ADMINISTRATOR
- Učlanjen(a)
- 11.10.2009
- Poruka
- 66.931
CELESTIN – SVE NA JEDNOM MESTU – UVIDI I DRAME – BORBA ZA ENERGIJU – Džejms Redfild
SACUVAJTE OVAJ TEKST, JER U NJEMU IMATE SAZETO SVE STO VAM JE POTREBNO ZA RAD NA SEBI, NA SVOM DUHOVNOM I FIZICKOM BICU. TEKST JE MNOGO DOBAR, SPOJENI SU UVIDI I DRAME, TAKO DA VAM JE SVE NA JEDNOM MESTU. TEKST GOVORI O TOME, KAKO MI LJUDSKA BICA FUNKCIONISEMO U SVIM ODNOSIMA, POSEBNO KADA SU U PITANJU PARTNERSKE VEZE, KADA SU OBA PARTNERA PREVISE ZAHTEVNA, KADA SVAKI OCEKUJE DA ONAJ DRUGI ZIVI U NJEGOVOM SVETU, DA UVEK BUDE TU I UCESTVUJE U NJEGOVIM ILI NJENIM NAPORIMA, TADA SE NEIZBEZNO RAZVIJA EGO BITKA. BORECI SE ZA ENERGIJU, KRADUCI JE JEDNI OD DRUGIH, NA, UGLAVNOM NESVESNOM NIVOU OD SVOJIH BLIZNJIH. . Pozdrav od Vesne, srecno i uzivajte u radu na sebi…
“U raspravi dvoje ljudi jedan pobeđuje, ubedivši onog drugog da je on u pravu, onda se može videti kako se energija onog ko je izgubio uliva u pobednikovu, ostavljajući gubitnika da se oseća iscrpljeno, slabo i nekako zbunjeno. “Pobednik“ je samo delimično svestan onoga što radi. Misli da je u pravu, ako kontroliše situaciju, i bez sumnje je davno naucio, da može uspešno to da radi ako se drži određene strategije. Covek se prvo pretvara da ti je prijatelj, onda pronađe da nešto nije u redu u onome što radiš u stvari on suptilno podriva tvoju samouverenost, sve dok ne počneš da se indetifikuješ sa njim. Čim se ovo desi ti si njegov. To je samo jedna od strategija koju ljudi koriste da bi uzeli drugima energiju. Sve ovo je još uvek nejasno većini ljudi. Sve što znamo jeste to da smo slabi i da se osećamo bolje kada kontrolišemo druge na bilo kakav nacin. Ono što ne shvatamo jeste to da kada se mi osećamo bolje, to košta onu drugu osobu. Mi krademo njenu energiju. Većina ljudi prođe kroz život u stalnoj potrazi za nečijom, tuđom energijom… I ako se s vremena na vreme desi nešto drugo. Upoznamo nekog ko želi da nam bar na kratko dobrovoljno šalje svoju energiju. Jedno je jasno, da onaj nad kojim se dominira čini onog dominantnog, snažnijim i sveznajućim, ali to izvlači životnu energiju iz onih nad kojima se dominira. Nema velike razlike ako sebi kažemo da to radimo za dobro neke osobe, ili zato što su naša deca, i da zato moramo da ih stalno kontrolišemo. Kvar će se svakako dogoditi. Kada neko dominira nad tobom psihički, to briše tvoje misli. Ti ne gubiš intelektualnu raspravu, već nemaš energije i psihičke bistrine da se raspravljaš. Na žalost ova vrsta psihičkog nasilja se dešava stalno u ljudskoj kulturi, a često to rade ljudi koji su u nekom drugom smislu sasvim u redu. O tome se radi u svakom ljudskom sukobu na svakom nivou – od sitnih sukoba u porodicama i na poslu do ratova među narodima. To je rezultat našeg osećanja nesigurnosti i slabosti i potrebe da ukarademo tuđu energiju da bismo se osećali dobro. Zbog toga je potreban rad na sebi, kontrola nasih misli, osecanja i dela, da bi izasli iz svega toga, sto nije dobro za nas, ali i za druge”. Ovo je deo teksta iz Celestinskog Prorocanstva
Zbog toga sve ovo sto se desava medju ljudima i to na svim nivoima, samo zbog malo energije…
Rukopis koji datira 600 godina pre Hrista, predskazuje veliku promenu u ljudskom društvu. To je renesansa svesti koja se dešava polako. Ona nije religiozna, ali jeste duhovna. Mi otkrivamo nešto novo o životu ljudi na ovoj planeti, o smislu egzistencije, i to saznanje će dramatično promeniti čovekovu strukturu. Promena počinje sa 1. (prvim) uvidom. Ovaj uvid uvek izbija na površinu nesvesno, kao dubok osećaj nemira (kao da nešto tražimo). Prema rukopisu, počinjemo da primećujemo alternativne vidove iskustva, trenutno u našim životima koji su na neki način drugačiji, intenzivniji i inspirativniji. Ali, mi ne znamo kakvo je to iskustvo i kako da ga održimo, a kada se ono završi, osećamo nezadovoljstvo i nemir zbog života koji ponovo postaje tako običan. Svi tražimo veće ispunjenje u životu i ne zanima nas nešto što će nas unazaditi. Uznemireno traganje je ono što se nalazi iza ponašanja prvo ja, koje je karakteristično za sve, od Vol Strita do uličnih bandi. A kada su u pitanju naši intimni odnosi, postajemo tako zahtevni da ih činimo gotovo nemogućim. Kada su oba partnera u vezama previše zahtevna, kada svaki očekuje da onaj drugi živi u njegovom svetu, da uvek bude tu i učestvuje u njegovim ili njenim naporima, neizbežno se razvija ego bitka. Zbog ove bitke oko kontrolisanja, teško je dugo ostati sa jednom osobom. Trebamo da zapamtimo, dok većina savremenih društvenih bolesti verovatno potiče od ovog nemira i traženja, ipak je ovaj problem…….i sigurno će se rešiti. Mi konačno postajemo svesni onoga što tražimo postajemo svesni što znači ta mnogo ispunjenija egzistencija. Kada to potpuno shvatimo dostićićemo Prvi uvid.
I – PRVI UVID - se dešava onda kada postanemo svesni koincidencije u svom životu. Da li smo ikad imali slutnju, ili koincidenciju o nečemu što smo želeli da uradimo? Neki pravac kojim smo hteli da krenemo u životu? I pitali smo se kako je to moglo da se dogodi? A onda, nakon što smo to skoro zaboravili i počeli da razmišljamo o nekoj drugoj stvari, iznenada smo sreli nekoga, pročitali nešto, ili otišli negde gde nam se desilo i razjasnilo ono što smo onda zamislili. Ove koincidencije se dešavaju sve češće i češće, i pošto nas retko one pogađaju, tako da ne možemo pomisliti da je to puki slučaj. Osećamo kao da je to sudbina, kao da nas kroz život vodi neka neobjašnjiva sila. Iskustvo izaziva osećaj tajnovitosti i uzbuđenja i kao rezultat toga, mi se osećamo više živim. Iskustvo koje smo letimično videli pokušavamo da ga doživljavamo stalno. Mnogi ljudi se svakodnevno uveravaju da je ovaj misteriozan pokret stvaran i da to znači nešto, da se nešto drugo događa iza svakodnevnog života.
OVA SVESNOST JE 1. (Prvi uvid)
Prvi uvid je ponovo uviđanje ove misterije koja okružuje naše pojedinačne živote na ovoj planeti. Mi doživljavamo ove misteriozne koincidencije, čak i ako ih još ne razumemo, znamo da su one stvarne. Ponovo osećamo kao u detinjstvu, da postoji i druga strana života koju tek treba da otkrijemo, neki drugi proces koji se odvija iza scene. Prvi uvid nije nov. Pojedinci su tokom istorije bili svesni ovih neočekivanih koincidencija, i ovo opažanje se nalazilo iza mnogih velikih filozofija i religija. Promene se dešavaju sada zbog velikog broja ljudi koji imaju ovu svesnost u isto vreme. Ovaj broj ljudi će se povećavati sve do početka ovog veka, kada će se pojaviti određeni broj ljudi – broj koji označava kritičnu masu. Rukopis predviđa – da kad jednom dostignemo ovu kritičnu masu, čitava kultura će početi ove koncidencije shvatati ozbiljno. Pitaćemo se zajedno kakvi se misteriozni procesi dešavaju, iza svakodnevnog života na ovoj planeti. I to će biti ono pitanje koje će postaviti u isto vreme dovoljan broj ljudi, i koje će omogučiti da postanemo svesni i drugih uvida prema onome što piše u rukopisu, kada se dovoljan broj ljudi bude zapitao šta se dešava u životu, mi ćemo početi to i da otkrivamo. Drugi uvidi će se dešavati jedan za drugim. Drugi uvid stavlja našu trenutnu svest u dužu istorijsku perspektivu. Na kraju kada se završi deveta decenija, neće se završiti samo dvadeseti vek, već i hiljadu godina dug istorijski period. Završićemo kompletan drugi milenijum. Pre nego što mi možemo razumeti gde smo i šta će se dalje dogoditi, moramo razumeti šta se zaista dešavalo tokom perioda od 1000 godina. Rukopis tačno kaže da ćemo pri kraju drugog milenijuma – a to je sada – biti sposobni da vidimo taj period istorije kao celinu, i da ćemo identifikovati posebna interesovanja koja su se razvila u poslednjoj polovini ovog milenijuma, u periodu koje nazivamo moderna vremena. Naša današnja svest o ovim koincidencijama predstavlja neku vrstu buđenja iz ovih interesovanja. Da bismo razumeli istoriju, moramo shvatiti kako se razvija naš svakodnevni pogled na svet, kako su njega kreirali ljudi koji su živeli pre nas. Bilo je potrebno hiljadu godina da bi se razvio moderni način gledanja na stvari, i da bi smo zaista razumeli gde se sada nalazimo, moramo se vratiti nazad u hiljaditu godinu i onda se kretati napred kroz čitav milenijum, doživljavajući kao da smo zaista živeli u svakom periodu pojedinačno. Zamislimo da živimo u godini 1000, u srednjem veku. Prva stvar koju moramo da razumemo jeste da su stvarnost tog vremena kreirali moćni sveštenici hrišćanske crkve. Zbog svog položaja ovi ljudi su imali veliki uticaj na svest ljudi. A svet koji su ovi sveštenici opisivali kao stvaran bio je pre svega, duhovan. Oni stvaraju realnost koja smešta njihovu ideju Božanskog plana u centar života. Zamislimo da smo se rodili u klasi svoga oca koja je u osnovi, ili seljačka, ili aristokratska – i znamo da ćemo čitav život pripadati toj klasi. Ali, bez obzira kojoj klasi pripadamo, ili koji posao obavljamo, brzo shvatimo da je društveni položaj drugorazredan prema duhovnoj realnosti života koju definiše crkva. Život je prolazan duhovni test, otkrivamo zatim, Sveštenik objašnjava da je Bog postavio čoveka u centar svog univerzuma, koji je okružen čitavim kosmosom, zbog jednog jedinog cilja: da bi smo pridobili ili izgubili spas. I na ovom procesu moramo izabrati između dve suprotne sile: snage Boga, ili skrivenih iskušenja Đavola. Ali u ovoj borbi niste sami, uopšte niste kao pojedinac kvalifikovani da odredite svoj status u ovom pogledu.To je područje sveštenika, oni su tu da tumače Pismo i da vam kažu na svakom vašem koraku da li ste u skladu s Bogom, ili vas je obmanula Sotona. Ako pratite njihova iskusrtva Vi ste siguni da će nagrada nakon smrti sigurno doći. Ali ako propustite da sledite pravac koji su oni odredili, onda znate……ekskomunikacija(…..) i određeno prokletstvo. Vaš pogled na svet počinje da se ruši u 14 i 15 veku. Prvo primećujete određene nepodesnosti u samoj crkvi: Sveštenici tajno oskrnavljuju svoje zavete čestitosti, na primer kada primaju zahvalnost što tumače drugačije Pismo, kada aristokratija gazi bibliske zakone.
Ove vas nepodesenosti zbunjuju zato što sveštenici propovedaju da su oni jedina veza između vas i Boga.
Grupa koju je predvodio Martin Luter, poziva na postupni raskid sa papskim hrišćanstvom. Sveštenstvo je korumpirano, kažu oni; zahtevajući kraj svešteničkom vladanju ljudskim umom. Nova crkva je zasnovana na ideji da svaka osoba treba da ima sopstveni pristup Pismu i da ga tumači onako kako želi, bez posrednika. Dok posmatrate u neverici pobuna je uspela. Sveštenici su počeli da gube. Vekovima su ovi ljudi definisali stvarnost, a sada pred vašim očima, oni gube svoju uverljivost. Dosledno tome, ceo svet je doveden u pitanje. Čista saglasnost o prirodi univerzuma i o cilju ljudskog života, zasnovano svešteničkim objašnjenjima, raspada se ostavljajući Vas i sve druge ljude u zapadnoj kulturi na vrlo nesigurnom tlu. Vi ste u stvari odrasli, da imate autoritet u svom životu koji će vam definisati stvarnost, i bez tih spoljašnjih uputstava osećate se zbunjeno i izgubljeno. Ako su sveštenička tumačenja i razlozi za ljudsku egzistenciju pogrešna, onda se pitate šta je ispravno? Nastao je ogroman preokret. Stari pogled na svet je svuda počeo da se stavlja na probu. Godine 1600 astronomi su bez sumnje dokazali da se sunce i planete ne okreću oko Zemlje, onako kako je crkva to objašnjavala. Postalo je jasno da je Zemlja jedna mala planeta koja se okreće oko Sunca u Galaksiji u kojoj postoji još bilion takvih zvezda. Čovečanstvo je izgubilo svoje centralno mesto u Boožanskom univerzumu ‚‚Vidiš li posledice toga? Sada kada posmatramo vremenske prilike, ili, rast biljke, ili, nečiju iznenadnu smrt, ono što osećamo je zbunjenost. U prošlosti mogao si da kažeš da je odgovoran Bog ili Đavo. Ali kada se srušio srednjovekovni pogled na svet, ta je sigurnost otišla sa njim. Sve stvari koje si uzimao zdravo za gotovo, sada traže novu definiciju, naročito priroda Boga i naš odnos prema Bogu. Sa tom svešću počinju moderna vremena. Narasta demokratski duh i masovno napredovanje u papski i kraljevski autoritet. Objašnjenja univerzuma koja su bila zasnovana na špekulacijama, ili bibliskoj veri ne prihvataju se više automatski. Uprkos nedostatku sigurnosti mi nismo želeli da neka nova grupa ljudi kontroliše našu stvarnost, kao što su to činili naši sveštenici. Znali ste da ste izgubili svoju sigurnost u samu prirodu Boga. Ako ste osećali da imate metod kojim ste mogli da otkrivate prirodu svega što je oko Vas, uključujuči Boga i pravi cilj ljudskog postojanja na Zemlji. I tako ste poslali sve istražitelje da pronađu pravu prirodu Vaše situacije i da se vrate sa odgovorom.
Rukopis kaže – da je u ovom trenutku počela naša preokupacija od koje se sada budimo. MI smo poslali ove istraživace napolje da se vrate sa potpunim objašnjenjem naše egzistencije, ali zbog složenosti univerzuma oni nisu bili u stanju da se odmah vrate. Kada naučni metod nije mogao da donese pravu sliku Boga i smisao ljudskog postojanja na Zemlji, zapadnu kulturu je duboko pogodio nedostatak sigurnosti i značenja. Morali smo nešto drugo da radimo, dok nismo dobili odgovore na naša pitanja. Tako smo stigli do nečega što je izgledalo kao vrlo logično rešenje. Pogledali smo jedni druge i rekli: – Pa dobro pošto se naši istraživači još uvek nisu vratili sa odgovorom na našu duhovnu situaciju, zašto da se smirimo u ovom novom svetu dok budemo čekali. Mi smo sigurno naučili dovoljno da upravljamo svetom za naše dobro, pa zašto onda ne bismo u međuvremenu radili na tome da poboljšamo uslove života, naš osećaj sigurnosti u svetu? I to je ono što smo radili, vekovima unazad. Zataškali smo svoj osećaj izgubljenosti, tako što smo uzeli stvar u svoje ruke, skoncentrisali se na osvajanje zemlje i korišćenjem njenih prirodnih bogatstava da poboljšamo svoj položaj, i tek sada kad smo stigli do kraja milenijuma, kažemo da vidimo šta se desilo? Naša težnja je postala preokupacija. Potpuno smo se predali stvaranju svetovne, ekonomske sigurnosti, da bismo zamenili duhovnu koju smo izgubili. Pitanje: ‚‚Zašto živimo i šta se zaista ovde dešava u duhu, polako je gurnuto u stranu i zataškano. Pošto smo radili na tome da izgradimo što udobniji stil preživljavanja, mi smo to prihvatili kao jedini razlog življenja i postepeno smo zaboravili naše osnovno pitanje…zaboravili smo da još uvek neznamo zbog čega uopšte živimo?!
izvor: vesnamihajlovicblog.wordpress.com
SACUVAJTE OVAJ TEKST, JER U NJEMU IMATE SAZETO SVE STO VAM JE POTREBNO ZA RAD NA SEBI, NA SVOM DUHOVNOM I FIZICKOM BICU. TEKST JE MNOGO DOBAR, SPOJENI SU UVIDI I DRAME, TAKO DA VAM JE SVE NA JEDNOM MESTU. TEKST GOVORI O TOME, KAKO MI LJUDSKA BICA FUNKCIONISEMO U SVIM ODNOSIMA, POSEBNO KADA SU U PITANJU PARTNERSKE VEZE, KADA SU OBA PARTNERA PREVISE ZAHTEVNA, KADA SVAKI OCEKUJE DA ONAJ DRUGI ZIVI U NJEGOVOM SVETU, DA UVEK BUDE TU I UCESTVUJE U NJEGOVIM ILI NJENIM NAPORIMA, TADA SE NEIZBEZNO RAZVIJA EGO BITKA. BORECI SE ZA ENERGIJU, KRADUCI JE JEDNI OD DRUGIH, NA, UGLAVNOM NESVESNOM NIVOU OD SVOJIH BLIZNJIH. . Pozdrav od Vesne, srecno i uzivajte u radu na sebi…
“U raspravi dvoje ljudi jedan pobeđuje, ubedivši onog drugog da je on u pravu, onda se može videti kako se energija onog ko je izgubio uliva u pobednikovu, ostavljajući gubitnika da se oseća iscrpljeno, slabo i nekako zbunjeno. “Pobednik“ je samo delimično svestan onoga što radi. Misli da je u pravu, ako kontroliše situaciju, i bez sumnje je davno naucio, da može uspešno to da radi ako se drži određene strategije. Covek se prvo pretvara da ti je prijatelj, onda pronađe da nešto nije u redu u onome što radiš u stvari on suptilno podriva tvoju samouverenost, sve dok ne počneš da se indetifikuješ sa njim. Čim se ovo desi ti si njegov. To je samo jedna od strategija koju ljudi koriste da bi uzeli drugima energiju. Sve ovo je još uvek nejasno većini ljudi. Sve što znamo jeste to da smo slabi i da se osećamo bolje kada kontrolišemo druge na bilo kakav nacin. Ono što ne shvatamo jeste to da kada se mi osećamo bolje, to košta onu drugu osobu. Mi krademo njenu energiju. Većina ljudi prođe kroz život u stalnoj potrazi za nečijom, tuđom energijom… I ako se s vremena na vreme desi nešto drugo. Upoznamo nekog ko želi da nam bar na kratko dobrovoljno šalje svoju energiju. Jedno je jasno, da onaj nad kojim se dominira čini onog dominantnog, snažnijim i sveznajućim, ali to izvlači životnu energiju iz onih nad kojima se dominira. Nema velike razlike ako sebi kažemo da to radimo za dobro neke osobe, ili zato što su naša deca, i da zato moramo da ih stalno kontrolišemo. Kvar će se svakako dogoditi. Kada neko dominira nad tobom psihički, to briše tvoje misli. Ti ne gubiš intelektualnu raspravu, već nemaš energije i psihičke bistrine da se raspravljaš. Na žalost ova vrsta psihičkog nasilja se dešava stalno u ljudskoj kulturi, a često to rade ljudi koji su u nekom drugom smislu sasvim u redu. O tome se radi u svakom ljudskom sukobu na svakom nivou – od sitnih sukoba u porodicama i na poslu do ratova među narodima. To je rezultat našeg osećanja nesigurnosti i slabosti i potrebe da ukarademo tuđu energiju da bismo se osećali dobro. Zbog toga je potreban rad na sebi, kontrola nasih misli, osecanja i dela, da bi izasli iz svega toga, sto nije dobro za nas, ali i za druge”. Ovo je deo teksta iz Celestinskog Prorocanstva
Zbog toga sve ovo sto se desava medju ljudima i to na svim nivoima, samo zbog malo energije…
Rukopis koji datira 600 godina pre Hrista, predskazuje veliku promenu u ljudskom društvu. To je renesansa svesti koja se dešava polako. Ona nije religiozna, ali jeste duhovna. Mi otkrivamo nešto novo o životu ljudi na ovoj planeti, o smislu egzistencije, i to saznanje će dramatično promeniti čovekovu strukturu. Promena počinje sa 1. (prvim) uvidom. Ovaj uvid uvek izbija na površinu nesvesno, kao dubok osećaj nemira (kao da nešto tražimo). Prema rukopisu, počinjemo da primećujemo alternativne vidove iskustva, trenutno u našim životima koji su na neki način drugačiji, intenzivniji i inspirativniji. Ali, mi ne znamo kakvo je to iskustvo i kako da ga održimo, a kada se ono završi, osećamo nezadovoljstvo i nemir zbog života koji ponovo postaje tako običan. Svi tražimo veće ispunjenje u životu i ne zanima nas nešto što će nas unazaditi. Uznemireno traganje je ono što se nalazi iza ponašanja prvo ja, koje je karakteristično za sve, od Vol Strita do uličnih bandi. A kada su u pitanju naši intimni odnosi, postajemo tako zahtevni da ih činimo gotovo nemogućim. Kada su oba partnera u vezama previše zahtevna, kada svaki očekuje da onaj drugi živi u njegovom svetu, da uvek bude tu i učestvuje u njegovim ili njenim naporima, neizbežno se razvija ego bitka. Zbog ove bitke oko kontrolisanja, teško je dugo ostati sa jednom osobom. Trebamo da zapamtimo, dok većina savremenih društvenih bolesti verovatno potiče od ovog nemira i traženja, ipak je ovaj problem…….i sigurno će se rešiti. Mi konačno postajemo svesni onoga što tražimo postajemo svesni što znači ta mnogo ispunjenija egzistencija. Kada to potpuno shvatimo dostićićemo Prvi uvid.
I – PRVI UVID - se dešava onda kada postanemo svesni koincidencije u svom životu. Da li smo ikad imali slutnju, ili koincidenciju o nečemu što smo želeli da uradimo? Neki pravac kojim smo hteli da krenemo u životu? I pitali smo se kako je to moglo da se dogodi? A onda, nakon što smo to skoro zaboravili i počeli da razmišljamo o nekoj drugoj stvari, iznenada smo sreli nekoga, pročitali nešto, ili otišli negde gde nam se desilo i razjasnilo ono što smo onda zamislili. Ove koincidencije se dešavaju sve češće i češće, i pošto nas retko one pogađaju, tako da ne možemo pomisliti da je to puki slučaj. Osećamo kao da je to sudbina, kao da nas kroz život vodi neka neobjašnjiva sila. Iskustvo izaziva osećaj tajnovitosti i uzbuđenja i kao rezultat toga, mi se osećamo više živim. Iskustvo koje smo letimično videli pokušavamo da ga doživljavamo stalno. Mnogi ljudi se svakodnevno uveravaju da je ovaj misteriozan pokret stvaran i da to znači nešto, da se nešto drugo događa iza svakodnevnog života.
OVA SVESNOST JE 1. (Prvi uvid)
Prvi uvid je ponovo uviđanje ove misterije koja okružuje naše pojedinačne živote na ovoj planeti. Mi doživljavamo ove misteriozne koincidencije, čak i ako ih još ne razumemo, znamo da su one stvarne. Ponovo osećamo kao u detinjstvu, da postoji i druga strana života koju tek treba da otkrijemo, neki drugi proces koji se odvija iza scene. Prvi uvid nije nov. Pojedinci su tokom istorije bili svesni ovih neočekivanih koincidencija, i ovo opažanje se nalazilo iza mnogih velikih filozofija i religija. Promene se dešavaju sada zbog velikog broja ljudi koji imaju ovu svesnost u isto vreme. Ovaj broj ljudi će se povećavati sve do početka ovog veka, kada će se pojaviti određeni broj ljudi – broj koji označava kritičnu masu. Rukopis predviđa – da kad jednom dostignemo ovu kritičnu masu, čitava kultura će početi ove koncidencije shvatati ozbiljno. Pitaćemo se zajedno kakvi se misteriozni procesi dešavaju, iza svakodnevnog života na ovoj planeti. I to će biti ono pitanje koje će postaviti u isto vreme dovoljan broj ljudi, i koje će omogučiti da postanemo svesni i drugih uvida prema onome što piše u rukopisu, kada se dovoljan broj ljudi bude zapitao šta se dešava u životu, mi ćemo početi to i da otkrivamo. Drugi uvidi će se dešavati jedan za drugim. Drugi uvid stavlja našu trenutnu svest u dužu istorijsku perspektivu. Na kraju kada se završi deveta decenija, neće se završiti samo dvadeseti vek, već i hiljadu godina dug istorijski period. Završićemo kompletan drugi milenijum. Pre nego što mi možemo razumeti gde smo i šta će se dalje dogoditi, moramo razumeti šta se zaista dešavalo tokom perioda od 1000 godina. Rukopis tačno kaže da ćemo pri kraju drugog milenijuma – a to je sada – biti sposobni da vidimo taj period istorije kao celinu, i da ćemo identifikovati posebna interesovanja koja su se razvila u poslednjoj polovini ovog milenijuma, u periodu koje nazivamo moderna vremena. Naša današnja svest o ovim koincidencijama predstavlja neku vrstu buđenja iz ovih interesovanja. Da bismo razumeli istoriju, moramo shvatiti kako se razvija naš svakodnevni pogled na svet, kako su njega kreirali ljudi koji su živeli pre nas. Bilo je potrebno hiljadu godina da bi se razvio moderni način gledanja na stvari, i da bi smo zaista razumeli gde se sada nalazimo, moramo se vratiti nazad u hiljaditu godinu i onda se kretati napred kroz čitav milenijum, doživljavajući kao da smo zaista živeli u svakom periodu pojedinačno. Zamislimo da živimo u godini 1000, u srednjem veku. Prva stvar koju moramo da razumemo jeste da su stvarnost tog vremena kreirali moćni sveštenici hrišćanske crkve. Zbog svog položaja ovi ljudi su imali veliki uticaj na svest ljudi. A svet koji su ovi sveštenici opisivali kao stvaran bio je pre svega, duhovan. Oni stvaraju realnost koja smešta njihovu ideju Božanskog plana u centar života. Zamislimo da smo se rodili u klasi svoga oca koja je u osnovi, ili seljačka, ili aristokratska – i znamo da ćemo čitav život pripadati toj klasi. Ali, bez obzira kojoj klasi pripadamo, ili koji posao obavljamo, brzo shvatimo da je društveni položaj drugorazredan prema duhovnoj realnosti života koju definiše crkva. Život je prolazan duhovni test, otkrivamo zatim, Sveštenik objašnjava da je Bog postavio čoveka u centar svog univerzuma, koji je okružen čitavim kosmosom, zbog jednog jedinog cilja: da bi smo pridobili ili izgubili spas. I na ovom procesu moramo izabrati između dve suprotne sile: snage Boga, ili skrivenih iskušenja Đavola. Ali u ovoj borbi niste sami, uopšte niste kao pojedinac kvalifikovani da odredite svoj status u ovom pogledu.To je područje sveštenika, oni su tu da tumače Pismo i da vam kažu na svakom vašem koraku da li ste u skladu s Bogom, ili vas je obmanula Sotona. Ako pratite njihova iskusrtva Vi ste siguni da će nagrada nakon smrti sigurno doći. Ali ako propustite da sledite pravac koji su oni odredili, onda znate……ekskomunikacija(…..) i određeno prokletstvo. Vaš pogled na svet počinje da se ruši u 14 i 15 veku. Prvo primećujete određene nepodesnosti u samoj crkvi: Sveštenici tajno oskrnavljuju svoje zavete čestitosti, na primer kada primaju zahvalnost što tumače drugačije Pismo, kada aristokratija gazi bibliske zakone.
Ove vas nepodesenosti zbunjuju zato što sveštenici propovedaju da su oni jedina veza između vas i Boga.
Grupa koju je predvodio Martin Luter, poziva na postupni raskid sa papskim hrišćanstvom. Sveštenstvo je korumpirano, kažu oni; zahtevajući kraj svešteničkom vladanju ljudskim umom. Nova crkva je zasnovana na ideji da svaka osoba treba da ima sopstveni pristup Pismu i da ga tumači onako kako želi, bez posrednika. Dok posmatrate u neverici pobuna je uspela. Sveštenici su počeli da gube. Vekovima su ovi ljudi definisali stvarnost, a sada pred vašim očima, oni gube svoju uverljivost. Dosledno tome, ceo svet je doveden u pitanje. Čista saglasnost o prirodi univerzuma i o cilju ljudskog života, zasnovano svešteničkim objašnjenjima, raspada se ostavljajući Vas i sve druge ljude u zapadnoj kulturi na vrlo nesigurnom tlu. Vi ste u stvari odrasli, da imate autoritet u svom životu koji će vam definisati stvarnost, i bez tih spoljašnjih uputstava osećate se zbunjeno i izgubljeno. Ako su sveštenička tumačenja i razlozi za ljudsku egzistenciju pogrešna, onda se pitate šta je ispravno? Nastao je ogroman preokret. Stari pogled na svet je svuda počeo da se stavlja na probu. Godine 1600 astronomi su bez sumnje dokazali da se sunce i planete ne okreću oko Zemlje, onako kako je crkva to objašnjavala. Postalo je jasno da je Zemlja jedna mala planeta koja se okreće oko Sunca u Galaksiji u kojoj postoji još bilion takvih zvezda. Čovečanstvo je izgubilo svoje centralno mesto u Boožanskom univerzumu ‚‚Vidiš li posledice toga? Sada kada posmatramo vremenske prilike, ili, rast biljke, ili, nečiju iznenadnu smrt, ono što osećamo je zbunjenost. U prošlosti mogao si da kažeš da je odgovoran Bog ili Đavo. Ali kada se srušio srednjovekovni pogled na svet, ta je sigurnost otišla sa njim. Sve stvari koje si uzimao zdravo za gotovo, sada traže novu definiciju, naročito priroda Boga i naš odnos prema Bogu. Sa tom svešću počinju moderna vremena. Narasta demokratski duh i masovno napredovanje u papski i kraljevski autoritet. Objašnjenja univerzuma koja su bila zasnovana na špekulacijama, ili bibliskoj veri ne prihvataju se više automatski. Uprkos nedostatku sigurnosti mi nismo želeli da neka nova grupa ljudi kontroliše našu stvarnost, kao što su to činili naši sveštenici. Znali ste da ste izgubili svoju sigurnost u samu prirodu Boga. Ako ste osećali da imate metod kojim ste mogli da otkrivate prirodu svega što je oko Vas, uključujuči Boga i pravi cilj ljudskog postojanja na Zemlji. I tako ste poslali sve istražitelje da pronađu pravu prirodu Vaše situacije i da se vrate sa odgovorom.
Rukopis kaže – da je u ovom trenutku počela naša preokupacija od koje se sada budimo. MI smo poslali ove istraživace napolje da se vrate sa potpunim objašnjenjem naše egzistencije, ali zbog složenosti univerzuma oni nisu bili u stanju da se odmah vrate. Kada naučni metod nije mogao da donese pravu sliku Boga i smisao ljudskog postojanja na Zemlji, zapadnu kulturu je duboko pogodio nedostatak sigurnosti i značenja. Morali smo nešto drugo da radimo, dok nismo dobili odgovore na naša pitanja. Tako smo stigli do nečega što je izgledalo kao vrlo logično rešenje. Pogledali smo jedni druge i rekli: – Pa dobro pošto se naši istraživači još uvek nisu vratili sa odgovorom na našu duhovnu situaciju, zašto da se smirimo u ovom novom svetu dok budemo čekali. Mi smo sigurno naučili dovoljno da upravljamo svetom za naše dobro, pa zašto onda ne bismo u međuvremenu radili na tome da poboljšamo uslove života, naš osećaj sigurnosti u svetu? I to je ono što smo radili, vekovima unazad. Zataškali smo svoj osećaj izgubljenosti, tako što smo uzeli stvar u svoje ruke, skoncentrisali se na osvajanje zemlje i korišćenjem njenih prirodnih bogatstava da poboljšamo svoj položaj, i tek sada kad smo stigli do kraja milenijuma, kažemo da vidimo šta se desilo? Naša težnja je postala preokupacija. Potpuno smo se predali stvaranju svetovne, ekonomske sigurnosti, da bismo zamenili duhovnu koju smo izgubili. Pitanje: ‚‚Zašto živimo i šta se zaista ovde dešava u duhu, polako je gurnuto u stranu i zataškano. Pošto smo radili na tome da izgradimo što udobniji stil preživljavanja, mi smo to prihvatili kao jedini razlog življenja i postepeno smo zaboravili naše osnovno pitanje…zaboravili smo da još uvek neznamo zbog čega uopšte živimo?!
izvor: vesnamihajlovicblog.wordpress.com