (DVD) (2007)

[YOUTUBE]wEiyGgWt6no[/YOUTUBE]
 
Član
Učlanjen(a)
09.07.2009
Poruka
2.898
Deep Purple

Deep Purple
DeepPurple.jpg


Deep Purple
Deep Purple are an English rock band formed in Hertford, Hertfordshire in 1968. Along with Led Zeppelin and Black Sabbath, they are considered to be among the pioneers of heavy metal and modern hard rock, although some band members have tried not to categorise themselves as any one genre.The band also incorporated classical music, blues-rock, pop and progressive rock elements. They were once listed by the Guinness Book of World Records as the world's loudest band, and have sold over 100 million albums worldwide. Deep Purple were ranked #22 on VH1's Greatest Artists of Hard Rock programme.

The band have gone through many line-up changes and an eight-year hiatus (1976-84). The 1968-76 line-ups are commonly labeled Mark I, II, III and IV. Their second and most commercially successful line-up featured Ian Gillan (vocals), Ritchie Blackmore (guitar), Jon Lord (keyboards), Roger Glover (bass guitar) and Ian Paice (drums). This line-up was active 1969-73 and was revived from 1984-89 and again in 1993 before the rift between Blackmore and other members became unbridgeable. The current line-up including guitarist Steve Morse has been much more stable, though Lord's retirement in 2002 has left Paice as the only original member.

[YOUTUBE]BJCTrolF3CY[/YOUTUBE]

Discography

Shades of Deep Purple (1968)
The Book of Taliesyn (1968)
Deep Purple (1969)
Deep Purple in Rock (1970)
Fireball (1971)
Machine Head (1972)
Who Do We Think We Are (1973)
Burn (1974)
Stormbringer (1974)
Come Taste the Band (1975)
Perfect Strangers (1984)
The House of Blue Light (1987)
Slaves & Masters (1990)
The Battle Rages On (1993)
Purpendicular (1996)
Abandon (1998)
Bananas (2003)
Rapture of the Deep (2005)
 
Član
Učlanjen(a)
09.07.2009
Poruka
2.898
The Who

The Who
large_73-TheWho-Quad.jpg

The Who are an English rock band formed in 1964. The primary lineup consisted of guitarist Pete Townshend, vocalist Roger Daltrey, bassist John Entwistle and drummer Keith Moon. They became known for energetic live performances.They were inducted into the Rock and Roll Hall of Fame in 1990, their first year of eligibility. Their display there describes them as "Prime contenders, in the minds of many, for the title of World's Greatest Rock Band." They have charted twenty-five singles in the UK Top Twenty and/or US Top Forty and seventeen Top Ten albums. According to the New York Times, The Who have sold over 100 million records.
[YOUTUBE]i0XknwXqLDo[/YOUTUBE]
The Who rose to fame in the United Kingdom with a pioneering instrument destruction stage show and a series of top ten hit singles (including "My Generation") and top five albums, beginning in 1965 with "I Can't Explain". They hit the top ten in the United States in 1967 with "I Can See for Miles". The 1969 release of Tommy was the first in a series of top five albums in the US, followed by Live at Leeds (1970), Who's Next (1971), Quadrophenia (1973), and Who Are You (1978).

Moon died in 1978, after which the band released two studio albums, the top five Face Dances (1981) and the top ten It's Hard (1982), with drummer Kenney Jones, before disbanding in 1983. They re-formed at events such as Live Aid and for reunion tours such as their 25th anniversary tour (1989) and the Quadrophenia tours of 1996 and 1997. In 2000, the three surviving original members discussed recording an album of new material. The plans were delayed by the death of Entwistle in 2002. Townshend and Daltrey continue to perform as The Who. In 2006 they released the studio album Endless Wire, which reached the top ten in the UK and US. In 2008 surviving members Townshend and Daltrey were honoured at the 31st Annual Kennedy Center Honors.


Discography

My Generation (1965)
A Quick One (1966)
The Who Sell Out (1967)
Tommy (1969)
Who's Next (1971)
Quadrophenia (1973)
The Who by Numbers (1975)
Who Are You (1978)
Face Dances (1981)
It's Hard (1982)
Endless Wire (2006)


who-19055-1-2.jpg
 
Član
Učlanjen(a)
09.07.2009
Poruka
2.898
Pink Floyd

Pink Floyd
037.jpg

Pink Flojd (Pink Floyd) je engleska rok grupa koja je svetsku slavu stekla po svojoj psihodeličnoj muzici, odličnim i filozofskim tekstovima, spektakularnim koncertima i inovativnim omotima albuma. Grupa je osnovana 1965. a prvu postavu su činili osnivač, gitarista i pevač Sid Bare (Syd Berret), basista Rodžer Voters (Roger Waters), klavijaturista Rik Vrajt (Rick Wright) i bubnjar Nik Mejson (Nick Mason).

1967. izašao je njihov prvi album - "The Piper at the Gates of Dawn" i postaje kultni album britanske psihodelicne muzičke scene. Naredne godine, bendu se pridružio gitarista Dejvid Gilmor (David Gilmour), koji se pridružio ekipi zbog sve većeg problema koji je imao Sid Bare sa narkomanijom. "A Saucerful of Secrets" je ime poslednjeg albuma koji je grupa izdala sa Sid Bareom u bendu. Od tada vođstvo benda preuzima Rodžer Voters.

Usledili su albumi "Music from the Film More", "Ummagumma", "Atom Heart Mother", "Meddle" i "Obscured by Clouds", da bi 1973. izdali konceptualni album "The Dark Side of the Moon" koji predstavlja najbolji, najkomercijalniji album ove grupe i ujedno jedan od najboljih albuma rok muzike. Ne postoje prave reci kojima se može opisati kvalitet i značaj albuma za buduće generacije muzičara, jer nijedan bend nije izdao tako kompleksan album. Tada je Pink Flojd bio na vrhucnu slave i samo su nastavili sa izdavanjem fenomenalnih albuma poput "Wish You Were Here" sa koga se izdvaja istoimena balada, "Animals", i još jedan konceptualni album The Wall za koji su napravili istoimeni film, gde glavnu ulogu igra kreator koncerta Lajv Ejd - Bob Geldof. Album priča priču o životu muzičara Pinkija i njegoim unutrašnjim demonima. 1983. su izdali poslednji album sa kreativnim genijom grupe Votersom pod imenom "The Final Cut". 1994. grupa je izdala svoj poslednji album "The Division Bell".

Rodžer Voters je započeo solo karijeru koja se uglavnom zasnivala na staroj slavi njegovog bivšeg benda. Treba izdvojiti koncert iz 1991. koji je nazvan "The Wall", a odrzan je u Berlinu povodom proslave godišnjice rušenja Berlinskog zida, na kome su pesme Pink Flojda pored Votersaa izvodili Skorpionsi (The Scorpions), Brajan Adams (Bryan Adams), Sindi Loper (Cyndi Lauper), Tomas Dolbi (Thomas Dolby), Šinad O'Konor (Sinéad O'Connor), Joni Mičel (Mitchell), Snoi Vajt (Snowy White), Van Morison (Morrison)...

Dejvid Gilmor je takođe započeo uspešnu solo karijeru, poslednji album mu se zove "On the Island" koji promoviše na svetskoj turneji.
[YOUTUBE]M_bvT-DGcWw[/YOUTUBE]

Diskografija:

1967 - The Piper at the Gates of Dawn
1968 - A Saucerful of Secrets
1969 - Music from the Film More
1969 - Ummagumma
1970 - Atom Heart Mother
1971 - Meddle
1972 - Obscured by Clouds
1973 - The Dark Side of the Moon
1975 - Wish You Were Here
1977 - Animals
1979 - The Wall
1983 - The Final Cut
1987 - A Momentary Lapse of Reason
1994 - The Division Bell

1996. grupa je uvrštena u rokenrol kuću slavnih

Februara 2006. grupa se ponovo okupila sa Rodžerom radi Lajv Ejt (Live8) koncerta.

7.jula 2006. je preminuo osnivač benda Sid Bare.
 
Član
Učlanjen(a)
09.07.2009
Poruka
2.898
The Doors

The Doors

the_doors_very_best_of_the_doors.jpg


Дорси (енгл. The Doors - двери) су били популарна и утицајна америчка рок група која је основана 1965. у Лос Анђелесу. Прбовитну поставу су чинили клавијатуриста Реј Манзарек, гитариста Роби Кригер, бубњар Џон Денсмор и вокал Џим Морисон.

Дорси су били један од најконтраверзнијих бендова, највише због Морисонових текстова који су били социјални, психолошки и под утицајем политике.

Од како се бенд распао 1970. и од Џимове смрти 1971. интерес за њихову музику је постао још већи.


[YOUTUBE]PECk9A-07Pw[/YOUTUBE]


Почетак: 1965-1966

Студенти Универзитета Калифорније, Лос Анђелес (познатије као UCLA) Џим Морисон и Реј Манзарек упознали су се на Венис Бичу, Калифорнија у јулу 1965. Морисон је рекао Манзареку да пише песме, и на Манзареков подстицај Морисон је отпевао песму "Moonlight Drive". Манзарек одушевљен Морисоновим текстовима предложио му је да оснују бенд.

Клавијатуриста Реј Манзарек је већ свирао у бенду Рик енд Рејвенс (Rick And The Ravens) са његовим братом, док су Роби Кригер и Џон Денсмор свирали у бенду по имену Психоделични ренџери (The Psychedelic Rangers. Кригер и Денсмор су познавали Манзарека са часова јоге и медитације које су похађали. У аугусту Денсмор се придружио групи и у исто време је са члановима Ренџера и бубњарком Пети Саливан снимио демо са шест песама у септембру 1965.

Тог месеца група је убацила још једног члана- Кригера. Дорсе су чинили Морисон, Манзарек, Кригер и Денсмор. Бенд је узео име из књиге The Doors of Perception од Олдуса Хакслија (Aldous Huxley).



Дискографија


The Doors (албум) (1967)
Strange Days (1967)
Waiting For The Sun (1968)
The Soft Parade (1969)
Morrison Hotel (1970)
Absolutely Live (1970) - уживо
L.A. Woman (1971)
 
Član
Učlanjen(a)
09.07.2009
Poruka
2.898
Atomsko Skloniste

Atomsko Skloniste
Atomsko+Sklonite.gif


Pulski sastav Atomsko Sklonište je jedna od najznačajnijih grupa svoga vremena, a njegova istorija predstavlja možda najkompleksniju i najupečatljiviju priču ispričanu na ex-yu rock prostorima.
Bruno Langer je rođen 21.08.1949. u Rijeci. Jedan kratki dio djetinjstva provodi u Zagrebu, a onda se trajno veže za Istru i Pulu. Sa dvanaest godina počinje trenirati boks, u generaciji budućeg svjetskog prvaka Mate Parlova. 1965. godine Langer je trebao ići na državno prvenstvo (boksovao je u srednjoj kategoriji), ali je te večeri odustao od odlaska na voz, i umjesto bokserskih rukavica definitivno se odlučuje za gitaru. U četrnaestoj godini je, kao poklon od prijatelja, dobio svoju prvu gitaru, sa samo dvije žice. Njegova prva bas gitara bila je kućna majstorija Dinka Bjažića, pulskog muzičara koji mu je i otkrio svijet električnih instrumenata i bio njegov učitelj gitare. Bjažić i njegov sastav Beat Stones su predstavljali pionire pulskog rock’n’rolla, a ostali su upamćeni i po nastupima po Italiji, šte je tada predstavljao veliki uspjeh. Bjažić je 1964. godine bio u potrazi za basistom, pa mu je Branko Umković (bubnjar i pulski “kralj pjevanja”) doveo Langera, iako ovaj nije ni znao da svira bas. Na vratima ih je dočekao Bjažić sa nožem u ruci i velikim komadom drveta. Upravo je pravio bas gitaru, a nije mu bilo teško ni podučavati Brunu svirati bas, počevši od najosnovnijih stvari. Iz te saradnje će se roditi Langerov prvi zvanični bend - Fantomi, mada je i prije toga (1963) bio u bendu pod imenom Apaši, ali nisu javno nastupali jer je to bilo teško izvodljivo u situaciji kad nisu ni imali prave instrumente. Sa Fantomima bilježi svoj prvi javni nastup 02.05.1965. godine. Ipak Fantomi ne traju dugo, pa iste godine Langer postaje basista sastava Logaritmi, u vrijeme kada u Puli djeluje “rivalski” sastav Sateliti, što je izazvalo pravu podjelu među ljubiteljima rock’n’rolla u Puli. Čak je izbio i skandal koji je šokirao gradsku javnost nakon lokalne gitarijade u kinu “Pula” 1965. godine, kada su različite strane publike voćem i povrćem gađale “suparnički” bend na bini. Ispočetka im se repertoar zasnivao na Shadows-ima, što je bilo prikladno jer nisu imali mikrofone pa su mogli da sviraju samo instrumentale. Nabavkom mikrofona i snažnog razglasa od cijelih 15 W uglavnom su svirali Rolling Stones-e (Beatles-i su bili “preušminkani” za njihov ukus, a bilo je malo i preteško pjevati višeglasje). Nakon što Logaritmi prestaju sa radom, 1968. godine nastaje Hush, ključni bend reproduktivnog perioda r’n’r-a u Puli i preteča Atomskog Skloništa. Bruno Langer je svirao bas, Dragan Gužvan gitaru, Saša Dadić bubnjeve, a Branko Umković je pjevao. 1972. godine u Hush dolazi Sergio Blažić (rođen 08.04.1951.), koji je prvo svirao bubnjeve, a kasnije paralelno pjevao sa Brankom. Iste godine Umković se seli u Split i Blažić postaje vokalni solista. Međutim kao i ostali reproduktivni bendovi, ni Hush nije zabilježio značajan uspjeh mada su predstavljali veliku atrakciju u Puli. Langer se 1974. godine priključuje koparskoj grupi Bumerang koja djeluje od 1970. godine i koja je do tad objavila jedan autorski singl. Veliki uspjeh do tada su postigli nastupajući kao predgrupa legendarnom engleskom sastavu Status Quo na njihovoj jugoslovenskoj turneji, a najzanimljiviji detalj se desio na beogradskom koncertu kada su se članovi dvije grupe međusobno potukli. Momci iz Status Quo su bili bijesni iz razloga što se publika i previše oduševila svirkom relativno nepoznatog slovenačkog sastava, a naročito njihovom obradom teme “Marš Na Drinu”. Nakon dolaska Langera uslijedio je treći uzastopni nastup na Boom festivalu u hali Tivoli u Ljubljani, a sa tog koncerta ostao je sačuvan snimak žive izvedbe pjesme “Koji Ti Je Vrag” koji je snimljen na albumu “Boom 74”. Kasnije se Bumerangu, na nagovor Brune Langera, priključuje i Sergio Blažić, te grupa jedno vrijeme nastupa u zastrašujućoj postavi: Blažić, Langer, Vedran Božić, Pavel Kavec, Tihomir Pop-Asanović i Zlatko Klun (osnivač i jedini originalni član). Bumerang prestaje sa radom u jesen 1976. (između ostalog i zbog toga što su muzičari bili iz različitih gradova a tek dvije godine kasnije Zlatko Klun će obnoviti rad grupe). U međuvremenu muzičari iz Bumeranga su završili u našim legendarnim bendovima: Time (Božić), Oko (Kavec, Klun), September (Asanović). Blažić i Langer se vraćaju u Pulu, i u poznu jesen 1976. na pulskom šetalištu njih dvojica uspostavljaju kontakt sa pulskim pjesnikom Boškom B. Obradovićem, koji se osim pisanja pjesama bavio režijom i organizovanjem različitih umjetničkih manifestacija. Još 1968. godine on je režirao predstavu pod nazivom “Atomsko Sklonište” koja je premijerno izvedena u Istarskom narodnom kazalištu, a bazirana je na izboru iz svjetske antiratne poezije, za tu priliku pojačane nekim njegovim pjesmama. Obradović pristaje na saradnju i obećava da će im dati svoje tekstove.To se dešava 26.02.1977. koji se uzima kao datum zvaničnog nastanka Atomskog Skloništa, kada je Boško ispred kafane “Jadran” donio fasciklu sa pjesmama i predložio muzičarima kompletan koncept rock grupe koja bi ne samo stvarala muziku na osnovu njegovih tekstova, već i nosila široki multimedijalni pristup baziran na takvoj vrsti tekstova. Već po njegovoj pjesničkoj orijentaciji mogao se naslutiti i pravac kojim će se kretati umjetnički izraz Atomskog Skloništa koji će u našoj muzici predstavljati nešto posve novo i neuobičajeno. Mada ni po žestini muzike nije bilo mnogo bendova u SFRJ koji bi se s njima mogli usporediti, potpuno nov pristup donijeli su svojim multimedijalnim projektom: tekstovima, scenskom pojavom te umjetničkim fotografijama kojima su se predstavljali javnosti. Na koncertima su nastupali okruženi bodiljikavom žicom, u isparanoj odjeći, praćeni pirotehnikom, a ponekad su znali scenografiju obogatiti sa stotinama otvorenih kišobrana (kao simbolima zaštite). Sergio Blažić je zbog svoje statičnosti na bini, simbolizovao otuđenog čovjeka, van vremena i prostora. Sa koferom pored njega izgledao je kao neki prognanik sa planete. Niko od članova grupe ništa nije govorio tokom koncerata, nije bilo najava pjesama, zahvaljivanja publici… U cijeli koncept stvaralaštva grupe u početnoj fazi djelovanja biće uključeno oko 20 stalnih saradnika iz različitih segmenata djelovanja (slikarstvo, fotografija, dizajn, književnost i film). Za naziv grupe članovi su imali nekoliko prijedloga (koje je bolje i ne pominjati) ali ih je Obradović ipak ubijedio da je Atomsko Sklonište najadekvatnije ime. Pored Obradovića koji se može smatrati osnivačem i idejnim vođom grupe, prvu postavu Skloništa činili su: Sergio Blažić (vokalni solista), Saša Dadić (bubnjevi), Dragan Gužvan (gitara) i Bruno Langer (bas). Iz čisto marketinških razloga proglašavaju se punk grupom iako nisu ni znali šta je to punk. Ipak time su uspjeli da zainteresuju javnost. U ljeto 1977. često nastupaju u Puli, ali Puljani ih ne primaju dobro. U njima se zbog toga javlja razočaranje, ali i pozitivan inat. Krajem sezone na klavijaturama im se pridružuje Eduard Kancelar, a jedan od najznačajnijih nastupa na kojem su se predstavili širem rock’n’roll auditorijumu, bio je na Boom festivalu u Novom Sadu, krajem 1977.

Atomci uporno vježbaju u Puli (na različitim lokacijama: garaže, štale, auto-kampovi, kulturno-umjetnička društva…). Nešto kasnije sa većim uspjehom nastupaju u omladinskom domu Uljanik i odlučuju da umjesto značajnije organizacije koncerata svoje snage usmjere na snimanje prve ploče. Sklonište doživljava još jedno u nizu razočaranja kada ih odbijaju dvije tada najveće diskografske kuće, zagrebačkim Jugoton (čija će ih komisija odbacivati čak 6 puta) i beogradski PGP RTB. Kao spas pojavljuje se RTV Ljubljana sa kojom potpisuju ekskluzivni ugovor. Album prvenac (na kome su se predstavili pojačani Rudolfom Grumom koji je pjevao prateće vokale) snimaju krajem 1977. godine, a u prodaji se pojavljuje u martu 1978. (u vrijeme kad nijedan član Atomskog Skloništa nije imao gramofon!!!). Uz prve abume Time-a i Drugog Načina, to je jedan od najupečatljivijih prvenaca ex yu rocka. Atomci su krenuli žestoko: muzika je klasični hard rok, a jedna su od rijetkih grupa koja nije koketirala sa narodnim melosom. Dominiraju hard rock rifovi, sa upečatljivim klavijaturama, zadivljujućim vokalom i čvrstom produkcijom. Album je zaprepastio kritičare svojim neobičnim konceptom i drugačijim pogledom na svijet. Tekstovi su bili nešto što tada (a ni kasnije) nije postojalo na ovim prostorima. Tekstopisac Boško Obradović je na prvom albumu ponudio mnoštvo potresnih i kataklizmičkih stihova. Za razliku od drugih grupa, koje su velikom većinom nudile ljubavne tekstove, Obradović je u svojim tekstovima obrađivao socijalne, političke i antiratne teme. I to na sebi svojstven način. Na prvom albumu dominiraju proročanski tekstovi kojima su glavne teme ratovanja, nekontrolisani razvitak civilizacije, loše stanje u društvu i sl. Zatečeni kritičari rock muzike su oštro napali orijentaciju grupe, osuđujući Atomce da su nepotrebno i prekomjerno opterećeni svojim konceptom. I nastaviće tako da kritikuju Atomce i narednih godina. Tekstove nazivaju “banalnim” i “plitkim”, ideje Skloništa im se čine nejasnim i nedorečenim. Često su tekstove nazivali besmislenim i smješnim. Očigledno, u to vrijeme riječi rat, rušenje, droga, neuroza, panika, psihoza, racija, …” su se činile suviše dalekim i neshvatljivim za rock’n’roll umjetnost na našim prostorima. Petnaestak godina kasnije na Balkanu će sve biti drugačije, i ono o čemu je Boško Obradović pjevao postalo je stvarnost, nažalost veoma surova. Time su kritičari započeli pravi “rat” protiv Atomskog Skloništa koji će sa promjenljivom žestinom trajati narednih desetak godina. Atomci odgovaraju na to žestoko, i koriste svaku priliku da i oni pređu u napad razračunavajući se sa kritičarima. U tome su naravno glavne uloge imali Boško Obradović i Bruno Langer.
Kao hitovi sa prvog albuma izdvojiće se nekoliko pjesama. Prije svih hard rock numere : “Kinematograf Našeg Djetinjstva”, “Tko Će Tad Na Zgarištu Reći”, potresna priča “Saznao Sam Dijagnozu” te “Pomorac Sam Majko”, muzički sigurno najimpresivnija sa snažnim gitarskim rifovima i izuzetnim solom na klavijaturama. Tekstualno najupečatljivija (pored recitacije “Od Rata Do Rata”) je nezvanična himna grupe : “Ne Cvikaj Generacijo”, sa interesantnim dječijim horom u refrenu.
Pored zapaženijih numera tu su još i “Umro Je Najveći Mrav” koja nam donosi sporiji tempo i laganiju muziku sa predivnim gitarskim uvodom, te snažan tekst o moralnim problemima u društvu. Predivna “Poslednji Let Boinga 707” (sa odličnim uvodom na bas gitari) daje zaokret ka ljubavnoj temi i dotiče se hipi ideologije. “Otmica Naše Ljubavi” je još jedna žestoka hard rock numera, dok album zatvara melanholična “Nek Vam Je Sa Srećom”. Sve tekstove je napisao Obradović dok su muziku Skloništa pisali Blažić, Gužvan i Langer. Dok Gužvan komponuje samostalno, Blažić i Langer rade zajednički, u duetu.
Dizajn omota (rad Ivana Obrovca) je takođe malo remek djelo: blago lice djeteta simboliše zemaljsku kuglu, a oko nje je, sa svih strana, očigledna - opasnost. Po ivicama omota nanizano je 46 zastava država iz raznih dijelova svijeta. Jedina koja se leprša je zastava tadašnje SFRJ.


[YOUTUBE]R4OeAbIJ6l4[/YOUTUBE]

Atomsko Skloniste

Albumi:

Ne Cvikaj Generacijo 1978

1. Od rata do rata
2. Ne cvikaj generacijo
3. Tko ce tad na zgarištu reci
4. Saznao sam dijagnozu
5. Umro je najveci mrav
6. Pomorac sam majko
7. Posljednji let Boinga 707
8. Otmica naše ljubavi
9. Kinematograf našeg djetinjstva
10. Nek vam je sa srecom

Infarkt 1978

1. Na proplanku ceka cvijet
2. Na kraju stoljeca
3. Infarkt
4. Radaju se nova djeca
5. Bez kaputa
6. Djevojka broj 8
7. Pakleni vozaci
8. Zvao sam i miliciju
9. Periferni vremeplov
10. Oni što dolaze za nama

U Vremenu Horoskopa 1980

1. Ne želim da te izgubim
2. Novi karijerista
3. Da li je dozvoljeno razgledanje vašeg vrta
4. Cedna gradska lica
5. U vremenu horoskopa
6. Želja za željom
7. Nešto nam holivudski reci
8. Cuvaj se cistunaca i ljudi bez mana
9. Generacija sretnika
10. Gazi opet cizma

Atomska Trilogija 1980

1. U vremenu horoskopa
2. Gazi opet cizma
3. Cedna gradska lica
4. Generacija sretnika
5. Ne cvikaj generacijo
6. Tko ce tad na zgaristu reci
7. Kinematograf naseg djetinjstva
8. Pomorac sam majko
9. Bez kaputa
10.Na kraju stoljeca

Extrauterina 1981

1. Smanji gas
2. Extrauterina
3. Dok se tijelo tvoje vidi
4. Bogovima si nabijala rogove
5. Ne daj sina za mušku drolju
6. Olujni mornar
7. Od ponoci do ponoci
8. Još mirišeš na pelene
9. Moramo zamoliti prolaznike
10. Neko dobar neko zao

Mentalna Higijena 1982

01 treba imat dusu
02 na palubi jada
03 rahela
04 johny
05 zuti kisobran
06 kraljica cigana
07 pun mjesec
08 iza zida
09 mutna rijeka

Space Generation 1983

1. space generation
2. if i could
3. the best part of me
4. 1983 (200 years ago)
5. a new world
6. state of mind
7. night launch
8. from midnight to midnight
9. this spaceship
Zabranjeno Snivanje 1984

01 njezan i mlad
02 trazila je lice ljubavi
03 jutro
04 tvoj princ
05 moja ljubavi
06 ljubomora
07 slatki snovi
08 jucerasnje sutra
09 kineska stolica

Jednom u Zivotu 1985

01 olujni morna
02 oni sto dolaze za nama
03 pakleni vozaci
04 kraljica cigana
05 zuti kisobran
06 treba imat dusu
07 djevojka br.8

This Spaceship 1987

01 space generation
02 believe me
03 night after night
04 learned how to listen
05 1945-1995
06 we are the generation
07 flying
08 together
09 nothing left to show
10 this spaceship

Criminal Tango 1990

01 johnny II
02 cocaine baby
03 ljubavna masina
04 zar ptica
05 tesko je biti andjeo
06 tajna
07 ne racunaj na mene
08 kineski bicikl
09 nikad vise

East Europe Man 1992

01 chinese bike
02 believe me
03 together
04 this spaceship
05 night after night
06 I learned how to listen
07 1945 – 1995
08 flying
09 nothing left to show
10 we are the generation
11 cocain baby
12 tajna (secret)
13 together II
14 believe me II
15 automated man

Terra Mistica 1995

1. Ciganka
2. Izvan Sazvijezda
3. Kisni Blues
4. Ljetne Djevojke
5. Moja Zemlja
6. Ne Tuguj
7. Ona
8. Sam
9. Svira Je R&R

[YOUTUBE]RRec-orCJZk[/YOUTUBE]
 
Učlanjen(a)
19.09.2009
Poruka
27.640
Whitesnake

Whitesnake

Whitesnake.jpg


Ovaj anglo-američki bend je nastao 1977. kada je Drjvid Koverdejl otišao iz "Deep Purple"-a i posle dva solo albuma odlučio da osnuje bend. Grupa se prvih par
godina bavila bluz i rok muzikom ili kako je Koverdejl govorio "R&B
progresiv rokom". 1978. je izašao prvi album pod imenom "Snakebite" koji je sadržao nekoliko pesama sa Koverdejlovog solo albuma, a njegov producent je bio basista DP-a Rodžer Glover.

Tadašnju postavu su pored Koverdejla činili: Berni Marsden, Miki Mudi i Nil
Muraj. Avgusta 1978. u grupu je došao klavijaturista "Deep Purple"-a Jon Lord sa kojim je "Whitesnake" snimio svoj drugi album pod imenom "Trouble", nakon čijeg izlaska je usledila evropska turneja sa koje su izdali svoj prvi lajv album - "Live At Hammersmith". 1979. još jedan član "Deep Purple"-a se pridružuje grupi, ovog puta je u pitanju bubnjar Jan Pajs, sa kojim su naredne godine izdali "Ready an' Willing", album sa koga se rodio prvi veliki hit "Fool For Your Loving".

whitesnake.jpg


1982. nakon snimanja albuma "Saints & Sinners[/b]" došlo je do velike promene u sastavu benda, naime iz grupe su otišli Berni Marsden, Jan Pajs i Nil Muraj koje su zamenili Mel Gali, Kolin Hodžkinson i Kozi Pavel. Ova postava je radila na
albumu "Slide it in" nakon koga se u bend ponovo vratio Nil Muraj i novi gitarista Džon Sajks.

Usledilo je potpisivanje ugovora sa producentskom kucom "Geffen" sa kojom re-izdaju "Slide it in". Ovaj album se sa hitovima "Slow an' Easy" i "Love Ain't No Stranger" probio na američko tržište što je predstavljalo novu eru u
dugogodišnjoj karijeri ovog benda. 1984. grupu su napustili Mel Gali,
Jon Lord i Kozi Pavel, a novi član je bio bubnjar Ejnsli Djunbar. 1987.
grupa dostiže svoj vrhunac sa izdavanjem velikog hit albuma - "Whitesnake". Na albumu su se našli hitovi Is This Love?, nova verzija "Here I Go Again", "Still Of The Night" kao i nova verzija pesme "Crying in the Rain"... Album je dobio na popularnosti stalnim emitovanjem spotova na MTV-u.

1989. grupi se pridružio gitarski virtuoz - Stiv Vai, koji je svirao na albumu "Slip of the Tongue", na kom se našlo re-izdanje pesme "Fool For Your Loving" i nova hit balada "Sailing Ships".

1992. bend prestaje sa radom, jer je Koverdejl izdao album sa gitaristom "Led Zeppelin"-a Džimi Pejdžom.

1994. izlazi album "Greatest Hits", 1997. "Restless Heart" sa čije turneje su izdali "unplugged" koncert "Starkers in Tokyo".

2006. bend ponovo kreće na turneju u okviru koje je gostovao i u Beogradu

2007. izdali su novi studijski album "Good To Be Bad".

Diskografija:

1978 - Snakebite
1978 - Trouble
1979 - Lovehunter
1980 - Ready an' Willing
1981 - Come an' Get It
1982 - Saints & Sinners
1984 - Slide It In
1987 - Whitesnake
1989 - Slip of the Tongue
1997 - Restless Heart
2007 - Good To Be Bad

[YOUTUBE]oKTiwCez6Zs&feature=fvst[/YOUTUBE]
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
19.09.2009
Poruka
27.640
The Police

The Police

174273%7EThe-Police-Posters.jpg


The Police su predvodnici post-pank ere koji su stilski ukombinovali rok se rege i nju vejv muzikom. Bend je dane slave uživao 80ih godina, a činili su ga Sting
kao basista i glavni vokal, Endi Samers na gitari i Stjuart Koupland
kao bubnjar i perkusionista.

"Policajce" je osnovao Stjuart Koupland 1977. nakon rasturanja "Curve Air" benda u kome je ovaj bubnjar svirao. Prvi članovi su pored Stjuarta bili Sting i gitarista Anri Padovani.

Maja meseca te godine Stinga i Stjuarta je regrutovao Majk Haulet (bivši član progresiv grupe "Gong") da se pridruže njemu i Endi Samersu (prethodno gitarista "Eric Burdon and the Animals" grupe) u novooformljenom bendu "Strontium 90".
Tačnije, pozvan je samo Sting, ali pošto bubnjar kog je Majk imao u
planu nije mogao da svira pozvan je i Stjuart. Zajedno su snimili
nekoliko demo pesma (neke od njih su kasnije upotrebljene kao "Police" pesme) ali se "Gong" ponovo sastavio i Majk je odustao od ovog projekta.

Koupland i Sting su se vratili svom bendu, ali su sa sobom poveli i Endi
Samersa, tako da je Police jedan period bio kvartet. Jula te iste
godine, Padovani manje-talentovani je napustio bend i vodeći gitarista
postaje Samers.

Tada je bend kao trio počeo sa ozbiljnim radom.
Sting, koji je prethodno predavao engleski jeziki pisao je tekstove a
zajedno sa ostalim članovima je komponovao muziku što je rezultiralo
njihovim prvim albumom. "Outlandos d'Amour"
je izašao krajem 1978. godine i pokazao se izuzetno uspešnim iako je
sniman u lošim uslovima. Naime, bend nije imao ugovor sa producentskom
kućom, niti su imali menadžera tako da su bili prinuđeni da sami skupe
novac za snimanje i da ga sami produciraju. Na ovom albumu su se rodili
neki od prvih hitova benda, ujedno neke i od najboljih pesama koje je
bend snimio poput kultne "Roxanne", "Can't Stand Losing You", "Next To You" i "So Lonely". Pesme "Roxanne"
koja priča o prostituciji (Roksen je ime jednod od likova iz pozorišne
predstave "Sirano de Beržerak", odakle je Sting preuzeo, a ideju za sam
tekst je nakon posete dela Pariza u kome se nalaze bordeli tzv. distrikt crvenih svetiljki) i "Can't Stand Losing You"
na čijem je omotu prikazan Stjuart Koupland sa omčom oko vrata koji
stoji na kocki leda čekajući da se otopi, bile su zabranjene da se
emituju na Bi-Bi-Siju... Bend je, zahvaljući baš ovim pesmama, postao izuzetno popularan.

the_police_twojpg.jpg


Za nešto manje od godinu dana (oktobra 1979.) izašao je njihov drugi album "Reggatta de Blanc". Kritički gledano, za nijansu slabiji album od prethodnika ali veliki komercijalni hit. Na njemu su se našle hit numere "Message in a Bottle" (prva njihova pesma koja je bila na prvoj poziciji na britanskim top listama) i "Walking on the Moon".
Naslovna pesma je instrumental nagrađen prvom Gremi nagradom koju je
bend dobio. Uspeh ovog albuma je utoliko veći ako se pogleda da su mu
konkurenti te 1979. godine bili "The Wall" (Pink Floyd), "Highway to Hell" (AC/DC), "Hydra" (Toto), "Off the Wall" (Michael Jackson), "Quadrophenia" (The Who), "Tusk" (Fleetwood Mac), "Unknown Pleasures" (Joy Division), "Van Halen II" (Van Halen)...
Album je propratila i prva svetska turneja, a "Police" su tada postali
jedan od prvih rok bendova koji je svirao u Meksiko Sitiju, Bombaju i u
Egiptu.

Odmah po povratku sa turneje, pod pritiskom producenteske kuće, bend snima album "Zenyattà Mondatta", koji se u radnjama našao oktobra 1980. Glavni hitovi sa njega su ""Don't Stand So Close to Me" (sa video spotom u kojoj Sting ima ulogu profesora u školi koji pokušava da odbije učenicu zaljubljenu u njega) "De Do Do Do, De Da Da Da" i "Voices Inside My Head". "Don't Stand So Close to Me" je bendu donela drugu Gremi nagradu.

Tih godina Sting je počeo sve više d se izdvaja kao zvezda, ne samo kao
muzička, već i kao glumačka. Okusio je svoju sreću na velikom platnu u
filmovima poput "Dina" i rok opere "Kvadrofenija", koju je snimio bend "The Who". 1981. godine kada se rađala treš metal scena, izašao je "Ghost in the Machine" sa hitovima "Every Little Thing She Does Is Magic", "Invisible Sun" i "Spirits in the Material World".
Izdanje je muzički bilo malo kompleksnije od prethodnih, npr. uveden je
saksofon. Između izlaska ovog i sledećeg albuma Endi Samers se preselio
u Irsku gde je snimio album sa Robert Fripom, a Sting je nastavio
glumačku karijeru. Kako je Stingu slava raspla, tako se odnos između
njega i Stjuarta Koupalnda pogoršavao, što je ubrzo dovelo i do
rasturanja benda.

Svoj poslednji album bend je izdao 1983. pod imenom "Synchronicity". To je bio njihov najpopularniji album i na njemu se nalazila pesma "Every Breath You Take"
koja je postala hit broj jedan u Americi. I sam album je bio neko vreme
broj jedan na listama i nominovan je za Gremi nagradu, ali je svu slavu
pokupio čuveni "Thriller"
Majkl Džeksona. Iako u toj kategoriji za najbolju pesmu nisu
trijumfovali, pobedu su odneli u tri kategorije, među kojima je i
najbolja rok pesma ("Every Breath You Take" je pobedila Džeksonov hit "Billie Jean").

Zvanične vesti da bend više ne postoji nikad nije bilo. Ali to se moglo
zaključiti kada je svako od člnova krenuo svojim putem da gradi solo
karijere. Dakako, najuspešniji je bio Stin koji je svoju blistavu solo
karijeru počeo 1985. sa albumom "The Dream of the Blue Turtles".

Trio je ponovo zasvirao 1992. na Stingovom venčanju, ali samo dve pesme i posle proslave nije bilo govora o ponovnom okupljanju.
2006. Stjuart je snimio dokumentarni film o bendu i izdao autobiografiju.

11.januara 2007. bend je nastupom na dodeli Gremi nagrada započeo
povratničku turneju u okviru koje su gostovali i u Beogradu. 7. avgusta
2008. velika svetska turneja je završena u Njujorku gde se bend
oprostio od publike..navodno zauvek, ali videćemo...

Diskografija:

Outlandos d'Amour (1978)
Reggatta de Blanc (1979)
Zenyattà Mondatta 1980)
Ghost in the Machine (1981)
Synchronicity (1983)

[YOUTUBE]_3kG-7I_Y6k&feature=channel[/YOUTUBE]
 
Učlanjen(a)
19.09.2009
Poruka
27.640
Metallica

Metallica

Metallica je američka hevi metal grupa formirana u oktobru 1981. godine. Sa više od 90 miliona prodatih albuma Metalika je jedna od najuspešnijih hevi metal grupa svih vremena.

Metalika spada u "veliku četvorku" treš metala, zajedno sa Megadetom, Antraksom i Slejerom. Ove četiri grupe su tvorci ovog stila i najuspješnije treš metal grupe.

metallica-group1.jpg


Metaliku 1981. godine u Los Anđelesu formiraju vokalista i gitarista Džejms Hetfild, bubnjar Lars Ulrih i basista Ron Mek Govni. Mek Govni ubrzo napušta bend jer mu se ne sviđa njihov sve agresivniji zvuk, pa na njegovo mesto dolazi Klif Berton.

Svoj prvi demo Metalika snima 1982. godine. Iako demo zvanično nikada nije objavljen, širi se pod nazivom „No life 'till Leather“. Pošto je bend smatrao da je potreban još jedan gitarista, Lars Ulrih stavlja oglas u jedne lokalne novine, i Dejv Mastejn postaje novi član. Međutim, nedugo nakon toga Mastejn je otpušten zbog zloupotrebljavanja alkohola i nesaradnje. Umesto njega gitarista postaje Kirk Hemet, raniji član Egzodusa. Mastejn zatim formira Megadet.

Ipak, na svom prvom studijskom albumu Kill 'Em All, izdat 1983. godine, Metalika koristi neke Mastejnove pesme. Po mišljenju mnogih, ovaj album je prvi pravi treš metal album. Sledeće godine bend objavljuje album „Ride The Lightning“, na kom se nalazi poznata balada „Fade to Black“.

1986. je bila burna godina za Metaliku. Posle objavljivanja trećeg albuma i bestselera „Master Of Puppets“, na turneji u Švedskoj u saobraćajnoj nesreći je poginuo basista Klif Berton. Njegovo mesto u bendu kasnije preuzima Džejson Nusted. I pored teškog gubitka, bend započinje sa snimanjem sledećeg albuma „...And Justice For All“, koji je objavljen 1988. godine. Sa tog albuma je snimljen prvi spot benda, za pesmu „One“, inspirisanu romanom „Džoni je krenuo u rat“.

Sledeći album Metalike izlazi 1991. godine, pod nazivom „Metallica“ (poznat i kao „Black Album“), na kom su poznate pesme „Enter Sandman“ i „Nothing Else Matters“ . Album je samo u Americi prodat u 7 miliona primeraka.

Od 1996. do 1998. godine Metalika objavljuje albume „Load“, „Reload“, i „Garage Inc.“, kompilacija obrada koje je bend do tada snimio. 1999. godine Metalika pravi dva koncerta sa Simfonijskim orkestrom San Franciska, koji su rezultovali u uživo album „S&M“.

2001. godine basista Džejson Nusted napušta bend. Za razliku od ostalih članova, koji su osnovali porodice, želeo je da se punovremeno posveti muzici. Želeo je da učestvuje u projektima sa drugim bendovima, nešto što ostali članovi nisu odobrili. Nusted tada daje otkaz. Metalika je zatim dve godine bez basiste do 2003, kada je primljen Robert Truhiljo. Iste godine bend objavljuje album „St. Anger“, koji je uglavnom dobio lošu kritiku. Sledeći album je Death Magnetic i izlazi 12. septembra 2008.

Trenutna postava:
Džejms Hetfild - vokal, gitara (1981-)
Kirk Hemet - gitara (1983-)
Robert Truhiljo - bas gitara (2003-)
Lars Ulrih - bubnjevi (1981-)

[YOUTUBE]bAsA00-5KoI[/YOUTUBE]
 
Učlanjen(a)
19.09.2009
Poruka
27.640
Iron Maiden

Iron Maiden

249px-Iron_Maiden_-_bass_and_guitars_30nov2006.jpg


250px-A_typical_Iron_Maiden_Stage.jpg


Iron Maiden je engleska hevi metal grupa. Osnovao ju je basista Stiv Haris 1975. Grupa je nazvana po srednjevekovnoj spravi za mučenje. Iako je Ajron mejden bio pod velikim uticajem nekolicine bendova kao što su Dip perpl, Led cepelin, Blek sabat, UFO, Jes, Višboun eš, Apokalips, Kvin i Džudas prist, njihova najranija ostvarenja nesumnjivo nalikuju na pank. Polako ulaze u novi talas hevi metala nazvan novi talas britanskog hevi metala (engl. New Wave of British Heavy Metal).

Početkom osamdesetih, bend dobija i vodeću ulogu u novom talasu. Sa preko 80 miliona prodatih ploča, jedna je od najuspešnijih i najuticajnijin grupa u žanru hevi metala.

Iron maiden je na Božić 1975. osnovao basista Stiv Haris, nakon što je napustio svoju prethodnu grupu Smajler. Harisu je ime za novu grupu palo na pamet dok je gledao film Čovek sa gvozdenom maskom. Gvozdena devica (engl. Iron maiden) je vrsta sprave za mučenje.

Stiv Haris i gitarista Dejv Mari su najstariji članovi Ajron mejdena, prisutni gotovo od samoga početka. Bend je imao nekoliko različitih postava tokom 1970ih. Prvi pevač Pol Dej je otpušen zbog nedostatka harizme i energije na bini. Zamenio ga je Denis Vilkok, obožavalac grupe Kis, koji je koristio vatru, šminku i lažnu krv tokom nastupa. Vilkokov prijatelj Dejv Mari je pozvan da se priključi grupi, što je izazvalo otpor gitarista Dejva Salivena i Terija Rensa. Zbog ovoga je Haris 1976. privremeno raspustio grupu, međutim, grupa se opet okupila sa Marijem kao solo gitaristom.

Grupa je 1977. angažovala još jednog gitaristu, Boba Sojera, što je izazvalo svađu između Marija i Vilkoka i nateralo Harisa da angažuje i Marija i Sojera. Loš koncert u Bridžhausu novembra 1977. sa privremenom postavom koju su činili Toni Mur (klavijature), Teri Vopram (gitara) i Bari Perkis (bubnjevi) doveo je do toga da Haris otpusti celu grupu. Dejv Mari je ponovo pozvan, a Dag Sampson je postao novi bubnjar. Slučajan susret u pabu u Lejstonu pretvorio se u uspešnu audiciju za pevača Pola Di'Ana.

Sastav:

1976.-1980.


Stiv Haris – bas gitara Pol Dej, Denis Vilkok, Pol Di'Ano – vokal

Dejv Mari, Dejv Saliven, Teri Rens, Bob Sojer, Toni Parsons - gitara

Ron Metjuz, Bari Grejam (Tanderstik), Dag Samson – bubnjevi

1980.

Stiv Haris(bas), Dejv Mari (gitara), Denis Straton (gitara), Pol Di'Ano (vokal), Klajv Ber (bubnjevi)

1981.

Stiv Haris (bas), Dejv Mari (gitara), Adrijan Smit (gitara), Pol Di'Ano (vokal), klajv Ber (bubnjevi)

1982.

Stiv Haris(bas), Dejv Mari (gitara), Adrijan Smit (gitara), Brus Dikinson (vokal), Klajv Ber (bubnjevi)

1983.-1990.

Stiv Haris (bas), Dejv Mari (gitara), Adrijan Smit (gitara), Brus Dikinson (vokal), Niko Mekbrajn (bubnjevi)

1990.-1993.

Stiv Haris (bas), Dejv Mari (gitara), Janik Gers (gitara), Brus Dikinson (vokal), Niko Mekbrejn (bubnjevi)

1995.-1999.

Stiv Haris (bas), Dejv Mari (gitara), Adrijan Smit (gitara), Blejz Bejli (vokal), Niko Mekbrejn (bubnjevi)

1999.- do danas

Stiv Haris (bas), Dejv Mari (gitara), Adrijan Smit (gitara), Janik Gers (gitara), Brus


[YOUTUBE]28GaKoCuobU&feature=related[/YOUTUBE]
 
Natrag
Top