Zubni implantat – novi zub?

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
5. januar 2011.

Zubni implantat – novi zub?


Nedostatak zuba, kao posledica nedovoljne brige o zubima, predstavlja ozbiljan problem u svakodnevnoj stomatološkoj praksi u Srbiji. Razlozi ovakvog negativnog trenda su višestruki i jedan su od pokazatelja opšteg zdravstvenog stanja nacije.

Piše: dr Dragan Gavrilov
Stomatološka ordinacija “Magic Dent”


9102446234d23a34f696ff158683820_extreme.jpg


Osnovni cilj savremene stomatologije je da ponovo uspostavi odnose koji su postojali u ustima, funkciju stomatognatog sistema, estetske zahteve i govor koji su poremećeni gubitkom jednog ili više zuba. Implantologija, kao oblast stomatologije, omogućila je da se nadomesti nadostatak jednog ili manjeg broja zuba, čuvajući susedne zube, sto je jedini biološki ispravan način. S druge strane kod bezubih pacijenata, odnosno kod pacijenata sa malim brojem zuba, korišćenjem implantata, moguće je obezbediti bolju stabilnost mobilnih protetskih nadokanda. Ukoliko pacijent želi, i naravno ukoliko za to postoji mogućnost, i kod bezubih osoba je moguće uraditi fiksni protetski rad, krunice i mostove na implantatima.

Osnovna funkcija zubnog implantata je da predstavlja nosač za protetske nadoknade, slično kao što to vrše koren zuba i krunica zuba. Međutim, implantat nije novi zub. Kod prirodnih zuba, za razliku od implantata, postoji određeni prostor između zuba i kosti, u kome se nalazi periodoncijum, koji sadrži i periodontalna vlakna, koja imaju funkciju da prihvate i prenesu različite vrste pritisaka, odnosno sila, kojima su zubi izloženi u toku svakodnevne funkcije.

Ugradnja implantata je bezbolna, doduše hiruška, procedura, kojom se implantat postavlja u kost gornje ili donje vilice. Implantati koji se najčešće koriste su endoosealni implantati. Postoje i implantati koji se postavljaju i ispod sluzokože usne duplje, koji služe kao nosači proteza, ali njihova primena je ograničena, i oni se vrlo retko primenjuju. Osnovna razlika endoosealnog implantata u odnosu na prirodan zub je ta što implantat tokom oseointegracije, odnosno vezivanja i srastanja za kost, stvara isključivo čvrstu vezu sa okolnim koštanim tkivom.

Tokom pregleda stanja u ustima pacijenta, a pre donošenja konačnog plana terapije, neophodno je izvršiti dodatne analize. Pre svih rendgen dijagnostiku, koja će omogućiti uvid u stanje kosti i anatomske strukture koje, svojim položajem, mogu da otežaju ugradnju implantata. Jedan od važnijih faktora uspešnosti terapije implanatima je dobra higijena usta i zuba.

Svi prethodno navedeni razlozi navode na činjenicu da ukoliko se želi funkcionalno i dugotrajno protetsko rešenje, neophodno sagledati kompletnu situaciju u ustima i tek tada predložiti implanatat za terapiju.

987861414d23a34faeb17874467558_extreme.jpg


Najčešći razlog gubitka pojedinačnog zuba u zubnom nizu je neuspešna endodontska treapija, ili fraktura zuba, koja može da nastane kao posledica neadekvatnog ispuna (plombe), odnosno kao posledica neadekvatne endodontske terapije. Zubi koji najčešće nedostaju su kutnjaci. Da bi se nadoknadio nedostajući zub u vilici, koristeći se isključivo protetskom terapijom, neophodno bi bilo iskoristiti dva susedna zuba (jedan ispred i jedan iza nedostajućeg zuba) koji bi služili kao nosači mosta, u kome bi se nalazio nedostajući zub. Na ovaj način bi se, praktično, da bi se dobio jedan zub, moralo izbrusiti dva potpuno zdrava zuba, što sa biološke strane ne bi bilo opravdano rešenje. U ovakvom, i sličnim slučajevima, implantat se nameće kao najbolje, i jedino ispravno rešenje. Ukoliko postoji nedostatak više bočnih zuba sa jedne strane zubnog niza, nije neophodno ugraditi implantat za svaki pojedinačan zub. Ukoliko situacija u ustima dozvoljava, često je moguće ugraditi dva implantata koji bi služili kao nosači mosta.

U dvadesetom veku, razvojem medicine i poboljšanjem uslova života, prosečan životni vek ljudi se drastično produžio. Tako je 60-tih godina prošlog veka prosečan životni vek nepušača, u razvijenim zemljama Evrope iznosio 65 godina, dok je početkom ovog veka ta granica dodatno pomerena na čak 85 godina. Uzevši u obzir ove podatke, stomatologija je uvođenjem novih tehnologija i materijala i razvijanjem već postojećih, omogućila normalan društveni i socijalni život osobama koje su ostale bez određenog, većeg broja zuba. U ne tako davnoj prošlosti, starijim osobama se pristupalo indikacijom koja je podrazumevala najjeftiniji i najmanje invazivan tretman.

Poslednjih godina se, osim ugradnjom endoosealnih implantata standardnih dimenzija kao nosiocima totalnih ili subtotalnih proteza, pristupa i ugradnji mini endosealnih implantata. Oni su dužine 10mm, manjeg su promera, a nakon ugradnje ovih implantata pacijent može odmah da dobije svoju protezu i da nesmetano nastavi sa svakodnevnim aktivnostima bez bojazni za nestabilnost proteze. Ovi implantatni sistemi imaju niz prednosti. Jednostavno i brzo se ugrađuju, pacijent dobija odmah svoju protezu adaptiranjem već postojeće ili izradom nove, i što je možda i najvažnije njihova cena je znatno niža od endosealnih implantata.

Uspešnost ugradnje, odnosno prihvatanja implantata je izuzetno visoka, preko 95%. Većina najpoznatijih implantatnih sistema su prisutni i na našem tržištu. Dobrom dijagnozom, planom terapije, stručnom ugradnjom, odnosno adekvatnim i kvalitetnim protetskim rešenjem danas je moguće nadoknaditi nedostajuće zube uz maksimalno očuvanje zdravog zubnog tkiva. Takođe, kod bezubih osoba, moguće je dodatno stabilizovati mobilne protetske radove, čineći život neuporedivo lakšim i komfornijim.



 
Natrag
Top