LEGEND
- Učlanjen(a)
- 06.08.2009
- Poruka
- 24.424
Aroidi
Ovo je uobičajeni naziv za biljke iz porodice Araceae, koja se sastoji od 104 roda sa oko 3700 vrsta, u najvećem broju iz tropskih krajeva. Razvijaju se iz lukovica, krtola ili rizoma a nadzemni deo im je u zeljast, s tim da kod nekih vrsta u starosti počinje da odrvenjuje. Njima prema tom opisu, definitivno nije mesto na ovoj strani, ali sam napravio izuzetak iz dva razloga: prvi je taj, da mi je saznanje, da neke od njih (pored već dokazano otpornih iz rodova Amorphophalus i Arisaema) mogu da uspevaju i u dosta surovim uslovima kao višegodišnje biljke, bilo najveće hortikulturno iznenđenje u protekloj godini, a verujem da će tako biti i sa mnogima od vas. Drugi je taj što u bašti stvaraju izrazit tropski ambijent svojim ogromnim listovima. Na žalost, u toku zime ne daju baš najlepšu sliku jer im zeljasti delovi izmrznu već na par stepeni ispod nule, ali se u proleće, kad temperature počnu konstantno da idu preko +15C, brzo obnove. Kad temperature u jesen padnu ispod +8, počinje vreme mirovanja. Treba saditi starije odrvenele primerke jer se tako skraćuje vreme razvoja novih listova. Traže humusno i dobro drenirano zemljište, jako zalivanje u toku leta i konstantno đubrenje. Vole jako svetlo, ali ne i direktno sunce. U našim uslovima se razmnožavaju deljenjem rizoma (u slučaju alokazija i kolokazija su transformisani delom u krtole), ili deljenjem izdanaka, jer je teško dobiti cvet ,samim tim i seme u jednoj sezoni rasta (ukoliko je iskopate pre zime i prenesete na tamnije mesto sa temperaturom iznad +10C moguća je i ta varijanta). Svi delovi ovih biljaka sadrže otrovne materije. Različite vrste alokazija i kolokazija su opšte poznate pod nazivima adam ili slonovsko uvo, tako da se ne bih upuštao u davanje nekih imena posebno za svaku vrstu.
Ovo je uobičajeni naziv za biljke iz porodice Araceae, koja se sastoji od 104 roda sa oko 3700 vrsta, u najvećem broju iz tropskih krajeva. Razvijaju se iz lukovica, krtola ili rizoma a nadzemni deo im je u zeljast, s tim da kod nekih vrsta u starosti počinje da odrvenjuje. Njima prema tom opisu, definitivno nije mesto na ovoj strani, ali sam napravio izuzetak iz dva razloga: prvi je taj, da mi je saznanje, da neke od njih (pored već dokazano otpornih iz rodova Amorphophalus i Arisaema) mogu da uspevaju i u dosta surovim uslovima kao višegodišnje biljke, bilo najveće hortikulturno iznenđenje u protekloj godini, a verujem da će tako biti i sa mnogima od vas. Drugi je taj što u bašti stvaraju izrazit tropski ambijent svojim ogromnim listovima. Na žalost, u toku zime ne daju baš najlepšu sliku jer im zeljasti delovi izmrznu već na par stepeni ispod nule, ali se u proleće, kad temperature počnu konstantno da idu preko +15C, brzo obnove. Kad temperature u jesen padnu ispod +8, počinje vreme mirovanja. Treba saditi starije odrvenele primerke jer se tako skraćuje vreme razvoja novih listova. Traže humusno i dobro drenirano zemljište, jako zalivanje u toku leta i konstantno đubrenje. Vole jako svetlo, ali ne i direktno sunce. U našim uslovima se razmnožavaju deljenjem rizoma (u slučaju alokazija i kolokazija su transformisani delom u krtole), ili deljenjem izdanaka, jer je teško dobiti cvet ,samim tim i seme u jednoj sezoni rasta (ukoliko je iskopate pre zime i prenesete na tamnije mesto sa temperaturom iznad +10C moguća je i ta varijanta). Svi delovi ovih biljaka sadrže otrovne materije. Različite vrste alokazija i kolokazija su opšte poznate pod nazivima adam ili slonovsko uvo, tako da se ne bih upuštao u davanje nekih imena posebno za svaku vrstu.