Marija Riš, favoritkinja iz senke
Beta
Ime Marije Riš se sigurno pre nekoliko meseci nalazilo na pojedinim listama favoritkinja za Olimpijske igre u Vankuveru. Ono se sad, nekoliko dana pre početka Igara, nalazi na samom vrhu jer postoji mogućnost da aktuelna osvajačica velikog Kristalnog globusa Lindzi Von uopšte ne izađe na stazu u Kanadi, zbog povrede.
Rišova je jedina skijašica koja je ove sezone uspela da nadmaši Vonovu u spustu, a Amerikanka je do tada bila potpuno superiorna u toj disciplini. Uz to, mnogi Nemicu smatraju najkompletnijom skijašicom od svih, koja ima potencijal da pobeđuje u svih pet disciplina, ali da joj je potrebno još malo vremena. Upravo zbog svega toga, i sa Vonovom na stazi Rišova bi mogla da napravi iznenađenje u Vankuveru.
Ako neko poznaje Vonovu to je Rišova jer su njih dve godinama najbolje prijateljice, a na stazi velike rivalke, i Nemica smatra da su će se Amerikanka uprkos svemu boriti do poslednjeg trenutka.
„
Imala sam sličnu povredu nkolena i znam kako joj je, ali kada izađeš na stazu ne razmišljaš uopšte o bolu. Uzmeš lek protiv bolova i on posle starne kapije nestane“, rekla je
Rišova.
Nemica je prethodne Igre, koje su održane u Torinu, propustila zbog teške povrede ligamenata kolena i ona je, kao i Vonova, željna svog prvog olimpijskog zlata.
„
Moj cilj je da osvojim medalju, po mogućstvu zlatnu. Ako uspem u tome biću apsolutno zadovoljna, ali svašta može da se desi u svih pet disciplina“, istakla je Rišova.
Za razliku od ostalih timova, koji će biti smešteni u Olimpijskom selu, Nemci odsedaju u privatnim kućama, daleko od gužve, a to odgovara Rišovoj.
„
Osećamo se kao kod kuće i imamo svoj mir. I pored toga sam iznenađena kako sam opuštena. U svakom slučaju, imam nekoliko prilika da dođem do medalje, i ako nešto krene naopako na nekoj od trka neće biti kraj sveta“, rekla je Nemica.
Petra Majdič, niko ne zna šta donosi sledeći dan
Petra Majdič je najveća slovenačka nada da bi iz Vankuvera mogla da stigne neka olimpijska medalja. Srebrna sa Svetskog prvenstva 2007. godine u Saporu ima 20 pobeda u Svetskom kupu, prvu tek 2006. godine a poslednje tri u januaru 2010.
Sjajna forma, dovoljno iskustva i, kažu poznavaoci, konfiguracija staza dovoljan su razlog za optimizam Majdičeve i Slovenaca.
Tridesetogodišnjakinja iz Ljubljane prestigla je pobedom u italijanskom Val di Fjemeu Primoža Peterku po broju pobeda u Svetskom kupu a na Olimpijske igre stigla je kao ozbiljna kandidatkinja za osvajanje čak tri medalje, bukmejkeri koji su uradili prognoze za Asošijejted Pres vide je kao pobednicu klasičnog sprinta i 'srebrnu' u trci na 30km i u štafeti.
Detalj koji njeni navijači retko pominju je nastup na prethodnom prvenstvu sveta, u Liberecu 2009. godine, sa kojeg se Majdičeva vratila 'praznih ruku'.
Princeza skijaškog trčanja, kako je zovu slovenački mediji, po dolasku u Vankuver odgovorila je na komentare da je sneg neobično mek rečenicom da "
dobre ništa ne zaustavlja".
Petra Majdič poznata je po interesantnim izjavama i stavu zbog kojeg je, uz odlične sportske rezultate, dva puta (2006. i 2009. godine) proglašavana 'Slovenkom godine'.
"
Svakoj pobedi se radujem jer je možda poslednja," rekla je zimus posle 20. uspeha u takmičenjima za Svetski kup, "
Sada se osećam odlično, moćno, i to je najvažnije. A sutra? Mislim da zaista niko ne zna šta donosi sledeći dan."
Ako ne zna šta donosi sledeči dan, Petra Majdič svakako ne zna šta će se dešavati na olimpijskim stazama u Vistler Parku. Njeni navijači se nadaju da će se dogoditi medalje.
Justina Kovalčik, ne obećava, ali se nada
Najveća nada Poljske u ovogodišnjim Zimskim Olimpijskim igrama Justina Kovalčik ne obećava zlato u Vankuveru, ali garantuje da će ga osvojiti za četiri godine u Sočiju. Ipak, iako Igre još uvek nisu ni počele stigla je da kritikuje organizatore da je staza za skijaško trčenje u Vankuveru previše laka.
“
Staza je previše ravna, previše je laka, i pravljena je kao za turiste”, rekla je Poljakinja.
Za razliku od Torina, gde je osvojila bronzu, Kovalčik je pred Igre u Vankuveru izraziti favorit, ali s jednakim, ali drugačijim pritiskom. Tada je oslobođenja optužbi da je koristila doping, a potom je iznenadila sve našavši se na podijumu. Ovoga puta na Igre dolazi kao vodeća u Svetskom kupu i sa osam pobeda na različitim distancama iza sebe.
“
Boriću se, to je sigurno, i daću sve od sebe. Znam da pripadam favoritima na Olimpijskim igrama i želim da opravdam to”, rekla je
Kovalčik.
Iako je osvajanjem bronze u Torinu pre četiri godine iznenadila sve, posle tih Igara njeni rezultati su krenuli uzlaznom putanjom, a kulminirali su na prošlogodišnjem Svetskom prvenstvu u Liberecu, gde je osvojila dva zlata i jednu bronzu.
U istoriji Zimskih Olimpijskih igara Poljska je osvojila samo jedno zlato, a svi se nadaju da bi upravo Justina Kovalčik mogla da donese sledeće. Ko zna, možda se iz Vankuvera u svoje Katovice ne vrati samo sa jednim.
Džejson Lemi-Šapui, prilika za prvo veliko slavlje
Beta/AP
Prema svim poznavaocima Francuz, rođen u Sjednjenim Američkim Državama, Džejson Lemi-Šapui važi za glavnog favorita u nordijskoj kombinaciji pred start Zimskih Olimpijskih igara u Vankuveru.
Na svim prethodnim velikim takmičenjima Lemi-Šapui nijednom nije uspeo da se domogne najvišeg stepenika pobedničkog postolja, ali bi to moglo da se promeni već u Vankuveru. Sezonu u Svetskom kupu je počeo fantastično i sa pet trijumfa i vrlo dobrim rezultatima na ostalim trkama sada ubedljivo vodi u generalnom plasmanu i na dobrom putu je da dođe do Kristalnog globusa.
Francuz je na jedinom prethodnom učešću na Olimpijskim igrama, pre četiri godine u Torinu, bio četvrti u trci na 7,5 kilometara sprintom, dok je na prošlogodišnjem Svetskom prvenstvu u Liberecu osvojio dve bronze.
“
Jedva čekam da Igre počnu. Dobio sam neverovatnu podršku po dolasku u Vankuver, svi mi žele puno sreće. Atmofera je fantastična i nadam se da će takva ostati i tokom takmičenja u našem taboru”, rekao je
Lemi-Šapui.
Velike rivale Lemi-Šapui bi mogao da ima u Norvežaninu Magnusu Moanu i Feliksu Gotwaldu iz Austrije, koji se vratio takmičenju posle dvogodišnje pauze, ali, svi rezultati u dosadašnjem delu sezone idu u prilog Francuzu. U svakom slučaju, takmičenje u nordijskoj kombinaciji u Vankuveru moglo bi da bude poprilično zanimljivo.
Ole Ejnar Bjorndalen, Vankuver - iskupljenje za Torino
Beta
Norvežanin Ole Ejnar Bjorndalen je gotovo sigurno bio jedini sportista koji je prethodne Zimske Olimpijske igre, održane u Torinu, napustio sa tri medalje, u bijatlonu, ali i poprilično razočaran.
Bjorndalen jeste povećao svoj broj medalja sa Olimpijskih igara na devet, ali je, po njegovom mišljenju, trebalo da ostvari mnogo bolje rezultate od dva srebra i dve bronze. Isto smatraju i u njegovoj domovini, kaže Norvežanin.
„
Osvojiti tri medalje je dobro, ali u Norveškoj je bolje osvojiti jedno zlato, nego tri medalje“, rekao je Bjorndalen.
Prva dva učešća na Igrama Bjorndalen je završio sa pet medalja, uključujući četiri iz Solt Lejk Sitija pre osam godina, a mnogi od njega očekuju da jednog dana nadmaši rekord od osam zlata koji je postavio Bjorn Dele.
“
Bjorn je bio i još uvek je najbolji sportista na Zimskim Olimpijskim igrama ikada. Dostići njega će biti teško, ali potrudiću se”, istakao je Bjorndalen.
Na Igrama u Vankuveru Bjorndalen će imati priliku da osvoji tri zlata, ali niko ne očekuje da će se na sva tri takmičenja, na kojima će učestvovati, naći na najvišem stepeniku pobedničkog postolja. Čak je i njegov cilj relativno skroman.
“
Ako dva puta dođem do podijuma biću srećan. Nivo takmičenja je na veoma visokom nivou i biće teško doći do pobede”, naglasio je Norvežanin.
Iako ima skromna očekivanja zbog svih prethodnih rezultata na Igrama, ali i čak četiri titule na prošlogodišnjem Svetskom prvenstvu, govore da je upravo Bjorndalen najveći favorit u bijatlonu i da će svim takmičarima biti teško protiv njega. Možda neće osvojiti sva tri zlata, ali će se potruditi da rivale propisno namuči.
Benjamin Rajh, predvodnik austrijskog tima
Beta
Iako kod muškaraca od početka ovogodišnjeg Svetskog kupa nijedan skijaš nije dominirao kao što je Lindzi Von kod žena ime Benjanima Rajha, ipak, se nalazi na vrhu liste favorita pred XXI Zimske Olimpijske igre koje će biti održane u Vankuveru.
Od početka sezone Rajh je ostvario samo jednu pobedu, u superkombinaciji u francuskom Val d’Izeru, ali je bio najkonstantniji od svih skijaša. Tome u prilog govori to da se nalazi na prvoj poziciji u generalnom plasmanu Svetskog kupa, a da je propustio sva takmičenja u spustu, a da u superveleslalomu nije blistao.
Rajh će u Vankuveru uzeti učešće u slalomu, veleslalomu i superkombinaciji. U prve dve discipline ujedno brani zlato osvojeno pre četiri godine u Torinu, što znači da će imati veliki motiv. Isto važi i za superkombinaciju, ali iz drugog razloga, jer nije uspeo da je završi na prethodnim Igrama.
Predvodnik austrijskog tima će velikog rivala u slalomu imati prvenstveno u timskom kolegi Rajnfridu Herbstu, dok će u preostale dve discipline morati da pripazi na svog glavnog konkurenta u borbi za veliki Kristalni globus Karla Janku iz Švajcarske, kao i još uvek aktuelnog osvajača Svetskog kupa Norvežanina Aksela Lunda Svindala.
Austrijanac, koji od svih aktuelnih skijaša ima najviše pobeda u Svetskom kupu, 35, više puta je istakao da mu je cilj da ove godine osvoji veliki Kristalni globus, koji mu je prošle sezone izmakao za samo dva boda. Upravo zbog toga mu je plan trka ove godine bio značajno drugačiji, ali i zbog Vankuvera. Austrijanci ove sezone nisu mnogo puta bili na najvišem stepeniku pobedničkog postolja, ali prvenstveno Rajh želi to da promeni, već u Vankuveru.
Gregor Šlirencauer, olimpijsko zlato - logičan sledeći cilj
Beta
Sa osam godina je počeo da trenira ski skokove. Sa 16 je debitovao u Svetskom kupu i iste godine osetio slast pobedničkog šampanjca. Sa 18 je postao svetski šampion, a sa 19 je došao do svog prvog Kristalnog globusa. Sa 20 već ima 32 pobede u Svetskom kupu iza sebe, a mnogi bi rekli da bi s olimpijskim zlatom iz Vankuvera oko vrata bio na pravom putu da nadmaši sve prethodnike. Da, reč je o mladom Austrijancu Gregoru Šlirencaueru.
U poslednje tri godine sve u njegovom životu se promenilo, a Šlirencauer je, kao i uvek, nasmejan, spreman za šalu, i čvrsno na zemlji. Uvek je spreman da izađe u susret brojnim fanovima koji žele autogram ili da se slikaju sa njim. Za slavu kaže da mu nije uopšte važna iako je potpuno svestan da je veliki broj ljudi zavoleo ski skokove upravo zbog njega.
Pored Šlirencauera postoji još mnogo fantastičnih skakača, ali se on, ipak, izdvaja jer je za tako kratko vreme postigao uspeh kakav mnogi sanjaju, a on je tek na početku karijere. Više pobeda od njega u Svetskom kupu imaju samo četvorica skakača, a od najboljeg na listi Harija Nikanena ga deli ’samo’ 14 trijumfa. Od još uvek aktuelnih skakača ispred njega su Adam Mališ sa 38 i Jane Ahonen sa dve manje, a obojica su takmičenje u Svetskom kupu počeli dok Šlirencauer nije ni pošao u školu.
„
Olimpijska medalja je nešto što treba da ti se desi. Sve treba da se poklopi, a uz to je potrebna i sreća. Nešto takvo ne može da se planira ili silom uradi, već samo da se kreiraju optimalni uslovi“, rekao je
Šlirencauer.
Pored takmičenja na normalnoj i velikoj skakaonici Šlirencauer će se zajedno sa kolegama iz reprezentacije, Martinom Kohom, Andreasom Keflerom, Volfgangom Lojclom i Tomasom Morgenšternom, boriti da Austriji donese timsko zlato u Vankuveru.
„
Uvek jedan drugoga guramo do vrha“, istakao je Šlirencauer svoje mišljenje o drugovima, koji se, takođe, nalaze na listi favorita uz njega, Švajcarca
Simona Amana i veterana Ahonena. Ipak, upravo on je taj koji je na putu da bude najbolji ikada i zato i zaslužuje da bude imenovan za prvog favorita Igara u Vankuveru.
Jevgenij Plušenko, veliki favorit uprkos pauzi
Fonet
Posle osvojenog zlata na prethodnim Olimpijskim igrama, održanim u Torinu pre četiri godine, Jevgenij Plušenko je odlučio da napravi pauzu. Veliki broj ljubitelja umetničkog klizanja bio je razočaran takvom odlukom, ali verovatno još više oduševljen kada je u martu prošle godine objavio da se vraća, s ciljem da osvoji novo olimpijsko zlato.
Pred Igre u Torinu Plušeno je bio izraziti favorit, što je i iskoristio. Došao je do titule olimpijskog šampiona pošto je posle kratkog programa imao deset bodova prednosti u odnosu na najbližeg pratioca, odnosno odličnim slobodnim programom, i u oba slučaja je postavio nove rekorde po broju bodova.
Tokom pauze, za koju se odlučio da bi se odmorio i oporavio od povrede kolena sa kojima je dugo imao problema, više puta je razmišljao o povratku, prvenstveno zbog loših rezultata ruskih klizača na međunarodnim takmičenjima, ali je od toga odustajao.
Umesto povratka, odlučio je da se pridruži violinisti Edvinu Martonu i pevaču Dimi Bilanu u takmičenju za pesmu Evrovizije, koje je održano u Beogradu. Sa pesmom “Believe” njih trojica su Rusiji doneli titulu najbolje pesme u Evropi.
I, godinu dana kasnije Plušenko se vratio, i iako su mnogi bili pesimisti po pitanju njegovog mogućeg rezultata u Vankuveru, on je pokazao koliko je ozbiljan u svojoj nameri. Prvo je ubedljivo trijumfovao u šampionatu Rusije, a potom i na Evropskom prvenstvu, gde je postavio novi svetski rekord po broju bodova. Upravo zbog toga sada niko ne može da kaže da postoji veći favorit od njega pred početak Igara u Vankuveru.
Peter Northug, pravi zaključak sa 12 godina
Kada je imao 12 godina Peter Northug borio se sa svojim seljanima za pobedničko postolje u kros kantri skijanju. Seća se da je krenuo kao osmi a završio kao četvrti.
“Bio sam razočaran i ljut. Imao sam 45 kilograma, nisam imao mišiće, samo dobar motor. Tog dana sam shvatio šta moram da uradim, deset godina radio sam na snazi,” kaže četvorostruki prvak sveta iz Sapora 2007. i Libereca 2009.
Prošlu zimu pamti po tri senzacionalna finiša. Sprint trija Nortung – Sedergren – di Ćenta dobio je 15. februara, pet dana kasnije pobedio je Aksela Tajhmana i Vila Nusiainena u poslednjem metru a 1. marta je prvu pobedu u karijeri na 50 kilometara ostvario ispred Viljegzanina i Angerera.
“
Sada sam pravi čovek, ovo su trke za odrasle,” bio je njegov komentar.
Znao je da odgovori rivalima i na stazi i van nje.
Ljut zbog poraza Nemac Aksel Tajhman rekao je da Peter ‘izbegava odgovornost’ i da samo prati rivale uzdajući se u dobar finiš.
“
Često se umorim i imam probleme da ih pratim. Radim na snazi i tehnici, napredujem,” bio je odgovor Norvežanina za kojeg direktor njegove reprezentacije Age Skinstad kaže da je “
jedini trkač koji može da osvoji medalje u svim disciplinama”.
Ipak, neće učestovati u svim trkama. I za šampiona rođenog 6. januara 1986. godine je olimpijski program previše naporan…
Helene Olafsen, 19 godina, vreme je za medalju
Neposredno pred svoj dvadeseti rođendan mlada Norvežanka Helene Olafsen pokušaće da osvoji medalju na svojim prvim olimpijskim igrama.
Devojka iz Kolbotna pored Osla je iskusna takmičarka i kandidatkinja za najviši plasman. U januaru je postala svetska šampionka u Koreji, sa nepunih 17 bila je najbolja juniorka planete.
Ostali uspesi su joj bravure na takmičenju zvanom X-Games u Koloradu.
“
Cilj mi je oduvek bio Vankuver. Na nesreću, imala sam operaciju kolena prošle godine, to me je usporilo. Pokušaću da se kvalifikujem u završnicu i, kao i uvek, juriti prvo mesto,” kaže Helene.
“
Snoubordkros je više od skijanja, moraš da budeš pametan i da imaš čistu glavu sve vreme,” rekla je pošto je svoj prvi Svetski kup završila na devetom mestu u ukupnom plasmanu, “
Dobra sam bila u prvoj sezoni kao profesionalka.”
Jedna od većih norveških nada za osvajanje medalje želi da učestvuje i u takmičenju u half pajpu.
“
Takva sam, želim da se takmičim u što više disciplina, da vidim koliko vredim.”
Olafsenova je rođena 21. februara 1990. godine a pored povrede kolena prošle godine imala je još jednu dramu, prestala je da igra rukomet za drugoligašku ekipu Kolbotna.
“
Morala sam da biram i snoubord je pobedio.”
Devojka koja je prvu pobedu u Svetskom kupu ostvarila pre 17. rođendana nada se da će 20. dočekati kao olimpijska šampionka.
Apolo Anton Ono, buntovnik sa dosta razloga
Apolo Anton Ono, aktuelni vladar šort treka, na prvi pogled je sve samo ne klasičan sportista.
Sa stavom otpadnika, popularnošću filmske zvezde i statusom neprikosnovenog seks simbola, čovek čija je specifična težina dovela do nove reči onomanija, stigao je da se za 27 godina dva puta sa Olimpijskih igara vrati sa zlatnim medaljama, domogne kolekcije od 23 medalje sa šampionata sveta (devet zlatnih) i oprosti od takmičenja.
I vrati.
Posle Igara u Torinu na kojima je uzeo tri medalje odlučio je da okači klizaljke o klin i živeo godinu dana na potezu Sijetl – Los Anđeles – Njujork.
Onda je odlučio da još jednom pokuša da se popne na najvišu stepenicu pobedničkog postolja, u komšiluku.
Topla ali i tipična američka priča o integraciji, nevoljama i povratku, od oca Japanca i majke lokalke, posle ranog razvoda roditelja i odlaska majke rastao uz brata, dohvatio se lošeg društva i krenuo ka ponoru…
Našao je klizaljke i krenuo ka slavi, nekada incidentni dečak i nestašni adolescent postao je trostruki prvak sveta na jedinom juniorskom prvenstvu na kom se pojavio.
Izjednačen u konkurenciji sportista iz SAD sa kolegom po sportu Erikom Hajdenom po broju olimpijskih odličja i u 27. godini stiže na Igre kao prvi favorit.
U karijeri ima zlata na velikim takmičenjima na 500, 100, 1500, 3000 metara, u štafeti i timskim trkama.
Bivši pripadnik Vojske spasa, osnivač fondacija za borbu protiv raznih bolesti, aktivista organizacija koje pomažu gladnima u Africi i poluuspešni glumac, rođen 22. maja 1982. godine, stiže u Vankuver po nove medalje.
Kim Ju Na, logičan put ka najvećem uspehu?
Svetsko prvenstvo u Los Anđelesu pamti se po spektakularnom ‘Dans Makabru’, kratkom programu kojim je Kim Ju Na pomerila standarde u umetničkom klizanju.
Neki nastupi su istorija ovog sporta, Bolero Džejn Torvil i Kristofera Dina, Katarina Vit u ulozi Karmen, Kazablanka Kurta Brauninga ili Zima Alekseja Jagudina.
Od tog nastupa, iz Solt Lejk Sitija 2002. godine, do bravure malene Južnokorejke visoke 162cm veća revolucija u umetničkom klizanju nije viđena.
Nasmejano lice puno suza bilo je kruna spektakularnog nastupa, savršeni skokovi i, kažu stručnjaci, najbolji dvostruki askel ikada viđen, uz harmoniju pokreta i opasno dobru koreografiju doneli su Kim Ju Na fantastičan rezultat i najveći broj bodova u istoriji ženskog umetničkog klizanja.
Sve je u karijeri ove devojke bilo sasvim logično, bila je juniorska prvakinja sveta 2006. godine, preselila se posle toga u Toronto da bi radila sa Brajanom Orserom, osvajačem olimpijskih medalja 1984. i 1988. godine, stigla do seniorske ‘bronze’ 2007. u Tokiju i godinu dana kasnije u Geteborgu.
U svojoj zemlji je već dugo zvezda, Koreja Tajms, uticajni nedeljnik, proglasio ju je ličnošću godine ispred Baraka Obame.
Iza sebe ima i osam reklamnnih kampanja, sasvim pristojnu zaradu a ispred sebe najveće iskušenje. Devojka rođena 5. septembra 1990. godine u Bučeonu dolazi u Vankuver kao najozbiljnija kandidatkinja za zlatnu medalju.