- Učlanjen(a)
- 10.07.2010
- Poruka
- 2.773
Postoje dve vrste roditelja, koji jednostavno svojim karakterom navikavaju decu da ne rade sama. A to nije dobro jer pisanjem domaćih zadataka deca ne rešavaju samo dnevni problem - ponavaljajući gradivo i vežbajući zadatke deca postaju spremnija za školu. Dakle, dečji psiholog Gordana Ačić objašnjava da postoje dve vrste roditelja, a vi proverite kojoj grupi pripadate i da li grešite.
Zabrinut roditelj
Roditelj koji neprestano brine i ispituje dete o izvršenju školskih obaveza, očekujući najgore ako zadaci nisu urađeni, a gradivo naučeno. Kada vidi da je vremena malo, uzima stvar u svoje ruke i obavlja sve umesto deteta - piše domaći (dete ga prepiše), crta crteže za koje je nemoguće da su delo dečijih ruku, piše skraćenu verziju većeg teksta - da bi ga pojednostavio i da dete razume o čemu se tu uopšte radi, pa ga zajedno na brzinu uče…
Poruka koju roditelj tako šalje detetu glasi: nisi sposoban - ja moram umesto tebe, inače ćeš pasti razred. Kada dete to više puta čuje ili oseti, počinje da se ponaša u skladu s tim. Nažalost, ovo se na početku odnosi na školu, a kasnije i na ostale životne situacije.
Opušten roditelj
Roditelj koji je svestan kapaciteta i sposobnosti svog deteta i u skladu s tim pomaže detetu kada ima poteškoća. Takav roditelj ne preuzima odgovornosti koje dete, primereno svom uzrastu, može samo da preuzme, mada to ponekad predstavlja napor i izaziva frustraciju kod deteta.
Ukoliko u tome uspe, poruka koju ovakav roditelj šalje odnosi se na njegovo poverenje u detetove sposobnosti - znam da ti to možeš i ne želim da umanjujem tvoje sposobnosti. Dete u takvoj situaciji, nakon puno uloženog truda, uvek ima rezultat - bilo da se radi o potpunom uspehu, što izaziva oduševljenje i deteta i roditelja, ili neuspehu. Kod neuspeha će biti od koristi prvenstveno podrška roditelja - u smislu podsticaja i pomoći oko analiziranja šta je dovelo do toga i kako može da se reši.
Da li učite sa decom? Da li provodite sate i sate objašnjavajući im gradivo i rešavajaću njihove zadatke. I onda se ljutite na njih...E pa, možda nisu oni krivi? Možda ste krivi vi.
Izvor: blic
Zabrinut roditelj
Roditelj koji neprestano brine i ispituje dete o izvršenju školskih obaveza, očekujući najgore ako zadaci nisu urađeni, a gradivo naučeno. Kada vidi da je vremena malo, uzima stvar u svoje ruke i obavlja sve umesto deteta - piše domaći (dete ga prepiše), crta crteže za koje je nemoguće da su delo dečijih ruku, piše skraćenu verziju većeg teksta - da bi ga pojednostavio i da dete razume o čemu se tu uopšte radi, pa ga zajedno na brzinu uče…
Poruka koju roditelj tako šalje detetu glasi: nisi sposoban - ja moram umesto tebe, inače ćeš pasti razred. Kada dete to više puta čuje ili oseti, počinje da se ponaša u skladu s tim. Nažalost, ovo se na početku odnosi na školu, a kasnije i na ostale životne situacije.
Opušten roditelj
Roditelj koji je svestan kapaciteta i sposobnosti svog deteta i u skladu s tim pomaže detetu kada ima poteškoća. Takav roditelj ne preuzima odgovornosti koje dete, primereno svom uzrastu, može samo da preuzme, mada to ponekad predstavlja napor i izaziva frustraciju kod deteta.
Ukoliko u tome uspe, poruka koju ovakav roditelj šalje odnosi se na njegovo poverenje u detetove sposobnosti - znam da ti to možeš i ne želim da umanjujem tvoje sposobnosti. Dete u takvoj situaciji, nakon puno uloženog truda, uvek ima rezultat - bilo da se radi o potpunom uspehu, što izaziva oduševljenje i deteta i roditelja, ili neuspehu. Kod neuspeha će biti od koristi prvenstveno podrška roditelja - u smislu podsticaja i pomoći oko analiziranja šta je dovelo do toga i kako može da se reši.
Da li učite sa decom? Da li provodite sate i sate objašnjavajući im gradivo i rešavajaću njihove zadatke. I onda se ljutite na njih...E pa, možda nisu oni krivi? Možda ste krivi vi.
Izvor: blic