Željko Lučić: Ne osećam se kao zvezda

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Željko Lučić: Ne osećam se kao zvezda

Jedan od najvećih baritona sveta Željko Lučić, pred beogradski koncert: Volim svoj posao iako podrazumeva časove samoće, i jedan u suštini samački čivot

kul-zeljko lucic.jpg

Svakog leta sam u Zrenjaninu, volim svoj grad, tamo sam ipak doživeo najlepše trenutke u životu - kaže za „Novosti“ jedan od najvećih baritona sveta Željko Lučić, operski pevač koji glasom „diže na noge“ zahtevnu publiku Metropolitena, Skale, Kovent gardena, Nacionalne opere Pariza... Ovih je dana ponovo briljirao na sceni njujorškog „Meta“, pevajući naslovnu rolu u „Nabuku“ i to u dvanaest predstava u nizu. Naredne dve godine će, kako kaže, pevati samo „Rigoleta“: u Parizu, Kelnu, Skali, Čikagu, Metropolitenu, San Francisku...

Na radost beogradske publike u svoj je pretrpani planer ipak uspeo da „udene“ i Novogodišnji operski gala koncert u Sava centru. Željko će nastupiti zajedno sa Zoranom Todorovićem, tenorom svetskog renomea, poreklom iz Beograda, svojim dugogodišnjim bliskim prijateljem.
- Odabrali smo ono što nam najbolje ide, što osećamo i što uvek pevamo. Znači - idemo na sigurno. Nismo hteli hokus-pokus varijante - komentariše Željko program beogradskog koncerta. - Pevaćemo duete iz „Don Karlosa“ i „Force“, arije... Uglavnom je zastupljen Verdi, a Zoki će pevati nešto od Pučinija. Program smo pravili zajedno sa dirigentom Dejanom Savićem.

* Da li je Nemačka u kojoj živite pravi izbor za operskog umetnika?
- Nemačka je najplodnije tlo što se opere tiče. Postoji duga i bogata tradicija. U Nemačkoj operski umetnik može lepo da živi.

* Znači li to da i nemačke majstore, poput Vagnera, volite više od drugih?
- Nikako. Ja sam od samog početka italijanski, verdijevski bariton, što je titula koju sam postepeno sticao. S vremenom se ispostavilo da mi to leži, i ja se lično tu najbolje i najudobnije osećam. Repertoar mi je upravo to: Verdi sa malim „izletima“, uglavnom do Pučinija...

* Možete li, kao najveći „verdijanski bariton sveta“, kako vas nazivaju, da objasnite zašto tenori važe za najveće zvezde?
- Ne delim nas ni na tenore i baritone, niti po bilo kom drugom osnovu. Svi smo mi u istom kazanu, svi radimo težak posao visokog rizika. A kao bariton ne mogu da se složim sa tvrdnjom da su tenori zvezde, jer gospodin Verdi je najlepše arije napisao upravo za bariton.

* Osećate li se ikada kao zvezda?
- Nikad. Vodim običan život, obavljam sve što i drugi - idem u prodavnicu, na pijacu, kuvam ručak... Nije da sam neka sjajna domaćica, ali zašto ne pomoći u kući kada se ukaže prilika. Sa moja dva sina, Strahinjom i Aleksandrom i suprugom Gordanom, kod kuće je uvek najlepše i najbolje. Nikada se nisam opterećivao statusom zvezde. Tu sam gde sam, i to je to.

* Bave li se vaš sinovi muzikom?
- Sviraju i jedan i drugi, ali treniraju i vaterpolo. Međutim, ne pevaju - dosta je jedan pevač u kući.

* Pevate li u kupatilu?
- Znate, meni je pevanja preko glave, i samo mi fali još da pevam u kupatilu ili na nekim drugim mestima. Pevam samo kad moram.

* A koliko često „morate“ da pevate?
- Moj život ne spada u onaj „normalan“ - da se vratim iz kancelarije, ručam, legnem, čitam novine, gledam televiziju... Odricanja su velika. Ovaj posao podrazumeva časove samoće i jedan u suštini samački život. Sve je to drugačije kada smo mi zajedno, šalimo se na probama... Ali posle toga svako odlazi na svoju stranu i do naredne probe vlada muk... Jer, i glasnice valja čuvati.

* Poznajete li nekog od naših pop ili rok muzičara?
- Moj prvi komšija u Zrenjaninu je Cane iz „Parti brejkersa“. Volim „Brejkerse“, to je taj rokenrol!

DIVNO PRIJATELJSTVO

- Zorana sam sreo odmah po mom dolasku u Nemačku. Odmah je izgledalo kao da se znamo celog života i od onda traje to divno prijateljstvo. Stanovali smo zajedno u San Francisku, a u Belgiji i Amsterdamu smo nastupali zajedno... Uvek smo pričali kako bi bilo lepo da imamo neki zajednički koncert, da malo zajedno pevamo neki „duetčić“, neke „arijice“... I, eto, to se najzad ostvarilo.

OTPRAVNIK VOZOVA
ROĐENI Zrenjaninac, školovan za otpravnika vozova, Lučić kaže da je „sve počelo“ u rodnom gradu, zahvaljujući horu „Josif Marinković“ i dirigentu Slobodanu Bursaću. Kada mu je Bursać saopštio da „može mnogo više da napravi od svog glasa“, Željko je, sa dvadeset i jednom godinom i kao, kako kaže, potpuni muzički analfabeta, počeo da studira pevanje. Nakon nekoliko godina angažmana u Operi Narodnog pozorišta, odlučio je da ode. Uloga Žermona iz „Travijate“ najpre na audiciji, a zatim i na sceni Frankfurtske opere, uvodi ga u ansambl ove kuće i u deceniji koja je usledila postaje apsolutni miljenik frankfurtske publike. Pre nekoliko godina, opredelio se za status slobodnog umetnika, i od tada ne prestaje da osvaja najprestižnije scene sveta.

Izvor: Večernje novosti


 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Željko Lučić: Retko pevam za svoju dušu

Željko Lučić: Retko pevam za svoju dušu

Ekskluzivno: Srpski bariton za "Novosti" govori posle velike premijere "Rigoleta" u Metropolitenu. Mogu već sada da, kao sportisti, okačim kopačke o klin

kul-zeljko-lucic.jpg

ZADOVOLjAN sam premijerom "Rigoleta" u Metropolitenu, a i sve ostale predstave su odlično prošle, publika je divno reagovala, poslodavci su zadovoljni. A kad su oni zadovoljni, onda sam i ja! Ovim rečima, uz osmeh, srpski bariton Željko Lučić, ekskluzivno za "Novosti", prepričava utiske sa nedavne premijere u Njujorku.

Verdijev "Rigoleto" je, međutim, samo jedna u nizu velikih operskih arija koje je u svoju biografiju upisao ovaj rođeni Zrenjaninac, nastanjen u Nemačkoj. Njegov radni raspored je san svakog pevača. Hramovi opere - Metropoliten, milanska Skala, Kovent garden, Bečka opera - usklađuju svoje repertoare sa planovima srpskog baritona. Kada se u ovim kućama postavljaju Verdijeva najčuvenija dela, reditelji nemaju dileme - glavnog junaka igraće Željko Lučić!

Zbog ovog, po mišljenju stručne javnosti, najvećeg svetskog baritona, u Njujorku, Londonu, Japanu "lome jezik" ne bi li izgovorili njegovo ime!


- Trude se da kažu pravilno sva slova, ali im ja skratim muke i poručim "zovite me Lu" - smeje se Željko.

Retke slobodne trenutke provodi u Frankfurtu sa suprugom i sinovima.

- Sinovi sviraju klavir, pomalo i pevaju, ali je to još uvek hobi. Obojica su sportski aktivni, igraju vaterpolo. Videćemo šta će izabrati u budućnosti - kaže ponosni otac koji sa tribina, kad god mu vreme dozvoli, bodri svoje naslednike.


Pre nekoliko nedelja Željko se ponovo našao "u koži" Rigoleta, ali je radnja Verdijeve opere izmeštena u Las Vegas šezdesetih godina. Scenografiju su obeležila neonska svetla, aluzije na Frenka Sinatru, mafijaše tog doba.


- Sve dok mi režiser omogućava da pevam onako kako želim i umem, ja sam zadovoljan i ne ulazim u njegovu rediteljsku filozofiju. Kada smo se dogovarali oko uloge saznao sam da je Verdi izmešten u Las Vegas i da je reč o modernoj produkciji. Ali, navikao sam na te modernizacije i ništa me ne može iznenaditi - objašnjava Lučić.


* Da li je toliko osavremenjivanje opere zaista potrebno?

- Ljudi hoće novo. Kažu da je klasika kič i dosadna. S tim nikako ne mogu da se složim. U ovom "Rigoletu" je režija ipak uspela, jer je radnja dobro prilagođena vremenu. Libreto je ostao netaknut, ali je tekst za publiku promenjen i prilagođen onome što se dešava na sceni. Generalno mi se to ne sviđa i protivim se takvoj vrsti modernizacije. Ali, sve je dobro dok se na sceni nesmetano držim svog dela - pevanja.

* Smeta li vam to bleštavilo na sceni dok pevate?

- Ne! I Njujork je takav, sav u svetlima i sjaju. Iz jednog ambijenta sam ušao u drugi, grad zamenio pozornicom.

* Već godinama igrate junake vašeg omiljenog kompozitora Verdija. Da li je to i dalje vaš izbor ili sad i kuće računaju na vas?
- Operske kuće su navikle, a po tim ulogama sam i poznat. Jednostavno, danas me zovu samo zbog Verdija.

* Poželite li da zapevate nešto drugo?

- Ne, nemam ni najmanju želju da učim nove uloge. Već imam repertoar s kojim obilazim svet, i to mi je dovoljno do kraja karijere. Što se tiče mog posla, nemam nikakvih ambicija, želja ili potrebu za dokazivanjem. Da se izrazim sportskim rečnikom, mogu danas kopačke da okačim na klin i neću žaliti. Ali, rano je za penziju.

* Kažete da je zlatno doba opere bilo pedesetih i šezdesetih godina. Da li današnja operska scena zaostaje po kvalitetu za tim vremenom?

- Promenilo se mnogo toga. Opera je postala biznis, mnogo se juri i žuri, ulazi se u pogrešan repertoar, previše je nastupa, glasovi se više "troše". Sve to utiče da pevači danas imaju kraći vek trajanja. Šta god da se desilo, činjenica je da ne raspolažemo više takvim glasovima kakvi su se mogli čuti pedesetih godina. Trudim se svim silama da normalizujem svoj rad i gostovanja, ali je veoma teško.

* Gotovo svi operski pevači danas imaju svoje agente, menadžere. Može li agent da "pogura" nečiju karijeru i može li se doći do svetskih scena bez njihove pomoći?
- Bez agenata ne možete ući ni u najmanju kuću, a kamoli u Metropoliten, Skalu... To je mač sa dve oštrice. Oni mogu da pomognu, ali mnogo više mogu da vas upropaste. Ako vas guraju u pogrešan fah, ako vas preporučuju za uloge koje vi ne možete da pevate ili vas nespremne bacaju u vatru, vaša karijera može neslavno da se završi.

* Kako usklađujete život i posao na toliko različitih adresa?

- Moj život se odvija u avionima i hotelima. Nekad menjam i tri kontinenta. Nedavno sam sa nastupa iz Japana došao u Evropu, a onda odleteo u Ameriku. Kako uspevam? Prilagođavam se okolnostima, ako se ne prilagodim, propao sam. Uvek mi je teško kad ostavljam porodicu, nedostaju mi, ali moj posao je takav i on nam obezbeđuje pristojan život.

* Znate li koja je vaša granica, koliko nastupa godišnje?

- Nema pravila. Mogu večeras da odigram predstavu svog života, a nekoliko dana kasnije da tu istu upropastim. Nemoguće je odrediti granicu, nekad imam 30 nastupa godišnje, nekad stotinu.

* Pevač vašeg renomea mora i da odbije ulogu?

- Ima uloga koje ne prihvatam. Presudi to što sam nekad previše umoran i ne mogu da odgovorim zahtevima uloge. Moram da čuvam svoj glas, da budem još bolji, ali što ste bolji, imate i više posla i primorani ste da nešto odbijete.

* Kako čuvate svoj glas uz tolike nastupe?

- Ćutim! Ne pevam ni za svoju dušu, ne razgovaram ni sa kim, ne dajem intervjue... Zato, zbogom, doviđenja! (smeh) Nemam svoj vebsajt, retko dajem intervjue, jer me sve to opterećuje. Znam da bih mogao da budem otvoreniji i ljubazniji, ali, iskreno, posle predstave sam toliko izmoren, da samo želim da se dočepam kuće, odnosno, hotela i da se odmorim. Vrlo rado potpisujem autograme i slikam se sa obožavaocima, medije baš i ne volim, ali u Americi se od toga živi, pa sam se i ja prilagodio. Delimično.

* Da li se osećate kao operska zvezda?

- Daleko sam ja od toga. Ne želim da banalizujem i da uništavam nečije snove, ali pevanje gledam kao svoj posao i trudim se da ga obavim što bolje mogu. Moja satisfakcija je zadovoljna publika.

* Može li bariton da dosegne slavu jednog tenora?

- Tenori se favorizuju, i tu nema dileme. Po mom mišljenju, bariton arije su lepše, ali tenor je zahtevno "stanje". Ipak se on bori sa visinama, recimo da mu je teže nego meni.

* I vaša profesorka Biserka Cvejić nastupala je na velikim svetskim scenama. Upoređujete li nekad iskustva, da li vam i dalje deli profesorske savete?

- Profesorka je bila na mojim nastupima u Njujorku, Parizu, Frankufurtu. Kad se vidimo, s vremena na vreme nešto prokomentariše. I kritikuje, naravno? Svaka kritika je dobrodošla, uvek treba imati kontrolu.

* Imate li savet za mlade pevače kojima ste uzor?

- Strpljenje! Početi pevanje sa najosnovnijim vokalima, pevati pesmice, ne sanjati odmah "Rigoleto" i "Magbet". Strpljivo graditi svoj glas, što bi rekao Lenjin, "učiti, učiti i samo učiti".

KONCERT U SRBIJI

* LUČIĆEV kalendar je već popunjen. Za dva dana ponovo leti u Ameriku, potom ga očekuju nastupi u Frankfurtu, Beču, Milanu. Da li će se uskoro naći slobodno mesto za jedan koncert u Srbiji?
- Nadam se da hoće. Imam nešto u planu, ali još je rano da o tome govorim - tajanstven je Lučić.

KAFA SA CANETOM

ŽELjKO kaže da ne posećuje tuđe premijere - u operu ide samo kad "radi". "Opušta se" uz hard rok muziku, "Led cepelin", "Dip parpl"...
Posebno mesto na ovoj listi zauzima njegov prvi komšija u Zrenjaninu. - Svakog leta sam u Zrenjaninu, obilazim roditelje i prijatelje, i obavezno ispijam kafu sa Canetom, vođom "Partibrejkersa", mojim dugogodišnjim i dobrim drugom.

(Večernje novosti)
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Srbija u Karnegi holu

Bariton Željko Lučić uoči drugog nastupa sa Beogradskom filharmonijom: Čast mi je što nastupam sa najboljim orkestrom koji u SAD promoviše našu zemlju

1_zps8a6dbb79.jpg

Željko Lučić sa Beogradskom filharmonijom u Čikagu

I protekla godina mi je bila veoma naporna, ali mislim da nikada ranije nisam imao ovako zgusnut raspored. Ali, neću da se žalim. U ovo vreme opšte recesije, kad ljudi ostaju bez posla glupo je žaliti se što ste traženi - kaže Željko Lučić u ekskluzivnom intervjuu iz Njujorka za „Novosti“, uoči nastupa sa Beogradskom filharmonijom u Karnegi holu.


Najtraženiji verdijanski bariton na svetu gotovo da nema predaha na početku nove sezone. U najpoznatijoj operi, njujorškom Metropolitenu, na scenu je u poslednjih desetak dana nekoliko puta izlazio kao Magbet, dok iza scene uvežbava ulogu Amonasra za premijeru „Aide“. Met ga je „rezervisao“ i za operu „Kavalerija rustikana“, a očekuju ga nastupi u Kovent gardenu i Milanskoj skali.


Uprkos pretrpanom rasporedu, srpski bariton sa velikim zadovoljstvom prihvatio je poziv Beogradske filharmonije da bude njihov gost na američkoj turneji. Pre dve večeri, Lučić i Filharmonija ispraćeni su ovacijama u Čikagu, a sutra uveče nastupiće zajedno i u čuvenoj njujorškoj sali.

- Sa Filharmonijom sam i ranije sarađivao. Prvi put smo 1995. bili na turneji po Grčkoj zajedno sa horom „Krsmanac“ koji je vodila Darinka Matić Marović. Sa uglednim beogradskim orkestrom nastupao sam i 2009. i, evo, sada, treći put. Filharmonija je krenula na prvu američku turneju, a znajući da sam ovde u Njujorku u to vreme dogovorili smo se da gostujem na dva koncerta. Čast mi je što nastupam sa našim najboljim orkestrom koji ovde promoviše Srbiju. Koncert sa njima u Čikagu je bio divan, a uzbuđenje isto kao kad nastupam u Metropoliten operi!

* U njujorškom Metu ste gotovo domaćin, a da li ste ranije pevali u Karnegi holu?

- Ne, ovo je i moj debi i to mi predstavlja posebno zadovoljstvo. Prvi put ću zapevati u veličanstvenoj dvorani, koncertnom hramu, i to sa našom filharmonijom. Gde ćete veću simboliku!

* Pre desetak dana u Metu je održana premijera „Magbeta“, u produkciji Adrijana Noblea. Naslovnu ulogu izvodili ste već 2007. Šta se promenilo u međuvremenu?

- Osim što sam sedam godina stariji, tokom proteklih sezona često sam pevao Verdijev repertoar. U međuvremenu je bilo mnogo Magbeta i smatram da sam i glumački i glasovno potpuno stasao za tu ulogu. Kažu da sam dobro pevao i pre sedam godina, ali sada je to druga priča, sada u potpunosti „osećam“ Magbeta.

* Vaša ledi Magbet je Ana Netrebko, vodeća ženska operska zvezda?

- Poznajemo se odavno, kolege smo i prijatelji, ali ovo je bio prvi put da smo zajedno na sceni. Posle desetak, petnaest godina karijere Ana je došla do vrhunca što se tiče ženskih uloga. Ledi Magbet otpevala je fenomenalno, kao i sve role pre nje.

* Nekoliko vodećih američkih listova je zapazilo „neverovatnu hemiju“ između vas?

- Izgleda da su se kritičari složili sa publikom, jer sam to čuo i od običnih ljudi u prolazu, od posetilaca koji su nas gledali. I oni su primetili tu hemiju. Ali, takav sklad je i očekivan. Kada pored sebe imate uigranog i dobrog partnera nije teško da se uživite u ulogu i date najbolje od sebe.

* Do kraja sezone očekuju vas još dve opere u Metu, jedna u Kovent gardenu i u Milanskoj skali. Samo vam Bečka opera nedostaje?

- Zaboravili su me, izgleda! Naravno, šalim se, i u Beču sam čest gost, a po mojoj hijerarhiji te četiri opere su kruna uspeha.

* Operske kuće često omogućavaju gledaocima da besplatno posećuju, finalne probe. Da li opera i zbog toga može da izgubi status vrhunske umetnosti?

- Šta god da se desi, opera nikada neće biti masovno popularna, jer zahteva poseban senzibilitet. Što se proba tiče, u Metu na njih prvo dolaze patroni, ljudi koji su dali novac, da bi videli „gde je otišao“. Većina generalnih proba otvorena je za publiku, ali to može da bude „mač sa dve oštrice“. Neki solisti se štede, čuvaju glas za premijeru, ali ima nas pevača za koje je generalna proba kao prva predstava.

* Kad ćemo vas čuti u Srbiji?

- Žao mi je, ali to je sada gotovo neizvodljivo. Vidite i sami kakav mi je raspored. Ugovore potpisujem dve, tri godine unapred, pevam na različitim krajevima sveta, nekoliko puta sam „obleteo“ Zemljinu kuglu, teško je sve isplanirati. Zaista ne znam kada će to biti moguće.

OVACIJE U ČIKAGU

VELIČANSTVENIM nastupom u Čikagu, Beogradska filharmonija je pre dve večeri otvorila svoju prvu turneju po SAD. Pod upravom maestra Muhaja Tanga, uz gostovanje Željka Lučića, Filharmonija je izazvala ovacije u punoj sali Simfonijskog centra u Čikagu. Na repertoaru srpskog orkestra našli su se „Slovenski marš„ Čajkovskog, Druga simfonija Sibelijusa, ali i odlomci iz Verdijevih opera „Magbet“ i „Rigoleto“, u maestralnom izvođenju Lučića. Publika je na nogama dočekala dva bisa na kojima je Filharmonija izvela „Grlicu“ iz „Ohridske legende“ Hristića i „Marš na Drinu“ Biničkog.


PRIVATNOST JE SVETINjA

ZA razliku od svoje partnerke iz „Magbeta“ Ane Netrebko koja je „marketinški“ najuposlenija operska zvezda današnjice (sa desetinama intervjua, modnih editorijala i porodičnih priča u prestižnim časopisima), Željko Lučić je izabrao suprotan put. Retko daje intervjue, ne slika se sa porodicom, a privatni život čuva daleko od javnosti. Na našu opasku „gde bi tek bio da se reklamirao“, iskreno odgovara: - Prezadovoljan sam karijerom koju i sada imam. Čuvam svoju privatnost. Jednostavno, kada ne radim, ne želim da me iko uznemirava. Slobodno vreme želim samo za sebe.

(Večernje novosti)
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Željko Lučić: Uvek dajem sve od sebe

Željko Lučić, za "Novosti", uoči gostovanja na gala koncertu Radio Beograda 2 na Kolarcu. Ako želim da ostanem tu gde jesam, na ovom nivou, nemam luksuz da se opustim

15-Zeljko-Luciced1ac0e1a5f71415.jpg

Lučić u operi "Andre Šenije"

IZMEĐU nastupa na vrhunskim operskim scenama srpski bariton Željko Lučić našao je vremena da se pokloni i domaćoj publici. U subotu, 21. aprila, pojaviće se kao specijalni gost na proslavi 60. rođendana Radio Beograda 2, u Kolarčevoj zadužbini (u 20 časova). Na Gala koncertu Simfonijskog orkestra i hora RTS pod upravom Bojana Suđića, Lučić će pevati poznate arije iz opera "Pajaci", "Andre Šenije" i drugih.

Na talasima Drugog i Trećeg programa Radio Beograda često se može čuti Lučićev maestralni glas uživo iz Njujorka, Beča, Londona... Slavnog srpskog baritona pitamo da li je to "ta" veza zbog koje će naša publika čuti pevača o koga se godinama otimaju najveće svetske operske kuće.

- Iskreno, ovoga puta je u pitanju privatno-rodbinska veza. Gospodin Radoman Kanjevac, glavni urednik Radio Beograda 2, jeste brat moje supruge. A za rod može i mora da se nađe vreme, pa ma kako bio zauzet drugim angažmanima. U ovom slučaju, poklopilo se da imam nekoliko slobodnih dana između nastupa, tako da sam prihvatio poziv - kaže, za "Novosti", Željko Lučić, koji ovaj kratak predah koristi da obiđe svoju porodicu u rodnom Zrenjaninu.

Pre desetak dana naš sagovornik je imao premijeru novog "Magbeta" u londonskom Kovent Gardenu, sa najvećom operskom divom sadašnjice Anom Netrepko. Njih dvoje već su se ranije dokazali kao vrhunski tandem u istoj operi, ali u produkciji Metropolitena.

- Koliko god da ste dobri kao pojedinac, bitno je i da u partneru nađete inspiraciju i razlog da pevate još bolje. Ana je jedna od najboljih, ako ne i najbolja operska pevačica na svetu, ima neverovatnu harizmu, vrhunski scenski nastup... Pevati sa njom je uvek doživljaj - iskren je Lučić.

Na naše pitanje kako uspeva da održi tako visok nivo, bez obzira na to koliko puta peva istu rolu, objašnjava:

- Meni je svaka predstava novo dokazivanje, novi ispit. Ako želim da ostanem tu gde jesam, na ovom nivou, nemam taj luksuz, a ni vremena da se opustim, da poznatu ulogu prihvatim kao tra-la-la pesmicu. Pripreme za svaki nastup su ozbiljne. Pevači imaju striktan način života, toga se i ja pridržavam. Jednostavno, mora tako jer to je moj posao, ako neću da dajem sve od sebe onda treba da siđem sa scene.

Samo od početka godine dva Lučićeva nastupa ("Toska" i "Magbet") imala su direktan bioskopski prenos. Da li je opera dobila na popularnosti otkada se prenosi uživo u bioskopima?

- Uveren sam da jeste, jer su, kako nam kažu, sale širom sveta pune. To je dobro i za naše slušaoce, jer su ti direktni prenosi neretko bolji i kvalitetniji od odlaska u samu operu. Reditelj prenosa kadrira ono ključno na sceni, ne propuštate ništa što je važno, a i ozvučenje je vrhunsko. U operi, s druge strane, imate celu scenu ispred sebe, pa vam uvek nešto odvlači pažnju. Još ako operu ne pratite revnosno, onda čitate titlove, pa vam glava leti gore-dole, i dok pohvatate radnju izgubite suštinu.

Srpsku zvezdu svetskog renomea domaća publika, nažalost, i dalje može da čuje uživo samo kao gosta na tuđim koncertima. Planovi za solistički koncert postoje, ali...

- Teško je reći kada će se on desiti. Koncert zahteva ozbiljnu pripremu i organizaciju. Želja je tu, ali nedostaje mi vreme - iskren je Lučić.

SVUDA POĐI, KUĆI DOĐI

KAO velika operska zvezda, Željko Lučić ima "kraljevski tretman" u njujorškom Metropolitenu, londonskom Kovent Gardenu, u Beču, Milanu, i širom sveta, ali samo jedno mesto zove svojim domom - rodni Zrenjanin.

- Ovde pronalazim svoj mir, tu sam ostavio svoje najbolje godine. Sve što mi se lepo prvi put desilo bilo je u Zrenjaninu, i svaki put kada se vratim kući setim se svega.

PRVI PUT KAO ŠERIF

POSLE toliko godina vrhunske karijere, Lučić će na jesen imati i jedan debi - prvi put će se naći u ulozi šerifa Džeka Ransa u Pučinijevoj "Devojci sa zapada" u Metropolitenu. - Rekao sam sebi da više neću učiti nove uloge, ali kad vas pozovu najbolji, jednostavno ne možete da odbijete. Pučini u svojim delima nije mnogo obraćao pažnju na nas baritone, ali eto jedan takav lik je i ovaj šerif.

(Novosti)
 
Natrag
Top