Jasam uvjek mislila dasmo svi jednaki pred licem Božijim . To sa robovima , nije mi jasno, možda se mislilo samo rob u grehugrehu , i slično. Sad vidim da piše ,ako tko svoga roba udari batinom, znači da je rječ ipak o nasilju , pa zarbi Bog dozvolijo nasilje , ili je nešto krivo prevedeno .
Nimije ni ovo jasno:Ali ako rob preživi dan-dva, neka se osveta ne provodi, jer je rob njegovo vlasništvo?
Kako može čovjek biti vlasnik drugom čovjeku. Opet se pitam ,zar to robovanje nije u grjehu ,da se možda nemisli na robovanje duše u ovim našim tjelima , tko će tiga znat .Pa dali je baš sve tako kako piše ?
Hvala sve vas pozdravljam.
Propustila si da procitas objasnjenje koje je u skladu sa biblijskim kontekstom, a koje sam dao da bih se videlo da Bog sve sto cini - cini iz ljubavi i zastite obostranih interesa svih ljudi.
U bibliji postoji ropstvo koje je Bog dopustao a koje je bilo u potpunom skladu sa zakonom koji je stitio interese i onoga koji je drzao roba i samog roba kao pojedinca.
Ropstvo se primenjivalo SAMO u posebnim slucajevima, gde je zlocinac trebao da nadoknadi stetu onome kome je stetu naneo, a nije za to imao novca.
To se moze uporediti sadanasnjim zakonom o DRUSTVENO KORISNOM RADU onih koji naprimer odrzavaju kaznu po zatvorima, gde oni time cine nesto korisno i time i odlezavaju kaznu za koju su osudjeni.
Ovo potvrdjuje sledeci biblijski tekst:
"Ко украде вола или овцу или козу, и закоље или прода, да врати пет волова за једног вола, а четири овце или козе за једну овцу или козу.
Ако се лупеж ухвати где поткопава, те буде рањен тако да умре, да не буде крив за крв онај који га буде убио;
Али ако се буде сунце родило, да је крив за крв. А лупеж све да накнади; ако ли не би имао, онда да се он прода за своју крађу.
Ако се нађе шта је покрао у његовој руци живо, био во или магарац или овца или коза, да врати двоструко" ( 2 Mojsijeva 22. 1 - 4 )
Sledeci tekst govori o osudi bezrazloznog oblika ropstva, gde bi ljudi kojim slucajem nasilno bez razloga zarobljavali ljude i prodavali ih u ropstvo radi licne zarade, sto se danas moze uporediti sa takozvanom trgovinom ljudima.
"Ко украде човека и прода или се нађе у његовим рукама, да се погуби" ( 2 Mojsijeva 21. 16 )
Sledeci tekst govori o bratu koji zivi kod svog brata u njegovoj kuci, da on ako nema novaca za sopstveno izdrzavanje, da ga brat ne uzima kao roba, vec da ovaj radi u njegovoj kuci kao NAJAMNIK, odnosno za odredjenu platu.
"Ако твој брат који је крај тебе осиромаши те се мора теби продати, не искориштавај га да ти служи као роб.
Нека буде код тебе као најамник и као дошљак. " ( 3 Мојсијевa 25. 39 - 40 )
I na kraju, sledeci tekst potvrdjuje da se Bog brine i za interese roba, gde kaze da onaj ko drzi roba ne sme da nad njime vrsi fizicko nasilje, jer ce tada biti kriv pred Bogom.
"Ко удари роба свог или робињу штапом тако да му умре под руком, да је крив" ( 2 Mojsijeva 21. 20 )
Dakle, ropstvo se primenjivalo samo u slucaju materijalne stete koju bi covek napravio drugom coveku, i tada je on bio duzan da sluzi da bi mu otplatio materijalnu stetu koju mu je naneo.
Takav covek nije smeo da sluzi vise od sest godina kod onoga kome je duzan, i nakon toga da ode kao slobodan covek.
"Ако купиш роба Јеврејина, шест година нека ти служи, а седме нек отиде слободан без откупа" ( 2 Mojsijeva 21. 2 )