27 Adventističkih verovanja

VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Koja su osnovna verovanja Hrišćanske Adventističke Crkve?

1. Sveto pismo

Sveto pismo, Starog i Novog zaveta je pisana Božija reč data božanskim nadahnućem preko svetih Božijih ljudi koji su govorili i pisali onako kako ih je pokretao Sveti Duh. U ovoj Reči Bog je poverio čoveku znanje potrebno za spasenje. Sveto pismo je nepogrešivo otkrivenje Njegove volje. Ono je merilo karaktera, ogled iskustva, autoritativni tumač doktrina i pouzdana zabeleška o Božijim delima u istoriji.

(2. Petrova 1,20.21; 2. Timotiju 3,16.17; Psalam 119,105; Priče 30,5.6; Isaija 8,20; Jovan 17,17; 1. Solunjanima 2,13; Jevrejima 4,12)

2. Trojstvo
Postoji jedan Bog: Otac, Sin i Sveti Duh, jedinstvo tri lica iste večnosti. Bog je besmrtan, svemoćan, sveznajući, iznad svega i svuda prisutan. On je beskonačan i prevazilazi moć ljudskog shvatanja, ali ipak poznat preko svojih otkrivenja o Sebi. On je večno dostojan da Ga sva stvorenja poštuju, obožavaju i da Mu služe.

(5. Mojsijeva 6,4; Matej 28,19; 2. Korinćanima 13,14; Efescima 4,4-6; 1. Petrova 1,2; 1. Timotiju 1,17; Otkrivenje 14,7)

3. Otac
Bog večni Otac je Tvorac, Vrelo, Održavalac i Vladar celokupnog stvaranja. On je pravedan i svet, milostiv i pun milosrđa, spor na gnjev i obilan nepokolebljivom ljubavlju i vernošću. Osobine i sila koje su se pokazale u Sinu i Svetom Duhu takođe su otkrivenje Oca.

(1. Mojsijeva 1,1; Otkrivenje 4,11; 1. Korinćanima 15,28; Jovan 3,16; 1. Jovanova 4,8; 1. Timotiju 1,17; 2. Mojsijeva 34,6.7; Jovan 14,9)

4. Sin
Bog večni Sin ovaploćen je u Isusu Hristu. Kroz Njega je sve stvoreno, Božiji karakter je otkriven, izvršeno spasenje ljudskog roda i sud svetu. Za svu večnost živi Bog postao je i čovek Isus Hristos. Začet je Svetim Duhom i rodila Ga je devojka Marija. Živeo je i iskusio iskušenja kao ljudsko biće, ali je savršenim primerom pokazao Božiju pravednost i ljubav. Svojim čudima On je otkrio božansku silu i umro na krstu za naše grehe i umesto nas, vaskrsnuo je iz mrtvih i vazneo se na Nebo da u nebeskoj svetinji vrši službu za nas. Doći će opet u slavi da konačno oslobodi svoj narod i da obnovi sve.

(Jovan 1,1-3.14; Kološanima 1,15-19; Jovan 10,30; 14,9; Rimljanima 6,23; 2. Korinćanima 5,17-19; Jovan 5,22; Luka 1,35; Filibljanima 2,5-11; Jevrejima 2,9-18; 1. Korinćanima 15,3.4; Jevrejima 8,1.2; Jovan 14,1-3)

5. Sveti Duh
Bog večni Duh bio je aktivan sa Ocem i Sinom prilikom stvaranja, utelovljenja i otkupljenja. On je nadahnjivao pisce Svetog pisma. On je ispunjavao Hristov život silom. On privlači i ubeđuje ljudska bića, a one koji se odazovu, obnavlja i preobražava u Božji lik. Poslat od Oca i Sina da bude stalno sa Njegovom decom, On daje duhovne darove Crkvi, opunomoćuje je da svedoči za Hrista, i u skladu sa Svetim pismom, uvodi je u svaku istinu.

(1. Mojsijeva 1,1.2; Luka 1,35; 4,18; Dela 10,38; 2. Petrova 1,21; 2. Korinćanima 3,18; Efescima 4,11.12; Dela 1,8; Jovan 14,16-18.26; 15,26.27; 16,7-13)

6. Stvaranje
Bog je tvorac svega, koji je u Svetom pismu otkrio verodostojan izveštaj o svojoj stvaralačkoj delatnosti. Za šest dana Gospod je stvorio “nebo i zemlju”, sva bića na Zemlji i odmorio sedmog dana te prve sedmice. Na taj način On je uspostavio Subotu kao večnu uspomenu na svoje završeno stvaralačko delo. Prvi čovek i žena stvoreni su po Božijem obličju kao kruna stvaralačkog dela. Čoveku je data vlast nad svetom, ali i odgovornost da se brine o njemu. Kada je stvaranje sveta bilo završeno, svet je bio “veoma dobar” spreman da objavljuje Božju slavu.

(1. Mojsijeva 1,2; 2. Mojsijeva 20,8-11; Psalam 19,1-6; 33,6.9; 104; Jevrejima 11,3)

7. Čovekova priroda
Čovek i žena stvoreni su po Božijem obličju sa individualnošću, sa mogućnošću i slobodom mišljenja i delovanja. Iako su stvoreni kao nezavisna bića, svaki čovek je nedeljiva celina tela, duha i duše, koja zavisi od Boga za život, disanje i sve ostalo. Kada su postali neposlušni Bogu, naši prvi roditelji su poricali svoju zavisnost od Njega, odvojili se od Boga i pali sa svoga visokog položaja. Božji lik u njima bio je narušen i oni su postali podložni grehu. Njihovi naslednici učestvuju u ovoj paloj prirodi i njenim posledicama. Oni su rođeni sa slabostima i sklonostima ka zlu. Međutim, Bog je u Hristu pomirio svet sa sobom i svojim Duhom obnavlja smrtnike koji se kaju u lik njihovog Tvorca. Stvoreni na slavu Bogu, oni su pozvani da Ga vole, da vole jedni druge i vode brigu o svojoj životnoj sredini.

(1. Mojsijeva 1,26-28; 2,7; Psalam 8,4-8; Dela 17,24-28; 1. Mojsijeva 3; Psalam 51,5; Rimljanima 5,12-17; 2. Korinćanima 5,19.20; Psalam 51, 10; 1. Jovanova 4,7.8.11.20; 1. Mojsijeva 2,15)

8. Velika borba
Čitav ljudski rod obuhvaćen je velikom borbom između Hrista i sotone u odnosu na Božji karakter, Njegov zakon i Njegovu vladavinu nad svemirom. Ovaj sukob nastao je na nebu kada je jedno stvoreno biće, obdareno slobodom izbora, u samouzvišenju uvelo duh pobune u ovaj svet i navelo na greh Adama i Evu. Ovaj čovekov greh imao je za ishod izopačenost Božjeg obličja u ljudskom rodu, metež u stvorenom svetu i na kraju njegovo uništenje u vreme potopa celog sveta. Posmatran od svih stvorenih bića, ovaj svet postao je poprište sveopšteg sukoba iz koga će Bog ljubavi na kraju izaći opravdan. Da bi pomogao svom narodu u ovoj borbi, Hristos šalje Svetog Duha i odane anđele da ga vode, zaštite i podupru na putu spasenja.

(Otkrivenje 12,4-9; Isaija 14,12-14; Jezekilj 28,12-18, 1. Mojsijeva 3; Rimljanima 1,19-32; 5, 12-21; 8,19-22; 1. Mojsijeva 6-8; 2. Petrova 3,6; 1. Korinćanima 4,9; Jevrejima 1,14)

9. Hristov život, smrt i vaskrsenje
U Hristovom životu savršene poslušnosti Božijoj volji, u Njegovoj patnji, smrti i vaskrsenju, Bog je dao jedino sredstvo pomirenja za ljudski greh, tako da oni koji verom prihvate ovo pomirenje mogu imati večni život, a celokupno stvaranje može bolje razumeti Tvorčevu bezgraničnu i svetu ljubav. Ovo savršeno pomirenje opravdava pravednost Božjeg zakona i milostivost Njegovog karaktera; jer ovo dvoje osuđuju naš greh i daju nam oproštenje. Hristova smrt je zamena i otkupljenje koje vrši pomirenje i preobražaj. Hristovo vaskrsenje objavljuje Božiju pobedu nad silama zla, a onima koji prihvataju pomirenje, daje čvrsto obećanje o konačnoj pobedi nad grehom i smrću. Ono objavljuje dostojanstvo Gospoda Isusa Hrista pred kojim će se saviti svako koleno na Nebu i na Zemlji.

(Jovan 3,16; Isaija 53; 1. Petrova 2,21.22; 1. Korinćanima 15,3.4.20-22; 2. Korinćanima 5,

10. Iskustvo spasenja
U beskrajnoj ljubavi i milosti Bog je učinio Hrista, koji nije znao za greh, grehom za nas, tako da u Njemu možemo biti učinjeni Božijom pravdom. Vođeni Svetim Duhom mi osećamo svoju potrebu, priznajemo svoju grešnost, kajemo se zbog svojih prestupa, i upražnjavamo veru u Isusa kao Gospoda i Hrista, kao Zamene i Primera. Ova vera koja prima spasenje dolazi preko božanske sile Reči i dar je Božije blagodati. Kroz Hrista mi smo opravdani, usvojeni kao Božiji sinovi i kćeri i oslobođeni od vlasti greha. Nanovo smo rođeni i posvećeni Duhom; Duh obnavlja naše umove, upisuje Božiji zakon ljubavi u naša srca i mi dobijamo silu da živimo svetim životom. Time što ostajemo u Njemu, postajemo sudionici u božanskoj prirodi i imamo jemstvo spasenja sada i na sudu.

(2. Korinćanima 5,17-21; Jovan 3,16; Galatima 1,4; 4,4-7: Titu 3,3-7; Jovan 16,8; Galatima 3,13.14; 1. Petrova 2,21.22; Kološanima 1,13.14; Rimljanima 8,14-17; Galatima 3,26; Jovan 3,3-8; 1. Petrova 1,23; Rimljanima 12,2; Jevrejima 8,7-12; Jezekilj 36,25-27; 2. Petrova 1,3.4; Rimljanima 8,1-4; 5,6-10; Rimljanima 10,17; Luka 17,5; Marko 9,23.24; Efescima 2,5-10; Rimljanima 3,21-26)

11. Crkva
Crkva je zajednica vernika koji priznaju Isusa Hrista za Gospoda i Spasitelja. Kao nastavak Božijeg naroda iz starozavetnog doba, mi smo pozvani iz sveta; i sakupljamo se radi bogosluženja, bratske zajednice, proučavanja Božje reči, proslavljanja Večere Gospodnje, službe celom ljudskom rodu i objavljivanja Jevanđelja celom svetu. Crkva dobija svoje ovlašćenje od Hrista koji je utelovljena Reč iz Svetoga pisma koje je pisana reč. Crkva je Božija porodica. Usvojeni od Njega, njeni članovi žive utemeljeni na Novom zavetu. Crkva je Hristovo telo, zajednica vere čija je glava sam Hristos. Crkva je nevesta za koju je Hristos umro da bi mogao da je posveti i očisti. Prilikom svog pobedonosnog dolaska On će staviti preda se slavnu Crkvu, verne svih vekova, otkupljenu Njegovom krvlju; bez mane ili mrštine, svetu i bez mrlje.

(1. Mojsijeva 12,3; Dela 7,38; Efescima 4,11-15; 3,8-11; Matej 28,19.20; 16,13-20; 18,18; Efescima 2,19-22; 1,22.23; 5,23-27; Kološanima 1,17.18)

12. Ostatak i njegova misija
Vaseljenska crkva sastavljena je od svih koji istinski veruju u Hrista, ali u poslednje vreme široko rasprostranjenog otpada, jedan ostatak bio je pozvan da izađe da drži Božije zapovesti i veru Isusovu. Ovaj ostatak objavljuje dolazak sudnjeg časa, propoveda spasenje u Hristu i oglašava približavanje Njegovog Drugog dolaska. Ovo objavljivanje simbolički je predstavljeno sa tri anđela iz Otkrivenja 14. glave; to se podudara sa delovanjem Suda na Nebu i ima za posledicu delo pokajanja i reforme na Zemlji. Svaki vernik je pozvan da lično učestvuje u ovom svedočenju po celom svetu.

(Otkrivenje 12,17; 14,6-12; 18,1-4; 2. Korinćanima 5,10; Juda 3.14; 1. Petrova 1,16-19; 2. Petrova 3,10-14; Otkrivenje 21,1-14)

13. Jedinstvo u telu Hristovom
Crkva je jedno telo sa mnogim članovima pozvanim iz svakog naroda, plemena, jezika. U Hristu smo nova stvorenja; razlike među nama ne smeju biti po rasi, kulturi, obrazovanju i nacionalnosti, kao ni razlike između visokih i jednostavnih, bogatih i siromašnih, muškaraca i žena. Svi smo mi jednaki u Hristu, koji nas je jednim Duhom povezao u jednu zajednicu sa Sobom i jedne sa drugima; mi treba da služimo i da nam se služi bez ikakve podvojenosti i rezerve. Otkrivenjem Isusa Hrista u Svetome pismu delimo istu veru i nadu, i dopiremo do svih jednim svedočenjem. Ovo zajedništvo ima svoj izvor u jedinstvu trojedinog Boga, koji nas je usvojio kao svoju djecu.

(Rimljanima 12,4.5; 1. Korinćanima 12,12-14; Matej 28,19.20; Psalam 133, 1; 2. Korinćanima 5,16.17; Dela 17,26.27; Galatima 3,27.29; Kološanima 3,10-15; Efescima 4,14-16; 4, 1-6; Jovan 17,20-23)

14. Krštenje
Krštenjem ispovedamo svoju veru u smrt i vaskrsenje Isusa Hrista i dokazujemo svoju smrt grehu i nameru da hodimo u novom životu. Na taj način priznajemo Hrista kao Gospoda i Spasitelja, postajemo Njegov narod i primljeni smo za vernike Njegove crkve. Krštenje je znamenje našeg jedinstva sa Hristom, znamenje oproštenja naših greha i primanja Svetog Duha. Krštenje se vrši uronjavanjem u vodu i moguće je na osnovu priznanja vere u Isusa i dokaza o kajanju zbog greha. Ono sledi uputstva iz Svetoga pisma i prihvatanja njegovog učenja.

(Rimljanima 6,1-6; Kološanima 2,12.13; Dela 16,30-33; 22,16; 2,38; Matej 28,19.20)

15. Večera Gospodnja
Večera Gospodnja je učestvovanje u znamenju Isusovog tela i krvi kao izraza vere u Njega, našeg Gospoda i Spasitelja. U ovom iskustvu zajedništva Hristos je prisutan da se sastane sa svojim narodom i da ga jača. Uzimanjem učešća mi objavljujemo Gospodnju smrt sve dok ponovo ne dođe. Priprema za Večeru Gospodnju uključuje samoispitivanje, pokajanje i priznanje. Učitelj je uspostavio obred pranja nogu da označi ponovno očišćenje, da izrazi voljnost za službu jednog drugome u Hristovoj poniznosti i sjedini naša srca u ljubavi. Služba Večere Gospodnje otvorena je za sve hrišćane koji veruju.

(1. Korinćanima 10,16.17; 11,23-30; Matej 26,17-30; Otkrivenje 3,20; Jovan 6,48-63; 13,1-17)

16. Duhovni darovi i službe
Bog svim vernicima svoje Crkve u svim vremenima poklanja duhovne darove, koje svaki vernik treba da upotrebi u službi ljubavi za opšte dobro Crkve i ljudskog roda. Dati posredstvom Svetoga Duha, koji dodeljuje svakom verniku po svojoj volji, darovi pružaju sve sposobnosti i službe potrebne Crkvi da bi ispunila svoje Bogom uspostavljene funkcije. Na osnovu Svetoga pisma, za pomoć i ohrabrenje ljudima ovi darovi uključuju takve službe kao što je verovanje, isceljivanje, prorokovanje, objavljivanje, poučavanje, upravljanje, pomirenje, sažaljenje, samopregorno delovanje i milosrđe. Neke vernike Bog poziva i daruje ih Duhom za dužnosti koje Crkva priznaje u pastirskoj, evanđeoskoj, apostolskoj i učiteljskoj službi naročito potrebnoj da bi se vernici pripremili za službu, za izgradnju Crkve do duhovne zrelosti da bi se očuvalo jedinstvo vere i poznanje Boga. Kada vernici koriste ove duhovne darove kao verni pristavi Božijih različitih vrlina, Crkva je zaštićena od razornog uticaja lažnog učenja i sazidana u veri i ljubavi, dostiže rast koji je od Boga.

(Rimljanima 12,4-8; 1. Korinćanima 12,9-11.27.28; Efescima 4,8.11-16; Dela 6,1-7; 1. Timotiju 3,1-13; 1. Petrova 4,10.11)

17. Dar proroštva
Proroštvo je jedan od darova Svetoga Duha. Ovaj dar je znak raspoznavanja Crkve Ostatka i ispoljio se u službi Elen G. Vajt. Kao Gospodnji vesnik, njeni spisi su neprekidni i autoritativni izvor istine koja Crkvi obezbeđuje utehu, vođstvo, poučavanje i popravljanje. Oni, takođe, naglašavaju da je Biblija merilo kojim se moraju ispitati sva učenja i iskustva.

(Joilo 2,28.29; Dela 2,14-21; Jevrejima 1,1-3; Otkrivenje 12,17; 19,10)

18. Božji zakon
Uzvišena načela Božijeg zakona uobličena su u Deset zapovesti i potvrđena Hristovim životom. Ona izražavaju Božiju ljubav, volju i ciljeve u vezi sa ljudskim ponašanjem i odnosima i obavezuju sve ljude u svim vremenskim razdobljima. Ova pravila su osnova Božijeg zaveta sa Njegovim narodom i merilo Božijeg suda. Posredstvom Svetoga Duha ona ukazuju na greh i bude potrebu za Spasiteljem. Spasenje je samo po blagodati, a ne od dela, a njegov rod je poslušnost Zapovestima. Ova poslušnost razvija hrišćanski karakter i donosi osećanje sreće. Ona je dokaz naše ljubavi prema Gospodu i naše brige za naše bližnje. Poslušnost koja potiče od vere ispoljava Hristovu silu da preobrazi život i u skladu sa tim jača hrišćansko svedočenje.

(2. Mojsijeva 20,1-17; Psalam 40,7.8; Matej 22,36-40; 5. Mojsijeva 28,1-14; Matej 5,17-20; Jevrejima 8,8-10; Jovan 15,7-10; Efescima 2,8-10; 1. Jovanova 5,3; Rimljanima 8,3.4; Psalam 19,7-14)

19. Subota
Milostivi Tvorac, poslije šest dana stvaranja, odmarao se sedmoga dana i za sve ljude uspostavio Subotu kao uspomenu na stvaranje. Četvrta zapovest Božijeg nepromenljivog Zakona zahteva svetkovanje ovog sedmog dana, Subote, kao dana od odmora, obožavanja i službe u skladu sa učenjem i životom Isusa, Gospodara od Subote. Subota je dan divnog zajedništva sa Bogom i nas međusobno. Ona je simbol našeg spasenja u Hristu, znak našeg posvećenja, znak naše vernosti i predukus naše večne budućnosti u Božjem carstvu. Subota je Božiji večni znak Njegovog večnog zaveta između Njega i Njegovog naroda. Radosno svetkovanje ovog svetog vremena od večeri do večeri, od Sunčevog zalaska do zalaska, je svetkovanje Božijeg stvaralačkog i otkupiteljskog dela.

(1. Mojsijeva 2,1-3; 2. Mojsijeva 20,8-11; Luka 4,16; Isaija 56,5.6; 58,13.14; Matej 12,1-12; 2. Mojsijeva 31,13-17; Jezekilj 20,12.20; 5. Mojsijeva 5,12-15; Jevrejima 4,1-11; 3. Mojsijeva 23,32; Marko 1,32)

20. Pristavska služba
Mi smo Božiji pristavi, kojima je On poverio vreme i prilike, sposobnosti i posede i blagoslove Zemlje i njena sredstva. Mi odgovaramo Njemu za njihovo pravilno korišćenje. Mi priznajemo Božije vlasništvo vernom službom Njemu i našim bližnjima, vraćanjem desetka, davanjem darova za objavljivanje Njegovog Jevanđelja i podupiranjem Njegove crkve i njenim rastom. Pristavska služba je prednost koju nam je Bog dao za negovanje ljubavi i za pobedu nad sebičnošću i pohlepom. Pristav se raduje blagoslovima koji se kao rezultat njegove vernosti izlivaju na druge.

(1. Mojsijeva 1,26-28; 2,15; 1. Dnevnika 29,14; Agej 1,3-11; Malahija 3,8-12; 1. Korinćanima 9,9-14; Matej 23,23; 2. Korinćanima 8,1-15; Rimljanima 15,26.27)

21. Hrišćansko ponašanje
Pozvani smo da budemo pobožan narod koji misli, oseća i radi u skladu sa nebeskim načelima. Zbog Duha koji u nama ponovo stvara karakter našeg Gospoda, mi se uključujemo samo u ono što će u našem životu stvoriti čistotu sličnu Hristu, zdravlje i radost. To znači da naša zabava treba da odgovara najvišim merilima hrišćanskog ukusa i lepote. Dok priznajemo kulturne razlike, naša odeća treba da bude jednostavna, skromna i ukusna, koja dolikuje onima čija se istinska lepota ne sastoji od spoljašnjeg ukrašavanja, već od neprolaznog ukrasa blagog i tihog duha. To takođe znači da pošto je naše telo hram Svetoga Duha, mi treba da se razumno brinemo o njemu. Pored dovoljnog vežbanja i odmora, treba da usvojimo i najzdraviju moguću ishranu i uzdržimo se od nečiste hrane utvrđene u Svetom pismu. Pošto alkoholna pića, duvan i narkotici štetno utiču na naše zdravlje i od njih treba da se uzdržimo. Umesto toga treba da učestvujemo u svemu što naše misli i telo dovodi u poslušnost Hristu koji nam želi zdravlje, radost i dobro.

(Rimljanima 12,1.2; 1. Jovanova 2,6; Efescima 5,1-21; Filibljanima 4,8; 2. Korinćanima 10,5; 6,14-7,1; 1. Petrova 3,1-4; 1. Korinćanima 6,19.20; 10,31; 3. Mojsijeva 11,1-47; 3. Jovanova 2)

22. Brak i porodica
Bog je ustanovio brak u Edemu, a Isus ga je ponovo potvrdio kao doživotnu zajednicu između čoveka i žene u druženju punom ljubavi. Za hrišćanina bračna obaveza je data Bogu kao i bračnom drugu i treba da se sklopi između partnera koji su iste vere. Obostrana ljubav, uvažavanje, poštovanje i odgovornosti su tkivo ove veze, koja treba da odsjajuje ljubavlju, svetošću, bliskošću i postojanošću odnosa između Hrista i Njegove crkve. Što se tiče rastave Isus je učio da osoba koja se razvede od bračnog druga, osim za preljubu, pa sklopi brak sa drugim bračnim drugom, čini preljubu. Iako neki odnosi u porodici možda ne odgovaraju idealu, bračni drugovi koji se u Hristu potpuno predaju jedan drugome, mogu da postignu zajednicu ljubavi pomoću vođstva Duha i crkvenog vaspitanja. Bog blagosilja porodicu i želi da njeni članovi pomažu jedni drugima do potpune zrelosti. Roditelji treba da vaspitavaju svoju djecu da vole Boga i da su Mu poslušni. Svojim primerom i svojim rečima treba da ih poučavaju da je Hristos vaspitač koji voli, koji je uvek nežan i brižan, koji želi da oni postanu udovi Njegovog tela, Božije porodice. Povećana bliskost u porodici jedan je od znakova poslednje vesti Jevanđelja.

(1. Mojsijeva 2,18-25; Matej 19,3-9; Jovan 2,1-11; 2. Korinćanima 6,14; Efescima 5,21-33; Matej 5,31.32; Marko 10,11.12; Luka 16,18; 1. Korinćanima 7,10.11; 2. Mojsijeva 20,12; Efescima 6,1-4; 5. Mojsijeva 6,5-9; Priče 22,6; Malahija 4,5.6)

23. Hristova služba u nebeskoj Svetinji
Na Nebu postoji Svetište, pravi hram koji je Bog postavio, a ne čovek. U njemu Hristos vrši službu za nas, omogućavajući vernicima da iskoriste Njegovu žrtvu pomirenja prinesenu na krstu jednom za sve. On je postavljen za našeg Prvosveštenika i otpočeo je sa svojom posredničkom službom u vreme svoga vaznesenja. Godine 1844., na kraju proročkog vremenskog razdoblja od 2300 dana, On je ušao u drugu i poslednju fazu svoje službe pomirenja. To je delo istražnog suda koji je deo poslednjeg otklanjanja svakog greha, slikovito prikazanog u očišćenju starog jevrejskog svetišta na Dan očišćenja. U toj tipičnoj službi, Svetinja je bila očišćena krvlju žrtvovanih životinja, ali nebeske stvari čiste se savršenom žrtvom Isusove krvi. Istražni sud otkriva nebeskim razumnim bićima, ko je među mrtvima zaspao u Hristu i zato se u Njemu smatra dostojnim da ima udela u prvom vaskrsenju. On takođe omogućava da se vidi koji od živih prebivaju u Hristu, drže Božije zapovesti i veru Isusovu i u Njemu su spremni za prelazak u Njegovo večno carstvo. Ovaj sud potvrđuje Božiju pravednost u spasavanju onih koji veruju u Isusa. On objavljuje da će oni koji su ostali verni Bogu, primiti Carstvo. Završetak ove Hristove službe obeležiće kraj vremena milosti pre Drugog Hristovog dolaska

(Titu 2,13; Jevrejima 9,28; Jovan 14,1-3; Dela 1,9-11; Matej 24,14; Otkrivenje 1,7; Matej 24,43.44; 1. Solunjanima 4,13-18; 1. Korinćanima 15,51-54; 2. Solunjanima 1,7-10; 2,8; Otkrivenje 14,14-20; 19,11-21; Matej 24; Marko 13; Luka 21; 2. Timotiju 3,1-5; 1. Solunjanima 5,1-6)

24. Drugi Hristov dolazak
Drugi Hristov dolazak predstavlja blaženu nadu Crkve, veličanstveni vrhunac Jevanđelja. Spasiteljev dolazak biće doslovan, ličan i vidljiv na celom svetu. Kada se bude vratio, mrtvi pravednici vaskrsnuće i zajedno sa živim pravednicima biće proslavljeni i uzeti na Nebo, a nepravedni će umreti. Gotovo potpuno ispunjenje većine proročanstava, zajedno sa sadašnjim stanjem u svetu, ukazuje da je Hristov dolazak blizu. Vreme tog događaja nije otkriveno, pa je zato potrebno da u svako doba budemo spremni.

(Titu 2:13; Jevrejima 9:28; Jovan 14:1-3; Djela 1:9-11; Matej 24:14; Otkrivenje 1:7; Matej 24:43.44;

1. Solunjanima 4:13-18; 1. Korinćanima 15:51-54; 2. Solunjanima 1:7-10; 2. Solunjanima 2:8;

Otkrivenje 14:14-20; Otkrivenje 19:11-21; Matej 24. poglavlje; Marko 13. poglavlje; Luka 21. poglavlje;

2. Timotiju 3:1-5; 1. Solunjanima 5:1-6)

25. Smrt i vaskrsenje
Plata za greh je smrt. Bog, koji je jedini besmrtan, podariće večni život onima koje je otkupio. Do tog dana, smrt je besvesno stanje svih ljudi. Kada se Hristos, koji je naš život, bude pojavio, vaskrsli pravednici i živi pravednici biće proslavljeni i uzeti na nebo da dočekaju svoga Gospoda. Drugo vaskrsenje, vaskrsenje nepravednih, dogodiće se 1000 godina kasnije.

(Rimljanima 6,23; 1. Timotiju 6,15.16; Propovednik 9,5.6; Psalam 146,3.4; Jovan 11,11-14; Kološanima 3,4; 1. Korinćanima 15,51-54; 1. Solunjanima 4,13-17; Jovan 5,28.29; Otkrivenje 20,1-10)

26. Hiljadugodišnjica i kraj grijeha
Milenijum je hiljadugodišnje carovanje Hrista sa svojim svetima na Nebu između prvog i drugog vaskrsenja. U toku ovog vremena sudiće se zlim mrtvima; Zemlja će biti potpuno opustošena, bez stanovnika, zauzeta od sotone i njegovih anđela. Na njegovom kraju Hristos i Njegovi anđeli i Sveti grad sići će sa Neba na Zemlju. Nepravedni mrtvi tada će vaskrsnuti i sa sotonom i njegovim anđelima opkoliće grad; ali vatra od Boga uništiće ih i očistiti Zemlju. Svemir će tako zauvek biti oslobođen od greha i grešnika.

(Otkrivenje 20; 1. Korinćanima 6,2.3; Jeremija 4,23-26; Otkrivenje 21,1-5; Malahija 4,1; Jezekilj 28,18.19)

27. Nova zemlja
Na novoj Zemlji na kojoj prebivaju pravednici, Bog će obezbediti večni dom za spasene i savršenu životnu sredinu za večni život, ljubav, radost i poučavanje u Njegovoj prisutnosti. Ovde će sam Bog prebivati sa svojim narodom, a patnje i smrt nestaće. Velika borba biće okončana i greha više neće biti. Sve što je živo i neživo objavljivaće da je Bog ljubav; i On će vladati večno. Amin.

(2. Petrova 3,13; Isaija 35; 65,17-25; Matej 5,5; Otkrivenje 21,1-7; 22,1-5; 11,15)

Kao hrišćanska crkva, Adventistička crkva je verska zajednica ukorenjena u verovanjima iznetim u Svetom pismu. Adventisti opisuju ova verovanja na sledeće načine:
Božja najveća želja je da ti ugledaš jasnu sliku Njegovog karaktera. Kada Ga budeš jasno video, shvatićeš da je Njegova ljubav neodoljiva.

Reči “videti Boga jasno” mnogima znače da moraju da ugledaju Božje lice. Međutim, ne govorimo ovde o tome kako On izgleda. Najvažnije je posmatrati i razumevati Njegov karakter. Što Ga jasnije budemo razumeli, potpunije ćemo uviđati koliko je neodoljiva Njegova ljubav. Dok budemo doživljavali Njegovu ljubav, naši životi će postajati osmišljeniji.

Bog najjasnije otkriva svoj karakter u tri velika događaja. Prvi je Njegovo stvaranje muškarca i žene – tom prilikom On im je poklonio slobodu odlučivanja. On je stvorio ljudska bića sa sposobnošću da odluče da Ga vole ili da Ga mrze! Smrt Isusa Hrista, Božijeg jedinog Sina, na krstu kao naše zamene jeste drugi veliki događaj. Tim činom On je platio kaznu koju mi zaslužujemo za naše odluke mržnje prema Bogu i Njegovim putevima. Isusova smrt garantuje oproštenje za ove donete odluke i omogućava nam da provedemo večnost sa Njim. Treći događaj potvrđuje prva dva i ispunjava svako srce nadom: Hristova grobnica je prazna! On je živ i živi da nas ispuni svojom ljubavlju!

Jovan, Isusov učenik, napisao je da kada bi svako napisao sve priče koje zna o Isusu, ne bi mogle da stanu u celi svet. Naša spoznaja Boga pomaže nam da razumemo Njegovu ljubav, karakter i blagodat. Doživljavati tu ljubav znači otpočeti doživotnu avanturu rastenja i služenja. Ova spoznaja i iskustvo daju silu našoj misiji da govorimo svetu o Njegovoj ljubavi i Njegovoj ponudi spasenja.

Sveto pismo je putna mapa. Biblija je Božiji glas koji govori o Njegovoj ljubavi lično tebi danas.

Biblija nam prenosi uputstva koja je Stvoritelj namenio upravo nama. Ona su nalik detaljnoj mapi koja nas jasno usmerava na vrata iza kojih počinje put čiji je kraj Nebo. Ona je prilično nalik Uputstvu o tome kako živeti život na krajnjoj ivici slobode – slobode od sveg što nanosi zlo!

Ponekad se Njegov glas čuje kroz priče, poput onih o Davidu i Golijatu, Ruti i Vozu, Namanovoj maloj sluškinji, Hristu na krstu i ribaru Petru koji uči kako da uzgaja ovce. Neke od ovih priča nas uče kako da se nosimo sa problemima s kojima se svakodnevno suočavamo. Druge nas ispunjavaju nadom i mirom. Svaka od njih nalik je Božijem ličnom pismu upućenom nama.

Delovi Svetog pisma jesu neposredna uputstva i zakoni od Boga poput Deset zapovesti, zapisanih u 2. Mojsijevoj 20. poglavlju. Oni nam govore nešto više o Bogu i očekivanjima koje ima kad smo mi u pitanju. Kada je narod upitao Isusa da sažme ove zapovesti, On se u odgovoru usredsredio na to kako Božija ljubav utiče na naš način života. “Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem, umom i dušom,” kaže On, “i ljubi bližnjega svojega kao samog sebe.”

Na ostalim stranicama Biblija nam pruža Božije praktične savete i ohrabrenja kroz parabole, spiskove, obećanja i upozorenja. Začuđujuće je to što iako su mnogi različiti pisci kroz hiljade godina pisali Bibliju, svaka stranica opisuje istog Boga na načine koje možemo razumeti i primeniti u našim životima danas. Ova knjiga uvek predstavlja Njegov glas koji lično progovara svakom koji je voljan da pročita i čuje.

Bog nas voli čak i kad odlučimo da odbacimo Njegovu ljubav. U tim trenucima On dopušta da odemo i uronimo u život vlastitih odluka. Ipak, On je još uvek tu, uvek spreman da nas izbavi od posledica naših odluka.

Isus je Onaj koji se nikad ne menja u svemiru koji se uvek menja. Isus je Stvoritelj, Održavalac, Spasitelj, Prijatelj, Božiji Sin i sam Bog!

Sve u ovom svetu neprestano se menja, čak i naše želje, interesovanja, sposobnosti i oblik našeg tela. A Isus? On je dosledan. On je uvek isti. Svakako, On uvek iznenađuje i dodiruje naše živote na hiljade novih i različitih načina, ali Njegov karakter ostaje nepromenjen. On je Božiji Sin, Tvorac, naš Spasitelj i Prijatelj.

Isus je obećao da će biti sve to i još više za svakog od nas. Možemo da verujemo Njegovim obećanjima zato što je On Bog. Kada se u Bibliji kaže da “sve u Njemu ima svoje postojanje” (Poslanica Kološanima 1,17; prevod E. Čarnića), to uključuje doslovno sve u našim životima. On uspeva da nas sačuva cele onda kada neprijatelj nastoji da nas uništi.

Adventisti sedmog dana veruju da je Isus jedna od tri Osobe, nazvane Trojstvo, koje čine jednog Boga. Biblija opisuje Isusa, Oca i Svetog Duha kao tri Osobe od kojih je svaka predana radu na našem rastu kao hrišćana i našem spasenju kao svoje dece. Oni su omogućili ovo spasenje kada je Isus došao u Vitlajem kao beba. On je živio život koji je bio u savršenom skladu sa Očevom voljom a potom nevin umro za sve naše grehe. Bio je položen u iznajmljenu grobnicu, ali se vratio u život tri dana kasnije. Sada se nalazi na Nebu gde posreduje sa Ocem za nas, pripremajući nam izbavljenje od greha i smrti.

Kada se možda sve raspada, kada se osećaš potpuno sam u svemiru, Isus je upravo u samom središtu svega toga, nudeći lični mir i nadu. Dozvoli Mu pristup u svoj život. On istog trenutka počinje sa “remodeliranjam” onog ko ti jesi i kako živiš. Ustvari, Isus užurbano preobražava svoje sledbenike u istinske predstavnike Božijeg karaktera.

Pogledaj na Isusa, i gledaćeš u Božije lice puno razumevanja i ljubavi.

Božija vizija za tebe jeste da živiš život onako kako ga On živi! Bog te voli i želi da ti pruži najveći kvalitet života koji se da zamisliti.

Ne, ne drugorazredan vid postojanja negde tamo na Zemlji, već život najvećeg zamislivog kvaliteta, ovde i u večnosti sa Njim! To je ono što Bog želi da posedujemo. Najbolje!

Iz ovog razloga On omogućava postojanje crkvenih porodica u kojima možemo da doživimo pripadnost. Zbog ovog On uručuje svakom od nas naročite darove i talente, kako bismo mogli da živimo život u punini. Začuđujuće je što je upravo iz ovog razloga On zainteresovan za to šta radiš, kada to radiš i na koji se način odnosiš prema Njemu. Bog ne želi da se išta ispreči na putu vašem prijateljstvu. On pogotovo ne želi da imamo išta sa bilo čim što nanosi štetu ili bol. On je poput oca punog ljubavi ili dobrog velikog brata. On je neko ko te toliko voli da se uvek stara za tebe.

Kada te je sazdao, On je obezbedio naročite talente i sposobnosti koji će ti pomoći da postaneš jedinstveno vredan pojedinac. To mogu biti tvoje sposobnosti poučavanja, tvoja ljubav prema drugima ili tvoje sposobnosti vođe. Istovremeno, koji god da si dar primio, Bog je takođe obezbedio svu energiju i mudrost koji su ti neophodni da bi mogao da ih na dobar način upotrebiš.

Usput budi rečeno, ono što Bog oseća prema smrti deo je života ispunjenog kvalitetom koji On nudi. Kada smrt pogodi Hristovog sledbenika, to nije uzrok nikakvog straha. Ne zaboravi, Isus je porazio smrt na Golgoti i podario nam slobodu od smrti. Prema tome groblja su puna Božijih sledbenika koji se nalaze u “mirnoj pauzi pred vaskrsenje”. Tačno je, oni jesu mrtvi, ali ta smrt nema nikakvu moć nad njihovom budućnošću. Isus dolazi da ih odvede (zajedno sa onima među nama koji su još u životu) KUĆI! Smrt je skoro kao zimsko obećanje proleća.

Vera adventista sedmog dana u danas i u budućnost proizilazi iz toga što se ovaj život doživljava kao život “preplavljen” nadom!

Zato što je ljubav ključni aspekt Njegovog karaktera, Bog je takođe ispunjen željom da daje. Pre nego što i završimo sa riječima “Hvala Ti”, On je već prezauzet slanjem novih blagoslova.

U Božjem srcu nalazi se mesto koje možeš da doživiš kao dom. Bog te voli i želi da provede vreme sa tobom lično, nasamo, kao što to čine dva bliska prijatelja.

Zato što ste Bog i ti prijatelji, provešćete vreme onako kako ga prijatelji provode. Svako jutro razmenićete “Zdravo!” i zagrljaj i razgovor o tome kako biste mogli da zajedno ukoračite u događaje koje dan donosi. Tokom dana razgovaraćeš sa Njim o tome kako se osećaš. Smejaćeš se s Njim radosno i bolovaćeš s Njim tuge i rane. Prijatno je biti Božiji prijatelj, imati priliku da se udobno ušuškaš u sigurnost vašeg odnosa. Uvek možeš sa punim poverenjem očekivati da će On dobro postupati s tobom, zato što te voli.

Sedmi dan subota je izvanredno naročit deo ovog odnosa. Biblija, od 1. Mojsijeve sve do Otkrivenja, opisuje sedmi dan Subotu kao jedan dan koji je Bog izdvojio za pojačano druženje sa svojim narodom. Bog je taj dan nazvao “Šabat” i pozvao nas da ga provedemo s Njim. “Sećaj se sedmog dana”, kaže On, “da ga svetkuješ”. Šabat predstavlja jedan celi dan namenjen produbljivanju našeg prijateljstva sa Stvoriteljem svemira! Dan u kojem smo zajedno, Isus s nama i mi sa Isusom.

Postoji još jedna velika istina vezana za prijateljstvo sa Bogom. Ono ne završava na groblju, zato što Bog planira povratak kući bolji od svega što možemo i da sanjamo. Povratak kući ispunjen anđelima, muzikom, Isusom i vaskrsenjima! On je obećao onima koji su Njegovi sledbenici, onima koji su prihvatili ponudu Njegove ljubavi koja preokreće život, mesto doma koje on naziva Nebom. To je mesto gde će naše prijateljstvo moći da nastavi da raste zauvek, beksrajno, u oduševljenju!

Bog poseduje porodični album i tvoja je fotografija u njemu. Bog te voli i ima plan za tvoj život.

Božja ljubav tiče se tebe. Lično.

Bog te je načinio i ima veoma poseban plan za tvoj život. To je plan koji će te ispuniti nadom, ljubavlju, mirom i aktivnošću. Ustvari, kada je Hristos na krstu platio kaznu za naš grijeh, to Mu je dalo pravo da polaže pravo na nas kao na svoje. Poslijedica je što možeš da doživiš Njegovu ljubav i neprocenjivo spasenje besplatno i potpuno bez ikakvih ograničenja.

Usput budi rečeno, fotografije svih ljudskih bića ispunjavaju taj album: Nepalaca, Brazilaca, Nigerijaca, Jupika, Njemaca, ljudi iz svake nacije, kulture, različitog životnog iskustva, žena i muškaraca, svih boja kose i veličina stopala. U Božijim očima svi su podjednako “deca Cara”!

Spasenje? Bog čisti sve naše grehe i zamenjuje ih svojom dobrotom. Mi ne moramo da budemo “dobri” za Njega da bi nas On prihvatio. Ipak, mi moramo da prihvatimo Njegovo obećanje i dopustimo Mu da očisti sve što je neprijatelj ostavio u nama. Tada počinjemo da doživljavamo preobražavajuću moć Njegove ljubavi. To je nalik gigantskom ratu: jedna strana koja nas vuče prema ispraznom zadovoljstvu i uništenju, i Bog koji nas nagoni da prihvatimo Njegovu ponudu mira i svrhe.

Ne zaboravi, Isus je već dobio rat. On je pobjednik! Mi proslavljamo Njegovu pobedu u svojim životima učestvovanjem u Gospodnjoj Večeri. Ovaj duhovni obrok uključuje tri simbola:

  • Pranje nogu (što simboliše našu odlučnost da volimo druge onako kao što Isus voli nas),
  • Hleb (“Hleb koji ću ja dati telo je moje”, Isus je rekao, “koje ću dati za život sveta”, Jovan 6,51), i
  • Vino tj. grožđani sok (“Koji jede moje telo i pije moju krv ima život večni.” Jovan 6,54).
Da bi nam pomogao da razumemo kako Bog može da nas preobrazi u svoju decu, Isus je za nas osmislio obred krštenja. Krštenje simboliše umiranje sebi i oživljavanje u Isusu. Adventisti sedmog dana praktikuju krštenje potpunog uranjanja u vodu (nasuprot škropljenjem) zato što potpunim zagnjurivanjem u vodu simbolički objavljujemo da nas je Božija blagodat u celosti ispunila Njegovim novim životom za budućnost. Kroz krštenje mi smo istinski nanovo rođeni u Isusu.

Večni život, mir, svrha, oproštenje, preobražavajuća blagodat, nada: Sve što On obećava jeste naše, zato što On to nudi i što je pokazao da Mu možemo verovati da će učiniti upravo ono što obećava. Prihvati Njegove darove, i istog trenutka postaješ aktivni deo Njegove porodice, i On, oduševljen, postaje deo tvoje.

Adventisti prihvataju Bibliju (Sveto Pismo) kao svoje jedino Veruju i smatraju iznesena temeljna verovanja izrazom učenja Svetog pisma. Ova verovanja, ovde izložena, sačinjavaju crkveno shvatanje i izražavanje učenja Pisma. Revizija ovako izraženih verovanja moguća je na nekom zasedanju Generalne konferencije kada Sveti Duh povede Crkvu do potpunijeg razumevanja biblijske istine ili pronađe bolji jezik da izrazi učenje svete Božje riječi.

Izvor: Hrišćanska Adventistička crkva Novi Sad
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Zvanično 27 verovanja, pomoću kojih svako može da vidi da se Adventističko učenje zasniva potpuno na bibliji.
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Dodaješ nešto što ja nisam tvrdio.
To svako može proveriti na Adventističkim sajtovima i odgovor sa moje strane je dat.
 
Natrag
Top