Da vas, dakle, niko ne osuđuje za jelo ili za piće, ili za kakav praznik, ili za mladine ili za subote.
17 To su sve senke stvari koje su imale da dođu, ali stvarnost je Hrist. (Kološanima 2:16,17)
“Sen onoga što će doći”
“Da vas dakle niko ne osuđuje za jelo ili za piće, ili za kakav praznik, ili za mladine, ili za Subote; koje je sve bilo sen od onoga što šćaše da dođe, i telo je Hristovo.” (Kološanima 2,16.17)
Da bi ovaj tekst bio ispravno shvaćen treba sagledati celokupan kontekst učenja o Suboti, koja je deo nepromenljivog Božjeg Zakona, što nije neophodno razmatrati jer o samoj Suboti postoji dovoljan broj tekstova koji nedvosmisleno govore da je i dalje Dan Gospodnji – Njegov pečat i obeležje Njegovog naroda (Jezekilj 20,20). Naime, mladine i Subote Božja Reč vezuje i za Novu Zemlju: “Jer kao što će nova nebesa i Nova Zemlja, što ću Ja načiniti, stajati preda Mnom, veli Gospod, tako će stajati seme vaše i ime vaše. I od mladine do mladine, i od Subote do Subote dolaziće svako telo da se pokloni preda Mnom, veli Gospod.” (Isaija 66,22.23) O mladinama Božja Reč daje malo podataka, zbog čega nije moguće pouzdano govoriti o njihovoj svrsi, ali je poznato da su ove svetkovine održavane početkom svakog meseca dok je Subota svetkovana sedmično te na osnovu ovog teksta zaključujemo da će se spaseni i na Novoj Zemlji okupljati u vremenu mladina i Subota, kada će davati posebnu slavu Bogu.
Pavle, dakle, govori isključivo o Starozavetnim obredima, čija je simbolična vrednost ispunjena osnovnim događajima Hristove Službe otkupljenja tako da od vremena Njegovog raspeća prestaju da važe (Kološanima 2,14). Po takozvanom Mojsijevom zakonu, za vreme mladina i sedmičnih Subota, prinošene su
posebne žrtve, kao simbol neuporedivo važnije - Hristove žrtve:
“To je Subotna žrtva paljenica , svake Subote osim svagdašnje žrtve paljenice i naliva njenog. I u početak meseca svojih prinosite Gospodu žrtvu paljenicu…” (4. Mojsijeva 28,10.11)
“Jer po poslednjoj naredbi Davidovoj biše izbrojeni sinovi Levijevi…
jer određeni behu da pomažu sinovima Aronovim u službi u domu Gospodnjem…
oko hlebova postavljenih i oko beloga brašna za dar i oko kolača presnih i oko tavica, i oko svega što se prži… i da stoje jutrom i hvale i slave Gospoda, i tako večerom.
I kad se god prinose žrtve paljenice Gospodu, u Subote, i na mladine i na praznike…” (1. Dnevnika 23,27-31)
“A Jezekija opet uredi redove svešteničke i levitske… za žrtve zahvalne… I odredi deo carski od blaga svojega
za žrtve paljenice, što se prinose jutrom i večerom i za žrtve paljenice što se prinose u Subote i na mladine i na praznike, kako je napisano u zakonu Gospodnjem.” (2. Dnevnika 31,3)
To su “jela i pića”, “praznici, mladine i Subote” koje su “sen onoga što šćaše da dođe, a telo je Hristovo”, dok je sama Subota, kao uspomena na Stvaranje, Dan Gospodnji i u Novozavetnom periodu.
Zakon saveza koji je Izraelcima dat preko Mojsija prestao je da vazi kada ga je Isus ispunio svojom smrcu..
Rimljanima 10:4 jer Hristos je završetak zakona, za opravdanje svakoga koji veruje.
Da završetak ceremonijalnog zakona.
Šta je završeno na krstu?
Obredni zakon je prikovan na krst [Efez. 2,15. Kol.2,14]
Da vas, dakle, niko ne osuđuje za jelo ili za piće, ili za kakav praznik, ili za mladine ili za subote.
17 To su sve senke stvari koje su imale da dođu, ali stvarnost je Hrist. (Kološanima 2:16,17)
Pa subota je ukazivala na stvaranje, a ne na Isusa, znači da se ne radi o sedmičnoj suboti nego o prazničnoj.
Šta zapažamo?Da li je subota zaista
"sen od onga što šćaše da dodje"ili je
"sen" onoga što je već došlo?Da li je subota upućivala na Hrista ili upućuje na stvaranje?
Pogledajmo još jednom kraj 4.zapovesti:
"Jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju,more i što god je u njima,a sedmi dan počinu;zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i osvetio ga."2.Mojsijeva 20,11.
Dakle,subota upućuje naš pogled unazad,na stvaranje.
Efezanima 2:15 uništivši telom svojim zakon zapovesti sa propisima njegovim, da preko sebe od dvoga načini jednog jedinstvenog novog čoveka, utvrđujući mir,
Ajd reci koji zakon zapovijesti!
Pa praznici su ukazivali na Isusa, a ne dekalog. Ni subota.
1. Korincanima 5,7Očistite dakle stari kvasac, da budete novo tijesto, kao što ste prijesni;
jer i pasha naša zakla se za nas, Hristos.
Kao i svi praznici. Pasha Isus na krstu, prijesni hljebovi Isus u grobu, obrtni snopovi Isusovo vaskrsenje.
Isus=PASHA.
Rimljanima 7;6,7 Ali sad, umrevši, izbavismo se od zakona koji nas držaše, da služimo u novosti duha, a ne u zastarelosti slova.
Pavle kritikuje farisejski formalizam u držanju zakona.
Pa Zakon je duhovan.
Da vidimo šta kaže Pavle.
Rimljanima 7,12
Tako:
Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra.
Rimljanima 7,14
Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh.
Rimljanima 7,16
Ako li pak činim što ne bih htio,
slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar.
Rimljanima 2,13
Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona,
nego - izvršitelji će Zakona biti opravdani.
"Kvarimo li dakle zakon vjerom? Bože sačuvaj! nego ga još utvrđujemo" (Rimljanima 3:31).
Bog je duh (Jovan 4,24)
Njegov zakon je duhovan (Rim. 7,14)
Galatima 3: 24 Tako nam zakon bi kao neki vaspitač da nas vodi Hristu, da bismo se verom opravdali.
A šta to znači da ne treba držati zakon.
Da vidimo šta kaže Isus.
Stih u Galatima govori onima koji bi se opravdali zakonom da se ne mogu opravdati bez vjere u Isusa. Nije to nikakva nova nauka to imamo i u SZ.
A Isus kaže.
Matej 5,17
"Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti.
Matej 5,18
Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude.
Luka 16,17
Lakše će nebo i zemlja proći, negoli propasti i jedan potezić Zakona.
Marko 7,8Jer ostaviste zapovijesti Božije, a držite običaje ljudske, pranje žbanova i čaša; i druga mnoga takova činite.
Matej 19,17A on reče mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga.
A ako želiš ući u život, drži zapovijesti.
37 Isus mu odgovori: Ljubi Gospoda, Boga svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim.
38 Ovo je najveća i prva zapovest.
39 A evo druge, koja je ista kao i ova: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.
Kako misliš da ljubiš Boga bez prve 4. zapov. i kako msiliš da ljubiš bližnje bez 5. 6. 7. 8. 9. i 10.
Nije to nikakva nova nauka, Isus je to citirao iz SZ.
Levitski zakonik 19,18Ne osvećuj se! Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Ja sam Jahve!
5. Mojsijeva 6,5Zato ljubi Gospoda Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve duše svoje i iz sve snage svoje.
Jevrejima 8:10 Nego evo saveza koji ću s domom Izrailjevim učiniti posle tih dana, govori Gospod: Zakon svoj u duh ću njihov ja metnuti i u srcu njihovu zapisati; i njima ću ja Bog njihov, i oni će meni moj narod biti.
13 A kad veli: novi savez, prvi načini starim; a što je staro i zastarelo, blizu je da iščezne.
Opet citiranje iz SZ, znači da dekalog nije ukinut.
Jeremija 31,33Nego ovo je zavjet što ću učiniti s domom Izrailjevijem poslije ovijeh dana, govori Gospod: metnuću zakon svoj u njih, i na srcu njihovu napisaću ga, i biću im Bog i oni će mi biti narod.
I gdje se u Novom savezu ukida zapovijest? NIGDJE.
Nego se baš vjerom UTVRĐUJE DEKALOG.
"Kvarimo li dakle zakon vjerom? Bože sačuvaj! nego ga još utvrđujemo" (Rimljanima 3:31).
