Dokaz da dekalog nije ukinut niti bilo koji dio njega se nalazi u Bibliji. Dekalog kao i cijeli moralni Zakon oslikava karakter Boga, tako da je ne moguće da se Dekalog ili moralni Zakon promijene.
Najprije nađi u Bibliji
podjelu Zakona na dijelove
koji se mogu ukidati i dijelove
koji se ne mogu ukidati.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------Bog i zakon
Bog je duh (Jovan 4,24)
Njegov zakon je duhovan (Rim. 7,14)
Bog je ljubav (1. Jov. 4,8)
Njegov zakon je ljubav (Mat. 22, 37-40)
Bog je istina (Jovan 14,6)
Njegov zakon je istina (Ps. 119)
Bog je pravedan (1. Kor. 1,30)
Njegov zakon je pravedan (Ps. 119,172)
Bog je svet (Isa. 6,3)
Njegov zakon je svet (Rim. 7,12)
Bog je savršen (Mat. 5,48)
Njegov zakon je savršen (Ps. 19)
Bog je nepromenjiv(Jakov 1,17)
Njegov zakon je nepromenjiv (Ps. 111,7.)
Ako tako piše u Bibliji ja se slažem.
--------------------------------------------------------------------------------------------------
KRAH UČENJA DA JE U NZ UKINUTA SUBOTA
1. zapovest u NZ= 1. Tim. 2.5 ; 1.17
2. zapovest u NZ= 1. Kor. 10.14 ; Matej 4.10 ; 1. Jov. 5.21
3. zapovest u NZ=Rim. 1.18
4.zapovest u NZ=Marko 2.27 ; Luka 4.16 ;Jevr. 4.4
5. zapovest u NZ=Efes. 6.1
6.......................=Matej 5.21 ; 1 Jov. 3.15
7.......................= Matej 5.28
8.......................=Efes. 4.28
9.......................=Efes. 4.25
10.....................= Rim. 7.7
Adventisti rado, zapravo u pravilu, govor o suboti svode na govor i diskusiju o
10 Božjih zapovijedi (Dekalogu), reducirajući dodatno taj govor i diskusiju na, sugovorniku „nezgodno“, pitanje, parafraziram:
Tko može, i može li uopće, promijeniti jednu od 10 Božjih zapovijedi? Koliko je ovakvo pitanje mizerna podvala i besmislica, najbolje pokazuje sve ono za čime moraju posegnuti postavljajući ovo pitanje. Baš oni, koji ističu i zagovaraju, što god to značilo, sintagmu „Biblija i samo Biblija“, domislili su i posežu za hrpom kvazibiblijskih termina.
„Nepromjenljive Božje zapovijedi“, „Evergreen zapovijedi“, „Zapovijedi čija je promjena nemoguća misija“ i drugim sličnim. Ako postoje „nepromjenljive Božje zapovijedi“, zacjelo moraju postojati i one druge, promjenljive. Pitanje adventistima,
koje su „promjenljive“ Božje zapovijedi, koje su „nepromjenljive“ i gdje su u Svetom Pismu tako razvrstane? Nerijetko se od adventista može čuti (pročitati) kako oni novozavjetnie spise mogu prihvatiti, razumijeti i tumačiti samo onako kako to dopušta Stari Zavjet („starozavjetna teologija“). Promotrimo mi
Dekalog iz Starog Zavjeta "kroz prizmu" i u svjetlu Novog Zavjeta.
SZ: Izl 20,2-3:
Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.
NZ: Mt 19,17:
A on mu reče: "Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar!
Iv 7,28:
Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika: "Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate.
Rim 3,30:
Jer jedan je Bog: on će opravdati obrezane zbog vjere i neobrezane po vjeri.
1 Kor 8,5-6: Jer sve kad bi i bilo nazovibogova ili na nebu ili na zemlji - kao što ima mnogo "bogova" i mnogo "gospodara"! -
nama je jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za njega; i
jedan Gospodin, Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu.
Gal 3,20:
Posrednika pak nema gdje je samo jedan. A Bog je jedan.
Ef 4,6:
Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!
SZ: Izl 20,4-5:
Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi.
NZ: Dj 7,41-42:
Tele načiniše u dane one, prinesoše žrtvu tom kumiru i veseljahu se djelima ruku svojih. Bog se pak odvrati i prepusti ih da časte vojsku nebesku, kao što piše u Knjizi proročkoj:
Mt 4,10:
Tada mu reče Isus: "Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!"
SZ: Izl 20,7:
Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.
NZ: Mat 5,33-34:
"Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje.
SZ: Izl 20,12:
Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj.
NZ: Mat 19,18-19:
Upita ga: "Koje?" A Isus reče: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku!
SZ: Izl 20,13:
Ne ubij!
NZ: Mat 5,21-22:
"Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu.
SZ: Izl 20,14:
Ne učini preljuba!
NZ: Mt 5,27-28:
"Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.
Mt 15,19-20:
Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. To onečišćuje čovjeka; ...
SZ: Izl 20,15:
Ne ukradi!
NZ: Mat 19,18-19:
Upita ga: "Koje?" A Isus reče: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi!
SZ: Izl 20,16:
Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!
NZ: Mat 19,18-19:
Upita ga: "Koje?" A Isus reče: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno!
Lk 18,20:
Zapovijedi znaš: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno!
Rim 13,10:
Ljubav bližnjemu zla ne čini.
SZ: Izl 20,17:
Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!"
NZ: Lk 10,36-37:
"Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!"
Rim 13,9:
Ne poželi! i ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Ljubav bližnjemu zla ne čini.
Kao što vidimo,
sve zapovijedi iz Dekaloga Isus je u različitim prigodama
ponovio, neke i dodatno osnažio,
osim jedne, nema subote. Oko svih gore nabrojanih zapovijedi Isus se čak ni s farizejima
nije sporio, ali ponovo,
oko subote itekako je. Sporenje je išlo do te mjere da nam Sveto Pismo donosi i slijedeće:
Mt 12,10-14:
A oni upitaše Isusa da bi ga mogli optužiti: "Je li dopušteno subotom liječiti?" On im reče: "Tko to od vas jedinu ovcu ....... A farizeji iziđoše i održaše vijećanje protiv njega, kako da ga pogube.
Iv 5,18:
Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.
Ovdje su navedena samo dva primjera, ima ih još, i svi donose i svjedoče potpuno isto kad je riječ o Isusu i farizejima i njihovu odnosu prema suboti. Ovo su dakle
"novozavjetne subote" za Isusova života. Rekao bih, fascinantnu sličnost nalazimo i u događajima "novozavjetnih subota" nakon Isusova uskrsnuća. Adventisti redovito i uporno navode,
Dj 13 (Pavao u Antiohiji pizidijskoj),
Dj 16 (Pavao u Filipima),
Dj 17 (Pavao u Solunu),
Dj 18 (Pavao u Korintu), kao mjesta u Svetom Pismu koja pokazuju "
kako Pavao, kao svetkovatelj subote, dolazi na subotnja bogoslužja s kršćanima" (Priručnik Teologije Adventista sedmog dana). Ne može čovjek a ne upitati se, jesu li adventisti kada pročitali ova mjesta u Djelima apostolskim?
Tko se tamo okupljao i što se tamo događalo tih subota? Provjerimo sami:
Dj 13: U Antiohiji pizidijskoj sveti Pavao govorio je dvije subote zaredom. Upravo tamo okupljeni,
zavišću i psovkom reagirali su na
Pavlovo naviještanje Radosne vijesti.
Nisu to valjda bili kršćani s kojima se Pavao sastajao na lomljenje kruha? Naravno da nisu, i hvala Bogu da nisu.
Dj 16: U Filipima, Pavao subotom odlazi izvan grada tražeći okupljene na jednom mjestu, kako bi im navijestio Krista. Oni koje tamo zatiče i kojima govori nisu kršćani. Vidimo da tek jedna bogobojazna žena imenom Lidija, prihvaća Pavlove riječi i nakon toga se krsti. Dakle,
ponovo ništa od okupljanja kršćana na bogoslužje i lomljenje kruha ni u ovoj Pavlovoj subotnoj epizodi.
Dj 17: Tri subote zaredom Pavao u Solunu govori okupljenima.
I kako završi? Židove spopade
zavist, pobuniše grad te nahrupiše u kuću Jasonovu tražeći da se
Pavao i Sila izvedu pred narod (Židovi nisu izvodili pred narod da bi nekoga odlikovali, obično bi se tada kamenjem nabacivali). Na kraju se Pavao i Sila spašavaju bježeći noću u Bereju.
Zar su ovi Pavlovi "subotnji susreti" bili okupljanja s kršćanima, zar se od kršćana sveti Pavao morao spašavati bijegom pod okriljem noći?
Dj 18: U Korintu, donosi nam Sveto Pismo, Pavao je svake subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke. Nakon što su u Korint pristigli Sila i Timotej, kako svjedoči Sveto Pismo, Pavao se potpuno posvetio Riječi svjedočeći Židovima da Isus jest Krist.
S kime se ovih subota Pavao sastajao i družio, i kako završiše ova subotnja okupljanja? Ponovo nam Sveto Pismo donosi svjedočanstvo.
Protivljenjem i huljenjem reagirali su na ono što im je Pavao navješćivao, tako da, kaže Sveto Pismo,
Pavao otrese haljine i reče im: "Krv vaša na glave vaše! Ja sam nedužan. Od sada idem k poganima." Bijahu li ovo kršćani Korinta s kojima se sveti Pavao sastajao na redovita subotnja bogoslužja i lomljenje kruha? Jesu li okupljanja kršćana s Pavlom u subotu završavala njihovim huljenjem na ono što je Pavao govorio? Naravno da nisu! Niti su to bila okupljanja kršćana, niti je tu bilo kršćana. Oni koji bi prihvatili Radosnu vijest, ponovo nam svjedoči Sveto Pismo, kao Ticije Just, nadstojnik sinagoge Krisp i mnogi od Korinćana krstili bi se i
pridružili zajednici kršćana. Ovdje je interesantno uočiti kako, nakon što "Pavao otrese haljine",
subota u Djelima apostolskim "nestaje" kao da je nikada nije ni bilo. Da, u Dj 18,4
subota se zadnji put spominje.
Da, fascinantna je sličnost subotnih susreta Isusa s farizejima i Pavla sa Židovima.
Vrebali su i na Isusa i na Pavla, čak dotle da ih ubiju. U nekoliko slučajeva prilikom tih "subotnih derneka" svetog Pavla su ti, za koje adventisti tvrde da bijahu kršćani, čak i "
natamburali", a u svim ostalim slučajevima Pavao je morao bježati od "tamburaša".
Dakle, u tekstu i svjetlu Novog zavjeta vidjeli smo da je riječ o tome kako su
farizeji vrebali da pogube Isusa zbog kršenja subote, a Pavlova "svetkovanja subote" i "subotnja bogoslužja" u pravilu su završavala tako da su Pavla "natamburali" ili je bježao i spašavao se od "tamburaša". 
