- Učlanjen(a)
- 25.08.2009
- Poruka
- 38.990
Biljana Srbljanović
Biljana Srbljanović (rođena 15. oktobra 1970. godine u Stokholmu u Švedskoj) je srpska dramska spisateljica i političarka. Diplomirala je dramaturgiju 1995. godine na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, gde danas predaje. Od sredine devedesetih godina, njenih pet od ukupno šest drama prevedeno je na dvadeset stranih jezika i izvedeno u preko pedeset pozorišta u Evropi i Americi.
Njen dramski rad karakteriše politička angažovanost i beskompromisno proevropski stav kao i oštra kritika savremenog društva, jer kako ona kaže, „politička i socijalna dimenzija sasvim je neodvojiva od ljudskog bića“.
Stvaralaštvo
Biljana Srbljanović (rođena 15. oktobra 1970. godine u Stokholmu u Švedskoj) je srpska dramska spisateljica i političarka. Diplomirala je dramaturgiju 1995. godine na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, gde danas predaje. Od sredine devedesetih godina, njenih pet od ukupno šest drama prevedeno je na dvadeset stranih jezika i izvedeno u preko pedeset pozorišta u Evropi i Americi.
Njen dramski rad karakteriše politička angažovanost i beskompromisno proevropski stav kao i oštra kritika savremenog društva, jer kako ona kaže, „politička i socijalna dimenzija sasvim je neodvojiva od ljudskog bića“.
Stvaralaštvo
Iako je delo Biljane Srbljanović s početka bilo kritika Srbije iz doba Miloševića, ona se ne ograničava samo na kritiku sopstvene zemlje. Prema rečima austrijske kritičarke Kornelije Nidermajer, oštrica Biljane Srbljanović je okrenuta uvek ka okruženju u kom se nalazi. NJena dela su nastala iz "snažnog ličnog doživljaja okruženja u kom se nalazi.". Dok je živela u Srbiji, njena kritika je bila okrenuta ka srpskom društvu (Beogradska trilogija, Porodične priče, Pad), da bi joj, kad je otišla iz Srbije i počela da upoznaje evropsko društvo kao i nakon posete SAD, meta postalo društveno ustrojstvo tzv. "prvog sveta" i njihov način života, konkretno, naličje ujedinjene Evrope (predstava Supermarket), ili "američki san" (predstava Amerika, drugi deo). Almut Vagner, dramska spisateljica iz Hamburga kaže "da niko ne zna da opisuje i analizira tako dobro fenomene istorijskih zaokreta, tranzicije između dve ere, kao Biljana."
Međutim, politička i društvena kritika nisu jedina tema Biljane Srbljanović. NJene drame takođe govore i o intimnijim i ličnijim problemima savremenog čoveka kao što su porodični i međugeneracijski odnosi i sukobi. Doduše, sama političnost njenih drama se upravo bazira na sukobu generacija. U poslednjim dramama se takođe govori i o nekim čisto metafizičkim temama kao što su usamljenost, starenje i naročito smrt.
Prema Srbljanovićki, dramska književnost takođe potpada pod literaturu, te je razbijanje jedinstva mesta i jedinstva vremena sasvim prihvatljivo za gledaoca koji više ne želi da gleda hronološki uverljivo pozorište, već ga zanima da na sceni vidi sebe, svoje okruženje, svoje lične probleme i da sve to bude uverljivo prikazano. O strukturi svoje drame, Srbljanovićka kaže:
Međutim, politička i društvena kritika nisu jedina tema Biljane Srbljanović. NJene drame takođe govore i o intimnijim i ličnijim problemima savremenog čoveka kao što su porodični i međugeneracijski odnosi i sukobi. Doduše, sama političnost njenih drama se upravo bazira na sukobu generacija. U poslednjim dramama se takođe govori i o nekim čisto metafizičkim temama kao što su usamljenost, starenje i naročito smrt.
Prema Srbljanovićki, dramska književnost takođe potpada pod literaturu, te je razbijanje jedinstva mesta i jedinstva vremena sasvim prihvatljivo za gledaoca koji više ne želi da gleda hronološki uverljivo pozorište, već ga zanima da na sceni vidi sebe, svoje okruženje, svoje lične probleme i da sve to bude uverljivo prikazano. O strukturi svoje drame, Srbljanovićka kaže:
„Ja pišem o svojim osećanjima, košmarima snovima, o svojim prvim borama, o ožiljcima koji zarastaju na svima nama a da ih nikada niko ne leči, o svojim razočarenjima i promašenim iluzijama i uopšte me ne zanima da tome namećem nekakav lažni kalup nekakve prevaziđene forme. Pozorište čine uverljivi likovi koji nešto uverljivo rade i to je jedino što je važno.“
Napisala je sedam pozorišnih komada:
Kao glumica se pojavila u nekoliko filmova:
Kao student Akademije napisala je scenario za 13 epizoda serije Otvorena vrata, koja na humorističan način govori o životu jedne građanske porodice.
Beogradska trilogija
- Beogradska trilogija (1997)
- Porodične priče (1998)
- Pad (2000)
- Supermarket (2001)
- Amerika drugi deo (2003)
- Skakavci (2005)
- Barbelo,o psima i deci (2007).
Kao glumica se pojavila u nekoliko filmova:
- Pad u raj (2004)
- Lisice (2002)
- Zemlja istine (2000)
- Kazna (1999)
Kao student Akademije napisala je scenario za 13 epizoda serije Otvorena vrata, koja na humorističan način govori o životu jedne građanske porodice.
Beogradska trilogija
Beogradska trilogija je bio prvi pozorišni komad koji je napisala i čija je premijera bila 1997. u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u režiji Gorana Markovića. Ova drama govori o problemima dijaspore prateći nekoliko grupa srpskih emigranata kroz Prag, Sidnej i Los Anđeles. Scene su kratke i visceralne, dijalozi brzi sa malo reči ali veoma efektni.
Predstava se igrala i u drugim zemljama kao što su Nemačka, Austrija, Švajcarska, Belgija i skandinavske zemlje. U SAD je bila premijerno prikazana 19. aprila 2004. u Vašingtonu, u režiji Roberta Maknamare, umetničkog direktora Teatra Scena koji je izveo predstavu. U programu predstave se navodi da se radi o delu "jednog od najtalentovanijih mladih pisaca Evrope i snažnom pogledu na teme rata i emigracije".
Porodične priče
Predstava se igrala i u drugim zemljama kao što su Nemačka, Austrija, Švajcarska, Belgija i skandinavske zemlje. U SAD je bila premijerno prikazana 19. aprila 2004. u Vašingtonu, u režiji Roberta Maknamare, umetničkog direktora Teatra Scena koji je izveo predstavu. U programu predstave se navodi da se radi o delu "jednog od najtalentovanijih mladih pisaca Evrope i snažnom pogledu na teme rata i emigracije".
Porodične priče
Porodične priče je njena druga predstava koja se premijerno davala u aprilu 1998. u Ateljeu 212. Predstava je dobila nagradu na festivalu u Novom Sadu. Biljana Srbljanović je 1. decembra 1999. godine postala prvi strani pisac dobitnik nemačke nagrade Ernst Toler. Anselm Veber je postavio ovu predstavu u hamburškom pozorištu Dojčes Šaušpilhaus (nem. Deutsches Schauspielhaus), da bi ubrzo postala deo redovnog repertoara u 25 nemačkih pozorišta (Hamburg Špilhaus, Kameršpile Minhen, Nemačko pozorište u Berlinu, Štutgart Šaušpil, itd). Takođe je igrana i u Poljskoj (Teatar Grotocki Vroclava), Sloveniji, SAD u Jeil Repertori Teatru (eng. Yale Repertory Theater) i drugim evropskim državama.
Dnevnici
Dnevnici
Tokom prve tri nedelje NATO bombardovanja Jugoslavije, iz Beograda piše dnevnik za dnevni list La Republika. Ti tekstovi su takođe objavljeni i nedeljniku Špigel (broj 17/1999) a u Italiji ih je objavila izdavačka kuća Baldini&Kastoldi, kao i Gardijan. U tim dnevnicima prikazivala je svu besmislenost rata i kvazipatriotizma na prostorima bivše Jugoslavije kao i tragediju srpskog naroda za koju je po njenom mišljenju, jedan od glavnih krivaca Slobodan Milošević. Međutim, ona takođe smatra da Milošević nije jedini krivac za srpsku tragediju i ističe kako veliki deo krivice leži na nesvesnosti samog naroda koji je, uprkos prevari na izborima, teroru i totalnom uništenju ekonomije, ipak održao ovog čoveka na vlasti čitavu deceniju.
Pad
Pad
Pad je bio njen treći pozorišni komad završen decembra 1999. Premijerno je prikazan na festivalu Budva Grad-teatar jula 2000. U avgustu 2000, Biljana Srbljanović je pozvana na Festival u Bisanu, gde je Žan Klod Beruti postavio na scenu Pad, a Evelin Didi Leže Porodične priče.
Supermarket
Supermarket
Supermarket je pozorišni komad koji je premijerno prikazan na festivalu u Beču 2001, u režiji Tomasa Ostermajera, da bi zatim ova predstava postala deo redovnog repertoara bečkog pozorišta Burgteatar.
Supermarket je melodrama, to jest, „sapunska opera“ po rečima same Srbljanovićke. u ovom delu, Srbljanovićka oštro kritikuje Zapad i neoliberalne zablude postnacionalističke Evrope, sa posebnim osvrtom na potrebu da se autsajder, naročito ako dolazi s Balkana, kategoriše kao obskurni, iracionalni ratni huškač. Imigrant, autsajder, željan da stvori novi dom i da se uklopi u društvo u kom se nalazi, međutim, koliko god se trudio, ipak nikad ne uspeva da dostigne svoj novi, bezbedni i priznati identitet zahvaljujući predrasudama na koje ni moderna i napredna Evropa nije imuna.
Amerika, drugi deo
Skakavci je drama iz 2005. godine koju je Srbljanovićka napisala po narudžbini Jugoslovenskog dramskog pozorišta i koja govori o problemima starih ljudi. Premijerno je prikazana 26. aprila 2005. na Velikoj sceni JDP-a. Ova drama joj je donela dva veoma značajna priznanja: Evropsku nagradu za novu pozorišnu umetnost, jednu od najvažnijih nagrada za dramsko stvaralaštvo, kao i titulu najboljeg stranog pisca u sezoni 2005/2006 koju dodeljuje nemački časopis Teatar hojte.
„Za nju i za narod njene zemlje koji je toliko patio, epitet Evropske nagrade sigurno najviše znači kao potvrda činjenici da su Srbi prisutni i da će uvek biti prisutni na ovom kontinentu. Više nego bilo ko od njenih prethodnika, ova spisateljica je učinila Balkan bližim Evropi i nagnala nas da razmišljamo koliko od balkanskog duha ima u našim dušama. NJen glas snažno odjekuje celim kontinentom.“
Supermarket je melodrama, to jest, „sapunska opera“ po rečima same Srbljanovićke. u ovom delu, Srbljanovićka oštro kritikuje Zapad i neoliberalne zablude postnacionalističke Evrope, sa posebnim osvrtom na potrebu da se autsajder, naročito ako dolazi s Balkana, kategoriše kao obskurni, iracionalni ratni huškač. Imigrant, autsajder, željan da stvori novi dom i da se uklopi u društvo u kom se nalazi, međutim, koliko god se trudio, ipak nikad ne uspeva da dostigne svoj novi, bezbedni i priznati identitet zahvaljujući predrasudama na koje ni moderna i napredna Evropa nije imuna.
Glavni lik je Leo, istočnoevropski imigrant koji živi negde u Zapadnoj Evropi i koji ulazi u vremeplov. On sedam puta proživljava isti dan – četvrti novembar 1999. Srbljanovićka koristi amneziju da izrazi poentu — likovi se ne sećaju šta su radili prethodnog dana, osim Lea koji takođe koristi tu situaciju: izmislio je svoj identitet. Iz ogromne želje da bude heroj izmislio je sam sebi biografiju istočnoevropskog disidenta. Supermarket je komad o očajnoj i komičnoj nameri da se održi ova iluzija. Kada konačno posustaje, spreman na samoubistvo, sticajem okolnosti on će zaista i postati heroj.
Amerika, drugi deo
Amerika, drugi deo je njen peti pozorišni komad dovršen krajem 2003. u kome kritikuje „američki san“. Radnja se odvija u NJujorku, nakon 11. septembra i velikog terorističkog napada Al Kaide. Prema rečima Tomasa Ostermajera, Biljana Srbljanović ovom dramom govori da je: „...prva žrtva, kao i uvek, bila istina. Druga je bila solidarnost koja se izgubila među ljudima. Još jedan novi rat – ovoga puta globalan – nema svoj početak niti kraj. San je, nasuprot tome, izgledao sasvim drugačije: biti slobodan. Ali ne po cenu podeljenog društva koje se može svesti na jedini, prepoznatljiv, zajednički imenitelj: želju za profitom.“
Skakavci
Skakavci
Skakavci je drama iz 2005. godine koju je Srbljanovićka napisala po narudžbini Jugoslovenskog dramskog pozorišta i koja govori o problemima starih ljudi. Premijerno je prikazana 26. aprila 2005. na Velikoj sceni JDP-a. Ova drama joj je donela dva veoma značajna priznanja: Evropsku nagradu za novu pozorišnu umetnost, jednu od najvažnijih nagrada za dramsko stvaralaštvo, kao i titulu najboljeg stranog pisca u sezoni 2005/2006 koju dodeljuje nemački časopis Teatar hojte.
U obrazloženju za dodelu Evropske nagrade stoji:
„Za nju i za narod njene zemlje koji je toliko patio, epitet Evropske nagrade sigurno najviše znači kao potvrda činjenici da su Srbi prisutni i da će uvek biti prisutni na ovom kontinentu. Više nego bilo ko od njenih prethodnika, ova spisateljica je učinila Balkan bližim Evropi i nagnala nas da razmišljamo koliko od balkanskog duha ima u našim dušama. NJen glas snažno odjekuje celim kontinentom.“
Ova drama ujedno čini Biljanu Srbljanović prvim savremenim dramaturgom iz Srbije čija je predstava postavljena u Zagrebačkom kazalištu mladih. Premijera je bila 3. marta 2006.
Nagrade
Nagrade
Pored već pomenutih osvojila je i sledeće nagrade: nagrade „Slobodan Selenić“, Osvajanje slobode, Statueta Joakim Vujić, Sterija, nagrada „Nova pozorišna realnost“ u okviru manifestacije „Premio Europa“.
Politički angažman
Član je političkog saveta Liberalno-demokratske partije. Kandidovana je kao kandidat LDP-a za gradonačelnicu Beograda na lokalnim izborima 2008. godine.
Privatni život
Privatni život
Udata je za Gabrijela Kelera, bivšeg ambasadora Republike Francuske u Beogradu.
Izvor: Vikipedija
Izvor: Vikipedija